Sve se mijenja sem kamenja, to sam negdje pročitao ili čuo i ostalo mi u nekoj ladici u podsvijesti i sad je nakako izašlo na vidjelo kad sam htio ispričati kako sam proveo taj godišnji obrtaj. Ovo je prvi put nakon jako dugo vremena da se nisam dezintegrirao, a možda i bih da je sve bilo onako kako sam zamislio, ali na sreću, ljudi prepoznaju fiks ideje, pa to odmah u korijenu sasijeku. Tako da sam na kraju malo izašao, nazdavio s prijateljima i to je bilo to. A kroz sve to vrijeme sam razmišljao što ću sa sobom, kako aktivirati i staviti u funkciju sve one planove koje imam za iduću godinu, a imam ih više od kukuriku koalicije. Dobro nemam i nije u redu da se s tim šalim, jer ti ljudi imaju jako težak posao pred sobom i nadam se da će im svi pomoći, uključujući oporbu. Trebaju početi s rezovima što prije, odmah sutra i ne trebaju se bojati nekakvih socijalnih nemira, izlazaka ljudi na ulice i sličnih stvari, jer onaj tko bude na to poticao taj ili nije odavdje ili je gluh i slijep. Dvadeset godina nikome ništa nije smetalo, prije petnaest godina se trebalo početi analizirati gdje nestaju novci i početi raditi rezove, koji će biti bolni i treba ih provesti što prije i to bi morali svi shvatiti. To će biti najvažniji zadatak, objasniti ljudima koliko će teški ti rezovi biti i koliko su nužni. I morat će počet poticati na razumijevanje među ljudima, na suradnju. Ufff, da ovo netko čita, rekao bi smiješno, ali nije, to su vrlo ozbiljne misli premda ja nisam baš osoba od koje bi takve misli mogle doći i od koje bi se takve misli mogle očekivati. Zato i šutim u stvarnosti. Ali, mislim da ću sada par dana da se odmaram od bilo kakvih misli, a onda da krenem sa svim mogućim programima vlastitog oporavka. Ovo kad govorim o tim nekim velikim stvarima, tu možda i jesam smiješan, jer što ja mali čovječuljak mogu napraviti, ali u svom nekom mikrosvemiru mogu neke stvari napraviti, biti drugačiji, što ja znam, aktivniji, vrijedniji, odgovorniji i sve to nekako redom. Mršaviji.
Post je objavljen 23.12.2011. u 05:11 sati.