< | prosinac, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
Danas sam jedno šest puta jeo, ali manje količine, onako pomalo, da se gospodin želudac privikne na ideju da neće više biti onolikog unosa hrane, nisam se usuđivao stati na vagu, ali mislim da sam nabacio koju blagdansku kilicu. Još malo i opet ću počet šetati trbuščić. Ali to je tako, zato i postoje ovi dani, da se ljudi osjete dobro i veselo. I stvarno su dobri, sve jedan bolji od drugoga, preko dana fino papaš, navečer izađeš, pa se družiš, veseliš, nazdravljaš, hm, ima već nekoliko dana da se nisam nakrmačio, ne znam što bih rekao, ovo nije samohvala ovaj put, nekako sam čudan sam sebi. Počeo sam misliti o tome što radim i kako se ponašam i bojim se sam sebe, ovo mi je totalno nepoznat teren. Svaku riječ koja mi izađe iz usta bi najradije uzeo i pojeo da je nitko ne čuje, jer mi sve izgleda nekako sirovo i bezveze, kako već može biti kad glupa seljačina shvati da je glupa seljačina, pa se sve nešto upinje da bude pametniji. Ma nema smisla da bulaznim o više o tome, a i ovdje drobim bezveze. To je ono što je potrebno, sigurnost, to čovjek treba iz sebe nekako izvući, a kako, kad moraš prvo sam sebi priznati kakav si u odnosu na svijet. Ocjena baš i nije neka i što sad, moraš raditi na sebi da budeš bolji, vjerovati u sebe, pitanje je samo kako i koliko, jer u svemu mora biti mjere. Ma treba samo živjeti, ovakva razmišljanja nitko normalan nema. |