Naravno, imao sam dobar, obilan doručak, što je, mislim ok i u redu i od toga čovjeku ne može biti ništa loše...dok je ručak bio malo manje obilan, dobio sam kuhanu tjesteninu sa sirom, nisam baš bio oduševljen, valjda sam se raspomamio sav od ovih silnih kobasica, čvaraka i ostalih radosti mesnih prerađevina, iako, moram priznati, da je zapravo bio dobar ručak. Navečer sam pojeo naranču. Eto, dnevni menu nije bio baš po mom izboru, ali je bio dobar na više načina. To je ono što sam možda čak i planirao, ali nisam nikada izrekao, ne znam kako da to objasnim.....popodne me nazvao prijatelji i pitao kakvu sam krvnu sliku imao nakon posljednjeg sistematskog, a ja odogovaram, a ne znam, imao sam masnu jetru i dobio sam nekakvu sugestiju za dijetu....kao da se toga itko drži, pa sam ga pitao da zašto ga to zanima, a on kaže da mu je liječnik rekao da je blizu gihta. Sam se baš ne držim nekog dijetalnog režima, ali njemu sam savjetovao da se obavezno drži toga, jer mu iskustvo gihta ne želim, ne želim to nikome, ne znam s čim bih to usporedio, to je kao da komad tijela nabubri do stanja pucanja kao kad materijal od balona prenapuhan više ne može izdržati napetost i pukne, ali tijelo ne puca, nego to stanje napetosti prije pucanja traje i boli do besvijesti. Katastrofa, opet sam se toga prisjetio i dan bih najradije započeo sa čašom vode i malo margarina namazanim preko kruha. To je ono što trebam napraviti i što je bit pisanja ovog bloga, promjena navika, promjena cjelokupnog razmišljanja, trebao bih početi misliti na sebe i raditi na taj način, ne samo u smislu prehrane, nego na sve moguće načine. Trudiš se stalno razumjeti sve što se događa oko tebe, sve nekako uravnotežiti i stalno hodaš na rubu ponora i mogućnosti da ispadneš glupan, iako se trudiš da svi funkcioniraju, pitam se koja je alternativa...pa da provodim svoju volju, ali otkuda mi pravo da u svijetu ljudi u kojem većina zna više od mene o bilo čemu da namećem neko svoje mišljenje, bilo kome i na bilo koji način. Što je loše željeti razumjeti sve i željeti da svi funkcioniraju. Najgore od svega što imam neko svoje viđenje stvari, pokušavam razumjeti sve i postaviti se najbolje kako znam, često možda izgledam i neodgovoran...neki dan sam se dotakao toga da čovjek mora nešto raditi, a, dobro, mora prvo jesti, a eto i na to čovjek mora pazti što jede, a da bi mogao jesti, mora raditi i sve tako redom. Stvari su postavljene nekako u svijetu i da bi čovjek mogao funkcionirati, mora se nekako postaviti prema svemu, kako sad u svemu tom biti pojedinac koji želi nešto stvoriti....brrr, bolje da više nikada ništa ne žvrljam tu po noći ili da prestanem maštati o ne znam čemu i živim samo u stvarnosti.....nisu moje maštarije neke ekstremne, ok, ponekad mi padne na pamet kako bi bilo zgodno popiti koju s Elvisom, ali znam da je to nemoguće, salaš i konji, to je lijepo, ali da za trideset godina imam otplaćen stan i nekakvo vozilo, to bi bilo ok...nisam tu ni glup ni nerealan, svjestan sam svega, iako je lijepo nekada pobjeći u zemlju snova....
..ni ovaj krumpirko se nije usrećio baš od maštanja
Post je objavljen 15.12.2011. u 03:58 sati.