Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

utorak, 31.10.2023.

31.10.2023. Dan osmi ...

Hello ekipa, dobro jutro!!

Jucer sam imala nekakvu drugaciju jutarnju rutinu pa je post isao navecer, danas se vracamo !

Dakle ... hvala Vam svima na podrsci za ispit ... odlicno je proslo i ja sam jako sretna ! Sada idemo dalje !
Puno sam napravila i sad samo jako dalje ! Ponosna sam jako na sebe .. i volim to sto sam napravila ... i osobno smatram da je to uspjeh. Fleksy i Galaksija ce mozda bolje to i realnije procjeniti ali ja sam prosle godine krenula uciti njemacki od 0 ... da bih sad dobila taj B2 certifikat ! Je li to uspjeh??
Da se razumijemo svjesna sam da taj B2 papir nije realni B2 jer imam jos jako jako puno za uciti i nije to realna razina to je razina za testove ... i oke .. ali ono ne mozes proc test ako ne znas bar nesto jel ??

Danas saljem mail psihologinjama ... pitati za misljenje i za savjet sto dalje ! Mozda mi pomogne ... svakako zelim raditi na sebi i svesti one ispade od jucer i sa mora na minimum ... i kad se pojave znat ih kontrolirat!

Prijateljica s kojom sam jucer pricala koja je imala a i jos uvijek ima samo manje te panicne napade mi je rekla da se ona skroz okrenula vjeri! I dalje nije onako neki fanatik, cura je predivna ... ali da, pronasla je spas i utjehu u vjeri !
Ja na prvu odmah imam toliki otpor prema vjeri ... jer i ovako imam jako kompliciran odnos. Ne volim kad me netko tjera i uvjerava u nesto sto ne vjerujem ! Nesto sto mi je toliko nebulozno ... i znam da cijeli svijet vjeruje ... u nekoga .. i vecina religija pociva na istim ili slicnim pricama. Nekad je bilo vise Bogova onda se sve svelo na jednoga za neke, neki su nastavili s vise njih.

MOLIM DA SE NITKO NE UVRIJEDI !!

Ovo nije vrijedanje omalovazavanje ili ne znam ni ja sto samo iznosenje moga misljenja! To ne znaci da ne postujem svaciji izbor i vjerovanje, svatko ima pravo vjerovati sto zeli i pronalaziti utjehu u cemu i kome zeli. I meni je to totalno legit!

Moje poimanje vjere pojednostavljeno :

Nekad davno imali smo velike vladare i mocnike kao sto imamo i danas. Tim mocnicima se nije svidao narod koji je radio stvari kako zeli i koji se bunio ili jednostavno nije bio poslusan! Veliki mocnici odlucise napisati knjigu koju nazvase Biblija i njome prikupiti sljedbenike koji ce biti skromni i poslusni i koji ce se boriti za njihova uvjerenja ... samo to ce biti vjera u nesto nevidljivo i neopipljivo i bit ce toliko snazno jer ce ti nametnuti osjecaj krivnje ako radis sranja koja oni ne odobravaju ili ako budes slucajno pokusao sumnjati u napisano ... kaznit ce te paklom !

Jako pojednostavljeno moje videnje vjere!

Kroz godine sam imala lijepa i ruzna iskustva sa Crkvom kao institucijom ... i nekako ne volim se osjecati kao u nekoj sekti u kojoj svi sjedimo gledamo u kriz ili jednog jedinog muskarca na oltaru koji nam kroz svoje propovjedi opet objasnjava samo svoje videnje i tumacenje te neke navodno super vazne knjige!

Htjela sam sad malo pisati o Platonu ali sam shvatila da ga od srednje skole nisam proucavala i da bi bilo jako glupo od mene sad tu napamet pisati neke cinjenice .. ostavit cemo to za kasnije ali znam da sam jos i prije nekako povezivala Platona i Bibliju, moralna nacela i pravila ....

Nadam se da postoje neka druga rjesenja osim Biblije i vjere za pronaci utjehu od ovih napada panike i anksioznosti jer mene vjera baca u jos vece dubioze.

I posto ovo ovdje sluzi kako bih sebi olaksala i lakse pratila tok misli, ocistila si glavu od suvisnih misli ovo sam ovdje napisala !

Jako mi smeta sto osjecam potrebu da vam se opravdavam i ispricavam. Trebala bih u startu krenuti od toga da Vi vec znate da ne zelim uvrijediti nikoga ili omalovaziti .. ali eto. Imam tu potrebu pisati pristojno da se slucajn o netko ne uvrijedi. Zivim za dan kad cu doci ovdje i napisati post bez da se brinem hoce li netko misliti o njemu da je totalno sranje i da pricam gluposti, ili ostati uvrijeden !

Danas H. zeli punjene paprike za rucak ... bolje da krenem kuhat !

Popodne idemo na Halloween ... K. ce biti vjestica ! Onda idemo prvi puta u ono skupljanje slatkisa po naselju ... hahahahahhahahaahahaahaah umrla sam od smjeha kad sam zamislila K. kako zvoni i kaze Trick or treat hahahahhhahahaa to sam vidjela samo na filmovima i prosle godine su nama zvonili na vrata ! Hahahhahahaa veselim se !
Ovdje sa ovim amerima su kuce bas bas sredene, velike paukove mreze po kucama zajedno sa paucima, kosturi i bundeve i sismisi i vjestice .. Probat cu danas fotkat neke pa Vam sutra stavim ovdje. Meni je sve sto je zabava odlicno ! Tako da .. uzivam !!

Zelim vam lijep dan !!

Pisem brzo ...

31.10.2023. u 09:14 • 8 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 30.10.2023.

30.10.2023. Dan sedmi ... Endlich!

Hello ekipa ...

Kao prvo Hvala @Blogi sto sam Blog tjedna !! Jako si me danas razveselio !!

E sad krenimo prvo sa sranjem .. pa cemo na lijepse teme !!

Jutro je bilo vrh, D. je ovaj tjedan doma pa smo skupa vozili K. u vrtic, pa smo isli malo setat po trgovinama i u gradu neke papire rjesavati i onda smo odlucili da bi mogli neki dorucak vani pojesti i neku kavicu ... Atmosfera opustena skroz, vidjela sam da se u centru otvorio neki novi Brunch place pa kao ajmo tamo moglo bi biti interesantno. Jako slatko mjestasce, osoblje ekstra ljubazno .. jako lijepo sve skupa ...
Sjeli narucili a meni odjednom krene kuhati u stomaku. I to nesto totalno ne definirano .. ne znam jel moram na WC ili sam nervozna ili od nervoze moram na wc ili sta ... krene u meni kuhat sve sve ... odem na WC, sve je oke ... ali u meni i dalje kuha.
Ponovno napad panike ....
Od cega zasto kako ...nemam pojma ... ali ne mogu disati, ne pratim vise sta mi D. prica, ne cujem ga, skoro ga ne vidim ... a on uziva u dorucku, kavici ... a ja bi samo istrcala van jer ne mogu, gusim se ... i onda sam na kraju rekla sorry ali moramo van ne mogu ...
Nesto se nasalio na to i ja sam se samo rasplakala. Rasplakala od tuge i jada zasto se opet pojavilo bez razloga ... i tako bas kad sve treba biti lijepo i opusteno s mojim muzem lagano i lijepo .... i onda ovo sranje dode i sjebe sve ...

Setali smo po kisi pa sam mogla plakati bez srama ili straha da ce me netko krivo pogledati! Setamo do auta i kako smo izasli van meni je bilo lakse! Zasto kako ne znam ... D. mi objasnjava sve tehnike i sto trebam raditi u tim situacijama ali ja se osjecam kao da to ne mogu napraviti kao da ne znam i kao da ne mogu napraviti nista kako bih promjenila sto mi se dogada. Kroz glavu mi samo siba milijun sranja ... pa pomisao kako cu za par dana uc u jebeni avion i letit sat i pol ... hoce li me ovo uvijek tako hvatat bez razloga i na nekim mjestima gdje necu moc izac van na zrak ... sto napraviti ?? D. mi govori da si ne stavljam te misli u glavu .. da ce sve biti oke, da moram pozitivno razmisljati i da moram optimisticnije stvari stavljati u svoju glavu ...u pravu je .. al jbg . meni je tesko to tak samo tako eto .. ne znam !

Bilo je uzas ... sjetila sam se da imam jednu prijateljicu koja je takoder vodila bitku sa napadima paike i anksioznoscu ... javila sam joj se i objasnila sto mi se dogada i pitala sto ona misli o tome, ljel ima neki savijet, kniga, psiholog nesto ..... preporucila mi je knjigu, preporucila mi je psihologa ...objasnila mi je neke stvari (zapravo skoro sve isto kao sto mi je D. prijepodne pricao) ... ali nekako sam se isplakala pricajuci s njom i ispraznila sam se i onda sam bila dobro.. ili baremo bolje!

Za vrijeme razgovora s mojom prijom stize mi poruka na mobitel. Profesor kojem sam u prtak poslala poruku s pitanjem zna li ista o rezultatima posto cekam vec 6 tjedana i ne mogu vise stres me pozdera pise poruku !

196/240 bodova, gut bestanden !!

Sto bi na nasem znacilo 82% rjesenosti B2 ispita, PROSLA sam !! I to kako !!

Popravilo mi je dan !!
Bila sam presretna!!
Ponosna sam na sebe !

D. je ponosan na mene ! Bas je bio sretan, u tom trenutku cak sretniji od mene koja sam bila natecena od plakanja i borbe sa panikom!!

Opet sam plakala, sad od srece !

Koliko je to meni veliko ! Koliko je meni to vazno ! Nekome je to toliko banalno, ali meni samnom i mom poimanju mene i mog zivota ovo je bilo jako jako veliko !! Jako vazno !!

Kasnije smo s K. otisli na Kirvaj ilitiga ovdje Kerwe.
I dalje je padala kisa, pada cijeli dan .. ali nam je bas bilo odlicno! Nekoliko krugova smo napravili, K. se vozila na svemu sto je zeljela jer smo joj obecavali tjedan dana da idemo ... i samo je vikala "Mamam ja sam jako jako sretna! Mama ja volim kirBaj !"

Koliko me je to ispunilo .. koliko me je to razveselilo !

Pisem brzo ...

30.10.2023. u 20:11 • 5 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 29.10.2023.

29.10.2023. Dan sesti ...

Hello ekipa ...

Danas nekako prazna ...kisa pada i pada i pada ... toplo je u stanu!
Odem na Instagram i iskacu mi vijesti iz Gaze ... 4 mrtve djece lezi na haubi od auta dok se obitelji oprastaju od njih i realno snimaju ih kako bi zapadni svijet vidio!

Koliko tuzno, koliko zalosno, koliko boli, koliko nemoci, koliko jada i nepravde!

Ne zelim se svrstati ni na ciju stranu politicki. Svrstavam se na stranu malenog covjeka! I osjecam se jadno i bijedno jer se ovo sve dogada jer je netko iz svoje udobne fotelje tako pozelio! I to ne prije tri tjedna nego prije 70 godina !

Izasao mi je i video na kojem je napravljena kratka kompilacija vide gdje Izraelski narod snima podrugljive Tik-tokove i Reelse na temu stradavanja u Palestini ! Videe koji se rugaju sa ratnim stradavanjima i sire enormnom brzinom do drugog kraja svijeta i natrag! I nisu ograniceni ... dok moji Storyji imaju upola manje pregleda jer pricaju o stradanjima u Palestini.

I stvarno mi nije bitno jel se zovu Palestinci ili Izraelci, muslimani, zidovi, krscani, bogati ili siromasni .. na strani sam svakoga nevinog covjeka koji je umro za neke idiotske ideale retardiranih voda !

"Hrvatska je među 14 država koje su glasale protiv rezolucije kojom se traži “trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje” između izraelskih snaga i militanata Hamasa u Gazi. Protiv su glasale još i Austrija, Češka, Mađarska, Izrael i SAD, uz neke manje zemlje, Fidži, primjerice. Suzdržalo se od glasanja 45 država među kojima su Njemačka i druge članice EU, piše
Jutarnji list. " - sramota me zbog ovoga !

Sramota me je sto se nasi sada opravdavaju nekim drugacijim formulacijama i izokrecu cijelu bit ovoga!
Sramota me je da cemo biti zapamceni ovako .. u svijetu .. da cemo se otvoriti za daljnje sirenje idiotizma .. jer ovih "zamotanih" ima i malo ludih ! Onako ludih da dodu i samo krenu resetati ljude okolo jer su nemocni bilo sto drugo postici i napraviti u ovome svijetu plus .... - vjera koju ovaj narod ima mislim da ne posjeduje niti jedan drugi ! Sto je uvijek u jednu ruku dobro, u drugu ruku jako jako jako opasno! Pogotovo kada si nasuprot njih!
Sramota me da djeca i zene i mali covjek nikome, pa ni Hrvatskoj, nisu vazni niti i dodiruju sva silna stradanja!
Sramota me sto nismo pametni pa se uvijek usupkavamo krivim ljudima i krivim stranama ...
Mogli smo makar biti suzdrzani kad vec ne zelimo glasati ZA prekid ... ali mi smo se snazno svrstali u NE kategoriju! I dalje bi ispadali supci ali barem malo obzirniji supci !

To je to ne mogu vise ... na Instagramu mi se jako puno mojih prijatelja/pratitelja podsmjehuje sto me ova tema dira. Sto se "zamaram ubijenim ljudima na drugom kraju svijeta" . Ne shvacam to ... jednako sam bila involvirana u Ukrajinu i Rusiju .. (oke iskreno mozda malo manje jer Putin koliko god je nerealan covjek nije bacao bombe po punim bolnicama, postovala su se neka ratna pravila pluuuus Ukrajina ima vojsku i mogu se braniti i onda bi taj rat bio nekako kao pravedniji iako to ne postoji nigdje. Niti ista moze opravdati niti jedan rat na svijetu !).
Znam da se ovdje ratuje godinama .. znam da to nije prica od prije 3 tjedna ... ali zadnja tri tjedna cijeli svijet gleda! Zadnja tri tjedna je preraslo ratovanje u nesto puno puno vece !

Danas cu samo uzivati u svome muzu i djetetu i biti zahvalna na svemu sto imam ! Na svim onim velikim i vaznim stvarima kao i na onim malim najmanjim najosnovnijim ... na svakoj sitnici !

Zelim vam lijepu Nedjelju!

Pisem brzo ...

29.10.2023. u 12:24 • 7 Komentara • Print • # • ^

subota, 28.10.2023.

28.10.2023. Dan peti ...

Hello ekipa ...

danas moram zapoceti jednim malim dodatkom na jucerasnji post jer sam nakon citanja komentara shvatila da sam mozda izostavila neke stvari malo objasniti ili izraziti svoje misljenje malo bolje. Plakala sam jucer cijelo vrijeme i propustila napisati taj dio !!

Galaksija je napisala kako je ona sama Pomajka ... Ypsilonka je isto spomenula baku koja nije bila prava baka ali je bila pravija od pravije ..

Tu se zelim malo objasniti ...

Vjerujem Vam ... vjerujem da su takve veze i osjecaji moguci ... vjerujem da se tako osjecate i znam da se takve veze mogu ostvariti. U jednom dijelu moga zivota sam bila u vezi sa deckom koji je imao sina iz neke prve veze i druzila sam se i ja s njegovim sinom i bio mi je ekstremno drag i znam da bi da smo ostali skupa gledala njega isto kao svoga !

Meni je drago da K. ima H. i zove ga normalno Deda i voli ga, uvijek ga trazi na video poziv, uvijek pita za njega ... drag joj je ... druze se ... ali .....
Ne znam kako ce se dalje odvijati njihov odnos, iskreno mislim da ce sto je K. starija to biti sve bolje i bolje ... jer i ona nece biti toliko naporna da izazove negodovanja druge strane a i H. ce biti stariji bez energije za negodovanje :D

Vidjela sam nekoliko tih situacija gdje mi se nije svidjela reakcija ali sam pustila da se sve odvija kako si tko napravi ... K. sama to sortira i poslozi i postavi svoje granice. Meni osobno se urezalo u pamcenje i nisam happy .. ali ... nista necu napraviti jer vjerujem da moje dijete jako dobro osjeca energiju i prihvaca i postuje granice ako su joj postavljene. Naravno da ce kao svaka ziva osoba na svijetu te granice pokusati prijeci ili ih malo prosiriti ali isto tako kad osjeti da ne moze stat ce i bit ce sretna sto su tu jer onda odnos ima strukturu i ona se osjeca sigurnije kad zna sta smije sta ne! Zato pustam ali zivim sa tim svojim nekim saznanjima i uvidima ...

Zbog toga spominjem stalno onaj ali ...
Ima tu jos stvari koje ne zelim pisati javno nikad nigdje ... znam ih ja .. i svjesna sam da ne mozete imati jednaki uvid kao ja i postujem sve napisano s vase strane ! I znajte da Vam vjerujem i da znam da takve veze postoje .. i da su predivne i ja sam jako sretna sto ste mi ispricali i svoje price ...

Kojotica je pisala kako je tuzna sto nije stigla u bolnicu na vrijeme ...
Dan kada je moj Tajo umro je za mene zauvijek urezan duboko u sjecanje.
Tada sam bila u vezi sa gore spomenutim deckom. Moji roditelji su znali da nije bas neka prilika niti da je osoba za mene. Nije u pitanju bilo to sto on ima dijete, bilo je u pitanju sve ostalo, njegova familija i on sam. Bio je doslovno propalic koji se zbog mene malo sredio ... otisao u Dubrovnik na sezonu i imao neku paru kod sebe u dzepu pa je sve bilo oke.
Te sam godine i ja odlucila otici na sezonu u Dubrovnik!

Kao tinejderica i mladi adolescent sam se uvijek osjecala neshvaecno od strane roditelja ili mozda vise mame koja je imala utjecaj nad tatom i oni su uvijek bili Tim .. zajedno odlucivali o svemu i zajedno odgajali!
Imala sam potrebu bjezati. Zivjeti svoj zivot bez njihovih pravila, bez njihovih ogranicenja i bez njihovog planiranja moga vremena. Nesto sto sam najvise mrzila je kad mi Mama organizira dan ... ili kadaimam dogovore s prijateljima pa ona kaze ajd ides samnom na kavu u shopping .. i ja ladno kazem oke idem s tobom samo da bi se ona osjecala dobro a ne kao da sam ju odjebala ... a i jer sam voljela opustena druzenja s njom.
Moja mama je uvijek bila prva koja ce nas pustiti van i dozvoliti duzi ostanak. Mamam je bila prva koja me je pokrivala kad sam cijelu noc ostala vani i cugala s prijateljima nakon jedne utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije. Mama je bila popustljivija kad smo dosli kuci iz izlaska malo nacugani ... Tata nije mogao smisliti alkohol jer je njegov Stari bio alkoholicar.
Ali svejedno sam u drugim aspektima zivota osjetila tu neku kontrolu.
Nismo imali toliko novaca kao vecina mojih prijatelja, ali bili smo skladna obitelj. Svejedno mi je to kasnije pocelo smetati jer smo imali uvijek neka natezanja sa neplacenom strujom ili vodom ili ne znam ni ja tocno sto sve. Cijeli zivot sam slusala jos samo 5 godina da otplatimo kredit i da smo na nuli onda cemo ovo ili ono.
Nije nam nikad anista nedostajalo .. imali smo sve ... radili su i Mama i Tata sve sto su mogli za nas ,.. ali se uvijek osjecao taj grc vezano za novce i neki opusteniji zivot.

Krenula sam na fakultet i taman upoznala jednog decka nakon duge i mucne veze u srednjoj skoli. Ovaj decko je bio super ali njemu se nije studiralo .. pa se nije ni meni. Odustala sam od Faksa.
Nasla sam si posao i tamo upoznala svog sefa koji mi je za kratko vrijeme postao vise od sefa! Bio je malo samo stariji od mene ... i nisam bila ekstra zadovoljna ali je bio tu kad sam trebala.
Nije to dugo trajalo jer je covjek zelio vezu ali mene to nije zanimalo ... nakon nekog vremena istekla su mi studentska prava i dobila sam otkaz ...
Potrazila sam drugi posao i zaposlila se u lokalnom kaficu kao konobarica. Ne znam zasto ali bilo mi je ekstra. Imala sam svoje novce .. mogla sam si priustiti neke stvari onako sa strane iako sam jedan dio davala u kucu naravno. Nije bilo Faksa pa sam radila i izlazila i nikad nisam bila doma ... osjecala sam se lose jer nemam fakulteta nego samo glupu Gimnaziju i obecala sam svima i sebi da cu sljedece godine upisati neki faks ...

U meduvremenu sam imala svakakvih veza i vezica .. koje su bile sve skupa bijeg od mog zivota sa roditeljima ...
Na kraju sam sasvim slucajno upoznala jednog decka koji je opgodinama poslije bio moja tiha patnja .. onaj jedan o kojem sam nekad davno pisala .. onaj jedan koji me jos godinama kasnije tjerao da preispitujem sve oko sebe i svakog drugog decka, pa cak i svog muza!
Cekala sam u ono vrijeme oko 2 godine na njega ... cekala da se rijesi svojih demona kako bi mogao biti samo moj!
Nisam docekala i onda sam iz inata (ne znam tocno kome iz inata ali to sam bila ja ...) krenula s tim doticnim, gore spomenutim deckom koji je otisao raditi sezonu u Dubrovnik i nagovorio mene da idem s njim.

U meduvremenu sam bila upisala i drugi Fakultet i islo mi je stvarn o oke dok nismo dosli do Matematike i Hrvatskog koji su drzale profesorice koje su bile ogorcene sto rade gdje rade i pocele izmisljati svoja pravila. Hrvatski jezik na Fakultetu su ljudi prenosili na sljedecu godinu dok su predmete kao sto su Psihologija ili Socijologija i slicni rjesavali iz prve. Nije bilo do ne ucenja, bilo je do posebnih pravila.
Ostala su mi za rijesiti ta dva predmeta kako bih upisala 3. godinu, zadnju ... i odlucila sam da cu otici na sezonu, zaraditi nesto novaca i vratit se i rjesiti ta dva ispita i ajmo dalje.

U Dubrovniku je bilo predivno. Sama svoj gazda .. sa hrpom novaca. Sa cuganjem od jutra do sutra i poslom koji je bio jebeno tezak ali sam bila sretna. I on je bio tamo i zivjeli smo u nekom svom ruzicastom balonu ispunjenom nekom posebnom filozofijom i bilo je jebeno!

Moji doma su naravno sumnajli na sve to sto se dogada ali nisu nista govorili. Bilo im je cudno i prozirno sto smo se nas dvoje slucajno tamo sreli ... ali nisu htjeli nista govoriti jer mislim da su bili svjesni da bi mogla za zauvijek tamo ostati ako pokazu da znaju kakvo sranje radim.

Dosla sam doma ... imali smo odmah taj razgovor ... odmah razocarenje ... krajem tog ljeta se dogodilo toliko razocarenja, ali i toliko moga odbacivanja nekog oklopa kojeg sam do tad nosila na sebi pred njima. Pocela sam pusiti pred njima ... to je za mene bio big deal! Jos hrpa stvari je isplivala van ...
Nisu bili zadovoljni mojom vezom ...Branili su mi tog decka.

Inat .. to je nesto sto nisam mogla kontrolirat dok sam bila mlada ... Inatila sam se jako cak i kad je bilo na moju stetu .. nije me bilo briga. Znala sam biti toliko otupljena od svega .. mrzila sam Bozice i blagdane opcenito gdje su svi sretni i veseli i opusteni a ja sam bila najjadnija .. opijala sam se za svaki Bozic samo da ne osjetim.
Svaki blagdan sam bila van, s prijateljima, nacugana .. samo da ne osjetim. Samo da napravim neko sranje da osjetim da sam tu !

Moj brat je zivio u Puli .. sa djevojkom .. imao je neke ispite jos za rijesiti na Fakultetu ali rekao je da ide pa ce samo dolazit rjesavat ispite.

Meni je mama dala uvijet da ili ce se ona iselit iz naseg stana ili ja sa tim deckom ali da ne moze me gledati kako si ja unistavam zivot i provodim vrijeme s nekime tko nije za mene.
Odselila sam se ...
Moj tata je bio slomljen!
Mama nije pricala samnom nekoliko mjeseci. I kad bih dosla kuci da ih vidim ili kao u "goste" mama nije pricala samnom. Nije me ni pogledala ...
Bio je Bozic. Dosla sam im cestitiati. To je bilo 3 ili 4 mjeseca nakon preseljenja ... pricala je samnom jedva .. Tata je trcao oko mene. Jesi gladna jesi zedna ... evo ti 100 kuna za poklon .. jel ti treba nesto ... bilo mi ga je nekako jako zao vidjela sam koliko ga boli moja glupost ali nije prigovarao. NIje rekao nista da bi se ja vratila .. Postovao je moju retardiranu odluku i samo patio u sebi.

Par dana nakon tog Bozica me nazvala Mama. Tatat je zavrsio u bolnici .. imao je srcani!
Imao je toliko visok tlak da sa svim lijekovima nitko nije mogao spustiti mu tlak. Morali su koristiti onaj defibrilator kako bi mu srce vratili u normalu.
Napravili su i operaciju. Stavili mu stentove i nakon nekog vremena ga poslali kuci sa porukom vidimo se za 10 godina!
U tom prvom razgovoru gdje mi je rekla da je tata u bolnici mi je natuknula kako Tata nocima ne moze zaspati, kako place, kako ne moze vjerovati da bi njegova Princeza ovako sta napravila. Rekla mi je koliko se stresira zbog mene i kako ni jedna nevolja do sad u njegovom zivotu nije bila ovoliko bolna!

Proslo je oko 3 tjedna ...
Rekla sam Tati da cu doci do stana po neke svoje papire ... otisla sam dao mi je papire, i mama je bila pricljiva, zurila sam na posao ... dok sam izlazila jos me je ispitivao jesam oke jel mi treba sta, pruzao mi je papire i uzimala sam ih i taman kad sam ga htjela pogledati mama je prosla izmedu nas i nisam ga pogledala u oci. Poslije mi je bilo tesko i samo sam spustene glave izasla van iz stana i otisla. Rekla sam doci na kavu za dva dana kad budem radila popodnevnu smjenu.
Decko s kojim sam zivjela nije placao stanarinu za nas zajednicki stan i stanodavac je rekao da ce doci popricati s nama. Bila je srijeda ... cekali smo ga cijelo prijepodne. Tu srijedu sam trebala ici kod Tate na kavu a ja sam cekala idiotskog stanodavca za razgovor o idiotskom ne placanju stanarine za koje nisam ni znala da se ne placa! Nije bilo vremena isla sam na posao!

Poslije smjene otisla sam do kafica u kojem je radio moj decko. Primila sam poziv od susjede!
"Tata ti je umro!"
Trazila sam jednog decka da me odveze kuci a lik je vozio 20 na sat iako sam mu rekla kakva je situacija. Mislim da bih brze trcala od toga kako je on vozio! Pred zgradom je bila Hitna pomoc, bilo je uzasno ! Osjecaj je bio uzasan! I dalje nevjerojatno i dalje s nepovjerenjem sam se penjala na 4. kat!
Mama je hodala gore dolje po stanu, susjeda ju je drzala da ne padne i da ne ide smetati Hitnjacima.
Tata je lezao na podu njihove spavace sobe, nepomican, masirali su mu srce, 45 minuta bezuspjesno!

Brat je zivio u Puli sa djevojkom ... i samo je ejdan dan rekao ja dolazim kuci, Bilo je to oko Bozica!
Rekao je vratio sam se jer sam sanjao da je tata umro i plakao sam jer nisam bio tu ! Ne mogu si to dozvoliti, vracam se kuci.
2 mjeseca poslije brat usred smjene na polsu vidi svog jako dobrog prijatelja koji mu kaze moramo ici kuci, tata ti nije dobro. Sranje je!

Masirali su mu srce 45minuta... cekali su i mene i brata! Kada je Brat dosao stali su .. rekli su da je to to... nema dalje.. nema vise .. odavno je otisao ! Mama ga je vec nasla mrtvoga, u krevetu s mobitelom u ruci na cijem je zaslonu bila nasa zajednicka slika!

Zadnji puta sam primila poziv iz Hrvatske, od iste susjede koja mi govori da je mama ne Hitnoj ... da cekaju da ju doktor pregleda. Boli ju nije joj dobro ... a ja sam u Njemackoj !!
Cekala sam malo da vidim sto kaze doktor i onda odmahkupila avionsku kartu. Dosle smo za tjedan dana u Hrvatsku, mama je taman izasla iz bolnice nakon operacije Zuci. Njen tata je umro od raka zuci. Nije mi bilo svejedno sve dok ju nisam vidjela na video pozivu da je dobro!
Bile smo kod nje 3 tjedna .. da budem sigurna da je dobro !

Sada me zove i kaze A., moram na operaciju. Bruh je ... nije strasno ali moram to rijesiti! Dolazim !
Ovdje je bila drugacija situacija i moglo se planirati malo unaprijed ... i tako sada idemo u Hr na 2 mjeseca jer cemo operaciju spojiti sa Bozicem !

Znam taj osjecaj koji je Kojotica opisala ... jebeno znam koliko je usran! Zato letim odmah bez obzira sto je rutinska operacija ... druga je opca anestezija za osobu od sezdesetak plus godina u godinu dana!
Vjerojatno ne bih mogla bas ostati 2 mjeseca da imam posao. Vjerojatno bih planirala odlazak samo na 2 tjedna .. ali svejedno ... zbog onoga s Tatom ne propustam vise gledati ju u oci! Zagrliti ju i reci joj da je volim jer to nisam prije mogla prevalit preko usta! To bi znacilo da sam slaba i da imam osjecaje !
Sada kad imam K. govorim to svaki puta u svakoj prilici svojoj Mami!

Opet plakanje i danas .. cula sam da je dobro .. otpustanje !!

Idem nastaviti sa danom ...

Pisem brzo ...

28.10.2023. u 10:16 • 5 Komentara • Print • # • ^

petak, 27.10.2023.

27.10.2023. Dan cetvrti ...

Hello ekipa ..
Necu danas duziti (bar mislim tko zna sto ce se sad zakotrljati!).

Sada sam citala posto kod Luki i dosle mi misli na moga Taju!

Sljedece godine ce biti 8 godina kako ga nema ... kako?? Kako tako leti vrijeme?
Mislila sam da necu moci zivjeti vise a evo proslo je skoro 8 godina!

Najvise placem i najvise me boli kad pomislim koliko bi on bio sretan da je mogao upoznati K. Ona bi ga ocaravala .. ona bi ga i dalje pomladivala i drzala na zivotu. Ono sve sto sam ja unistila ona bi popravila, izlijecila !! Koliko sam tuzna sto njega nema u njenom zivotu ... sve drugo nekako ali On !!
A nisam ja tako dobra da uopce mogu objasniti ili opisati koliko je on bio savrsen ! Koliko je on bio covjek. Ljubav, svjetlost, snaga, moc, razumjevanje, mudrost ...

Sjecam se koliko je bio sretan kad se druzio s necakinjom od bratica dok je bila mala i dolazila kod nas na cuvanje .... koliko je bio njezan i pazljiv i nasmijan i sretan.

Kako bi bio nasmijan i sretan da moze biti sa mojom K. ... da ju cuje kako prica da ju gleda kako raste da ju grli i hrabri i voli ...

D. ima tatu na papiru i to bi najradije da ga nema ... ja sam se u pocetku nekako trudila da mozda ostvare nekakav kontakt, htjela sam ga podrzati i ne znam ... zivot je oprastanje napredak ... ali ne ovdje to ne ide. I nije moj D. kriv ... stvarno nije. Njegov tata je stvarno posebna prica u koju necu previse ulaziti .. poanta je da ga nema zapravo! Poanta je da nikad u zivotu nije pitao za K. a kamoli ju upoznao.

D. ima ocuha ( i ta rijec je toliko ruzna za ovog covjeka konkretno i ne odgovara nikako ali ja ne znam drugu), kojeg zove H.
H. je dragi djedica, umirovljeni fakultetski profesor koji zna masu svega i voli K., ali .....
Znate da ima ali ...
Nije to to ! Znate da mozete nesto stvarno jako voljeti i biti sretni s nekime ali kad to nije vasa krv i kad niste imali vlastitu djecu i onda vam dode "unuka" ... lijepo je ali nije to to.
H. je predivan prema K., nemam ja tu sto progovoriti .. ali kad znam kako bi moj Tajo se postavio u nekim situacijama, kad znam koliko bi moj Tajo imao strpljenja, kad znam kako bi moj Tajo pricao s njom, kad znam koliko bi mu se ona zavukla pod kozu, kad znam koliko bi se moj Tajo njoj zavukao pod kozu! Ovo nije ni blizu!

I onda boli jos jace ... boli jos jace sto ga nema ...

Toliko dogadaju u mom zivotu bi bilo ljepse i potpunije, ispunjenije da je tu ... a mogao je biti ... ali Zivot i Ja smo to skratili! Mislim da si nikad au zivotu necu oprostiti cinjenicu da sam bila jedan od jako bitnih sudionika u tome sto se dogodilo. Nekada mislim da je moj Tajo umro od slomljenog srca a ne samo srcanog udara. Zbog mene ... zbog svih mojih sranja koja sam napravila te i one prije godine ...
Zbog svih razocarenja i idiotizama s moje strane !

Molim vas samo da mi ne pisete da nisam ja kriva ... to ne mogu podnjeti citati. To nebi bila istina .. a i to nije poanta posta! Poanta je nedostajanje ... i zaljenje ... i povezana razdvojenost!

Znate da je K. rodena u njegovom znaku ? Uvijek nekako mislim da ako smo on i ja imali tu neku posebnu vezu da cemo zbog toga K. i ja imati isto takvu posebnu vezu. Ja sam njega razumjela onako drugacije .. i on mene ! On je bio moj tim ... a sada sam sama ... bez ijedne osobe koja me jednako razumije!
Moj D. je vise kao moja mama u globalu, moj Brat je vise kao moja mama i njih dvoje su bili tim ... jedino je Tajo bio moj tim .. i zato se nadam da ce K. biti moje pojacanje! Da cemo se kuzit onako vise od samo mama kcerka!

To je to .. ne mogu vise plakala sam previse .. idemo dalje!
Tajo falis najvise na svijetu ... srest cemo se nekad negdje znam ..

Pisem brzo ...

27.10.2023. u 09:19 • 7 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 26.10.2023.

26.10.2023. Dan treci ...

Hello ekipa ..

Jucer ili prekjucer sam osvijestila jednu stvar .. slucajno naravno.
Izbacio mi je Fb Memories od prije 2 godine.

Nas troje u Japanskom vrtu ovdje u nasem gradu. Moja mala kornjaca maleenaa malenaa .. kratke nogice ... preslatka s tom svojom malom facicom .. ajme !

I sjecam se toga dana ...
sjecam se kako je na kraju ugazila u tamo neko maleno jezerce i kako je bila mokra. Sjecam se kako smo ju pozurivali, kako smo bili nervozni sto ne hoda i sto se zeli nositi. Kako sam bila ljuta sto nismo ponjeli tricikl makar .. kako smo stalno trcali za njom pa je htjela sjest pa stat pa ovo pa ono .. a nama nije bilo jasno zasto sad ne moze normalno hodati zasto sad ne trci kad treba, zasto se sad penje tu di ne smije .. i sto takvih idiotskih stvari !
Sad su mi idiotske ... sad shvacam da su nasi (moji) zahtjevi bili previse za tako maleno dijete.

Ona je visoka, ona je pametna, ona brzo kopca stvari, kupi nase fore i nekada se ponasa kao da je starija nego sto je .. i tako od pocetka. Nekada se opasno zaletim u taj njen odrasli zivot da zaboravim koliko je zapravo malena. Zaboravim koje su zapravo njene mogucnosti i ocekujem previse! Trazim previse i kada ona pruza otpor na ovaj ili onaj nacin onda ja budem nervozna!

Znam da nitko ne dobije uputstva za hendlanje djece kad se rode, znam da nitko od nas od strata ne zna kako s njima i sto je dobro bas za nase dijete. Mame imaju taj neki osjecaj u pocetku i zauvijek koji zeli zastitit to dijete ali imam feeling da i majke najvise ocekuju .. tj zele da dijete ostvari svoju puni potencijal za koje one tvrde da znaju koliki je !

Kada se K. rodila bili smo kod moje mame ... bila je korona bilo je nategnuto. Mi smo bili novi u svemu realno .. rekla sam vec prije da zapravo se nismo ni poznavali skroz jer sam ja radila glupe smjene .. nismo se vidali i zivjeli smo skupa ali nekakav odvojeni zivot 2 godine .. onda smo dobili bebu ! Onda je krenula korona i onda smo zivjeli s mojom mamom. Kaos !
Onda smo se preselili u Njemacku .. sami na svijetu bez auta i bez ikoga poznatoga. Bez vrtica, nas dvije cijelo prijepodne zatvorene u stanu ili bi nekad otisle prosetati ali tu je radila opasno moja introvertirana strana kojanse bojala susreta s ljudima. D. bi radio do 16 i oko 16.30h dolazio kuci. U njegovoj glavi je bio kaos ! Novi posao malo luda sefica novi jebeni jezik ... bez svojih kolega bez prijatelja bez samostalnosti, samo nas dvije doma koje ne mozemo iscekat da on dode i da nesto radimo!
Jel znate koliko je bilo tesko ?
Bez namjestaja bez televizora bez icega ... K. i ja smo lezale na sred dnevnog boravka na njenoj podlozi za igranje i igrale se stalno ... tipkala bih sa prijateljima u Os cijele dane, pricala sa svojom N. kad god bi imala neki mental breakdown! Mami sam isto kukala pa je to bilo dovelo da teskog sranja kasnije ... jer ona koja me trebala shvatiti je sve okrenula u obrambeni mehanizam i krenula napadati D.

D. je imao hrpu stvari na svojim ledima ... znam da je ... ali onda mi je to bilo tesko shvatiti i vidjeti pored mojih problema! K. je uvijek bila aktivno dijete i bila je sto na sat ... prohodavala je .. stalno smo bile skupa .. od 0-24h ona je bila jedina moja konstanta ... i naporna konstanta! Isto kao sto je od njega bio otrgnut taj neki samacki zivot, ili zivot te neke nase veze, i meni je bio istrgnut! Ja sam postala mama ... mama koja je stalno sama s bebom u nepoznatoj drzavi bez svojih ljudi ili ljudi opcenito, sa muzem kojeg nema doma cijeli dan skoro a kad dode malo popricamo i onda uci njemacki ili malo bude s bebom i to je to ! Bilo mi je tesko.

Svaki puta kada bismo bili zajedno osjecala sam da je sad vrijeme da se ja "odmorim" da on preuzme brigu oko K. i da ja malo imam vremena za sebe ! On je smatrao kako je sad vikend napokon vrijeme da se m alo odmori od napornog posla, sefice, jezika i da bude malo sam sa sobom i svojim aktivnostima. Nismo bjezali od svojih obaveza samo nismo vidjeli obaveze i probleme onog drugoga.

On je smatrao da je meni super doma sa kcerkom cijeli dan "ne radim nista" i sta ja sad ocekujem da on, nakon napornog dana prepunog novih informacija stresa i hodanja penjanja nosenja instrumenata, preuzme nasu energicnu kcerku cim dode kuci s posla i nastavi se igrati s njom i ici u setnje s nama itd.
Ja sam smatrala da je njemu super na poslu jer uci nove stvari, uci jezik, druzi se sa ljudima, voza se okolo autom, vidi svasta, isprobava nove gablece i kobase, frikadele i kada dode kuci moze malo biti sa svojom kcerkom koja je mene cijelu noc i cijeli dan iscrpila svojom energicnoscu i baby igrama!

K. je smatrala da joj je pun k**** nadrndane i tuzne mame koja samo nesto ceka i tate koji se poigra s njom malo i onda opet pilji u mobitel.

Bili smo super happy kada nam je napokon stigao auto iz Hr. Mogli smo se vozati okolo, polako su se pocele otvarati trgovine, imali smo svoju slobodu za istrazivanje ! Mama i K. su cesce se mogle samo vozati i ici u druge parkove ... bilo je ljepse.

Tako smo jedan vikend otisli u taj Japanski vrt. Bila je jesen bilo je predivno ... Mama je htjela slikati i staviti sve na Instagram kao buduci podsjetnik na taj divan dan ali i da pocne pokazivati svima koji su vikali vratite se natrag da ovdje nije toliko lose. Da je lijepo i da ce biti lijepo jer i ona i tata zele da bude lijepo! Tata je pazio na K. vecinu vremena a K. je bila super happy sto tu ima svega i svacega i sto ima ljudi i jezerce i ribe i predivnog cvijeca!

Opet je bilo nezadovoljstva ... opet se nije cijenio sadasnji trenutak ! I to sve bas zbog toga svega sto se mjesecima dogadalo. Sto je svakome nedostajao njegov mir i sto je svatko pokusavao sam sa sobom rijesiti svoje probleme. Prestali smo pricati onako kako smo pricali na pocetku nase veze ! Prestali smo uzivati u trenutku i bazirali smo se samo na sranja koja nas cekaju ... znam da sam propustila tonu predivnih trenutaka s K. jer sam bila prejako naspanovana i u strahu i nervozna i zeljela vise i cekala da se krenu stvari dogadati jer nisam na njih mogla utjecati nego samo cekati.

Sada sam toga svjesna .. nakon 2 godine. Da je taj dan mogao biti puno ljepsi za sve! I sebe bih okrivila za to! Ja sam naspanovana, ja ne razumijem, ja zelim vise, ja imam feeling kao da ne doprinosim ja imam feeling kao da svi trebamo nesto jos.
D. ima problem sto stvari rjesava sam a ne samnom. ON sve to u svojoj glavi sam prolazi ... i ne dijeli. A tko bi i dijelio sa nenormalnom zenom koja je jos nenormalnija jer se ne dijeli!

Ove godine na moru smo imali Breakdown! Ove godine na moru je D. puknuo. Iako sam ja mislila da je sve super divno i krasno D. se nije tako osjecao.
Puknuo je, posvadali smo se ... rekao je neke stvari koje nisam shvacala!
Rekao je bas ovo sto sam tu napisala! Da sam teski kontrol freak i da forsiram i njega i K. sa svojim nekim idealima kako bi najobicnija situacija trebala izgledati.
Na moru sam i prije toga imala napade anksioznosti i panike !
Bas zbog toga ... jer ne znam otpustiti. Jer ne znam drugacije nego pod spagom sve!

Nitko me nije naucio kako hendlati nas zivot. Nitko mi nije pokazao kako se bude mama u danasnjem svijetu. Nitko mi nije rekao kako ce zapravo biti kad se preselimo.

Od Mora se trudim malo stati na loptu, opustiti i otpustiti .. biti fleksibilnija sama sa sobom pa onda s njih dvoje. Ne znam jel se to vidi. To cemo morat pitat D.
Ja vidim da su se stvari promjenile za mene u meni ... nije idealno i nisam tamo gdje bih zeljela biti sama sa sobom ali mislim da je bolje nego sto je bilo s prostorom za napredak !


320

320

320

320



Ovo se sad pretvorilo u ogroman post ali mislim da je to i poanta ovog Journalinga .. da nekako stvari izadu van !!

Pisem brzo !!

26.10.2023. u 09:34 • 6 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 25.10.2023.

25.10.2023. Dan drugi ...

Hello ljudi ...

Ne znam odakle da krenem .. ocemo prvo sranje pa smijanje ili smijanje pa sranje ??
Znamo kakva sam ja pa cemo onda prvo sranje !!

Sranje:
Jucer sam skontala da jedan papir nisam ostavila da mi ovjere kod Notara ... moram ici opet tamo... to je jos 12 Eura na onih prvih 70! Ok nema veze ali sve to odgada slanje ostalih papira barem do kraja tjedna!

Lik koji mi radi taj Lebenslauf i Bewerbung se od petka ne javlja. Jutros dok sam sjedila na Kauflandovom parkingu i slusala pjesme palo mi je napamet da ja njega nazovem, bez obzira sto je rekao da ce mi se sam javiti s novim terminom. Javlja se drugi lik iz ureda i kaze da je ovaj prvi Krank ilitiga bolestan ! Nema ga cijeli tjedan. A to sto ja te druge papire moram poslat do kraja tjedna ga ladno zabole dupe jer u NJemackoj ako si krank onda odes i zaboravis, nemas ni obavezu javit se klijentima da se sami snadu nego eto tako samo odes. Kaslje ima gripu ili koronu nebitno na isto ti dode sad vec .... ali mail nije mogao poslat da nece biti u uredu i da se sama skontam sta cu i kako cu. A sumnjam da su fleksibilni ovdje ako zakasnis nekoliko dana sa prijavom ...
Ja mislim da samo mi Balkanci osjecamo taj neki strah ili obavezu javiti se klijentima ili kome god i objasniti im da na zalost necemo to i to napraviti u roku u kojem smo obecali ...ili cak oni ekstremni doma bolesni iz kreveta rade ako mogu samo da zavrse sve na vrijeme ! Ili smo to samo moj muz i ja debili ??
Poslala sam mu mail ... mozda kad se probudi odgovori nesto .. a mozda cu lagano ispusit prijavu na taj jebeni Studium jer me ionako podcjenjivao cijelo vrijeme razgovora tamo!

Ne znam ni jesam li to napisala ... prvi termin s njim... gospoda ponjela sve papire, sortirane u 2 fascikla, laptop sa otvorenim svim tabovima za sve Ausbildunge i Studium i sve sto mi je potrebno .. dosla gospoda sve papire izvadila osposobila laptop, spojila se na mrezu... da bi gospodin kopirao moj rokovnik u koji sam pisala Lebenslauf i Bewerbung, pitao me za sto mi trebaju papiri, rekao kako bi najbolje bilo da idem na Umschulung ( isto tako skola, prekvalifikacija, traje 2 godine i samo je skola bez prakse sto ja ne zelim bez obzira sto traje godinu manje jer mi je pun k skole i sjedenja i ucenja napamet, ja bolje ucim prakticno i zabavnije je i vise me zanima od sjedenja u jebenoj skoli i ucenja suhoparnog gradiva!!). A ako ne zelim Uschulung onda mozda da posaljem za Ausbildung samo a ne za Studium... bla bla .. podcjenjivanje. Znam da na osnovu moje srednje skole i svega sto sam do sad napravila u tom skolskom smislu nitko mi vjerojatno nebi povjerovao da to zelim ili da to mogu .. (gimnazija je zavrsena sa vrlo dobrim prosjekom sve 4 godine, ali zavrsna matura je zbilja mogla biti bolja .. mene osobno 15 godina kasnije sramota ali jbg sta je tu je !, odustala od dva fakulteta - jeeeebigaaa!) ali zbilja zelim i zbilja mogu !! Zato je i krank bez obavijesti ...

Cekam postara btw ... iako ovdje dolazi tek oko 14h! Ali nisam cak ni nervozna, ne znam jel to od ove Ashwagandhe ili od cinjenice da je pola polaznika navodno polozilo pa nekako razmisljam da sam ja u toj polovici ... uglavnom... sjedim u miru i cekam!

To su sranja .. mislim da je bilo jos jedno ali ne mogu se sjetiti!
Krenimo sa smjesnim stvarima!

Komedija by K. :

Story No. 1 !!

-Mama kakav je to kamion? Sta vozi taj kamion? -
- Uuuu to je veliiki kamion i on vozi cigle za graditi kucu.-
- Mama ja zelim taj kamion.-
- Pa ljubavi ne mozemo mi imati taj kamion jer ni mama ni tata ne znaju to voziti. Moras ici u skolu i tamo te nauce vozit veeeliki kamion. Ali mama i tata nisu isli .. -
- Ali ja zelim. -
- Ok, kad budes velika mozes ici u skolu pa ces i ti voziti kamion.-
- Da mama, ja kad narastem i kad budem imala Pisu cu vozit kamion!!!! -
************
Umrla sam od smjeha .. umirem ne mogu voziti ...ona se ljuti sto joj se smijem al ne mogu se zaustaviti. Na kraju uspjevam.

- Ljubavi ... ti kad narastes ces i dalje imat Pimpacu, neces dobiti Pisu .. ti si curica! Curice mogu svasta raditi, curice su snaga i curice mogu voziti kamion i autobus i bager i sve!! Ne treba ti Piso da budes sanaga i da mozes sama vozit kamion!-
- Ali tata ima Pisu i tata je snaga! I ja ocu Pisu .. da budem snaga! -
- LJubavi, znas da neki decki nisu snaga? Neki decki ne idu u skolu i nisu nista naucili, ne jedu brokoli i karotte i ne vjezbaju i nisu snaga. Ali ima jako puno velikih curica koje papaju brokoli, koje uce i koje puuuno vjezbaju i snaga su ! -
- Ahaa ... onda cu ja bit curica Snaga ! -
- Da ljubavi !! Moras uciti, moras vjezbati, moras puno papati, moras biti dobra prema prijateljima, slusat mamu i tatu ... i onda ces bit velika curica Snaga!-

D. ide na trcanje kad je vikendom doma, D. radi sklekove i cucnjeve navecer u dnevnom boravku dok gleda TV i K. vjezba s njim, D. se malo malo rasteze po stanu ili masira lopticom leda naslonjen nazid ili nesto.., D. vozi kucni bicikl dok ga K. gleda ... D. ima Pisu, D. je decko, D. je Snaga !!

Mama ne vjezba pred K., mama ne vozi bicikl pred K., mama ne ide na trcanje jer mrzi trcanje i ne moze trcati, mama sprema, cisti, vozi dovozi, kuha, cita, pise, gleda TV , jede, prica, vice, kupa, oblaci, pegla, susi kosu K., maze kremama, ide u skolu. ... mama nije Snaga !

Percepcija ... i koliko moram pojacat objasnjavanje i ukljucivanje ... u svakom slucaju interesantno stajaliste !!


Story No.2 !
-Mama i ja zelim imati sekuuuuu !-
- Ljubavi, kad krenes u skolu onda ces dobiti i seku ili bracu!-
- Mama ja ne zelim bracuuu .. braco nije dobar. Ja samo zelim sekuu, ja volim seku najboljevise ! -
- Ali mama ne moze birati tko ce doci, ili seka ili braco ja ne znam. Mamam kad spava dode mala Vila i kaze : Mamam ti ces dobiti jednu malu seku. Ili mama ti ces dobiti jednog malog bracu! I to je onda za mamu iznenadenje! -
- Mama reci Vili da ja zelim seku ... da ne volim bracu! -
- Znam da ti sad izgleda da neces voljet bracu ali brace su isto super ... ja imam bracu .. i tata ima bracu .. to je sito super !! Ti si svakako velika seka i ti ces svasta morat naucit malu bebu!! Ti ces biti velika seka i moci ces onda mazit i pazit i vozit u kolicima i bracu i seku ... -
- Ali mama ... mozda vila ipak kaze da cu dobit seku! -
- Mozda :) -

Opsjednuta je bebama jer je njena prijateljica iz vrtica neki dan dobila malog bracu! I svi ju ispituju kako je braco, kako se zove, ti si velika seka itd. na sto mala iskreno mraci jer je ona bila centar svijeta i malo je razmazena i sad bas nije happy s bracom. A moja K. razmislja kako je super cool kad imas bracu pa te svi pitaju za njega pa si ti vazna .. aona nema pa ju nitko nista jadnu ne pita ! Hahhaha koliko smjesno ... tko zna kako ce K. biti kad dobije svoju seku ili bracu ali sada je jako tuzna sto nema i sto nije vazna !!


Btw u meduvremenu me je nazvao onaj sto mi sreduje papire .... kaze nista od prijave na Studium. Zvao ih je i rekli su da mi treba C1! Reko nema Boga ! Ne idem na C1 ! Tako da eto .. jos jedno sranje ipak .. ali oke .. bit ce neki Ausbildung !! Bit ce super !

Odoh, pisem brzo !!

25.10.2023. u 11:03 • 4 Komentara • Print • # • ^

utorak, 24.10.2023.

24.10.2023. Dan prvi ...

Hello ..
krenimo sa journalingom ...

Citala sam i slusala kako je to odlicno rjesenje za rjesiti neke probleme unutar sebe kojih mozda nisi ni svjjestan! Odlicno ... pokusat cemo!

Neki dan mi je D. pricao kako je cuo za neku biljku kod Arnolda u podcastima ili gdje vec ... kao odlicna je zelio bi ju probati ... i malo sam guglala.

Ashwaganda!

Ashwagandha sadrži mnoge korisne ljekovite kemikalije, uključujući laktone, alkaloide, koline, masne kiseline, aminokiseline i razne šećere. Dok lišće i plod imaju značajna terapeutska svojstva, korijen ashwagandha biljke se najčešće koristi u zapadnim zemljama.

Ashwagandha može pomoći kod stresa, umora, nedostatka energije i poteškoća kod koncentracije. Medicinski znanstvenici su proučavali Ashwagandhu godinama i završili preko 200 istraživanja o ljekovitom učincima Ashwagandhe.
Znanstvenike je još 1998. godine zanimao učinak Ashwagandhe na depresiju i tjeskobu u usporedbi s učinkom lijekova. Na sveučilištu u Indiji provedena je studija na štakorima koji su kroz pet dana oralno uzimali ekstrakt korijena Ashwagandhe. Dobiveni rezultati uspoređeni su s podacima o učinku lijekova protiv tjeskobe (benzodiazepina) i tricikličkih antidepresiva. Za štakore koji su uzimali korijen Ashwagandhe zabilježen je jednak učinak smanjenja tjeskobe kao i kod lijekova. Ovi rezultati potvrdili su ideju korištenja Ashwagandhe kao antistres pripravka.

Ukratko ...

odlucila sam odmah pokusati sa time. Jucer sam prvu dozu popila. Btw nije uopce toliko skupo,jako je pristupacna i nije odvratnog okusa. Ja sam pomjesala jednu cajnu zlicicu sa sokom od narance. Moze se dodavati u Smoothie, mlijeko, sokove .. i stvarno nije strasno za popiti! A ako ce napraviti i upola dobra od onga sto citam po internetu o toj biljci, prahu i kapsulama ja cu bit jako sretna !

Svakako pokusavam i ovo tipkanje. Nisam siggurna kako tocno ide takva vrsta dnevnika .. ali eto .. nabacivanje misli je oke vjerujem.

Jos uvijek cekam rezultate ispita. Nikako docekati. Cula sam danas da je navodno prolaznost bila vise od 60%. Pa ostaje samo nadati se da sam u tih 60 jer zbog svega prije i kroz cijeli tecaj iskreno ne vjerujem da nisam u tih 60%. Svejedno me je strah ... dok ne dobijem taj papir ne vjerujem !

Ovaj tjedan je nekako laganiji .. ne znam, sve nesto sjedim i cekam a to me najvise ubija. Nisam bas neki fan cekanja icega pogotovo ovako stvari koje su mi potrebne za napraviti sljedeci korak!
I ovaj lik sto mi pomaze za Zivotopis se ne javlja .. i to cekam al kad ga nazovem ... zna da ovaj tjedan moram slati papire dalje .. i ne javlja se .. s time da ovaj tjedan radi samo 2 dana.

Ne znam sve su mi to frustracije a nista ne mogu napraviti !

Kisa je. Inace volim kisu .. ali sad sam nekako pogubljena. Ne znam sto gdje kako zasto. Umjesto da mi donese bistrinu kao inace, zamutilo se sve!

Nekad prije, dok sam zivjela u Osijeku, cijeli Septembar i Listopad bi mirisali na Seceranu. Secernu repicu. I hrpa ljudi je mrzila taj smrad .. ali za mene je znacio mir. Obozavala sam vecernje voznje biciklom po kisnim ulicama Donjeg Grada. Stara Kozara je pricala toliko zanimljivih prica u mojoj glavi. Uvijek nekako bi mi se vratila sjeta i zelja za tipkanjem i odlazenjem u neki moj svijet. Tamo na Kozaru sam odvela i D. I on je jedini kojega sam tamo odvela. Nikome to nije toliko posebno mjesto kao sto je u mojoj glavi. Mislim da je to bio nas prvi pravi dejt! Kino i onda kad ne znas di ici ... klupica na Kozari!

Jednom sam tamo naletila i na hrpu policije i hitne i vatrogasaca .. izvlacili su tijelo iz Drave.

Ne znam ... sve to je nekako haypalo to mjesto u mojoj glavi ... toliko svega tamo! Ali samo kad padne mrak !

Postojale su jos neke ulice u mom gradu koje su bas pasale u jesen. Pasale kad bi krenule kise ...
sad kad se sjetim kako se sama secem po svim tim nekim mracnim ulicama ne shvacam kako me nije bilo strah. Ali onako imas feeling pa to je Moj grad. Tko mi sta moze.
Promjenilo se sve.
Nedostaje mi taj osjecaj jeseni. Takav osjecaj!

Netko je danas napisao neki post o Formi .. isam sigurna tocno tko ali mi je par recenica ostalo u glavi. Svi se brinu oko Forme ali ne i oko sadrzaja!

Toga me strah kod ovoga Journalonga .. ali mozda je to OK. kad pokusavas pisati dnevik .. sadrzaj je nebitan, bitna je kontinuiranost .. i da sve samo izbacis van!
Inace mi je drago citati dobar sadrzaj i podjednako mi je vazna i forma i sadrzaj ali .. sada to ne mogu!

Pisem brzo ...

Hvala vam svima na komentarima .. sve citam! I svakom se veselim !

24.10.2023. u 11:00 • 6 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 23.10.2023.

23.10.2023.

Hello ekipa ..

kako ste ? Kako je prosao vikend?

Ja se i dalje borim sa svojom glavom. Jutros sam pricala sa svojojm N. i zapravo sam verbalizirala nekoliko svojih problema. Sjetila sam se i proslog tjedna ...

Prosli tjedan sam dobila papire od Agentur für Arbeit koje trebam popuniti i priloziti racune Anerkennunga (priznavanja diplome) da bi mi oni odnda vratili te novce. Dobila sam papire i nisam imala pojma kako ih popuniti. Pslala sam mail socialnom pedagogu u skoli koji mi je vec prije bio pomogao s nekim stvarima i rekao je dodi pa cemo zajedno popuniti objasnit cu ti. Reko odlicno super hvala stizem.
Dok sam se vozila prema skoli u meni je rastao strah .... stomak me odmah poceo boljeti, bojala sam se da cu morat na WC u krivom trenutku ... ali strah!!

Ne znam sto se dogada i ne znam zasto se dogada? Zasto mi se pojavljuje strah za svaku glupost? Jesu li to opet neka prevelika ocekivanja od mene same? Sto i zasto ne znam!!

Znam samo da i sad dok sam njoj prepricavala mi je u stomaku kamen! I place mi se trenutno jer se osjecam bespomocno! Toliko stvari se samo odjednom pocelo dogadati u mojoj glavi. I ovaj rat je dosao sad kao plus na sve ostalo! Ne znam ... ne znam odakle krenuti, sto procitati kako si pomoci?

Odlucila sam da cu svaki dan ovdje isprosipat nesto ... mozda ce mi biti lakse .. mozda cu naletit na neki savjet kako hendlat neke stvari ili barem kome se obratiti i koga procitati! Uglavnom...

Krenula sam pisati i onda sam imala osamsto poziva i poruka i ode moj mir i moje misli na neku drugu stranu!

Znam samo da mi se nikako ne svida pojava tog straha ... i da me nervira sto ne znam to kontrolirat i sto ne znam kako se postaviti. Ne mogu zapaliti prestala sam pusiti a i ne vuce me nikako. Ne mogu popiti nista jer me odmah boli stomak (mislim na alkohol). A i to je klasicno bjezanje u ovisnost .. mozda sad malo lakse razumijem ovisnike ... tj. zasto se odlucuju za sve .. lakse je kad si tup. Kad je sve otupljeno ... i ne osjecas nista pa se ni stres ne moze pretvarati u strah i kociti te i blokirati.

Rekao mi je D. neki dan da je od Arnolda Schwarznegera cuo neku preporuku o nekoj biljci Ashvagandi ! Krenula sam citati.. ima jako puno zanimljivih djelovanja ... i stres izmedu ostaloga i hormoni i svasta ... dolazi iz Ayurvede ... ne znam, nije skupo moze se probati ! Potrazit cu jos i neke knjige sa alatima za hendlanje svega i trudit se svaki dan nesto napisati. Kao journaling! Pa cemo vidjeti kako ide ...

Pisem brzo ..

23.10.2023. u 11:42 • 4 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 19.10.2023.

19.10.2023.

Hello ekipa ...

Danas zapocinjem s nekom ruznom temom.
Palestina, rat, Izrael, Hamas i Hezbolah, Djihad ..

Ne mogu niti zelim previse pametovat niti birati strane, to nije poanta ovoga teksta danas. Zelim samo reci koliko me strah !

Imam sad vec jako puno muslimanskih poznanika/prijatelja, jako puno njih je na Instagramu i jako puno njih dijeli videe koji jako azurno prenose dogadanja iz pojasa Gaze. To je horor.

Osobno cu reci samo da bilo koja vrsta ubijanja djece, starih, nemocnih je uzasna, s koje god strane da jesu. Isto vrijedi i za Ukrajinu i Rusiju da se ne zaborave i djeca tamo. Bilo koji oblik rata mi je uzasan i nepojmljiv u danasnjem svijetu. Jako mi je nepojmljivo da u ovako naprednom svijetu (opcenito govorim naprednom, znam da ima dijelova na planeti koji nisu bas razvijeni i koji su siromasni ali ima onih koji znaju i mogu bolje jel?) i da se ove stvari dogadaju. Stovise sve strane su sretne jer imaju bolje naoruzanje.

Nalete mi ti videi prijatelja na Instagramu i onda ih pogledam jer ako ne pogledam osjecam se kao da okrecem glavu od tih svih jadnih ljudi tamo. Neke preskocim kad mi postane previse za taj dan ... ali nekako imam feeling da ih moram pogledat jer ako oni to mogu uzivo svaki dan prozivljavat kako sam ja tolikka pi**a da ne mogu jebeni video pogledat!!
Moja sjebana glava !

Neki dan kad je sve to krenulo tako snazno i javno nisam mogla spavati. 3 noci nisam spavala. Pred ocima mi se samo vrtio rat. U glavi su mi odzvanjali krici i plac!
Ljudi mislimo da je to daleko ... nije daleko ...

Ovdje zivimo oko 30kmvod najvece americke vojne baze u Europi. Ovdje svaki dan po par puta cujem probijanje zvucnog zida jer ameri vjezbaju. Ovdje svaki dan vidim nekoliko aviona koji donose opremu iz Amerike (i vojnu i prehrambene proizvode i medicinske i sve komplet - opskrbljuju jedan cijeli grad, tj svoju bazu). Ovdje vidim svaki avion ili helikopter koji prevozi visoke americke drzavnike.
Ovdje cujem da se u Ramsteinu skuplja oprema i vojnici koji ce kasnije biti poslani na ratista i ratne zone.

Taj strah... strah koji osjecam a "daleko" sam od svega. Uzasan je ... paralizirajuc. Mogu li iskreno reci da u glavi imam slozenu listu stvari koje treba napraviti ako se dogodi neka raketa u blizini, ili nekakva pucnjava ili nekakva bomba? Mogu li reci da ujutro oblacim K. tako da b ude spremna na nekakvu iznenadnu situaciju (topla odjeca,slojevito, sa svime rezervnim u ruksaku od odjece do hrane i vode), ja osobno ne izlazim van u neudobnim cizmama/patikama koje nebih mogla nositi vise dane nedaj Boze. Bolesno je. Ili barem na pragu bolesnoga. I svjesna sam toga. Ali ne mogu se otresti tog osjecaja.

Znate da vec nekoliko dana ne idem sama u grad da slucajno ne bih naletjela na nekog ogorcenog covjeka koji ce izvadit neki automat i samo besciljno krenut resetat sve oko sebe? Ili samo pritisnuti dugmic i cao!
Znam da ce vecina sad reci da nisam normalna ...oke. Shvacam vas. I sama mislim da je ovo daleko od normalnog.

Kada cujem za vijesti iz Francuske, gdje je Pariz na 4h voznje od mene, ili iz Brisela koji isto tako nije predaleko ... muka mi je. Ako ja za 4h stignem do Pariza, isto tako neki od terorista moze za 4h doci do mene, do americke vojne baze koja mi je tu, vidim ju s prozora!

Mogu razumjeti ogorcenost ljudi koji dolaze iz Gaze ili Izraela, svejedno. Mogu shvatit tugu i nemoc i ljutnju i bespomocnost. Ali ne mogu shvatiti zasto zbog svojih ratova ili ratova svih tih drzavnih velikana udare po nemocnim ljudima?? Zasto to uvijek bude nesto sto posalje najsnazniju poruku?

Da ne pricam o laznim vijestima, o izvrtanjima stvarnosti (mislim da je i to na obje strane prisutno). I na kolicinu glupih ljudi koji se uhvate jednoga i onda po tom udaraju ko Maksim po diviziji bez da razmisle bez da se informiraju bez da imaju svoje misljenje i istrazuju ga. To je ta kriticna masa koja onda vodi taj neki drugi Internet rat i samo potpaljue jos vise sve oko sebe!

I dalje ce mi ostati samo ovaj strah ! I nadam se nekom psihologu u skorije vrijeme. Nadam se novcima kojima cu moci platiti psihologa. Mislim da mi je potreban nekakav razgovor. Mislim da mi je potreban netko tko ce me zavarati toliko da stvarno vise necu misliti na takva dogadanja ... ili koji ce me gurnuti preko ruba pa cu se aktivirati u nekim organizacijama koje pomazu! (to me malo strah samo zbog K.) .

Idem sada dalje. Morala sam samo ovo ovdje istresti u nadi da ce mi biti lakse ako ovo podijelim s drugima !!

Budite blagi samo molim Vas ... mogu cut komentare i kritike ali ne mogu hendlat napade trenutno !

Hvala Vam i budite dobro. Pisem brzo !!

19.10.2023. u 10:35 • 6 Komentara • Print • # • ^

petak, 13.10.2023.

13.10.2023. Skolovanje !!!

Hjaoo ekipa ...

evo sam nekako preplavljena osjecajima pa zelim odmah tipkat da si oslobodim prostor za disanje !!

Od pocetka:
jucer sam dobila SMS u kojem me podsjecaju na neki termin u Agentur fur Arbeit ( po naski Biro, Zavod za nezaposlene jel). Reko kad sam ja dogovorila bilo kakav termin pa me se podsjeca? NIsam a bome nisam ni postu dobila ni papirnatu ni elektronsku u kojoj me se obavijestava da bih se trebala nacrtat danas u 9:15 tamo.
Posaljem ja mail osobi s kojom sam zadnje komunicirala tamo i pitam lijepo sto se dogada kakav termin??
Dolazi mail od druge osobe i kaze samo dodite pa cemo razgovarati.
Oke .. doci cu!

Jutros pozurujem K. na putu do vrtica kako ne bih zakasnila u grad na razgovor i kad sam ostavila K. shvatila sam da nigdje nije napisana adresa gdje ja to imam termin.
Naime ovdje imaju dvije te Agenture koje su zaduzene za mene i bila sam i u jednoj i u drugoj i nakon SMS-a sam pisala zeni koja radi u Gradu, dobila odgovor od zene koja radi u drugom Gradu i onda shvatila da ja nezz gdje trebam.
Napisala mail, zvala .. nitko nista i odlucila ipak otici u ovaj blizi Grad!


Dodem, kaze zena da da kod mene ... i kako to da niste pismo dobili??
Reko iskreno ne znam ali eto nisam .. a i da jesam vjerojatno bi se sasrala jer mi je to automatska reakcija na bilo kakvu sluzbenu postu (msm da je to Balkanski sindrom).
I krene ona kao oke ajmo sad malo kakvi su vasi planovi .
Pa sad ja njoj lijepo ispricam i napomenem da idem u HR na 2 mj ko prava balkanka jel ... pa da sad nekako bas ne mogu posao ali kad se vratim kad bih odmah sutra mogla pocet radit bilo bi vrh i onda samo do tog mog Ausbildunga kojeg sam si zacrtala ...
Kaze oke kakav Ausbildung zelite ?
Pa Kauffrau für Büromanagment ( ja bi rekla po naski neka malo ozbiljnija sekretarica - veci obim posla i vise odgovornosti i meni samo stepenica blize onome sto ja zapravo zelim - i to sam joj rekla jel).

A ona na to ko iz topa A jel bi zeljeli raditi kod nas u drzavnoj firmi??

Ha! Drzavna firma! Balkanski san u Dojclandu kako je rekla moja N.

Paa ...mozda!

U Agenturi imaju studijske programe i te Ausbildunge bas za njihove poslove jel .. i to su dualni studiji i ausbildunzi sto znaci radis zaradujes pare i to u Agenturi i studiras jel ... i kad zavrsis imas posao kod njih .. za stalno. Imas 30 dana Urlauba i placa za vrijeme studija ti je skoro 2000 eura .. a kasnije raste naravno s time da imas i te neke Bozicnice i tako te dodatke ....
Na kraju je takoder rad sa ljudima i sa firmama ... i svodi se na ono sto sam i htjela raditi tj, u istom je kosu to sve skupa.

E sad .. moje pitanje kojeg se nisam sjetila kad sam bila tamo je sto ako se preselim u drugu pokrajinu? Sto ako se preselim u drugu drzavu? Sta mogu s tim bakalarskim studijem raditi negdje dalje ?? To ostaje istraziti.
Inace, jako zanimljiva ideja. Osobno sumnjam da je losije nego raditi kod privatnika ili u nekoj velikoj korporaciji .

I tako kaze ona meni molim Vas da se prijavite i da posaljete te Prijavnice jer smatram da biste se jako lijepo uklopili tu kod nas i da bi vam se ovaj posao svidio. A ja si kontam pa bome bi mi se svidjela ideja da imam 5min do posla i da imam vise od 2000 eurica netto pluuus da sam Bakalar koji mi je dva puta izmaknuo iz ruke jer sam bila mlada i debilna.

Reko moram napisati neku dobru prijavnicu i lijepo se predstaviti .. kaze ona pa jel znate? Hmmm pa potrudit cu se sta cu. A jel biste mozda htjeli na neku edukaciju kako se pise to sve skupa? Pa da odete da vam oni to napisu onako kako je njemcima drago da citaju?
Paaaa mozee sto da ne, nije da imam pametnijeg posla nego se pozabaviti time.

Oke oke evo vama jedan Gutschein/Vaucer pa vi lijepo tu ti tu nazovite pa ce oni to rijesiti i samo molim vas prije urlauba posaljite prijavu. Nakon Urlauba cemo rjesavat neki privremeni posao .. to cete mi reci gdje biste voljeli pa da potrazimo.

Oke nema beda ... to cemo poslije :)

Plus sto mi je kroz cijeli razgovor milijun puta rekla kako odlicno pricam njemacki, kako ne moze vjerovati da ga ucim samo od prosle godine i kako se bas mora jako potruditi da bi cula moj naglasaak! Kaze odlicni ste i odlicno vam ide i trebate samo tako nastaviti.

Ljudi moji !! Mozete li zamisliti koliko meni to znaci ? Koliko meni znaci cuti od pravog Njemca da pricam odlicno njemacki? I znamo svi i svjesni smo da ima tu gresaka i da ima jos puno za raditi ... ali ovo sada i ovo do sada da je odlicno !!!
Plus zena je nekoliko puta ponovila i ZAMOLILA da se prijavim kod njih ...

E sada ja ne znam je li to odlican posao ili je to uzas posao .. ja znam ono sto pise na internetu i ono sto vidim iz iskustva kad idem tamo. I to je sve ruzicasto.

I dalje ostaje pitanje sta jos mogu nakon toga raditi i hoce li me uopce primiti.

Razgovor samnom je jedno kad me vidis pa sam pristojna nasmijana cista uredna i mirisljava ... a drugo je kad vidis samo moje papire i moju namjestenu sliku !!

U svakom slucaju ako itko ima nekakva saznanja i infose (Fleksa i Galaxy ? ) javljajte mi i pisite sto mislite!!

Ja cu ako nista drugo napisati te prijave i zivotopise pa cu ih imat i za slati na ostala mjesta i u ostale firme !!

Na kraju ce sve biti kako mora biti! Ali moje je da dam sve od sebe i na napravim sve sto mogu napraviti !!

Vizualiziram sebe, zdravu, zgodnu, lijepo obucenu kako vozim neli lijepi auto kuci s posla s osmjehom na licu i parkiram pred kucu s dvoristem u kojem se igraju K. i sekica (bit ce jednog dana nakon sto zavrsim taj studij od 3 godine :D ) i sretna sam i mirna sam i lijepo je. D. je isto tu da ne pomislite nesto lose jelte! To je moja vizualizacija zadnjih godinu dana! Manifestiram ... Vizualiziram ... To su one neke moje materijalne stvari ... ima i drugih vizualizacija i manifestacija ali danas ne pricamo o njima !!

Pisem brzo ... sad idem jos malo uzivati!!

Pisite mi !!

13.10.2023. u 12:08 • 7 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 12.10.2023.

12.10.2023.

Morgen zusammen !

Hahahaha mota mi se taj pozdrav trenutno po glavi morala sam ga napisat. Pardon my French !

Ljudi .. danas sam jedva ustala iz kreveta. K. ima svoj neki unutarnji alarm i u 7:00 je bila budna i u mom krevetu. Ja sam odbijala otvoriti oci, a i kad sam ih otvorila odbijala sam vjerovati da je vrijeme za ustati. U sobi je bio mraaak. Jos jucer u isto vrijeme je bilo svijetlo dosta. Danas mrak. Shodno mraku obukla sam K. i potkosulju i majicu dugih rukava i duksu i jaknu, hladno je razmisljam. Dok nisam izasla van.

16 stupnjeva je vani ljudi !!! 16!!! Sredina Listopada !!

Trenutacno sjedim u majici kratkih rukava na terasi i tipkam. Zast? Jer mogu, ha !

Malo mi je nerealno da je toliko toplo ... vidim slike na Instagramu i Facebooku, ona sjecanja kao na godinu prije .. u ovo vrijeme jos i krajem rujna imala sam sal i zimsku jaknu! Danas sam u kratkima. Nekako ne vjerujem da je to normalno za svijet. Za klimu i eko sistem i sve skupa to sto ide zajedno. Ne vjerujem ni da je dobro za covjeka.
Ja samo zivim u iscekivanju hladnoce. I svaki dan kao pa nije jos hladno, pa nije jos ... i tako eto samo cekam. Budala. Nikad ne znam uzivat u trenutku.

Cekam zato sto onda vise necu morati na "Skolsko" poslije vrtica nego pravac kuca! Imam i kod kuce svasta pametno za radit umjesto sjedenja na "Skolskom"! Ali da ne bude sad da sam hejter ... lijepo je i to nekad. Ne svaki dan ali nekad hahah

Sto bi bilo lijepo kad bi i kavu mogla popit. Ali ne ide. Moj zeludac i crijeva (hahaha lijepo romanticno izreceno) odbijaju suradnju. Odbijaju ice i pice. Nista ne pase. Nista nije dovoljno nista nije ispravno. Do sad vec mislim da sam razvila intoleranciju na sve sto postoji. Sta god probam ne valja. Voce ne mogu, sve me boli. Povrce ne mogu sve me boli. Kruh i mlijeko - wtf tko jos jede gluten i laktozu pa ne zeli ni moj zeludac.Kava i ostatak teh nekih luksuza - bljaak! Alkohol vec duze vrijeme ne mogu pomirisat. Cigare sam ostavila odavno, vjerujem da to sad zapalim jednu da bih eksplodirala ... ne znam sto je i sto se dogada.

Zavrsila sam kod ginekologa sa bojazni da me jajnik boli i da nesto nije oke. Kaze teta doktorica jajnici su ok, to su vam crijeva .............
Sto reci .....

Planiram u Osijeku otici na gastroskopiju. Mislim da bi se trebalo jos to istrazit ... i onda lagano cemo sve druge pretrage ocito raditi.

I znate sta? Znam ja da bi ja sad trebala paziti na sebe, paziti sto jedem. Izbaciti sve iz svoje prehrane i jesti neke minimalisticke i zdrave obroke. Ali ne mogu !!
Trenutno mi je u glavi da stvarno ne mogu se i toga odreci. Hrane koja me svaki puta lijepo doceka i uhvati kao safe net! Imam realno toliko razloga zbog kojih bi to trebala napraviti ali ne mogu.
Osjecam onaj jad i bijedu kad mislim o tome. Osjecam ono pitanje u glavi "Zasto ja i zasto meni??" i ne mogu prijeci preko toga! Bas ne mogu. Ne znam sto mi treba i kako da rijesim sama sa sobom.

D. me ne shvaca. Ne shvaca da ne mislim na sebe. Ne shvaca da necu napraviti nesto za sebe. Ne shvaca kako cu "radije" trpit bol nego ne jest gluten il laktozu il sto vec. Ni ne moze shvatiti, ne boli ga konstantno. Ne mora paziti na svaki k****. Plus sto se njega tice riza i piletina su super za svaki dan do kraja zivota. On bi to mogao. Ja bih se vjerojatno krenula drogirat ili pit samo da ne budem svjesna sebe i jada od zivota.

Jucer sam otisla u trgovinu sa ciljem kupnje necega bezglutenskog da malo mi stomak i crijeva kao odmore i da bol prestane .... nasla sam samo jednu vrecicu nekog tvrdog uzasnog peciva. U 3 trgovine... jedna jebena vrecica. Eto ...
Moram sama peci kruh, moram sama pravit sveee sto postoji za normalne ljude ali u svojoj verziji.
Jesam li rekla da ne volim bas toliko vremena provoditi u kuhinji?? POgotovo ovoj malenoj usranoj koju trenutno imamo ...... plus nisam bas toliko dobra u kuhinji da bih sve te stvari radila sama i bila sretna s time.

Ne znam, padam u ocaj zbilja i ne svida mi se i ne zelim, ali se osjecam zbilja toliko slabo od toga i od tih misli kako sve moram ja....

Pisem brzo ...

12.10.2023. u 08:32 • 6 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 05.10.2023.

05.10.2023.

Hello ekipa ...

Evo jos jedno lijepo jutro. Sve sam stigla na vrijeme i to prije 8!
K. je u vrticu, dorucak je sprema, kavica se pravi, citam postove, citam vijesti, slusam glazbu .. a nije ni 9!
Lijepo je neopterecen se probuditi i samo uzivati u mirnom jutru.
Koliko god volim nekad tu hektiku pocetka dana i jutarnje smjene u bilo kojem obliku (posao, skola, pleasure) toliko volim i ova mirna jutra.
Istina je da ce me mirna jutra cesce natjerat da lezim cijeli dan i gledam Netflix, ali sam odlucila drugacije :) Danas cu imati produktivan dan.

A znate da je to istina jer mi je danasnji zadatak sredit i razvrstat K. odjecu!
I znam da ce potrajat dok ne bude dosla iz vrtica jer je to preslagivanje iz supljeg u prazno. Uvijek ima hrpa stvari koje mislim ma nosit ce po doma nije za vrtic ali moze doma i onda ..... nikad ne nosi doma ! Malena je zaprlja se u vrticu i onda u tome ostane doma i samo nastavi sa prljanjem ! I tako uvijek ima po ormarima te neke odjece koja treba a ne treba. Danas bih to sve zeljela lijepo odvojiti u vrece i za zauvijek maknuti iz ormara.

Btw Youtube mi je napravio sam neku bolesnu playlistu i sad se evo 3. dan vec ne odvajam od laptopa. Zbog toga i ovi silni postovi. A i oke neka... malo se treba zalaufat opet u pisanje.

Sinoc sam citala post Dreamcatcherice i onda opet sad ujutro. I bas me nekako zapravo vratila u moja neka promisljanja i pisanja od prije 10 godina. Kad sam to sve jos dijelila samo sa svojom biljeznicom i kao neka 20-ogodisnjakinja zivjela u svojoj glavi neki totalno svoj svijet. Iss to je taj svijet kojem se nekad bas zelim vrattiti. To je taj svijet koji me iznutra na trenutke snazno zove. Ali pritisnuta stvarnim svijetom, zivotom i obavezama, drustvenim normama ne mogu mu se odazvati osim ovako tu, na blogu!

Napisala je nesto o posebnosti. I to vam je isto zanimljiva stvar. Osobna interpretacija napisanoga. Vjerujem da ne postoje dvije osobe koje su totalno identicno shvatile sto je napisano i sto j eprocitano. Mislim d asvi to povezuju sa svojim nekim iskustvima i onda dovode neke zakljucke i u razgovoru s drugima se nekako prilagode pa dodu do nekog "istog" zakljucka iako u sebi ne misle 100% isto.
Mene je ta posebnost koju spominje totalno podsjetila na moj osjecaj trazenja prihvacanja. Od strane tadasnjih partnera. Morala sam cuti da sam posebna. U vecini slucajeva bi oni to sami izgovorili jer sam zbilja bila drugacija od djevojaka u to vrijeme. Preizravna i otvorena za pojmove tadasnjih dvadesetogodisnjaka ... tema seksa je bila najjaca. Svi su uvijek nesto se trpali u te price. Ili su djevojke bile prestidljive u mjesovitom drustvu pa su se stidjele i sutile dok sam ja otvoreno pricala o svemu.
Sada kad pogledam ne znam kako i zasto i odakle mi te informacije. Onda sam bila kao neki jebeni pro u tim pricama.
Kao da mozes biti pro u tome.

Cesto su mi govorili da imam muski mozak. Sto god to znacilo. Shvacalo se kao nesto pozitivno. Neke stvari sam radila jednostavnije od ostatka djevojaka. Neke stvari brze shvacala. A opet bila sam zensko u zenskom tijelu. Pozeljna. Iako ja to nisam shvacala.
Uvijek sam se osjecala kao nedovoljna. Mozda sam zato i razvila taj "muski mozak" kako bi dobila nekakvu potvrdu. Da valjam. Da sam vrijedna. Snazniju zaljubljenost sam si dozvolila 2 puta prije D. Price o tome kako me svi pozn aju tocno onoliko koliko im ja to dozvolim ... pa msm da je i sad tako samo sto ne naglasavam to jer sad i ne postoje vise ti neki ljudi koji vole samnom filozofirat! D. se to neda.. i ako filozofiramo okrenemo to na neku zezanciju jer npr. njegov mozak je neki posebno drugaciji muski mozak koji filozofira matematicki.
Mislite da to nije moguce? Trebate porazgovarati sa D.! :)
(Ljubavi ne mislim ovdje nista lose, bas naprotiv ! <3 )
Ja sam inace za filozofiranje emocijama ... i nekom ne-matematickom logikom! Malo takvih jos pronalazim oko sebe trenutno.

Jedan decko mi je rekao kako je doslovno mogao vidjeti na mome licu kako sam u trenutku podigla zid oko sebe jer sam shvatila da to s njim nece biti to. I doslovno se samo zaustavio i rekao: " Evo, upravo sad si podigla zid toliko visok da ga ja nikada necu uspjet preskocit, srusit ili zaobic. " - prije toga mu nisam ista rekla, niti sam govorila u tom trenutku. Vidio je to na mom licu. Kako ? Ne znam ... bio je jedini i poznavali smo se jako kratko. Skill!

Bas me je lijepo vratilo sve to sad u tu moju proslost. Jel mozete vjerovati da sam neke stvari izbrisala iz svog sjecanja nesvijesno? Potisnula sam neke stvari jer su zapravo bile nesto sto nikako nisam zeljela. I ne mislim na nikakvo zlostavljanje ili nesto takvo nego jednostavno neki glupavi nezdravi odonosi koje sam i sama potencirala za koje sam i onda i sada znala da ne valjaju ali sam se kaznjavala. Za sto ? Ne znam !

Eto malo prospianja misli od mene rano ujutro! Moram sad slagat odjecu!
Bljak!

Pisem brzo :)

05.10.2023. u 08:55 • 9 Komentara • Print • # • ^

utorak, 03.10.2023.

03.10.2023. Luxembourg

Hello ekipa :)

Kako ste?

Danas je praznik u Njemackoj i svi su doma. Sinoc sam isla spavati u pola 2 ... ladno sam se jutros probudila u 7:00! Cudno! Starim jel?

Ali sjetila sam se da je to odlicna prilika za popiti kavu u miru sa slusalicama na usima i proskrolat kroz vase objave napokon!
I wau ... nasmijala sam se posteno i najezila i odusevila .. i bas sam super lijepo zapocela dan.
Odlucila sam s vama podijeliti neke slikice od neki dan kad smo bili u Luxembourgu!

Fotografija je neki moj hobi. Samo do sad nikad nisam odlucila uloziti u taj svoj hobi jer ... ima tisucu razloga necemo sad nabrajiati, jednostavno nisam. Nemam fotic, nisam n ista pretjerano istrazivala o fotografiji kao takvoj, tehnikama i pravilima. Fotkam mobitelom i fotkam kako mi dode i kako osjecam. I ove fotke sto cu danas staviti ... mob se jako bori sa suncem odsjajima odbljescima i pravim bojama. Stavit cu raw stvari iako ne Instagramu izgledaju mrvu bolje :)

Prvo kratki osvrt na Luxembourg!
Ukratko, predivan je!
Skup je i ljudi su lijepi. :)

Prije dok je doci u Zagreb za mene bio dozivljaj, na ulazu u Zagreb bih usla u neki drugi state of mind. Promjenilo bi se sve u meni, ja bih se promjenila ... sve bi se u mojoj glavi pretvorilo u film. Popracen glazbom. Popracen visokom osjetljivoscu na sve podrazaje ... ja bih bila neka druga osoba. Slobodnija, svoja, drugacija.
Obozavala sam odlaske u Zagreb. Makar i na jedan dan. To je bio neki drugi svijet gdje si mogao biti netko drugi, ili zapravo ti...

Kao mlada uvijek sam sanjala o bijegu. Od svega. Od grada od ljudi ... samo otici daleko negdje gdje te nitko ne poznaje gdje ne moras zivjeti kako se ocekuje od tebe nego mozes raditi sto god zelis. Kao potvrdu privrzenosti i "ljubavi" od tadasnjih deckiju sam ocekivala potvrdan odgovor na pitanje :" Hoces li pobjeci samnom?" . Kada bi netko bio spreman pobjeci samnom to mi je previse znacilo. Iako iskreno ... nije bas bilo previse ludaka koji bi na to potvrdno odgovorili. Onda bih samo skrenula razgovor na neku drugu temu razocarana i sa povecanom distancom. ONda smo prelazili na striktno fizicku privlacnost.

Kada je D. dosao s idejom naseg odlaska u Njemacku iste sekunde mi je u glavi zvonilo DA !!!
Javile su se tuge i zaljenje za familijom prijateljima ... ondaje i K. bila s nama i njen zivot s familijom je dosao u pitanje ... ali to DA je bilo snaznije. Moja samostalnost! Moj san ... idem daleko! Sama, s njima ! Presreca!
Iako je bilo i jos je izazovno jakoo, ja sam neopisivo sretna! Nedostaju mi moji naravno .. ali ... ja sam sretna i onda se lakse nosim sa nedostajanjem!

Ovdje smo dobili priliku putovanja. Sve je blize, sve je pristupacnije ... jos uvijek radimo na onom financijskom segmentu pa se za sada odlucujemo samo na jednodnevne izlete do 2h voznje autom. Prosle godine smo bili u Strassbourgu i Metzu u Francuskoj. (Mogu stavit slike u drugom postu :) )
Tako je D. dosao na ideju posjete Luxembourgu! Odlicna ideja!

Ja iskreno nisam nista ocekivala. Znam da je velik, znam da je jedno od sjedista EU (ako tako mogu reci) i to je to (ugrubo).
Mene je lako oduseviti sto se toga tice, mozda nisam mjerodavna ali meni je bio predivan.

Parkovi ooogromniii, zeleni, uredeni, cisti. Ulice (barem ove glavnije kojima smo se kretali) su isto tako uredene, ciste, bez homelessa i ostalik zicarosa. Ljudi su odjeveni po posljednjoj modi, nema previse pretilih osoba (za razliku od Njemacke) - i nije da je to meni nesto bitno ali primjeti se ogromna razlika izmedu Njemacke i Luxembourga. Mislim da nikad u zivotu nisam vidjela vise muskaraca koji izgledaju kao sa naslovnice casopisa i to ne onako pretjerano nego bas taman. Bas lijepo.
Taj centar vristi burzoaziju!
I meni to ne smeta. Nije da patim od tih stvari ali jebeno je lijepo. Nije da se uklapam u Gucci i Dior stil ali volim vidjet.
D. je na kraju rekao ajmo molim te vise ne mogu ( nije odusevljen burzoazijom - on da spava na milijunima bi jeo rizu i piletinu, nosio majice stare 20 godina, vozio polovan auto i imao isti mobitel 10 godina).

S obzirom da smo jos na budzetu nismo se odvazili uci u neki od restorana jer smo vidjeli da pizza kosta preko 20E i ostala jela nisu nista jeftinija (pricam o tom centru iako cula sam da je svugdje tako ) nas je zadovoljio i Burger King jer inace ne jedemo cesto po tim fast food restoranima. I on je skuplji btw.

Priroda, koje ima masa u uzem centru je bila okupana onim jesenskim bojama i feelingom. Posrecio nam se odlican dan i bas je bilo predivno setati. K. je bila realno super happy, sada vise shvaca taj koncept izleta i sad zica stalno ... hahah mamino dijete.
I ne znam vise sto da vam pametno napisem jer je meni u glavi samo lijepo! Nije da bih voljela zivjeti tamo iako je javni prijevoz od 2020. za sve besplatan !! ali nekako nema mi taj vajb da bih zeljela tamo zivjeti. Dosla bih mozda na duze od jednog dana da jos prosetam gdje sad nisam ali ne bih voljela zivjeti tamo. Iako ima rijeku, zapravo je smjesten izmedu dvije rijeke ... nije dovoljno da ga svrstam u mjesta gdje bih rado zivjela.

Necu vise pisati haha stavit cu vam slike ... D. je rekao da mu se cini kao da nismo bili u istom gradu .. ali tako je to meni izgledalo :)
Nadam se da cete uzivati :)


220

320

320

320

320

320

320

320

320

320

320

320

320

320

320

320



Pretjerala sam ... ali ne mogu odluciti koju staviti a koju ne, pa sam lijepo puuuno stavila ! Nakon sto mi je @Blogi otkrio kako to uopce napraviti hahahaha

Pisem brzo :)

03.10.2023. u 11:37 • 7 Komentara • Print • # • ^

HELP HELP HELP

Ljudi ne znam jesam li ja nesposobna ali ne mogu postaviti slike u post ... zasto i kako ??

je li moguce da treba milijun sati da bi se slika ucitala sa ImageShacka ???

Je li realno da ne mozes zaljepiti link nekako ... kako da stavim slike na blog?? crycrycrycrycrycrycrycrycrycrycrycrycrycrycry

03.10.2023. u 11:11 • 14 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 01.10.2023.

01.10.2023. Mali osvrt ...

Hello ekipa ...
Morala sam samo kratko napisati vezano uz MS!

Dijagnostivirana mi je 2017. I onda su rekli moraa cekati godinu dana i u tih godinu dana dozivjeti nekoliko "šubova" da bi ti terapija bila odobrena.
U ono vrijeme dok nisam znala nista o MS i kako ju se moze kontrolirati odlazila sam na terapije kortikosteroidima. Bilo mi je uzasno. Kortici su ocajni. Misam mogla majicu nositi koliko me je koza boljela. O lezanju ili naslanjanju na nesto da ne pricamo. Uzasno je bilo. Nakupljanke boze, debljanje .. ali sveukupni osjecaj u tijelu uzas !!

I tih godinu dana sam svasta naucila i saznala. Pricala sa jaaaaaako puno ljudi sa MS i sa onima koji uzimaju lijekove i sa onima koji ne uzimaju. Svi su rekli nemoj lijekove ako ne moras ! Ako nije bas bas potrebno. U razgovoru sa lijecnicima odlucila sam da ipak ne zelim lijekove ni terapiju ali ni kortice. UNISTILI SU MI ZELUDAC ZA ZAUVIJEK!!

Napadi su se prorijedili, magnet je uredan sve je pod kontrolom.
Dosli smo u Njemacku i zbog pocetnog stresa imala sam "šub". Rjesila sam sve prehranom i prosao je nije se vracao. U posljednje 3 godine nisam imala niti jedan !!

Bila sam i ovdje lod ljecnika i na magnetu. Rekla sam da zelim pratiti situaciju ali ne zelim lijeko e dok god je sve oke i dok na sebe mogu utjecat prehranom. Lijecnici su rekli odlicno. S obzirom.na magnet i cjelokupno stanje nije potrebno kljukat se lijekovima.

MS IMA TISUCU LICA! Ono sto je meni oke nekom drugom nebi nikako bilo uredu! Ono sto ja mogu napraviti prehranom na nekog drugog ne djeluje.

Kad smo tek dosli u Njemacku mislila sam da cu ipak pocet s lijekovima ali sam.vidjela da se stanje ne mijenja. Da sam dobro. I to je bilo to.

Lijekove uvijek mozes pocet uzimat, ali ne mozes se skinut s njih .. ides na teze i snaznije. (Moje misljenje)

Hvala sto brinete !!
Ovo je moja promisljena odluka iza koje stojim.

Bude tegih dana kao sto je @Nisa rekla, vrucine umaraju masu. Ali zivim u Njemackoj koja nema vise od mjesec dana jaceg sunca ;) to nije strasno. I ja npr samo mpram vise spavati kad su vrucine.

Slusam svoje tijelo, radim vjezbe, treniram pomalo .... osjecM se dobro !

Ovako neke situacije kao ovaj ispit su uvijek potencijalni stresori .. ali evo oke sam ... proslo je sve oke izdrzala sam stres bez "šuba" ! Naucila sam kako prevenirati neke stvari. Ali nisam.naucila kako se ne zivciraz prije ispita! To je sljedece!!

Hvala jos jednom i samo pozitiva kod mene i slusanje vlastitog tijela.
Nismo svi isti !

Pisem.brzo nesto lijepo ..

01.10.2023. u 00:27 • 35 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.