Sarma me vratila u život, fina sarma sa žgancima i kuhanim komadima slanine i kobasice. Uh, sinoć sam se nakrmačio onako epski, Protman i Superhik bi pobjegli od mene da ih ne ispovraćam. Nisam mogao više, ne bi ni da sam nogom gurao unutra. Ne znam kako bi se Supermen proveo, vjerojatno ne bi imao tih problema, on je ipak najjači. Ja bi volio da sam taki neki, da se mogu kraj mene ljudi osjećati lijepo i sigurno. Ali ja nisam heroj, tek sam prosječni čovječuljak koji se trudi u životu biti malo bolji. Moji prijatelji su superheroji, ljudi koji su se dokazali u životu i koji su kudikamo bolji ljudi od mene. Ovih dana je najveće pitanje bilo gdje ćemo na doček, ja još nisam stvorio nekakav svoj prostor u kojem bi mogao nešto tako složiti, pa ih ne mogu ugostiti onako kako bih volio. Sviđa mi se ideja dočeka na gradskom trgu i onda se zavući u nekakav topli bar. Cijeli svijet to tako radi, pa što ne bi mogli i mi. Mi, ekipa, društvo, kako se to već kaže, uvijek mi je bilo teško reći ajmo nešto ovako ili ajmo onako, jer se ne osjećam baš slobodnim predlagati nešto i to rijetko činim. Ide mi se u birtiju iz sto miliona razloga, ne želim nikoga inkomodirati i želim ranije otić kući, želim ovu godinu započeti drugačije. To su one gluposti, novogodišnje odluke. Ma razvalit ću se ko budala, ipak je ovo najluđa noć.
Post je objavljen 31.12.2011. u 15:24 sati.