srijeda, 16.03.2022.

16.03.2022.

Hello ljudi .
Evo me zbilja brzo tko bi vjerovao !!

Pogledala sam još jedan dokumentarac koji me se nije toliko dojmio iako je zapravo bio zanimljiv. Dokumntarist se nakon Burn outa odluči posvetiti sebi u smislu ponovnog spajanja s prirodom što je u njegovom slučaju bilo istraživanje podmorja. Na kraju susretne hobotnicu i na neku foru odluči kako bi bilo zabavno vidjeti što bi se dogodilo da svaki dan posjećuje tu hobotnicu.. mislim da je oko godinu dana svaki dan posjećivao hobotnicu,istraživao njena ponašanja i donosio zaključke. Da se naslutiti i nekakva možda usporedba s ljudskim životom .. ne toliko koliko jdnostavno divljenje podmorskom svijetu.

Nisam znala da hobotnice nakon polaganja jajašaca uglavnom umiru jer im to oduzme previše energije, n samo polaganje jajašaca nego briga o jajašcima u početku.

Također nisam znala da se hobotnicama krakovi mogu rekuperirati u potpunosti.. regenerirati zapravo ... zanimljivo.

Uglavnom poanta svega je koliko smo divna bića. Ako jedna hobotnica o kojoj uglavnom nitko ne razmišlja na dnevnoj bazi, osim kako je salata savršeno ukusna, ima toliko razvijen mozak i živčani sustav.. što smo onda mi ? Ako hobotnica kao mekušac u podmorju može tako savršene stvari možete li zamisliti što može čovjek ?
A mi se zamaramo površnim stvarima, zamaramo se izgledom i novcima ... žalosno. Koliko smo sami sebe unazadili kao vrstu.

Umjesto da hranimo naše umove i tijela kako treba .. mi ih trujemo.
Što sve hobotnica nauči i napravi za svoga života brutalica. A svjesno odlučujemo da ne želimo dalje, da se nekima dogodi trenutak na kraju života gdje stanu i žale kako im je život prošao ...

Nastavno na zadnji post. Sada! Živite sada u svom vremenu, punim plućima .. nemojte si dozvoliti da za nekoliko godina stanet i kažete eh zašto nisam ....

pišem vam brzo budite mi dobro !

- 09:13 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.03.2022.

14.03.2022.

Hello ...

Upravo pogledala dokumentarac o Andy Warholu na Netflixu ... damn !
Ne znam .. vijek me nekako previše uvuku takve stvari u povijest ... u moju glavu. Počnem razmišljati kako ti neki ljudi nikada zapravo nisu bili svjesni kako će se o njima pričati, rapravljati još godinama poslije. Kako će ljudi iz nekih njihovih bezazlenih poteza izvlačiti toliko toga, promišljati o njima, raspravljati. Svako će imati neki svoj sud o tome što su doručkovali, s kime se družili, kakvo su mišljenje imali o nečemu. Što su točno mislili dok su slikali nešto ili samo radili ono što vole i što znaju.

To je bio samo jedan običan čovjek koji je voli i preispitivao se svakodnevno o stvarima koje su bile njegov život. Ili je barem on mislio tako za sebe. Ili je mislio da je poseban, a onda opet ja ne poznajem osobu koja to ne misli za sebe. Možda ne na taj način kao on, ali opet .. stvar je percepcije i interpretacije.

Toliko puta poželim živjeti u toj nekoj prošlosti, u vrijeme kada su ti ljudi koračali Zemljom. I onda krenem razmišljati .. oke što je to drugačije? Zašto mislim da je bilo lakše ili da bi meni bilo lakše jednostavno biti ja ?
Bilo je toliko teže zapravo. iti otvoren, biti svoj u bilo kojem pogledu. Bilo je toliko otvorenih gay osoba, ali i homofobija je bila snažnije ... ili nije ?
Biti crnacje bilo toliko teže nego danas. Biti samo drugačiji je bilo teže a opet toliko ljudi je bilo otvoreno za sve te teške stvari. Bili su ekspresivniji nego danas. Zašto mislim da bi meni bilo lakše biti ja u toj nkoj prošlosti?

Nebi ... jednaki strahovi ako ne i veći bi postojali u mojoj glavi. Jednake kočnice bi postojale u meni .. iste ove koje imam i danas. Možda još neke gore i snažnje.

U svakom slučaju nekako me opije gledati takve dokmentarce. Nemam neke druge za usporedbu i smatram zato da je ovaj odličan. Interpretacija njegovih dnevnika od strane njegovih najbližih ili skoro najbližih ljudi. A onda opet ...

Kada bi netko pitao moje "najbliže ljude" da interpretiraju mene znam da me nebi interpretirali najbolje. Jer na kraju .. svi oni koji su mi zapravo jako daleki, kao vi .... ili još neki za koje nitko zapravo ne zna me vjerojatno znaju možda bolje nego oni s kojima sam svaki dan. Vide me bolje, razumiju snažnije. Tako da bi intrepretacija mojih najbližih bila totalno kriva i netočna ... to bi bila neka druga osoba. Sve je stvar kako se nekome predstaviš, kakvu ulogu igraš za koju osobu. Koliko si spreman nekoga pustiti unutra u svoj svijet jer realno znaš da neke stvari ne možeš reći, ne možeš napraviti jer te jednostavno nebi shvatili. Ali voliš ih, to su tvoji prijatlji to je tvoja obitlj iako te ne razumiju najbolje. Iako ne vide svijet istim očima ili makar sličnim. Tvoji su. Ali te ne razumiju. Imaju svoj pogled na svijet ni ne trude se uopće staviti se na tvoje mjesto ili pokušati vidjeti svijet tvojim očima. Daleko im je to i zahtjeva previše enrgije.

Toliko puta su u dokumentarcu spomenuli "Što bi Andy htio?" . Hm ... tko to zapravo može znati osim Andya ? Tko zapravo može znati osim mene što želim i kako bih željela? Nekada ne znam ni ja sama. Improviziram. Mislim da svi improviziramo uglavnom. Sa svime i svagdje.

Kažem vam da me uvuče previše u neka razmišljanja. I onda shvatim da je lijepo što sam tu .. baš sada. U svom vremenu u svom svijetu. Jer možeš biti hrabar i sada. Možeš i sada izaći i prijeći sve granice koje ti je OVO društvo postavilo. Oni su prelazili granice onoga društva. Oni su bili hrabri u svome vrmenu. Tko kaže da bih bila hrabra onda ako nisam sada?

Zaključak: budi hrabra u svome vremenu. radi stvari za sebe zbog sebe. Misli, voli, sanjaj, živi sada. U svom vremenu kako želiš. Nemoj previše razmišljati o tome što će tko reći. Kako će te drušvo gledati jer te stvari se mijenjeju kroz godine. A ti imaš samo one godine koje imaš. Imaš samo ovo vrijeme koje imaš.
Odlična rečenica/slika koju sam danas prvi puta vidjela na tom dokumentarcu : "Heaven or hell are just one breath away." .
True that.
Živi sada baš onako kako želiš. Budi hrabar u svom vremenu.

I dalje ćete me vi bolje intrepretirati ... jer i da vam ovo sve na glas ispričam bilo bi puno teže za shvatiti nego da vam to napišem. A vi znate čitetai, vi znate shvatiti.

Pišem vam brzo ... tko zna kakvih još dokumentaraca o osebujnim ljudima imaju na Netflixu !

- 11:39 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 08.03.2022.

08.03.2022.

Hello ljudi!
Kako ste ?

Kod nas stalno neke promjene. Opet nam se život mjenja, opet sto stvari o kojim arazmišljam i koje propitkujem.
D. mijenja posao .. na otkaznom roku do 31.3. Razmatramo sve opcije, sve ponude koje je dobio za sljedeći posao. Ima ih nekoliko i sada moramo vidjeti što će na kraju biti najbolje za svo troje. Jedna ponuda bi zahtjevala reseljenje u drugu pokrajinu .. to znači puno promjena za baby K. nije baš da sam oduševljena oko promjena koje će utjecati tako snažno na nju. Ostale ponude su tipa ostajemo gdje jesmo ali D. puno putuje i nekada ostaje i vikendom na terenu .... ne znam. Ni to mi nije neka ekstra opcija. Poslovi koi su u našoj pokrajini nisi kvalitetni za D. i njegovu budućnost a time i našu. I sada treba izabrati nešto što će biti odlično za sve nas.
Što je najbolje za mene? Zašto sebe ne stavljam u cijelu tu jednadžbu? Iskreno .... meni je svejedno. Mogu se prilagoditi svemu, mogu pristati na sve. Samo ne želim da njima bude loše .. ni D. ni K. Ako su oni sretni zadovoljni mirni i ja sam.

Moj tečaj Njemačkog još nije započeo ! Zašto ? Zato što ... haha ima toliko razloga ali nije zbog mene. Nisam kriva. Čekam ...
Promjenila sam školu jer u prvoj koju sam izabrala su konstantno odgađali tečaj sa opravdanjem da nema dovoljno kandidata za započeti tečaj ... druga u koju sam se prijavila i prebacila ima problem što imaju previše kandidata a nedovoljno profesora jer .. korona !
Čekam razgovor sljedeći tjedan vezano za to pitanje konkretno .. i iskreno da vam kažem čekam da mi netko kae da zbog gospodina Putina neće biti moguće odraditi tečaj. Spremna sam na sve. A onda opet možda se i preselimo. Nikad ne znaš što se može dogoditi.

Zbog tog tečaja sve mi drugo stoji, tj. ja sam sve stavila na čkanje jer sam osoba koja mora i želi sve raditi po redu (to je nova odluka) jer inače sve sjebem. Uzmem si previše stvari ne budem zadovoljna koliko sebe dajem svim tim stvarima i onda samo odustanem. Možda sam opet krivo odlučila. Ne znam .. ali stojim.

Lijepo je biti domaćica, kućanica, majka .. sve je to lijepo oke .. ali ne vidim se kao osoba koja će cijeli život biti samo doma. Koja će samo spremati čistiti kuhati i odgajati dijete. Uvijek sam se vidjela kao još puno toga pored ovog navedenog. Teško je biti doma .. teško je biti majka kućanica domaćica žena. Teško je i poštujem svaku ženu koja je to odlučila biti, isključivo to. Poštujem. Nije nešto što me ispunjava.
Majčinstvo ispunjava oke .. ali ispunjava i posao i karijera. Smatram da zajedno čine savršenu kombijaciju a ja stojim. Stojim i čekam.

Prijatelj me je pitao oke D. ima svoj planove i ponude a ti ? Šta ti imaš? Kakve ti planove imaš? Gdje se ti vidiš?
Odlično pitanje.

Nekada ne znam odgovor na to pitanje. Nekada ne vidim. A onda opet dođu dani kad jasno vidim. Ali ... mora po redu. Mora ići jedno po jedno jer ne želim opet sve upropastiti. Želm naučiti taj jezik, želim se dati skroz u taj tečaj i onda dalje. Možda neki mogu odjednom... ja ne žeilm. Želim polako !

Nagle odluke zaravo odluke na brzinu su nam zaštitni znak valjda. Svaku važnu dluku moramo donijeti u roku dva tjedna. tako nam je i sada. Krajem ovog tjedna moramo donjeti tu veliku odluku koja će utjecati na svo troje.

Zašto nas život gura na taj način ? Zašto konstanto nešto moramo ispočetka ?

Jedna prijateljica mi je rekla da život funkcionira po principu trpljenja i nagrade. Dođu teški dani i budu teški i boriš se i odolijevaš i onda kad zbilja više ne možeš kada iscrpiš onaj zadnji atom snage dolazi nagrada. Uvjerila sam se u to nekoliko puta. Kada sa pala na koljena i plakala od nemoći i kada nisam vidjela izlaz samo bi se odnekuda pojavio i opet sam bila spremna trčati.
Već neko vrijeme samo hodam .... čekam pasti na koljena i plakati ... nekako još stojim idem guram se. Ali past ću uskoro ... i nadam se da će se izlaz pojaviti. D. i ja skupa. Nije život lagan i ne očekujem da bude. Nije saka promjena odlična ali nauči te nečemu. Naučili smo u ovih godinu dana da novac zbilja mijenja ljude i nekim krivim ljudima daje moć nad nama.
Naučili smo još puno toga. Nije bezveze prošlo ovih godinu dana.

Čekam taj neki dan .. kada ćemo moći doći u svoju kuću koju smo kupili svojim novcem kojeg smo samostalno zaradili, sjesti u dvorište, gledati K. kako se igra, čita, uči, pleše što god i samo sjediti u miru. Ne razmišljajući što će biti sutra i ne razmišljajući kakvo sranje će nas dočekati ujutro kad se probudimo. Postoji li uopće takav život ?
Da si skroz miran i zadovoljan ?

Možda neće ni biti života kroz tjedan dana. Možda će dotični gospodin zbilja do kraja poludjeti i pritisnuti tu crvenu tipku, okrenutu ključ tri puta i sve će nestati. Možda .. tko to može znati.

Znam da sam danas mirna .. znam da mi je današnji dan lijep. Znam da će K. doći iz vrtića i da će D. doći doma oko 16.30, da ćemo ručati skupa. To znam. Ostalo ..... nemam pojma.

Uživam i cijenim te "malene" trenutke! Zbilja cijenim!

Kratak izljev misli ... nadam se da ste dobro !

Pišem brzo ...

- 14:32 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.