Nisam pojeo kruh s margarinom i popio čašu mlijeka ujutro, nego pečenu slaninu i jaja na oko, pa tko bi bi bio lud i odbio takav doručak, bio je odličan i kaloričan, ali ne prejak, mislim u odnosu na ove neke kada počistim ostatke od jučerašnjeg ručka...imao sam danas opet prilike vidjeti što znači zahtjevati ispunjenje nekave vizije.. i to je u redu postavljati se tako, jer drugačije se ništa ne može napraviti kako treba. Uvijek mi je bilo interesantno kako ljudi odu negdje u tuđinu i naprave čuda, to je valjda zato što u svom selu moraš ispoštovati milion stvari i moraš paziti što govoriš, jer čim zineš, možeš lanuti nešto blesavo. Zato sam maštao često o sedmom kontinentiu, odeš i počneš stvarati svoj nekakav svijet i nije te briga ni za koga osim za sebe ili...... te otmu izvanzemaljci, pojma nemam, pričam gluposti. Uf, al bi se usrećili samnom. Ovako kad pogledam stvari, nisam ja baš toliki blesavac ili izgubljenac, ali nerijetko ne znam kako da ispoljim to nešto što za reći. Rijetko sam se usudio bilo što reći, jer svi oko mene djeluju sigurnije, a to je vrlo bitno, ta sigurnost u nastupu, jer, iza toga mora stajati nešto, nekakvo iskustvo, znanje, nešto, nemoguće da svi blefiraju......ma ne znam. Sve neke dvojbe, da ovo netko čita rekao bi vidi ovog idiota, kako taj čovjek može napraviti dva koraka u jednom smjeru ?! Previše tu brijem sve neke glupostia zapravo sve treba biti jednostavno, samo treba ići i ne bojati se i sve će biti veselo......jutros kada sam išao van, poželio sam paprikaš za ručak i to i rekao i dobio savršenstvo, to je bio paprikaš, a bilo je jednostavno to izgovoriti, iako sam time iskočio iz uobičajenog životnog ritma, ne vole svi paprikaš i otkud meni pravo da izvodim take neke fore. Ma ne želim ja nikoga tlačit, nego da se svi dobro osjećaju i kad nešto poželim uglavnom je to zato da se svi nekako zajedno veselimo, doista nemam nekih posebnih želja ni očekivanja u životu, zapravo ne želim ništa ako će to biti nauštrb nečijeg raspoloženja ili teka ili bilo čega....ne želim ništa, ali volio bih da mogu dati, svima, mami, bratu, prijateljima, volio bih da sam, ono, djed mraz, a kako sam krenuo, bar fizički, nisam daleko, još samo da bradu puštim...ali da bih mogao dati, moram imati, a da bih mogao imati, moram raditi, moram raditi kao konj, ali biti opušten...opušten...ehh, opuštenost je dimenzija koja dolazi tek nakon što si nešto napravio...jer sve se na to svodi...ili jesi ili nisi
Evo, još jedna porcija ludosti iz moje glave servirana u ovom postu i mislim da je bolje da stanem, pod hitno moram preći na neke vedrije teme
Post je objavljen 16.12.2011. u 00:43 sati.