utorak, 21.07.2020.

Self care !

Skoro dva dana za redom uhvatila vremena ... šokirala sam samu sebe !

Nisam Vam rekla da sam krenula na treninge. E jesam, krenula sam.
Odlučila malo se pozabaviti ovim viškom kila koje imam i to zato što sam si postala preteška i zato što je žalosno da s ovoliko godina izgledam kako izgledam.
Trudničke kile su otšle nakon dva tjedna to sam Vam pisala, ali nakon toga ja sam nastavila jesti kao da sam još trudna. Imala sam neopisivu želju za slatkišima i samo sam trpala u sebe šećer kao da sutra ne postoji. Nekih 10kila se nakupilo, plus što sam i prije trudnoće imala viška i sama sam sebi bila teška.

Uspjele smo nekako iskombinirati tako da kuma, prijateljica i ja budemo skupa u nekoj poluindividualnoj grupi na treningu i to mi je toliko savršeno da Vam ne mogu ni opisati. Realno se strašno veselim trningu jer su one tamo. Atmosfera je super pozitivna i koliko god da mi je teško znam da ću otići tamo i umirat od smjeha i usput odradit trening na kojem nas baš ne mazi trnerica. Vrištimo, jaučemo, radimo i smijemo se. Toliko pozitive i međusobnog guranja i podržavanja već dugo nisam imala.

Uvijek se uglavnom krećemo u krugovima koje nismo sami birali, krugovima ljudi s kojima MORAMO provoditi vrijeme i raditi "teške" stvari (kao biti na poslu s osobama koje baš i ne preferiramo 100%). Ovdje je ekipa koja mi je draga, ljudi s kojima volim provoditi vrijeme, ljudi koji nisu zavidni ili žele biti bolji od tebe, ljudi koji žele da uspiješ u onome što radiš jer znaju da će te to veseliti. Takvo okruženje je predivno.

Sve tri smo različite, različite građe, različitih kila i skoro različitih ciljeva. MJoja kuma npr. se želi udebljati, želi mišiće i želi povećati apetit ali zdravo. Prijateljica je rodila pola mjeseca poslije mene i nama je cilj skinuti kiole, nabacit koji mišić i utegnut tjelesa. Vide se razlike u izvođenju vježbi, vidi se kako je kumi lakše sve to i kako se gura do krajnjih granica. Prijateljica i ja smo sporije, teže smo pa neke vježbe radimo lakše verzije ali i mi se guramo do granica i malo čak i preko.

Danas sam bila na pragu povraćanja. I bila sam sretna. Jer sam znala da radim dobro, da se moje tijelo probudilo. Vježbe koje nisam mogla odrađivati do kraja prije mjesec dana danas izvodim do kraja i s puno više ponavljanja. Sretna sam. Navodno ta sreća i zadovoljstvo, želja za treningom igraju veliku ulogu. Vjerujem, da je zapravo tako s bilo kojim poslom. Naravno da ćeš postizati bolje rezultate radeći ono što voliš. Tako je i na trenbingu.

Prvih tjedan,dva sam bila tužna nakon treninga. Djevice očekuju savršenstvo u svemu što rade, znaju da mogu i moraju više od drugih a sa treninzima prvi tjedan nije bilo tako. Bila sam loša, spora, teška ... nezadovoljna. Znala sam da ću s vremenom postajati bolja, ali ja sam tip koji želi sad i odmah i savršeno. Tek sam zadnja dva treninga jako sretna sa sobom. Znam da imam još jako jako puno prostora za napredak, ali popustila sam sama sebi i s ovim sam zbilja zadovoljna.

Promjenila sam i prehranu, napravili su mi plan prehrane. Pridržavam ga se slijepo. Znam da vježbe bez pravilne prehrane ništa neće donijeti, to sam već prije pokušala. Za tri tjedna rezulatat na vagi i hlačama se vidio. To je onaj dodatni vjetar u leđa. I dalje sam bezglutenac zbog moje prijateljice MS. Njoj je dobro, jako je zadovoljna i jako je korektna i ne javlja se previše. Pušta me da uživam. Jako rijetko ako si dozvolim premor par dana za redom lagano pokuca, ali odmah se zavalim u krevet, odmorim i D. je tu jako susretljiv i pun razumijevanja i samo uzme kornjaču i kaže ajde malo odspavaj. Lijepo je !

Općenito i uvijek je D. pun podrške. Pogotovo ako radim stvari koje su dobre za mene. Ako se hranim zdravo, ako vježbam, ako pazim na svoje tijelo. On to cijeni, podržava i potiče. Ne zato što me ne može gledat debelu. Ne. On to radi zato što me ne može gledati u bolovima, otečenih zglobova, zadihanu na trćoj stepenici ili nesposobnu za ustat sa kreveta s kornjačom u rukama. Ne želi da sama sebi budem tako teška jer zna da nema potrebe za tim. Zna da mogu i da će mi život biti lakše i gura me ! Ponosi se i hvali me. Mom egu to godi. I onda idemo dalje brže, više, jače hehe !

Eto toliko ... lijepo je ... samo to želim reći !

- 20:40 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.07.2020.

Dvije tri o mamama ....

Već nekoliko puta sam sjela tipkati i onda se baby K. probudi i onda se moram zabavljat s njom jer jednostavno ne možeš odoliti tom slatkom stvorenju !
Predivna je ... toliko osmjeha i blagih pogleda .... uživam cvjetam blistam i sretna sam neopisivo !
U našim životima se ne događa ništa pretjerano zabavno osim nje i okupira me skoooro 24h dnevno .. spava skoro cijelu noć pa eto onda je mir hhaaha.
Gospođica je počela "pričati", nekada imam osjećaj kao da zbilja se ubacuje u naše razgovore jer 10min pažnja nije na njoj i onda se bori glasno za sebe. ne plačem nego "pričom". Bar nešto na mamu i zadovoljna sam.

Razmišljam si kako sad odjednom vidim oko sebe različite vrste odgoja. Vidjela sam ih i prije ali ne tako detaljno kao sada. Sada točno vidim one nijanse, sitne razlike u odgoju koje prije nisam vidjela. Sada točno možemo oblikovati plan za naš pristup odgoju i jasno odijeliti ono što mi se sviđa i u kojem smjeru želim i i ono što definitivno želim zaobići. I pronašla sam jedan ogroman utjecaj na odgoj.
Psihofizičko stanje majke !! Ovo je glavni čimbenik odgoja.

Ne želim biti mama koja se dere. Ne želim biti mama koja nema živaca. Ne želim biti mama koja ne vidi i ne sluša. Ne želim biti mama koja je uvijek u pravu. Ne želim biti mama koja je sama (pored partnera ako me razumijete, u odgoju)!

Osjećam se baš loše kada vidim da se na djecu viče, kad ih se ćuška ili tako te stvari ... ne volim nikako takve obrasce ponašanja kod majki. I onda sam kroz razgovore s nekima od njih izvukla zaključak da su sve zapravo jako nezadovoljne. Nesretne i da same sa sobom nisu na TI. Ne možeš tako ne smiren i ne sređen biti oke prema djetetu. Ne možeš normalno i hladne glave odreagirati na njihovu znatiželju i razigranost. A na žalost sve je više majki koje krivo reagiraju na svoju djecu. Ne znam kada se izgubi ovo što imamo K i ja .... kada se izgubi u majkama taj osjećaj da su one rodile to stvorenje? Kada im se pogubi iz vida činjenica da je to dijete rođeno i da "nije znalo ništa" i da sve što sada radi ga je upravo ta ista majka naučila (na ovaj ili onaj način).

Smatram da se rađamo s karakterom. Moja K. kada ne želi više jesti, ne želi i točka. Ako sad usred svegaaa želi spavati, zaspat će. Ako ne želi dudu ne mogu joj ju ugurat u usta. I to je za mene karakter. I to nije naučila od mene i to je nešto njeno. Ali danas sutra njeno ponašanje, govor, riječi, pristup, empatija, interakcija i socijalizacija .... to su stvari koje ću ju ja naučiti. I biti će oličenje mog odgoja. Naravno da na neke stvari neću moći utjecati, kada je s bakom, s ujom, sa stricem s drugom bakom ... od svakoga od njih će nešto pokupiti, oke .... ali opet se vraća meni, pod moje okrilje i sve ja to opet mogu ispraviti i okrenuti na pravu stranu.

Moram samo biti sretna, zadovoljna, smirena i to je to ... nema vikanja, nema psovanja, nema ćuškanja ... sve se može postići razgovorom, osmjehom i slušanjem ... i naša će baby K. bit prava curka !

I to je to za danas hahaha sutra putujemo u Sarajevo, another big day for our family!! I jedva čekam !!

Pišem čim stignem !!

- 19:15 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.