U ovaj vikend sam ušao nekako opušten...i takav je bio, jučer sam doobro papao, išao nešto pomoći prijatelju oko nekog namještaja, pa nas njegova gospođa nagradila s finom papicom. Onda sam došao kući i naišao na ručak, ehh, što da radim, pa sam navalio. Usput sam razmišljao o puno toga, taj moj prijatelj je jako vrijedan čovjek, sposoban i vješt u puno stvari i dobro se brine za svoju obitelj. To je velika stvar, to popodne sam i ja bio vrijedan i koristan za sebe na neki način, što je za ovakvu spodobu kakva sam ja velika stvar. A navečer sam izašao, išao gledati el clasico, pravu nogometnu poslasticu kako bi to rekao neki sportski komentator i stvarno uživao u dobroj utakmici, a i bilo je veselo. Poslije, nakon što je pristojan svijet otišao kućama, ja sam otišao lunjati po kafanama, pridružio sam se trojici momaka koji su krenuli u večernji izlazak. Pušili smo i pili kao drumski razbojnici, prva kafana je bila prepuna i kada smo stali za stol, krenule su priče, a o čemu mogu momci pričati, samo su dvije vječne teme, o nogometu i ženama. Obzirom da je utakmica bila dobra i nedavno završila, komentar je bio neizbježan, a kako je bila subotnja večer, vani je bilo puno djevojaka i naravno da je ta tema morala doći na stol. Ja sam ustvrdio da se ne uvaljujem, zapravo nisam uletao već jako, jako dugo nikome, nisu ovo baš neki izrazi, ali ne znam koji je dobar, prići, mislim. Nisam dugo nikome prišao. Uglavnom, svoje sam rekao i zamislio se o ljubavi, o tome što je ljubav i koliko ja o ljubavi znam. Znam da je ljubav prelijepa stvar, ali malo sam dao ili nisam mogao dati onoliko koliko sam htio ili najvjerojatnije nisam znao. Tulipan. Nisam se nikada usudio priznati ljubav. Što ja znam, moraš imati bar posao, da ne govorim o ostvarenom egzistencijalnom minimumu, da bi mogao živjeti i voljeti, ali to sam ja, glupa seljačina, a meni je ionako na pameti uvijek bilo samo ludovanje. Kao i sinoć, jedna kafana, druga, treća, pa sam u disku skroz otkačio, mislio sam da će me ova trojica čudno gledati, ali na kraju smo se svi gegali tamo u masi puno mlađih ljudi, ono, bilo je veselo. Na kraju smo otišli u noćni bar na jedno prije spavanja. Ono, subota kao nacrtana. Nedjeljno jutro je započelo s pizzom i jogurtom, mmmmm, doobro, pa novine i sve to po redu, jeste da je u glavi bilo malo teže. Za ručak čarolije s klanja, ovaj put didinog, pa sve nešto polako. Dobar je bio vikend, a već se veselim pečenoj kobasici za doručak i početku novog tjedna...
Post je objavljen 11.12.2011. u 22:50 sati.