23
utorak
svibanj
2023
23.05.2023.
Hello ljudi !
Od predzadnjeg puta pročitala sam 2 knjige. Ne "Zene koje trce s vukovima" jer na zalost ne mohu to sada .. mozda kroz neko vrijeme, ali sada nikako! Nisam spremna za tu knjigu.
Jako jaako volim citati self help knjige. Volim istrazivati nove percepcije zivota. Iako u vecini slucajeva shvatim da sam to vec prosla u svom zivotu i da sam taj dio rijesila. I to mi islreno znaci nesto. A opet s druge strane me ostavlja nezadovoljnom. Nezadovoljnom jer nisam sanala nista sto vec sama nisam shvatila kroz zivot.
Ljudi teze otkrivanju zlatnog pravila za zivot. Nekog fix rjesenja koje ce nam pomoci zivjeti zivot dobro bas onako kako smo si ga mi zamislili. Nesto tipa " tri tjedna svako jutro se probudi i reci to i to i tvoj zivot ce postati bas ono sto zelis" .
Ali to tako ne funkcionira. Na zalost!
Mnogi pljuju po self help knjigama. Naravno ima nekih koje su napisali ljudi koji ne bi trebali pisati ni znanstveni fantastiku a ne self help. Ali ostaje na tebi koji biras izabrati osobu koja ima kvalitetnu pozadinu i cija knjiga vrijedi. Tako da to onda sve skupa ima smisla.
Nikada ne pronadem kako trebam i sto trebam. I to je onda, po meni, dobra self help knjiga. Fix rjesenja nilad nisu dobra (Osim želatine fix - to je bome ekstra fix rjesenje). Ako zrlis unaprijediti svoj zibot, kvalitetu, shvacanje svijeta, shvacanje sebe onda brate moras raditi na sebi. Moras raditi moras se truditi moras dozivjeti moras razmisljati. Moras izdvojiti vrijeme i pogledati zivot iz 13. Perspektive (kako bi rekao jedan moj bivsi - btw jedina pametna koju mi je ikad rekao i koje se jos uvijek sjecam jer nikad nisam uspjela doci do 13. Perspektive a na tome se navodno mora raditi, to je iz jedne knjige koju isto nikako da procitam ali samo zato sto ju nemam fizicki nego online).
Opet sam vidjela da nisam sama. Da nisam jedina. I da je moja racionalizacija dobra. Da ide u zdravom smjeru i da se na kraju uspijem lijepo docekati na noge i samoj sebi zdravo objasniti i racionalizirati dogadaje. Mozda nekada to napravim nesvjesno ali na kraju dodem do toga i bude dobro. Ponosna sam ! Mozda bi jednostavnije bilo doci do toga razgovarajuci s psihologom ... ali moram reci da mi se svida ovaj moj put. Samostalni. Samostalna izgradnja sebe. Cinie na kraju puta ponosnijom. I sigurnijom da cu to sve na kraju dana prenijeti svojoj vili ratnici ! Nije bezbeze! Nije samo da jedan odnos ostane normalan i zdrav. To je mpj doprinos svijetu.
Znam gdje grijesim. Znam koje greske se smiju ponoviti a loje bolje ne! Trudim se ne ponavljati ni jedne. Trudim se pobjeci od onoga da me "drugi moraju uciniti sretnom ili vrijednom". Stovise smatram da sam u posljednje dvije godine, sama u ovpj Njemackoj, postigla jaako puno. Cak i osamostaljenje od partnera u tom smislu. Da pojasnim : Nije mi potreban on da bih bila sretna. Sretna sam sama od sebe, za sebe i s njime to sve dijelim. Zadovoljna sam od sebe, za sebe i s njime to dijelim. Tuzna sam od sebe, zbog sebe i s njime to dijelim. Ne proizvodi on tu srecu, zadovoljstvo, tugu...nego ja. I dijelim ih ! Sto prije u mojoj glavi nije bio slucaj. Bila sam ovisna. A to nije dobro, nije zdravo.
Trenutno mislim da koliko god je tesko, nama je predivno! Napredovali smo oboje. Razgovori su kvalitetniji (kada ih vodimo o ozbiljnim temama). Medusobno shvacanje je kvalitetnije. Prihvacanje osobe je kvalitetnije. Postovanje... ljubav !
Bas me ispunilo .. toliko da bih isla trčati. Napucalo me opasno! Osjecam se kao da mogu pomicati planine!
Bila sam doma jako dugo, produzeni vikend pa onda K. Temperatura ... sutra se vracam u skolu. Gorim ljudi !! Gooorim ! Bit cu vrh sutra, nabrijana i smirena u isto vrijeme.
Kako ste mi vi?
Čitate li self help knjige (ako da koje - moze preporuka!!) ?
Pišem brzo !!
komentiraj (14) * ispiši * #
17
srijeda
svibanj
2023
17.05.2023.
Ne mo gu !!
Ispalila sam danas. Luda sam vec 2h i ne znam vise sto napraviti. Pokusala sam sve sto sam znala i ne znam dalje.
Pokupila sam K. Iz vrtica, otisli smo pokupiti pollon za D. Za Dan oceva, i onda smo otisle u trgovinu da pogledam jastucice za balkonske stolice koje sam napokon danas uspjela naci na njemackom Njuskalu!!
Velika trgovina, 3 kata, osobni dozivljaj sve je nekako nabacano i ima sveeega, plus jeftino je za ono sto mi treba vrh.
"Daj mami ruku i budi tu samnom, sve cemo pogledat i sta ti zelis ali cekaj da mama vidi ove dvije stvari."
"Dodi ovdje, cekak jos sekundu, moram pitat tetu nesto."
"K. Ne skaci po tepisima, teta ce vikat na tebe."
"Idemo kupit jastucice jos samo sekunda ..."
- zadnju recenicu sam rekla nekoj osobi koka se nasla pored mene ali ne svojoj kcerli jer ona nije bila kraj mene.
Trci po cijeloj trgovini, pitaj ljude jesu vidjeli dijete kako seta okolo, trci nerviraj se brini se sto filmova prolaze kroz glavu ... zovem ne javlja se. Derem se ko idiot ni glasa ...
Pregledala sam sva mjesta koja bi joj mogla biti zanimljiva .. nista.
Dosla sam do izlaznih vrata jer sad vise ne znam jel otisla van na parking ili je isparila.
Silazi ona stepenicama s drugog kata.
Blazeni izraz na licu. Onako kao me zna sto se dogada oko nje.
Blazeno nesvjesna svega.
Poludjela sam. Ne znam. Briga me je satrala u sekundi.
Sve igracke su u podrumu.
Sve igracke su u kazni.
O crticima moze sanjati sljedecih tjedan dana.
Ljuta sam jos uvijek jer se osjecam nemocno.
Ostatak dana je prkosila. Cijeli dan. Samo i iskljucivo radi sve kontra onoga sto joj kazem.
To sto sam uzela sve igracke ne da ju ne dira nego ju boli dupe.
To sto nema crtica ju takoder zabole dupe.
Sto nema slatkisa ju zabole dupe takoder.
Jedino sto ju malo dira je cinjenica da ju "ignoriram" jer sam jos jaako jako ljuta!
Pa se kao umiljava u trenutcima.
I evo zaspala je tati u zagrljaju. A ja citam tu jedan post o kcerki koja je cestitala mami Majcin dan sa pivom i buketom ukradenog cvijeca i placem jer zelim da sutra budemo dobre. Da budemo "prijateljice" ali zelim i postovanje koje se treba imati prema roditelju.
Da zna da joj ja zelim sve najbolje. Da sve sto joj savjetujem je iz najbolje namjere i sve sto govorim je iz vlastitog iskustva. Ne mora me uvijek poslusat, nerealno je to traziti a i ne zelim to, zelim da proba sama zelim da vidi neke stvari i ona na svom iskustvu. Ali da joj stojim Negdje u glavi.
Spava a ja ju grlim i ljubim i ispricavam se sto sam danas bila gruba, sto su sve igracke u kazni, sto nema slatkisa i sto nema crtica. Ispricavam se i nadam se da ce moje kazne imati smisla i da xe mi onda biti lakse.
Oprosti ljubavi moja jedina ... mama to radi za tebe ... onako kako najbolje zna.
Pisem brzo!
P.s. malena je, znam.
Pricam i pricam i pricam ... moje dijete je jako inteligentno, zna ona sto ja pricam. Zna ona jako dobro sta se smije sto ne. Isto tako zna kako ce me najbrze razljutit ali i rastopiti. Znam da moje dijete treba drasticne rezove da bi nesto doslo do nje.
Ali jos jednom da napomenem pricam.i pricam i pricam i pricam i pricam i priiicaaam i objasnjavam i objasnjavam i opet objasnjavam i radit cu to dok sam ziva imat za nju sve rijeci ovog svijeta ... ali nekada stvarno pored svega u mom zivotu jednostavno puknem. I ne mogu. Nemam snage. Nemam moc. I eto igracke su u kazni !
komentiraj (7) * ispiši * #
11
četvrtak
svibanj
2023
11.05.2023.
Hello,
pisi brisi je trenutno ovaj post.
Trebam ono svoje staro sjedni pisi uzivaj vrijeme ali je moj mozak trenutno preopterecen i ne funkcionira s mastom nikako.
Ni sa osjecajima ne funkcionira u smislu nekakvog izrazavanja.
Imam 2 prof u skoli. Jedan je super dosadan a drugi je super zabavan. Star je ali je ekstra ugodan i zabavan. Ima slican smisao za humor kao mi (D. i ja i nasa ekipa) i onda su meni njegove fore smjesne. Sto me cini gotovo jedinom osobom koja se prva krene smijat na njegove sale. A i ima ono nesto sto osjetis kad te netko lajka. U profesionalnom smislu naravno. Tako ja glumim klauna u razredu i prode nam vrijeme brze s time da napravimo masu posla. Kod ovog dosadnog vrijeme ne prolazi. Nema razgovora nema sale nema nicega osim suhoparnosti njegovog monologa. I to cetvrtkom i petkom.
Ne sjecam se kada me je zadnji puta ovoliko nesto zaokupilo kao ovaj tecaj. Probudim se dijete mi prica njemacki, odem u vrtic tamo sa svima njemacki, odem u skolu bam njemacki 5 sati, vratim se doma opet ucenje i citanje i pisanje njemackog i to skoro cijelo popodne ako izuzmemo vrijeme za kuhanje i jedenje rucka i malu komunikaciju s K. Pustam si pjesmu na njemackom, kupila sam knjigu na njemackom, K. gleda crtice na njemackom. Doslovno sam se izbombardirala sa svih strana i zapravo mi ne smeta dok ne krenem razmisljat o tome. Nadam se da ce biti ucinka iskreno.
Silno bih zeljela o necem drugom tipkati ali ne mogu, moj mozak trenutno nista dr ne moze obradivati.
roz tjedan dana imam neku pauzu od tjedan dana i nadam se da ce onda nadoci one moje stare misli, da se malo opustim i da malo napisem nesto meni slicnije.
Btw pocela sam citati "Zene koje trce s vukovima" - ne znam sto reci. Mislim da i to morem citati kad budem imala pauzu jer trenutno zaspem nakon 3. recenice. Znam da je malo posebnija knjiga i da ima mozda nekih suhoparnijih dijelova ali zelim ju procitati samo eto od ovog silnog njemackog nemam snage. I sad mi se oci zatvaraju a jos moram okupati K. i spremiti ju u krevet ! Jedva cekam subotu ... i onaj sljedeci vikend, produzeni je !!
Nadam se da vama tjedan prolazi dobro, da ste sretni, zadovoljni i u miru !!
Pisem brzo ..
komentiraj (6) * ispiši * #
02
utorak
svibanj
2023
02.05.2023.
Eto, rekla sam da cu brzo tipkati i zbilja eto tu sam opet!
Znate da mene šoraju ti hormoni opasno kako ciklus teče ... tako da eto danas opet nešto. (Btw mislim da zbilja moram to ici provjerit kod doktora jer sam primjetila da mi se i želučana kiselina poremeti u ovulaciji .. starim naočigled!!)
Danas sam ustala u 6h. Istuširala se, nasminkala, obukla, spremila K. Doručak za vrtić, probudila K. Obukla ju, spremila sebi nesto za jest, odvezla ju u vrtić, sebe u školu, pokupila ju u 14h iz vrtica, dosli doma napravila rucak, jeli, ona se otisla igrati ja sam radila zadacu 2h odprilike sa učenjem i ponavljanjem i istrazivanjem, usisala cijeli stan, pobrisala podove, pospremila sve igračke koje nisu bile na svom mjestu, malo se poigrala s K., napravila večeru, jele, istuširala bebaču, spremila ju za spavanje i evo sjela!!! Realno pokušala sam čitat knjigu i to neku njemačku pročitala sam 5 stranica i ono dobila neku viziju o cemu se radi, uzela Google translator prevela i shvatila da sam dosta toga shvatila i bila na odlicnom tragu ! Zadovoljno sam ostavila knjigu i odlucila odmorit glavu za danas!
Krenula sam citati malo Vaše postove .. i onda mi je svašta krenulo kroz glavu ... moja mastanja. Neki dan mi je frend rekao kako mu fale moji postovi koji su nekako malo drugaciji od ovih svakodnevnih događanja .. fale i meni. Ali kad je D. Doma nemam vremena, volim provoditi vrijeme s njim i K. Makar to znacilo i samo lezati na kutnoj i gledati tv. Plus kao sto sam rekla gore ne ide pisanje dok ne krenu sorat hormoni.
Citala sam prošli tjedan jednu knjigu. "Govorili su da sam preosjetljiva" - o hipersenzibilnim osobama. Moram reći da sam se pronašla. Ne 100% jer nemam panicne strahove od guzve i ljudi, nekada mi to odgovara .. ali neke druge stvari su totalno ja! Iskreno znala sam da sam malo drugacija od drugih ker sam u nekoliko navrata to dozivjela. Da se sjecam nekih stvari o ljudima, dogadaja ili rijeci koje ni oni sami ne znaju da su rekli u odredenom trenutku. Ispadala sam kao neka budala koja sve pamti i kojoj je stalo do svega. Pa sam pocela sutjeti ...
Dogodilo se i nekoliko puta u zivotu da vidim nekog decka i da mi kroz glavu prode misao : "Ovo neće biti zdravo, ali bit će savršeno!" I bilo je toliko nabijeno svim mogućim kemijama koje postoje. Bilo je lagano i jednostavno i samo se dogodilo. Kako to nekome objasniti?? Da vidim osobu prvi puta u zivotu i znam da to sto sam osjetila u trenutku ce on osjetiti kroz nekoliko sati?!
Dogodilo se i sa prijateljem, jedan puta samo. I bilo je dobro, dok se nije srusilo skroz ! I danas ne mogu objasniti kako je to funkcioniralo i zasto je bilo toliko dobro .. ali je .. i ni u jednom trenutku nije bilo neke druge zelje osim prijateljske. A raspalo se bas zato sto se to ne moze obkasniti ljudima koji su u tom trenutku bili vazni.
Volim knjige, obozavam. . . Ali nisam si znala pronaci vrijeme. Sada sam odlucila da cu si pronaci vrijeme. Odlucila sam raditi stvari za sebe.. onako kako ja zelim i kako meni odgovara. I necu imati griznju savijesti odvojiti sat dva za ucenje ili citanje .... K. Moze samo dobre stvari izvuci iz toga. U svakom pogledu i danas i sutra. Prije me to kocilo, sad više ne želim se s time kočit. Bit će ona oke i ako ja sjednem.i učim !!
Kažu još kako nama hipersenzibilnima treba masa vremena za odmor, kako trebamo izbaciti kavu, kako trebamo paziti sto jedemo.i kada jer sve to utjece na nas. I tu sam se pronasla. Kavu pijem iz gusta kao sto sam pusil. Sad ne pusim vec 2 mjeseca! I ne fali mi ... ne sjetim se da bi se moglo zapalit .. i zbog toga sam ponosna! Zbilja kad pogledam zadnje 4 godine svoga zivota ... covjece !! Svemir!!
Kad smo kod tih osjecaja u trenutku, dogodio se jedan neki dan bas. Nisam ga skroz definirala jer nije ni potrebno. Taman sam isla kupiti neke knjige (sva sam u knjigama) i osjetim pogled na sebi! Okrenem se i primjetim da me promatra neki dečko/muskarac (ne znam kako definirati likove 30-40 god koji nisu ozenjeni). I ne trepce .. promatra me i ne skrece pogled. Ne znam .. nije mi se dogodilo 100 godina. Mislim da sam se u trenutku ispravila i ušla u ulogu. Koju? Pa kao neke zanimljive osobe haha pozeljne .. i oke nastavila sam svojim putem ali nekako podsvjesno zeleci ga ponovno sresti na izlazu.
I susrela sam ga ... prosla sam kraj njega. Dobila sam ponovno taj prodoran pogled .. kao u filmovima ... cak je i glazbe bilo onako pozadinski. Na kraju sam kao osvijestila da nisam pozeljna i nisam dostupna i nisam u filmu! Spustila pogled i izasla van!
Neopisiv je taj osjecaj. Plus meni kao Djevici jako laska takvo ego boostanje!! Probudi mi mastu iste sekunde .. sto bi bilo kad bi bilo. I da se razumijemo nije da mi nesto fali u zivotu, ali uvijek mi godi tako neko mastanje. Vjerujem Da je to onaj umjetnicki dio mene. Kojem odgovara taj neki adrenalin i onda je sve moguce i sve moze! Letim!
Još samo kratko, odlucila sam se pozabaviti cvijecem. Ne znam jesam ovdje vec pricala o tome ali imam plan prvu godinu (u zivotu) posaditi cvijece i srediti balkon onako bas bas! Do sada nista nisam mogla uzgojiti ali iskreno nisam ni htjela. Sada sam dobila zelju .. i evo otkako smo ovdje imam 2 orhideje koje cvjetaju i napreduju i predivne su. To mi je dalo nekakav poticaj i za balkon! Veseli me jako.
Vidim promjenu na sebi veliku. U nekoliko segmenata... i ponosna sam. Moram reci to na glas. Zbilja jesam!! I napravila sam masu stvari, promjenila jos masu. I sve nesto dobro za mene. Dobro za nasu familiju. Sve u smjeru osobe kakva sam.oduvijek zeljela biti. Slazu se kockice. Nije da se same slazu, JA ih slazem. Eto zavrsit cemo ove random misli s time !!
Pisem brzo ! Hvala na lijepim komentarima i podrscci na proslom postu !!
komentiraj (5) * ispiši * #
30
nedjelja
travanj
2023
30.04.2023.
Pozdrav ekipa ...
laptop mi je riknuo ima vec neko vrijeme, a poprilicno mi se neda tipkat postove na mobitelu. uspjela sam nabrzaka doci do sluzbenog laptopa i nesto natipkati. Dakle ... ukratko:
Bili smo u Hr skoro 3 tjedan, za Uskrs. Odmah smo i proslavili rodendan nase male kornjace... btw napunila je 3 godine !!! Damn !! Predivna je i bilo nam je stvarno prekrasno u Hr. To je prvi puta da nam je bilo zbilja lijepo. I dalje naporno u smislu na sto strana smo bili, popravljali auto imali taj rodendan i vidjeli sve koje smo htjeli vidjeti. Uspjeli smo izaci jednom kao mama i tata solo u vecerni izlazak, uspjela sam otici sa kumom na kavu, pivo razgovor. Ajmo reci da su meni jasnije neke stvari a i njoj. prihvacena je moja primjedba na novu prijateljicu tj. shvatila je sto mi smeta i sto mi je tocno tesko. i dovoljno mi je to. da mi je rekla: Ok razumijem sto zelis reci.!! Dovoljno, ja mirna i zadovoljna. Naravno da je i tu u svemu doslo do nekih dezinformacija jer su se neki ljudi upleli za koje ne bih ni pomislila da im je tu mjesto ili da imaju sto raditi u cijeloj prici, ali ljudi ,,,,
S mamama je bilo oke samo zato sto sam ja znala reci NE ili DA kad sam to zeljela reci. D. i mama su odlicno funkcionirali, odlucili su se za strategiju koju sam ja smatrala zapravo najboljom: Suti i pravi se da je sve oke. Mozda to sad zvuci jako glupo, zasto sutjeti i ne rijesiti sve. Znam da zvuci, ali mislim da ce se vremenom rijesiti sve plus i ovaj puta u Hr se potvrdilo da je "prijateljica" koja je pokrenula svu tu svadu zbilja to i napravila. samo cu reci d asmo joj sreli muza u gradu, pozdravio nas je i sve je bilo ok dok ona nije nazvala i dok joj nije rekao da je s nama u istom kaficu. Pokupio se i doslovno istrcao van. tako da to nam je bila jos jedna potvrda svega. D. ja shvatio da stvari nisu onakve kakve su nam se prezentirale... zato je odlucio bez nekih rasprava nastaviti dalje.
Vratili smo se, krenuo je B2 tecaj. Samo cu vam reci da lagano umirem. Preogroman skok izmedu B1 i B2 ... ovdje se ocekuje da znam sto se od mene trazi cim vidim recenicu. To ne znam ni na hrvatskom. Ima masa zadace koje ne znam kako cu rjesavati kad D. krene na teren. ovaj tjedan su oboje bili bolesni pa sam imala vremena za rjesiti sve ... sljedeci tjedan ne znam kako ce izgledati. Mozda si opet u startu radim big deal u glavi od svega, mozda samo trebam lagano sama sa sobom ponavljati gramatiku kako ide u knjizi ... i onda rjesavati zadatke za vjezbu iz knjige lagano prateci sadrzaj B2. Nemam pojma nekako opet taj osjecaj cekanja i iscekivanja.
Bivsa profesorica mi je dala usporedbu sa A1 ... na pocetku mi je isto bilo maglovito i tesko i onda sam odjednom nekako pocela pricat njemacki. mozda ce se tako nesto kroz 5 mjeseci dogoditi i na ovom B2! Nadam se. Konstantno pratim i razmisljam sto nakon tecaja jezika, kojim putem krenuti dalje kako bih mogla raditi ono sto zelim. Ima li netko iskustva sa Ljudskim resursima u Njemackoj ?? Nisam sigurna koju skolu upisati nakon... ici cu svakako na razgovor sa tim "karijernim savjetnikom" i raspitati se, ali ako netko ima neku pametnu za savjetovat, slusam !!
Eto jedan brzinski cisto da i ja malo ispraznim glavu, ja bih voljla jos pisati ali nekome treba njegov laptop!!
Nadam se u sto skorijoj buducnosti kupiti si novi ! Cekam neku paricu haha!
Kad smo kod para, izgleda da cu opet pocet s nekim mini jobom. Ciscenje, subotom navecer. Ne znam sta da sama sebi kazem nisam to tako zamislila, idem na probni rad sljedeci tjedan pa cemo vidjeti. mozda bi mi bilo bolje da nastavim traziti poslove do cetvrtka ... i dalje bih neki poslic u trgovini ali samo subotom .... mozda se nade.. vidjet cemo, i dalje u procesu trazenja. treba zatvorit kredit u Hr i onda cu napokon udahnuti ko covjek. Do tad bi se i skola trebala zavrsiti, ovaj B2 jel. E onda cemo lakse, nadam se ! To je btw cijela ova godina !!! Nema veze, tu sam tek 2. Napravila sam masu.
Jos jedna info. Pocela sam sa citanjem knjiga umjesto gledanja TV-a. Napokon povratak onomu sto volim. I dalje ne pusim. Pusila u Hr 2 tjedna povremeno u izlasku i tako to .. vratila se i opet nista !! Ponosna sam na sebe. Rade se neke promjene. Jos da je skinut kile. Bratee di mi je kraj !!!
Pozdrav sad stvarno !!
Pisem brzo ...
komentiraj (0) * ispiši * #
10
petak
veljača
2023
10.02.2023.
Heej ...
Još malo pa godina prošla orkako sam pisala .. skoro !! Danas opet eto povratnicki crnjak haha
Samo da kazem da je sve top, sve klapa, više manje .. ali doslovno je to život. Ništa ekstremno. Došla sam pisati jer sam brutalno tužna !
Otiŕli smo iz Hr prije 2 godine ... u ove dvije godine bilo je jaako puno izazova jako puno sivih i tmurnih dana ali i onih savrsenih koji na kraju pobjede sve crnjake. U Hr samo ostavila sve ... prijatelje i familiju. Fale mi naravno, kad stignem razmisljat o njima od obaveze i zivota. Ne fale mi toliko da bi se zeljela vratiti. Fale mi normalno. Progutaju me obaveze i borba za nas zivot ovdje (borba je laksa nego sto bi bila u Hr da se razumijemo, samo ovdje imam manje slobodnog vremena).
Ostavila sam najbolju prijateljicu, kumu u Hr. Zbilja sam vjerovala da ce medu nama stvari ostati oke. Da cemo biti tu jedna za drugu za zauvijek. Sada mi dode da obrisem njen instagram i facebook i broj telefona.
Kada sam zadnji puta bila u Hr moje dijete se razboljelo. Imala je 40 temperaruru i kasljala je i nije jela a ja sam se osjecala onako kako se osjecas kad nisi doma i kad nista nije na svome mjestu i kada ne mozes provesti svoju rutinu koju imas kad ti je dijete bolesno. Moj muz se moze osloniti na bake, tj. Misli da one mogu hendlat nepoznato dijete koje im je unuka. Ja smatram da ne mogu a sto je najgore ni dijete ne moze hendlat njih jer ih ne poznaje plus malena je. Ne znaju bake kpki kasalj ce zavrsiti povracanjem, koji kasalj treba samo zagrljaj, koja temperatura je krajnje stanje za sirup. Ne znaju! Odgojile su nas, prije 30 godina .. na totalno drugaciji nacin od onoga na koji ja odgajam.i tretiram svoje dijete. Plus zene su nas rodile u svojim 30.-ima ..
Moja kuma je koju godinu mlada od mene, single, zavrsen faks, dobar posao, svoj auto, iznajmljen stan! Sto se mene tice ima sve za godine u kojima je! Bile smo si vrh. Imale smo svoje uspone i padove kao i svaka veza koja postoji na svijetu ali smo se znale, shvacale ... bile tu! Ona je studirala u Zg, ja sam cekala u Os. Ona je izlazila u Zg zivjela studentaki zivot tamo, ja sam u Os zivjela svoj zivot i uvijek cekala kad ce taj vikend da dode da izlademo skupa, da se opustimo, da budemo zajedno. Skoro svaki njen dolazak bio bi zapravo razocarenje. Nikad joj se nije islo van, nikada nije zeljela nista "ludo" sjedila bi doma ili bi izasle na kavu ili bi iz izlaska isla doma u 2 ujutro (u to vrijeme nasih izlazaka opcrlenito nekad smo tek izasli u 2 van, ali s njom sam isla doma). Imale smo mozda 2 luda izlaska u cijelom nasem prijateljstvu. Nisu izlasci najbitnija stvar na svijetu, nisu klibovi najvazniji. Naravno da ima jako puno stvari koje cine prijateljstvo i dobar odnos. Ali ....
Uvijek sam ja bila ta koja je bila spremna na sve ludosti, dobre ili lose .. prihvatila bih sve i zabavljala se ... i bilo je odlično, iskremo žalim što nisam vise. Ona je bila mirna povucena racionalna... kao.
Dosli smo u Hr i K. Se razboljela. Nisam mogla dijete ostavit bakama dom ja izlazim van. Dok ja sjedim sto sati na tisucitoj kavi. To je moje dijete, moja beba, moja kost ... i ja sam.previae zastitnicki nastrojena jer sam sama. Mislim mi smo sami. I tako je otkad je K. Ziva. Tesko je to pustiti i iskreno mislim da se zbog toga nikome ne moram.pravdati.
Moja prijateljica to ne shvaca. Ne shvaca kako dodem na odmor a onda opet sve ja radim kako dodem na odmor od 10 dana i uspijem otici na 1 kavu! Ne shvaca kako moram voditi dijete sa sobom gdje god krenem. Kaze da shvaca ali znilja ne shvaca.
Moja prijateljica je upoznala nove ljude u te dvije godine. Naravno, i ja sam. Moja prijateljica je postala nekakv fitness freak koja pazi sta jede pazi da ide na trneinge i smatra da je moja debljina ne briga za sebe, sto me automataki u njenim.ocima spusta negdje dolje na nekoj ljestvici. Moja prijateljica ima novu najbolju prijateljicu s kojom se ponasa kao da ima 13 godina. Novu prijateljicu s kojom izlazi van ne svaki vikend ali u dvije godine puno vise puta nego samnom u 10 godina ! Novu prijateljicu s kojom dijeli nase voznje i pjevanja i glupiranja u autu! Novu projateljicu koja je navodno "light and bright" dok sam ja bila "all dark and too hard".
Placem svaki puta kada vidim njihive storije na instagramu. Placrm.kada jedan drugu oznace na objavama koja je za najbolje prijateljice.
Ne može me shvatiti. Ne može pojmiti moj život sada. Ne može pojmiti koliko mi nedostaje niti može znati da ja nju shvacam. Shvacam i podrzavam sav taj preokret u zivotu ali da ne shvacam zasto nikada samnom to nije zeljela. Ne shvacam da je moje mjesto popunjeno! Da moja zamjena previse afektira i ima fore kao ja sa 13 godina. Ne shvacam da ni ne pokušava sudjelivati u nasem odnosu.
Tu je ali kao da nije. Lakse bi mi bilo da nije. Da ne pisalje s vremena na vrijeme neku smjesnu foru na insta, da ne posalje neki tik-tok ... bilo bi mi lakse jer bi definitivno znala da je nema.
Uskoro idemo opet u Hr, a ja bi najrade da se ni ne vidimo. Da ne komuniciramo. Pogotovo ne zelim da se dogodi kava nas tri. Jer to ne mohu slusati. Sjediti u drustvu dvije odrasle.osobe koje iskljucivo imaju interne fore 13 godinjakinja kroz cijeli razgovor.
Ne znam ... napisala sam sve .. mozda ce biti lakse ...
Da razjasnimo, da sve ovo kazem njoj samo bi mi rekla da sam.ljubomorna i posesivna. Sto jesam .. ali nije to sve !! Fali mi moja prijateljica !!
Pisem brzo nadam se !!
komentiraj (13) * ispiši * #
14
utorak
lipanj
2022
14.06.2022.
Hallo leute ;)
Nisam pisala milijun godina .. nemam vremena. Tečaj je prioritet i zadaća navečer nakon što baby K zaspe. A ovdje kod nas u Njemačkoj (HAHAHAHHAAH uvijek želim to reć ) sunce je do 22h a dan do 23h. Pa se bebi baš i ne spava kad joj sunce pići u oči ...ali svejedno ujutro ustaje u 6.15h. to joj uvijek na isto dođe! Tako da nemam previše vremena za zadaće i učenje .. a pogotovo za pisanje.
D. je krenuo sa novim poslom i nema ga preko tjedna doma. Dođe petkom i bude do ponedjeljka i to je to. Većinom smo same zadnja dva mjeseca. Iako sam mislila da će mi to biti problem zbilja više nije. Ne znam je li to dobro ili loše.... prva 3 tjedan dok je bio u komadu u Berlinu mi je bilo teško, kad nije mogao doći za vikend doma. To je bilo teško .. a ovo ovako kad dođe samo za vikend nekako čak smatram da sam produktivnija. Nemam koga (osim K.) staviti ispred sebe pa imam vremena za sebe i sve što moram ja napraviti.Nokti su mi nalakirani, noge obrijane, frizura na mjestu, stan održavam čistim kako ja želim .. osim što ga K. malo razbaca ali kad zaspe pospremim odmah ... ne znam .. nekako ide sve kako treba.
Kada D. dođe vikendom sve je fun and games. Idemo na piknike na rođendane zezamo se izlazimo ... družimo s K. opušteno bez stresa i nervoze ... lijepo je.
Ali ... je li to tako normalno? Da nam oboma paše takav koncept života odjednom?
Njemu je dobro može raditi stvari koje želi kad želi bez da ga itko gnjavi oko sitnica i sranja. Beba mu jedino fali, možda haaha vidi ju na videopozivu priča s njom i onda ju samo ugasi i ode učit njemački hahahaha tako da ... ne znam !
Ovo je sad sve nekako nabacano ali evo danas mi je došlo da kratko nešto napišem pa evo pišem sad ... motaju mi se čudne misli po glavi pa barem da jedan dio izbacam ovdje.
Imam ja još neke misli koje me je uopće strah izreći na glas samoj sebi. Tiču se mene i moga pogleda na svijet općenito ... na moj nemirni duh. Ali to ću nekom drugom prilikom da me ne linčujete odmah danas kad sam već napisala neke stvari koje su onako ... meni osobno čudne.
Gledam uglavnom te neke serije na netflixu prije spavanja ... i gledala amere ili dance ili njemce svi imaju istu stvar koja se meni sviđa ali mislim da ju je nemoguće implementirat u život. Rade stvari koje osjećaju u tom trenutku nebitno je li vezano za posao za djecu za bračnog partnera ... jednostavno ako u ovom trenutku im dođe da nešto naprave onda to naprave za sebe! Povrijede drage ljude... i onda ... razgovor .. tipa gle sorry znam usrala sam ali jebiga prošlo je idemo dalje. I on/ona kažu da oke jesi sranje je ali skupa ćemo se izvuć iz sranja. I žive sretno zauvijek hahaa
Nisam naučena biti otvorena, jednostavno jesam, sama od sebe. Mama me to nije naučila jer ona je sve tiho, šuti, nemoj pred ljudima ... ja volim tako reći pa šta bude, ALI neke stvari ne bih mogla izgovoriti ili priznati. Samo zato što me strah da drugi to nebi shvatili kako treba. Ispala bih sebična jer mislim samo na sebe i na svoje hirove ili iznenadne osjećaje,koji su nekad samo trenutni i ne znače ništa ... i onda ipak bolje šutim.
E ali ta šutnja i to neko sputavanje sebe me ubija. Ne želim izgubiti stvari koje imam ali želim još nekako nadopuniti drugim stvarima ... i one fore treba naučiti živjeti ovako ili onako ... mislim da su to već više takve gluposti, ali onda me D. nekada oliko iznenadi svojim "matorim" razmišljanjima o nebitnim stvarima da me skroz strah što bi rekao o bitnima .. i bi li ih mogao shvatit.
To je to za danas .. na kraju i nije kratko hahah
ali pomoglo je !!
Pišem brzo ....
komentiraj (6) * ispiši * #
16
srijeda
ožujak
2022
16.03.2022.
Hello ljudi .
Evo me zbilja brzo tko bi vjerovao !!
Pogledala sam još jedan dokumentarac koji me se nije toliko dojmio iako je zapravo bio zanimljiv. Dokumntarist se nakon Burn outa odluči posvetiti sebi u smislu ponovnog spajanja s prirodom što je u njegovom slučaju bilo istraživanje podmorja. Na kraju susretne hobotnicu i na neku foru odluči kako bi bilo zabavno vidjeti što bi se dogodilo da svaki dan posjećuje tu hobotnicu.. mislim da je oko godinu dana svaki dan posjećivao hobotnicu,istraživao njena ponašanja i donosio zaključke. Da se naslutiti i nekakva možda usporedba s ljudskim životom .. ne toliko koliko jdnostavno divljenje podmorskom svijetu.
Nisam znala da hobotnice nakon polaganja jajašaca uglavnom umiru jer im to oduzme previše energije, n samo polaganje jajašaca nego briga o jajašcima u početku.
Također nisam znala da se hobotnicama krakovi mogu rekuperirati u potpunosti.. regenerirati zapravo ... zanimljivo.
Uglavnom poanta svega je koliko smo divna bića. Ako jedna hobotnica o kojoj uglavnom nitko ne razmišlja na dnevnoj bazi, osim kako je salata savršeno ukusna, ima toliko razvijen mozak i živčani sustav.. što smo onda mi ? Ako hobotnica kao mekušac u podmorju može tako savršene stvari možete li zamisliti što može čovjek ?
A mi se zamaramo površnim stvarima, zamaramo se izgledom i novcima ... žalosno. Koliko smo sami sebe unazadili kao vrstu.
Umjesto da hranimo naše umove i tijela kako treba .. mi ih trujemo.
Što sve hobotnica nauči i napravi za svoga života brutalica. A svjesno odlučujemo da ne želimo dalje, da se nekima dogodi trenutak na kraju života gdje stanu i žale kako im je život prošao ...
Nastavno na zadnji post. Sada! Živite sada u svom vremenu, punim plućima .. nemojte si dozvoliti da za nekoliko godina stanet i kažete eh zašto nisam ....
pišem vam brzo budite mi dobro !
komentiraj (3) * ispiši * #
14
ponedjeljak
ožujak
2022
14.03.2022.
Hello ...
Upravo pogledala dokumentarac o Andy Warholu na Netflixu ... damn !
Ne znam .. vijek me nekako previše uvuku takve stvari u povijest ... u moju glavu. Počnem razmišljati kako ti neki ljudi nikada zapravo nisu bili svjesni kako će se o njima pričati, rapravljati još godinama poslije. Kako će ljudi iz nekih njihovih bezazlenih poteza izvlačiti toliko toga, promišljati o njima, raspravljati. Svako će imati neki svoj sud o tome što su doručkovali, s kime se družili, kakvo su mišljenje imali o nečemu. Što su točno mislili dok su slikali nešto ili samo radili ono što vole i što znaju.
To je bio samo jedan običan čovjek koji je voli i preispitivao se svakodnevno o stvarima koje su bile njegov život. Ili je barem on mislio tako za sebe. Ili je mislio da je poseban, a onda opet ja ne poznajem osobu koja to ne misli za sebe. Možda ne na taj način kao on, ali opet .. stvar je percepcije i interpretacije.
Toliko puta poželim živjeti u toj nekoj prošlosti, u vrijeme kada su ti ljudi koračali Zemljom. I onda krenem razmišljati .. oke što je to drugačije? Zašto mislim da je bilo lakše ili da bi meni bilo lakše jednostavno biti ja ?
Bilo je toliko teže zapravo. iti otvoren, biti svoj u bilo kojem pogledu. Bilo je toliko otvorenih gay osoba, ali i homofobija je bila snažnije ... ili nije ?
Biti crnacje bilo toliko teže nego danas. Biti samo drugačiji je bilo teže a opet toliko ljudi je bilo otvoreno za sve te teške stvari. Bili su ekspresivniji nego danas. Zašto mislim da bi meni bilo lakše biti ja u toj nkoj prošlosti?
Nebi ... jednaki strahovi ako ne i veći bi postojali u mojoj glavi. Jednake kočnice bi postojale u meni .. iste ove koje imam i danas. Možda još neke gore i snažnje.
U svakom slučaju nekako me opije gledati takve dokmentarce. Nemam neke druge za usporedbu i smatram zato da je ovaj odličan. Interpretacija njegovih dnevnika od strane njegovih najbližih ili skoro najbližih ljudi. A onda opet ...
Kada bi netko pitao moje "najbliže ljude" da interpretiraju mene znam da me nebi interpretirali najbolje. Jer na kraju .. svi oni koji su mi zapravo jako daleki, kao vi .... ili još neki za koje nitko zapravo ne zna me vjerojatno znaju možda bolje nego oni s kojima sam svaki dan. Vide me bolje, razumiju snažnije. Tako da bi intrepretacija mojih najbližih bila totalno kriva i netočna ... to bi bila neka druga osoba. Sve je stvar kako se nekome predstaviš, kakvu ulogu igraš za koju osobu. Koliko si spreman nekoga pustiti unutra u svoj svijet jer realno znaš da neke stvari ne možeš reći, ne možeš napraviti jer te jednostavno nebi shvatili. Ali voliš ih, to su tvoji prijatlji to je tvoja obitlj iako te ne razumiju najbolje. Iako ne vide svijet istim očima ili makar sličnim. Tvoji su. Ali te ne razumiju. Imaju svoj pogled na svijet ni ne trude se uopće staviti se na tvoje mjesto ili pokušati vidjeti svijet tvojim očima. Daleko im je to i zahtjeva previše enrgije.
Toliko puta su u dokumentarcu spomenuli "Što bi Andy htio?" . Hm ... tko to zapravo može znati osim Andya ? Tko zapravo može znati osim mene što želim i kako bih željela? Nekada ne znam ni ja sama. Improviziram. Mislim da svi improviziramo uglavnom. Sa svime i svagdje.
Kažem vam da me uvuče previše u neka razmišljanja. I onda shvatim da je lijepo što sam tu .. baš sada. U svom vremenu u svom svijetu. Jer možeš biti hrabar i sada. Možeš i sada izaći i prijeći sve granice koje ti je OVO društvo postavilo. Oni su prelazili granice onoga društva. Oni su bili hrabri u svome vrmenu. Tko kaže da bih bila hrabra onda ako nisam sada?
Zaključak: budi hrabra u svome vremenu. radi stvari za sebe zbog sebe. Misli, voli, sanjaj, živi sada. U svom vremenu kako želiš. Nemoj previše razmišljati o tome što će tko reći. Kako će te drušvo gledati jer te stvari se mijenjeju kroz godine. A ti imaš samo one godine koje imaš. Imaš samo ovo vrijeme koje imaš.
Odlična rečenica/slika koju sam danas prvi puta vidjela na tom dokumentarcu : "Heaven or hell are just one breath away." .
True that.
Živi sada baš onako kako želiš. Budi hrabar u svom vremenu.
I dalje ćete me vi bolje intrepretirati ... jer i da vam ovo sve na glas ispričam bilo bi puno teže za shvatiti nego da vam to napišem. A vi znate čitetai, vi znate shvatiti.
Pišem vam brzo ... tko zna kakvih još dokumentaraca o osebujnim ljudima imaju na Netflixu !
komentiraj (4) * ispiši * #
08
utorak
ožujak
2022
08.03.2022.
Hello ljudi!
Kako ste ?
Kod nas stalno neke promjene. Opet nam se život mjenja, opet sto stvari o kojim arazmišljam i koje propitkujem.
D. mijenja posao .. na otkaznom roku do 31.3. Razmatramo sve opcije, sve ponude koje je dobio za sljedeći posao. Ima ih nekoliko i sada moramo vidjeti što će na kraju biti najbolje za svo troje. Jedna ponuda bi zahtjevala reseljenje u drugu pokrajinu .. to znači puno promjena za baby K. nije baš da sam oduševljena oko promjena koje će utjecati tako snažno na nju. Ostale ponude su tipa ostajemo gdje jesmo ali D. puno putuje i nekada ostaje i vikendom na terenu .... ne znam. Ni to mi nije neka ekstra opcija. Poslovi koi su u našoj pokrajini nisi kvalitetni za D. i njegovu budućnost a time i našu. I sada treba izabrati nešto što će biti odlično za sve nas.
Što je najbolje za mene? Zašto sebe ne stavljam u cijelu tu jednadžbu? Iskreno .... meni je svejedno. Mogu se prilagoditi svemu, mogu pristati na sve. Samo ne želim da njima bude loše .. ni D. ni K. Ako su oni sretni zadovoljni mirni i ja sam.
Moj tečaj Njemačkog još nije započeo ! Zašto ? Zato što ... haha ima toliko razloga ali nije zbog mene. Nisam kriva. Čekam ...
Promjenila sam školu jer u prvoj koju sam izabrala su konstantno odgađali tečaj sa opravdanjem da nema dovoljno kandidata za započeti tečaj ... druga u koju sam se prijavila i prebacila ima problem što imaju previše kandidata a nedovoljno profesora jer .. korona !
Čekam razgovor sljedeći tjedan vezano za to pitanje konkretno .. i iskreno da vam kažem čekam da mi netko kae da zbog gospodina Putina neće biti moguće odraditi tečaj. Spremna sam na sve. A onda opet možda se i preselimo. Nikad ne znaš što se može dogoditi.
Zbog tog tečaja sve mi drugo stoji, tj. ja sam sve stavila na čkanje jer sam osoba koja mora i želi sve raditi po redu (to je nova odluka) jer inače sve sjebem. Uzmem si previše stvari ne budem zadovoljna koliko sebe dajem svim tim stvarima i onda samo odustanem. Možda sam opet krivo odlučila. Ne znam .. ali stojim.
Lijepo je biti domaćica, kućanica, majka .. sve je to lijepo oke .. ali ne vidim se kao osoba koja će cijeli život biti samo doma. Koja će samo spremati čistiti kuhati i odgajati dijete. Uvijek sam se vidjela kao još puno toga pored ovog navedenog. Teško je biti doma .. teško je biti majka kućanica domaćica žena. Teško je i poštujem svaku ženu koja je to odlučila biti, isključivo to. Poštujem. Nije nešto što me ispunjava.
Majčinstvo ispunjava oke .. ali ispunjava i posao i karijera. Smatram da zajedno čine savršenu kombijaciju a ja stojim. Stojim i čekam.
Prijatelj me je pitao oke D. ima svoj planove i ponude a ti ? Šta ti imaš? Kakve ti planove imaš? Gdje se ti vidiš?
Odlično pitanje.
Nekada ne znam odgovor na to pitanje. Nekada ne vidim. A onda opet dođu dani kad jasno vidim. Ali ... mora po redu. Mora ići jedno po jedno jer ne želim opet sve upropastiti. Želm naučiti taj jezik, želim se dati skroz u taj tečaj i onda dalje. Možda neki mogu odjednom... ja ne žeilm. Želim polako !
Nagle odluke zaravo odluke na brzinu su nam zaštitni znak valjda. Svaku važnu dluku moramo donijeti u roku dva tjedna. tako nam je i sada. Krajem ovog tjedna moramo donjeti tu veliku odluku koja će utjecati na svo troje.
Zašto nas život gura na taj način ? Zašto konstanto nešto moramo ispočetka ?
Jedna prijateljica mi je rekla da život funkcionira po principu trpljenja i nagrade. Dođu teški dani i budu teški i boriš se i odolijevaš i onda kad zbilja više ne možeš kada iscrpiš onaj zadnji atom snage dolazi nagrada. Uvjerila sam se u to nekoliko puta. Kada sa pala na koljena i plakala od nemoći i kada nisam vidjela izlaz samo bi se odnekuda pojavio i opet sam bila spremna trčati.
Već neko vrijeme samo hodam .... čekam pasti na koljena i plakati ... nekako još stojim idem guram se. Ali past ću uskoro ... i nadam se da će se izlaz pojaviti. D. i ja skupa. Nije život lagan i ne očekujem da bude. Nije saka promjena odlična ali nauči te nečemu. Naučili smo u ovih godinu dana da novac zbilja mijenja ljude i nekim krivim ljudima daje moć nad nama.
Naučili smo još puno toga. Nije bezveze prošlo ovih godinu dana.
Čekam taj neki dan .. kada ćemo moći doći u svoju kuću koju smo kupili svojim novcem kojeg smo samostalno zaradili, sjesti u dvorište, gledati K. kako se igra, čita, uči, pleše što god i samo sjediti u miru. Ne razmišljajući što će biti sutra i ne razmišljajući kakvo sranje će nas dočekati ujutro kad se probudimo. Postoji li uopće takav život ?
Da si skroz miran i zadovoljan ?
Možda neće ni biti života kroz tjedan dana. Možda će dotični gospodin zbilja do kraja poludjeti i pritisnuti tu crvenu tipku, okrenutu ključ tri puta i sve će nestati. Možda .. tko to može znati.
Znam da sam danas mirna .. znam da mi je današnji dan lijep. Znam da će K. doći iz vrtića i da će D. doći doma oko 16.30, da ćemo ručati skupa. To znam. Ostalo ..... nemam pojma.
Uživam i cijenim te "malene" trenutke! Zbilja cijenim!
Kratak izljev misli ... nadam se da ste dobro !
Pišem brzo ...
komentiraj (5) * ispiši * #
