petak, 30.04.2021.

30.04.2021. San

Hello ljudi!
Ovdje jedna totalno ne ispavana osoba!
Moja princeza je imala tešku noć. Mislim da je "mjesečarila" hahhaa ne znam kako bi to stanje nazvala kod bebe koja ne ustaje iz kreveta sama?
Plakala je i trebala je da ju nosim, cijelo vrijeme zatvorene oči a ona se smije i maše okolo baš kao da je netko u sobi. Smijala sam se! Bude mi teško iskreno petsto puta prekinuti san, ali onda osjetim da me treba, da treba zagrljaj i poljubac i onda više ništa nije teško!! Onda uživam! Volim taj osjećaj trebanja!

Dok još nisam imala svoje dijete nego sam kao srednjoškolka čuvala nećakinju imala sam silnu želju i potrebu da me voli jako jako jako. Da kad odlazim od njih napravi mini tantrum jer ne želi da odem. Jer me treba! Sad mi je jasno da te djeca vole i ako nemaju tantrume! Da te djeca trebaju jako jako dugo! I sad definitivno ne želim da K. Ima tantrume ako odlazim iz prostorije ili stana jer znam da me treba uvijek. I kad se vratim gdje god da sam bila će me trebati i voljeti.
Obožavam kad sam jedina koja ju može utjesit! Ne znam ali nekako mi ispunjava srce.

U početku je bilo jako teško dozvoliti D. Da sudjeluje ravnopravno u svakodnevici s K. Bila sam jako posesivna i mislila da ja ipak najbolje osjetim što i kako treba iako jednako kao i D. Nemam pojma što radim ali ja to bolje radim. Užasno! Ali u tim situacijama si ne možeš pomoći. Puno sam stvari pročitala, pogledala, poslusala kako bi i njega uključila. Njegova sreća je bila što se ja zbilja jako jako brzo umorim a K. Baš i ne ... i moram napuniti baterije, zaspati i onda je on imao svojih 5min. K. Je svaki puta bila živa, sretna, nasmijana, zadovoljna kad bih se probudila i to me nekako ohrabrivalo da ipak malo popustim. Plus sve što sam slušala, gledala .. sada smo ravnopravni! Svejedno po noći se D. Ne budi na traženje dude u kinderbetu ... ne probudi se na "mjesecarenja" i onda ju imam samo za sebe!!

Ne znam zašto mi je toliko potrebno da budem bitna, da baš ja budem ta koja tješi. Je li to nešto što majka mora? Je li žena nemajka ako otac utješi bolje ? Jesam li to samo ja?

Uvijek sam se bojala da neću moći biti mama. Ne znam zašto, ali oduvijek sam imala taj strah. Kad sam ostala trudna strah je evoluirao u strah od toga da neću biti dobra mama. Da neću znati što trebam! Da ću na porodu zbog svoje MS prijateljice jako izmucit svoju princezu. Da neću vidjeti i primijetiti važne stvari u njenom odrastanju. Da neću znati svoje znanje i vještine prenijeti na nju. Da ju neću znati naučiti osjećati, voljeti, vidjeti druge! Da ju neću znati naučiti biti svoja, samostalna i samopouzdana! Strah da za mene neće osjećati ljubav ni u pola toliku koliku ja osjećam za nju! Uvijek neki novi strah! A opet svakodnevno pobjedujem te strahove. Svakodnevno mi pokazuje koliko sam dobra mama. Koliko me voli. Koliko vrijedim. Koliko me treba!

Volim što sam dozvolila sebi da se D. Približi kao što i treba. Volim što nisam sama! Volim što sve možemo skupa i što sam si dozvolila da ga trebam! Volim što smo ravnopravni roditelji ali i što ponekad imam K. Samo za sebe! Volim našu malu obitelj! Volim što mi K. Pomaže pobijediti sve strahove! Što me osnažuje i hrabri a da to i ne zna!

Nadam se da imam smisla !! Umorna sam .. a sad se idem igrati sa slonicem, parkom, rakunom i Lily ! ;)

Budite mi dobro i tipkate! Vesele me vaše poruke!!

Pišem brzo! :)

- 10:48 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.04.2021.

29.04.2021.

Halo ljudi !!
Jučer sam napisala pola posta i onda se K. Probudila i sve je palo u vodu. Ostatak dana je bio super, parkić djeca pijesak... K. Je imala barem kilu pijeska u kosi dok smo došli doma. Sprijateljila se s dječacima koji idu u školu i znaju dovoljno dobro pričati engleski da se mogu sporazumjeti samom! Bio mi je šok jer nisam to ocekivala od tako malenoga dječaka!
Djevojčice su ju samo gledale i odmjeravale što je meni osobno presmjesno da netko odmjerava bebu. Osobno navikla na to 100% ali BEBA!!

Naravno da sam malo razmišljala o tome koliko će joj biti izazovno. Znate one filmove gdje se oni predivni latino ljudi bore za sebe u američkim filmovima .. bore za one svakodnevne trenutke mira i poštovanja. Ne znam može li baš biti identicno, ali vjerujemo da će se i K. Boriti. Pogotovo s takvim pogledima djevojčica jer djevojčica koju odgaja ova mama sigurno neće biti obična! Sigurno! I smatram da se već sada pošteno razlikuje od većine djevojčica svoje dobi koliko god to smiješno zvučalo ali .... tako je .. i znate onu: Nije zato što je moja .. ;)

Dječaci su ju, bez obzira na ogromnu razliku u godinama odmah prihvatili, poigrali se s njom u pijesku... djevojčice ju nisu pozdravile iako je nekoliko puta krenula prema njima ... zašto??
Zašto su dečki tako lako prihvatili bebu od godinu dana a djevojčice samo gledale što ima na sebi i koje patike je obula za park?
Mislila sam da zabrijavam ali ja sam pokušala započet neki dijalog ... nove! Samo pogled i okret glave u suprotnom smjeru! Hahahaha djevojčice!

U tako nekim trenucima svakodnevice se sjetim svih razgovora sa roditeljima nakon epizoda u školi. Ne znam zašto ali nismo bili prihvaćeni, ni brat ni ja u nižim razredima osnovne. Imali smo samo jedno drugo kad bi došli doma i igrali se. Nismo bili pozvani na niti jedan rođendan do 5. Osnovne .... zašto? Ne znam. Nismo bili nasilnici, Nismo bili prljavi, slinavi, smrdljivi ... ali znate što smo bili?
Bili smo djeca koja su živjela na moru tri godine. Djeca koja su svaki trenutak provodila u dvorištu, na plaži,u igri pod suncem. Bili smo crni od sunca da su ljudi mislili da nam je tata crnac! I onda smo doselili u Osijek! Eto ... bili smo tamnoputi hahaha od sunca ... zamisli! U Hrvatskoj, kontinentalnom dijelu... bili smo Cigani! Za tu djecu koja su prošla ništa u životu naspram nas koji smo putovali, selili, živjeli dobro i sretno. Eto zato nas nisu zvali na rođendane, zato Nismo imali prijatelje ...
Djeca su okrutna.
Razgovori su bili svakodnevni! I moji roditelji su uspjeli!! Nismo se nikad osjećali manje vrijedno zato što smo pocrnili na moru! Nismo spustali glavu dok su nas vrijedali. Ostali smo svoji ... pozvani na rođendan prvi puta u 5. Osnovne!

Znam da ću i ja voditi svakakve razgovore sa K. Znam da joj neće biti jasno zašto ovo ili ono, ali spremna sam!! Vjerujem da će ovdje biti neki drugi problemi a ne kakva ti je koža jer ovdje već sad upoznaje i bijele i crne i mijesane i prozirne i crvene ... upoznaje ljude! Ne njihovu kožu! Gleda ih u oči kada želi mahnuti i čeka pogled natrag!

Djevojčice! To će biti moja najveća borba! Druge djevojčice!

P.s.
K. Još nije imala nikakvu reakciju na cjepivo, danas je točno tjedan dana od cijepljenja pa ćemo vidjeti! Iskreno tek sam jučer od jedne mame na igralištu čula da ni ne mora imati reakciju i nekako sam se ponadala i razveselila! K. Je snažnica moja! Sve će ona to izgurali!!

P.s.s.
Imam migrene već tri dana! Umirem!

Pišite kako ste vi?? Ima li što novo? Iskustva s "djevojcicama" ? ;)

Pišem brzo!

- 07:43 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.04.2021.

26.04.2021.

Hello ekipa!
Nemam neke ekstra novosti, osim da još čekam reakciju baby K. Na cjepivo .. ono "veliko" koje dobiju sa godinu dana. Rubeola,zaušnjaci, ospice + vodene kozice. Prva doza! U RH se cijepi sa godinu dana pa sa godinu i pol i onda sa 5 godina! Ovdje se bebača cijepila sa godinu, pa sa godinu i mjesc i pol i godinu i tri mjeseca. Veselo!

Uglavnom svi imaju neko mišljenje o tom cijepljenju djece u današnje vrijeme. Mi smo se davnih dana odlučili da želimo da baby K. Primi sva ta cjepiva jer smatramo da je to uredu i da bi bilo jako žalosno da dijete u 21. Stoljeću dobije neku blesavu bolest staru 100000 godina.
Veliki broj ljudi priča o nuspojavama ovog cjepiva koje je K. sad primila, štoviše suprugov bratić je imao tu nezgodu da mu je dijete u vegetativnom stanju navodno nakon tog cjepiva! Ne znam ! Ne razumijem !! Kako i zašto se to povezuje? Taj bratić isto nema baš neko objašnjenje, liječnici nisu potvrdili niti osporili da je od cjepiva ... ali dijete ima 5 godina i ne priča, ne hoda, ne može se samostalno pomaknuti, gleda a ne vidi, ne shvaća ... jako teško za vidjeti, jako!!

Prije svakog našeg cijepljenja ja sam u dramama. Mozak vrti osamsto scenarija, od onih savršenih da će sve biti savršeno, brzo bezbolno i bez ikakvih nuspojava i posljedica do.onih najgorih da ću ostati bez svog hiperaktivnog veselog nasmijanog samostalnog djeteta. Sve! Tako je i sada bilo. Gledala sam ju kako se samostalno igra i kako je sva nekako velika i po ponašanju vidiš kako radi mali mozgić, kako povezuje stvari kako uči kako razmišlja ... i onda samo pomislim kako se od jednoga cjepiva dogodi da takvo dijete nestane ? Ne pronalazim poveznicu jos uvijek!
Mislim da ljudi uvijek za sve nekoga moraju okriviti pa se onda krivi cjepivo! Ne znam !! Ovo je samo.moje misljenje koje nije potkrijepljeno dokazima jer mislim da ih nema!

Rekli su reakcija za tjedan dana ili tri tjedna. Moguća temperatura i osip ... čekam!! Ko kobac ju pregledavam svako malo, je li oke, je li vesela, jel jede, jel pije, jel se igra kao i do sada ... sve je oke!!
Danas sam pomislila da je krenula temperatura ali nije ipak. Zamisljam samo kako ćemo to rješavati ako dođe do toga jer nemam pojma kako se to radi.

Baby K. Do sada nikad nije bila bolesna, ni smrcava ni kasljucava, nit je imala temperaturu .... nista! Mi smo kod doktora išli samo zbog dermatitisa koji jos nitko nije uspio rijesiti a sad s novom kremom je tek podivljao. Mi ne znamo (hvala Bogu) kako se skida temperatura, koliko često se daje čepić, kada je kritično i treba ozbiljno reagirat ... nemamo pojma!!
I vjerojatno sam zbog toga jos napetija .. ali idem s onom hajde da i to rijesimo i gotovo onda mir .. poslije druge doze ne bi trebala biti nikakva reakcija a ostala cjepiva sto primi su samo obnavljanje cjepiva, tu tek nebi trebalo biti reakcije!!

Eto .. u četvrtak bude tjedan dana, u četvrtak bi trebalo doći do reakcije. Čekam!!

Pitanje ovako jedno što mi je palo na pamet pa me zanima Vaše mišljenje ...
Ako je vrijeme inkubacije od 7 do 14 dana i svatko drugačije reagira i drugačije mu traje, koje tijelo je snažnije? Ono koje simptome pokaže za 7 dana ili ono koje simptome pokaže za 14 dana? Čisto onako mi je to palo na pamet pa pišite što mislite ili ako netko stručno zna bilo bi vrh!!

P.s. kroz dva tjedna stiže i naša Škodica u Dojčland a to znači mini ieti svaki dan, baby K. I ja se vraćamo na kotače hhaha i vikend izleti sa Tatkom !! Veselim se kao malo dijete ... otkrili smo šumu, jezera, a navodno ih ovdje u okolici ima mali milijun i jedva čekam da ih sve obiđemo!!

Budite dobro i pišite sveee što želite!!

- 18:47 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 24.04.2021.

24.04.2021.

Hello ... odlučila sam pokušati sa tipkanjem postova na mobu ... kao da tipkam neke kilometarske poruke koje su mi zadnjih par dana postale full zabavne. Trudit cu se ispraviti sve tipfelere kasnije ali ako ne uspijem... ako nesto promakne sorry. Zbilja želim biti prisutna, okrenuti ovo sve na novi level,a zbilja ne stignem zabavljat se s laptopom jer je on izvor najbolje zabave za baby K. I kad ga mama pogleda postane njena opsesija.

Zadnjih dana su se događale neke full zabavne stvari, neke stvari koje te natjeraju da se osjećaš onako kao da si u nekoj orange zoni (koja je korak do red zone) ... zabavno! Nakon svih peripetija koje se dogadaju zadnjih dana, to je nesto sto te probudi, pokrene možda... ne znam .. ali osjećaš se kao osoba! Neki zabavni razgovori kakve nisam vodila već predugo. To je bio neki moj prošli život, nadmudrivanja,polemike i rasprave. Istraživanje druge osobe ... jedino što prije nisam svoja razmišljanja prosipala na pladnju kao što je to sada slučaj ... ali reklo bi se neki novi level, ili je sugovornik drugačiji ... intrigira me! Sve je nekako easy, novo, on the edge for me !
To je sve zbog te monotonije kojoj težim kao osoba! Normalne stvari su mi edgy! What a person huh?

Život u Njemačkoj je bag full of shitt! Znaš onako znala sam da bude teško, znala sam da će se mnogi kompromisi morat napravit ALI ...ne znam koliko teško više se može izdržati. Najgore mi je kad D. Dođe doma s posla i totalno je razočaran danom, ljudima, odnosima, nedostatkom profesionalizma. To me dotuče. On ne dođe doma s jednom stvari ... nope. On ih samo nabroji i onda meni (osobi koja svaku info premeće po glavi barem pola sata) to traje do sljedećeg petka!! Ako nešto znam onda je to da D. Obožava posao koji radi, da je profesionalan i pažljiv, da ima široku sliku svega što se događa (konkretno vezano za posao ne za međuljudske odnose), vodi brigu oko najsitnijih detalja .... a u zadnje vrijeme primjećujem da mu neke sitnice prolaze ispod radara. Jedino objašnjenje koje imam za to što se događa su te neugodnosti jednom tjedno koje ga drže rastrrsenim i u konstantnom iščekivanju nekog outbursta! D. Nije tip koji voli takva radna okruženja ... što je normalno!

Slušam njegove horor priče jednom tjedno i imam flash backove na svoje radne dane prije trudnoće. Koliko je užasan osjećaj kada misliš da nemaš kamo, kada si zarobljen, kada ne možeš disati, kada se praviš da si netko drugi, kada pred osobama koje su dno dna spuštaš glavu i vičeš hvala jer je to politika firme ... a tebi treba ta para jer kredit, jer stan, jer kruh, jer kava i cigara ...

Neki dan mi je završio porodiljni dopust ... baby K. Je napunila godinu dana!! Ja sam još i ranije otišla na komplikacije zbog mog cijelog stanja i teškog fizičkog napora koji se događa na mom poslu ... Nisam radila od 4.9.2019. Danas je 24.4.2021. !!! Po svim pravilima na posao bi se vratila negdje krajem 5. Mjeseca (dok se iskoriste godisnji itd.) Samo ću Vam reći da bih sada, da nismo došli u Njemačku, vjerojatno već lagano bila na tabletama za smirenje zbog same pomisli da se moram vratiti na taj režim, zbog pomisli da će mi netko ponovno oduzet slobodu i natjerat me da vičem hvala osobama koje nisu zaslužile niti jednu riječ iz mojih usta.


Razumijem kako se D. osjeća petkom. Razumijem koliko ga to pogodi pogotovo zato što smo ovdje. S druge strane, baš zato što smo ovdje on si ne dozvoljava razmišljati o tome duže od par sati jer ovdje D. Može danas reći oke hvala na suradnji i doviđenja, okrenut se, pokucat na druga vrata i reći hvala Vam na pruženoj prilici, veselim se suradnji s Vama!! To je ono što nam sve ove usrane dane koji se događaju nekako opravda. Mogućnost, prilika, dostupnost, jednostavnost! Zbog toga smo se okrenuli i otišli iz divne nam Hrvatske. To trebamo iskoristit.

Trenutno se osjećam totalno bespomoćno i bespotrebno. Doma sam po cijele dane i dozvoljavam si dane kada ne kuham, ne usisavam i ne perem suđe. Ni sebe mi se neda oprat jer sušenje kose je postala noćna mora (narasla je masu a ja nisam navikla na tak dugu kosu!!). Padam u te neke mini depresije jer mi se neda ni izaći iz stana. Čekam da se nešto dogodi kao i da ja odjednom dobijem volju i želju za disanjem, pokretanjem .... sve vani me zove. Sve. Živim u kući koja skoro pa doslovno ima šumu u dvorištu. Šumu!! Ovoliko ptica nisam čula jako jako dugo. Po cijeli dan taj predivan zvuk. A ja nikako se pomaknuti. Bespomoćno i bespotrebno.
Stalno čekam!!

Nekoliko puta sam čula onu: "Nemoj čekati da bude bolje, napravi da bude bolje!" Ili "Nemoj čekati još ovo ili ono da budeš sretna!!" ... postoji nekoliko verzija toga NEMOJ ČEKATI! a ja samo sjedim i čekam!! Wake up call needed A.S.A.P. !!

Hmmm ovo tipkanje na mobu je komplicirano .... mislila sam da bude lakse .. nope ... hahah ali oke, dat ću i drugu priliku!

Ima li smisla išta što pišem??
Možete li pratiti ovaj cirkus ?

Do sutra ili prekosutra ili tek sljedeceg vikenda .. ne znam, trudim se !! :)

- 07:38 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 10.04.2021.

Ogromne promjene !

Htjela sam se doći ispuhat ali ne mogu!!
Samo kratko:
Preselili smo u Njemačku prije 3 mjeseca!
Ako ima netko tko ima iskustva sa životom ovdje molim da mi pišete jer se gubim lagano u životu !! I zbilja bi mi dobro došla pomoć !

Hvala !

P.S. Baby K. sljedeći tjedan puni godinu dana ... zamislite ! Show!

- 16:16 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.