Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

ponedjeljak, 27.11.2023.

Neki novi rekord ?

Hello ekipa ...

evo moram ali moram pisati !!
Znate sve kako se odvijalo sa panicnim napadima .. i sada sam odlicno. Reagirala sam na vrijeme pijem te tablete za podizanje serotonina i bila sam kod psihijatrice ... i sad sam oke sto se toga tice ...

Onda smo imale obje gnojnu anginu .. pa smo pile tablete za to i to antibiotike .. i eto onda to nikako da prode ali prolazi ajde ... i onda jucer me skrsi neki klinac i lezim i lezim od sinoc popodne .. i danas odem po mamino otpusno pismo i do njene doktorice da me malo ipak pregleda jer eto nije mi dobro imam temperaturu i lose mi je ..

Testira me zena i kaze pa imate koronu !!

O jebem li ti da ti jebem. Ovdje sam dva tjedna i u 2 tjedna evo 3. dijagnoza !! Koji je ovo klinac ??

Sto se desava i zasto?

Mama taman izasla iz bolnice nakon operacije ... spavam sa K. u krevetu .. kako se izolirati... nikako !!

I tako eto ja jedina imam simptome i nadam se da njih dvije nece dobiti ... kupila sam si MaxFlue i sad jos imam tih antibiotika i eto ... ne znam .. nadam se da nece dugo trajati !!

Ali jesam li maler ??
Pa jesam.

Plus dok sam ja dosla u Hrv knjige vise nisu bile na snizenju jer je glupi Interliber prosao i kupila sam si za sada samo 3 knjige ... sad moram opet snajpat i gledati mozda bude jos neki popusti za Bozic iako i ove 3 sam na Black Friday kupila ... show!

Msm kad moram placat lijekove ovdje onda nemam love za knjige ... jebat ga !

Nadam se da me ceka nesto carobno predivno u 12. mjesecu ... nadam se da kad mi muz dode ce biti neka carolija ... i eto tako optimisticno zivim sad u tom uvjerenju. Cekam caroliju!

K. uziva danas sa strikom i strinom, sutra ce sa mojom kumom ... preksutra s drugom bakom .. i eto .. samo da je sto manje kod kuce ... samo da sto manje bude pored mene dok imam ovo govno jer bas bi mi bilo zao da jadna pokupi to od mene !!

Eto sta da vam kazem ... moj malerski zivot ...

Idem sad dalje se lijeciti .. pisem brzo ...

27.11.2023. u 16:47 • 7 Komentara • Print • # • ^

utorak, 21.11.2023.

D-day utorak 21.11.2023.

Hello ekipa ...

jutros smo vozile mamu u bolnicu na operaciju. U 7 ujutro smo vec bile tamo.
Nazvala me oko pola 9 i rekla da je prva na redu za operaciju i da ce se javiti kad bude gotova.
U 11:15h zvoni mobitel i ja ocekujem da mi kaze da su ipak otkazali ... a kad ono ona vec gotova !!

Bas sam se iznenadila i odusevila da je vec gotovo i da me je vec nazvala ... naravno da je bila jos uspavana i pospana ali samo je rekla da je sve gotovo i da je dobro. Imala je i nekakav mladez veliki na stomaku pa su joj odmah i to rijesili da nebi pravio probleme nekada u buducnosti.

Sada cekam da me nazove i kaze mi koliko ce morati biti u bolnici i kada trebam po nju ! Obje mislimo da nece dugo biti tamo i to vec mozda sutra bude isla van .. ne znam , samo po preporuci doktora.

Sto se mene tice ... pa ne znam sta da vam kazem. Dobro sam.
Angina je prosla ... K. je imala problema sa tim sirupom i mucnine i povracanja i sad kako joj ne dajem sirup vise sve se smirilo .. tako da eto i ona je dobro.

Sto se anksioznosti tice procitala sam do sad vec jako puno stvari ... i samu sebe uvjerila da je sve to u mojoj glavi i da mi se stvarno nista lose nece dogoditi .. da kad se dogode te epizode moram samo ih izdrzati i vjerovati u sebe da sam ja snaznija od tog straha stresa i panike.

Lakse je reci nego napraviti.

Takoder jos nisam bila vani nakon ove spoznaje .. tako da .. moram i to napraviti kako bi trenirala ponovni izlazak van i bildanje samopouzdanja i hrabrosti.

Smjesno je, meni osobno, sto svugdje pise da je skroz normalna pojava da se pojavi preko noci. Ali to preko noci nije preko noci naravno. To je nakupine stresa koji je uspjevao popeti se do odredene granice ali je onda presao tu granicu i manifestira se kao panika i anksioznost. Naravno da je mozak preforsiran i onda svi vanjski podrazaji ga trigeriraju. Onda svaka osobna prvo kako reagira je izbjegavanje situacija koje im stvaraju nelagodu ... a time produbljuju strah i rade sami sebi jos veci problem. Tako ad trebala bih otici u Kaufland i prezivjeti klecanje koljena, drhtanje, "nedostatak zraka" i misli kako cu zavrsiti u ludari jer to se nece dogoditi. Samo ce proci panika u jednom trenutku kad tijelo shvati da se brine bez razloga.
Jako simpaticno je to opisano kao auto sa normalnim ili super osjetljivim alarmom koji se krene paliti kad pirne vjetar ili kad list padne na haubu. E sad se to mora malo postimati i bit ce oke !

Sada kada sam to tako shvatila kako sam procitala mi je opet feeling kao i sa MS... proci ce!!

E sad koliko ce vremena tocno trebati ne znam. Znam samo da odlucujem svecano da cu biti samo pozitiva i potruditi se boriti odmah sad odmah protiv toga ... ako treba kupit cu pelene za sebe i hodat u pelenama po gradu ako se nesto slucajno omakne na jednu il drugu stranu.

Ali ici cu van i prezivjet cu i zivjet cu normalan zivot!!

Javit cu vam kako napreduje samo dok izadem iz kuce.. za sada smo doma samo jer je K. jos nedefinirana. Ima li proljev, nema, kaslje, ne kaslje .. ne znam ... samo da jos danas malo nadode i onda mozemo dalje laganini.

Jos jednu stvar koju sam odlucila .. je da cu zbilja uzivati u ovom vremenu ovdje ... kakvo je takvo je slobodno je... a nije lose !

Tako da definitivno cu pocet malo s tom pozitivom.
Nisam citala vase postove oprostite nemam vremena trenutno nista citati osim ovih definicija panike anksioznosti i tehnika kako se postaviti.

Saljem vam svima pozdrave iz danas kisne Slavonije ..

Pisem brzo ...

21.11.2023. u 13:55 • 5 Komentara • Print • # • ^

petak, 17.11.2023.

Petak nije dan za metak ... ili je ??

Hello ekipa ...

evo me danas imam nove boljke ...

Pokosila me gnojna angina .. od jucer do dana s.. ne mogu gutat i uzasno se osjecam .. katastrofa neopisiva ...

Jutros sam jos malo imala problema sa zaglusujucim mislima ali samo sam 2 puta plakala dans i bolje sam definitivno.

Sinoc sam bila sa kumom prosetati po gradu i dozivjela sam to da mi sva svijetla i svi auti i svi ljudi toliko smetaju. Cula sam i najmanji zvuk i gusio me. Tek sada mogu shvatiti neke filmove i osjecaje koje prikazuju tamo kada se izgubis u svojoj glavi i kada ti mozak krene tako raditi. Moram vam reci da nije ugodno ni malo. Na trenutke pomislim umisljam li to ili mi je stvarno to toliko intenzivno ... ali zbilja je intenzivno nisam umisljala. Jako jako jako cudan osjecaj i jako se bojis u tom svemu a i boris sam protiv sebe !!

Kada sve bude opet dobro onda pokusavam razmisljati o tim svojim epizodama i sama sebi ne mogu vjerovati kako mi se to moze tako dogoditi. totalno je nestvarno .. totalno je nezamislivo.

Znas ono kad se smatras normalnom osobom. Onda ti se ovako nesto dogodi i krenes razmisljati koliko daleko ovo moze otici i hoces li nekada postati ona osoba koja prica po gradu sama sa sobom i nitko ju ne shvaca i svi misle da si lud i nebitan.

Popila sam sinoc tabeltice i danas, moje Happy pills cemo ih zvati ... i jedino sto znam (moze biti i da je placebo efekt) je to da mi mozak se ugasio .. ugasio za sve one nebitne misli koje me more i koje se pojave samo tako i zaguse mi um. Samo su normalne i svakodne misli tu, bez pretjerivanja ...i jako sam sretna.

Navodno te tablete krenu raditi nakon 2 tjedna pa ono .. mozda je samo placebo .. a mozda su pocele raditi jer nikad nisam nista slicno pila ... uglavnom rade.

Mislim da su jutra teza .. kad krene padat mrak bude lakse .. ne znam zasto ... samo se nadam da cu uspjet ovo iskulirati kkao bih mogla uzivati u ovom Bozicu.

Zvala sam psihijatricu ... prvo mi je rekla da dodem u 12, mjesecu a onda je rekla ipak sljedeic utorak .. tako da eto jos jedno iskustvo .. koje iskreno jedva cekam jer budimo iskreni uvijek sam zeljela na neki razgovor sa psihologom ili psihijatrom ... i vjerojatno se ovo sve dogada jer sam zakasnila na taj razgovor. A da sam bila pametna odmah po dolasku u Njemacku bi kontaktirala nekoga i odradivala neka malene razgovore ali da se ne dovedem do ovoga sada ...
Bit cu oke pozitivna sam i vjerujem u sebe .. kad sam dobro osnazujem se i punim pozitivom. Hvala vam svima ...

Volim procitati i vasa misljenja ... podrska mi znaci masu.

I samo vas zelim pitati mozete li vjerovati da se ovo ovako brzo zakuhalo?? Ja sam i dalj eu soku kako se to toliko brzo odvilo i zakompliciralo i otislo skroz nizbrdo. Kada pricam sa svojom kumom... pokusavam se staviti na njeno mjesto i ne znam kako bi ja to ve dozivjela da je ona meni dosla i da ja ne znam nista o tome i da mi ona kaze doslovno preko noci se sve ovako odigralo ... ne znam kako bi mogla shvatiti.

Ali oke ... nije vazno .. imam podrsku ... od svih ... tako da sam oke .. kad mi se place placem i to je to ... :)
Bit ce oke ... znam da hoce !!

Tesko je pomiriti se sa jos jednim sranjem u mom zivotu pored MS-a ali oke ... ja sam snaga .. u zivotu dobijes samo ono sto mozes nositi .. pa tako ja mogu nositi ovo sve .. i bit cu odlicna !

Pisem vam brzo .. sad idem lijeciti gnojnu anginu ... jer ne mogu gutati ... i ne znam sto da radim dok ne krenu antibiotici djelovati !!

Pisem brzo ..

17.11.2023. u 19:48 • 5 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 16.11.2023.

Raspad sistema ...

Hello ljudi ...

evo danas se dogodio totalni raspad sistema. Krrnulo je jucer .. pa se danas lijepo nastavilo.

Jutros sam jedva izasla iz stana ... jedva sam se pokrenula i suocila sa izlaskom van. Jutros sam jedva malo odspavala jer sinoc nisam uspjela jer sam mislila da nema zraka u sobi kojoj je prozor bio otvoren.
Moj mozak me vodi na jedan poseban rollercoaster ibas je intenzivno.

Danas sam se raspala pred mamom u autu. Ne znam zasto volim plakati u autu ali donosi mi olaksanje ... i plakala sam cijeli dan ... na mahove! I cim sam krenula plakati bilo mi je lakse.
Otisla sam kod doktorice opce prakse koju moja mama jako dobro poznaje. Zena mi je dala neke tabletice samo kako bi mi se sreca malo priblizila i kako bih imala snage izac iz kuce i raditi dalje na rjesavanju problema.

Sama cinjenica da imam te neke tablete u torbi mi je olaksala hodanje kroz grad. Preporucila mi je psihijatricu u mom gradu koja radi privatno i sutra ju planiram nazvati samo kako bismo vidjeli gdje sam i sto moram napraviti i moram li se jos raspasti ili mogu odavdje kranut graditi.

Ne znam sto da vam vise napisem.. ne zelim i ne mogu se vracati u te situacije i analizirati ih. Mislim da moram to prestat raditi, ne vracati se. Ostaviti proslost i okrenuti se sadasnjosti i buducnosti. Jer trenutno moj mozak radi protiv mene ... i ne svida mi se .. moram ga reprogramirati kako bi ponovno radio za mene i samnom a ne protiv.

Ona prijeteljica o kojoj sam vec pricala mi je ogromna podrska i ogromno svijetlo na kraju tunela jer zna o cemu govorim. Zna i shvaca i kaze da sam ja dovoljno snazna da ja to rijesim. Da sam vec pomirena s jednom teskom dijagnozom i da se moram pomiriti s jos jednom ali da ja vec znam kako se to radi i brze cu to napraviti ... brze ce krenuti na bolje. Trenutno sam u tom akutnom stanju koje je najteze ... ali sam na vrijeme krenula sa rjesavanjem svojih stanja i bit cu brzo bolje.

Ne znam jel mi ovo pisanje ovdje pomaze ili ne ... vidjet cu jos kroz par dana pa cu odluciti je li ovo dobro sto tipkam javno ili cu tipkati negdje samo za sebe.

Iako vi ne osudujete, vi ste podrska ... ali svejedno .. vidjet cu kako ce mi biti ....

Svakako cu javiti kako napredujem i sto je rekla psihijatrica jer ono .. mislim da i vi ako znate vise detalj amozete sutra nekome dati neki bolji savijet ako se sjetite sto ste ovdje procitali. Meni jako puno pomazu vasi savijeti i ohrabrenja .. tako da .. hvala vam na tome.

Danas sam jako sretna sto sam cijeli dan bila vani i sto je dan, iako placan bio jako jao lijep i suncan i povezujuc s mojom Mamom. To mi neopisivo puno znaci da me je shvatila i da me nije pokusala mijenjati nego da je bila podrska ... to mi zbilja puno znaci ...

Zao mi je sto mi nema D. ovdje ... ali i zao mi je sto je njega zapala takva sudbina da mora samnom prolaziti sve moje dijagnoze a evo sire se ... popis se produzava .... a nije on to zasluzio da ima ovakvu nestabilnu zenu.

Ali eto, prolazi tu je snazan je za nas ... i vjerujem da je i njemu usrano sto nije tu sa nama.

Moja K. ... nadam se samo da nece svoju mamu pmatiti kao placljivu i nestabilnu .. jako se jako jako trudim da ona ne osjeti sve ... dozvoljavam da vidi da placem i da mi je tesko ali i da vidi da sam se skupila sabrala i da sam jaka ... i da smo tata i ja snazni zajedno za nju i uvijek tu za nju !!
Ona uziva s bakom, moram jos malo ukljuciti i drugu baku ali stvarno sam danas bila nikakva i nisam mogla .. sutra hocu i njoj objasniti .. i shvatit ce znam.

Idem sada u vecernju setnju ... umorit i razbistrit mozak prije spavanja ...

pisem brzo ..

16.11.2023. u 17:21 • 6 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 15.11.2023.

U Hrvatskoj ...

Hello ekipa ...

evo me sjedim u svom starom dnevnom boravku. Mama gleda turske serije a moja K. ju ispituje a zasto ova teta sad place .. i zasto ova djevojcica vise i zasto i zasto ...

Odmah da kazem, put je prosao odlicno.
Let avionom isto tako bez i jednog problema. Nisam imala ni S od straha niti ikakvu anksioznost niti ista. Dan prije puta sam plakala i pricala s D. i bas bas se iplakala cijeli dan ... spremala sam kofere i mislila sam da mi nece stat stvari a zapravo je sve bilo spremno al se meni plakalo. Kasnije sam brinula kako ce biti i opet plakala bas bas .. utorak ujutro sam se probudila s natecenim i crvenim i bolnim ocima ali oke .. na putu do aerodroma sam opet oplakala. Eto rastuzila me pjesma ... to je bila prva pjesma na njemackom sto sam ju naucila .. a i K. i nekako me pogodilo jer osim mojih sranja i kod D. ima promjena koje ce utjecati na nas zivot ... i onda sam nekako ponosna bila i rasplakala se ... ali sretna i ponosna .. al opet sam plakala.

U avionu je sve super bilo nigdje straha nicega, dan je bio od onda do spavanja predivan.
U HR nas je docekala moja mama s ruckom a onda svi zajedno kod Sveki na kolace. Njih dvije su se pocele slagati i sad svi skupa mozemo zajedno .. i bilo mi je jako jako lijepo .. i bas sam bila sretna.

Jutros sam imala termin kod frizera .. sva sretna sam otisla, K. je ostala s Mamom i ja sam bila free imati prijepodne za sebe, u miru kod frizera. Nesto sto obozavam.

Radili smo pramenove .. ja zelim .. plavusaaa plavusaa ... i naravno da sam imala milijun folija na glavi i samo me odjednom ta vrucina u salonu i te folije pocele gusiti. Samo odjednom je opet krenuo napadaj panike. Trcala sam na WC, nekoliko puta ... i molila da sto prije skine te folije jer ne mogu disati. Uspjela sam izdrzati sve to ali mi je bilo prelose.
Kada je fenirala napokon sam malo dosla do zraka i odahnula.
Uzasno .. samosugestija je radila .. i bas sam pokusavala samu sebe uvjeravat i hrabrit kako sam mocna i kako ja sve to mogu i kako ce brzo proci i kako nema razoga za brigu i strah da je sve oke i da je to nesto sto volim. Kao da sam se pokusavala prisjetiti kako je to odlicna stvar i sto me ceka kad zavrsimo ... jer znam da ce biti predivno.

I bilo je, frizura mi je predivna i boja isto i ja sam toliko zadovoljna ... ali cak i slike nakon su ispale koma jer mi je faca nekako izmozdena.
Nadam se nekako da je sve to jer sam umorna i da se moram naspavati pa ce biti oke ... Ne znam.

U tom trnutku kada to krene ja sam bespomocna... sve to sto si pricam i kako se uvjeravam ne pomaze. Disanje ne pomaze ... brojanje ne pomaze, zatvorene oci ne pomazu.

Zijevala sam uzasno puno. Ne znam je li to povezano s time ili ne ali mi se uzasno zijevalo i bila sam mrtva umorna .. a doma vise nisam ...

Nemam volje jesti ... preko dana mi se nista ne jede jer automatski mislim d aako mi dode napad cu morat ici na WC a ovdje nema WC na svakom cosku ... i onda da mi nebi bio problem ... kao bolje ne jesti.

Jel vidite koliko je to lose ? Kako se moj mozak tako prebrikao? Kako se prespojio? Sto je izazvalo to i kako ?

Ja ne znam .. ne znam zasto se to dogada .. ne znam kako .. i ne znam sto napraviti.
Poslala sam mail psihologinji .. napisala sam situaciju ... ne znam .. treba krenuti od izvora ... nekako prekinuti sve u korijenu.

Svi kazu da ti napadi nece nikada u potpunosti nestati .. da mogu samo nauciti nekako ih kontrolirati ... i voljela bih.

Ali iskreno bih voljela da mogu nestati. Da se vise nikada ne pojave.

Ovo sto se mjenja kod D. u zivotu ce promjeniti i moj, nas zajedncki na bolje. Imat cu vremena za treninge, imat cu vremena za sebe i za malo drugacije organizirati svoj zivot. Mozda ce mi to pomoci.

I znam sad a svi vi cete reci moze se i sada .. ali ne mogu ja. Ne mgou sa svojom glavom ne mogu sa svojim osjecajima ne mogu.

Znate li koliko se bojim ?? Znate li koliko se bojim da cu prolupati od ove svoje glave i da necu moci dalje kroz zivot kao do sada ? Znate li koliko se bojim da necu moci biti trudna jer ce me u drugoj trudnoci pozderat ovaj strah ? Znate li koliko me je strah? Koliko me je strah da ce ovo dovesti do totalnog ludila jer se ne osjecam uopce kao da kontroliram situaciju ili kao da cu ikad moci zivjeti sa cinjenicom da ne mogu kontrolirat?

Ja vama ne mogu uopce opisati svoje misli u tim trenutcima .. sada kad sam mirna i smirena ne vjerujem da u mom mozgu u tom trenutku budu samo te neke crne misli i da nikako ne mogu osjetiti ni pomisliti nesto ovako kao sto sad mislim pozitivno ... doslovno ne vjerujem da mi um bude toliko zamagljen, doslovno i da se niti jedna dobra misao ne moze pojaviti toliko snazno da bi prevladala ...

Ne mogu uopce privuci neku dobru emociju u tom trenutku. Pokusavam misliti na K. ali onda se okrene u onom smjeru kako cu ju razocarati sto sam ovakva pokidana ... kako nece moci nikada imati normalnu snaznu mamu jer sam ja debil koji se bori sa svojim mozgom ... i nemate pojma koliko me tek onda uhvati strah.
Ne znam .. evo i sad tipkam i placem .. mislim da bih samo trebala plakati i plakati ... i onda bi bila valjda bolje ...

Koliko se bespomocno osjecam.

I nisam ni prva ni zadnja s ovim sranjem ... i znam da je masa ljudi sa istim problemom ali ne znam kako su prosli ovaj dio .. ne znam ...

Idem sada zvati muza ..

Pisem sigurno brzo ...

15.11.2023. u 17:39 • 5 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 12.11.2023.

Nedjeljom ....

Hello ekipa ..
Eto kako mi se pobrkao niz nisam tu svaki dan ...tj citam ali ne pisem i ne svida mi se krenula je anksioznost opet kako se put priblizava!

Tesko je to objasniti zasto ... pokusavam raditi te vjezbe disanja i uspijem se smiriti na vrijeme da ne peraste u veliki napadaj ... i samo razmisljam kako let traje kratko i kako ce proc super i kako smo jako jako brzo u Zg i onda je sve gotovo :)

Ne bih trebala uopce o tome razmisljati ali ... kad vec dodu te misli pokusavam nekako okrenut ih na pozitivu i jedva cekanje.
Moram napuniti slusalice i meni i K., plan je da one gleda crtice a ja da slusam glazbu koja umiruje i tjera na meditaciju.
Znam da to stvarno nije dugacak let ali zadnji puta mi je bilo previse ... mrzim se voziti toliko dugo autom ali trenutno mi je bolja opcija od samostalne voznje avionom. Razmisljam da je jako glup dan i puno prije Bozica i da nece biti uopce puno ljudi pa mozda sve bude po planu i voznoom redu. Sto je isto ogroman plus ako ne moram cekati ...

Optimisticna sam ali od jucer sa grcem u stomaku.

D. ima razgovor za posao u ponedjeljak. I on se zali na ove moje probleme. I njemu je nervoza u stomaku ... i njemu se penje na pluca ... samo ne prerasta u paniku kao meni ponekad.
Krivim nas odgoj.

Uvijek smo mi morali spustitt glavu i maknut se, mi smo morali biti veci ljudi, mi smo nauceni da se ne tucemo ne svadamo, da ne prigovaramo, da slusamo i ne ulazimo u konflikte, uceni smo da je vazno kako se drugi osjecaju i da bismo trebali napraviti da je drugima lijepo, da ugadamo ...
D. jos zna sebe sebi staviti na prvo mjesto pa jos ima neke svoje rituale i stvari koje radi sam za sebe koje ja nemam. Ne postoje. Ali eto ni to mu nije dovoljno. Trening koji mu je bio ispusni ventil i koji je sprjecavao ovakve epizode mu to vise ne radi. Ode na trening ali i dalje ga obuzima ovaj osjecaj.

Ne znam ... zasto se javljaju ti osjecaji .. Kako ce nas to promjeniti? Sto radimo krivo ?
Kako mozemo sebe popraviti ili vratiti na staro da izbjegnemo ove glupe osjecaje nedovoljnosti i nezasluzenosti i straha ... ne znam.
Znam samo da cemo morati mjenjati stvari, pogled na zivot i svijet ... da cemo se morati osnaziti ... jer imamo jos masu bitki pred sobom koje treba voditi i pobijediti!

Citam vase predivne postove .. umjetnicke ... one koji ne pricaju o svakodnevnim problemima nego onim velikim nekim umjetnickim . i predivno mi je .. nedostaje mi moje filozofiranje .. ali ne mogu ga dozvati nikako.

Tj i ako ga dozovem djeluje mi toliko smjesno i djecje ... kao sto je jedan komentar rekao kad sam bila pretipkala staru pricu o ekipi iz odvjetnickog ureda.

Danas nam dolaze jako dragi prijatelji na druzenje prije nego K. i ja odemo ... nedostajat ce mi ... ona je iz Dominikanske republike, predivna jedna osoba. Ne znam jesam li u zivotu upoznala bolju osobu od nje a da nije dosadna. Ona je predivnoca, bas bas ju volim. Njen muz je zabavan, uvijek spreman na salu ali zna nekad ubit malo nekim ekstra ozbiljnim pricama i teorijama zavjere ... ali u globalu je dobar. Lijepo nam je s njima ... rekla je da ce seliti sljedece godine u neko mjesto na sat vremena od nas. Sretna sam zbog nje jer napokon idu u neki svoj stan ali sam tuzna zbog sebe jer nece vise biti kavica i druzenja prijepodne u gradu na njen i moj slobodan dan. Nedostajat ce mi ali tu vezu zelim zadrzati .. zbilja!

Idem nastaviti citanje o anksioznosti i odraditi jednu meditaciju ... i onda dalje u dan !!

Pisem brzo ..

12.11.2023. u 10:17 • 11 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 09.11.2023.

Ali zastoo ??

Hello ekipa.

Evo ... sjedim pred laptopom i placem .. i onda brisem suze i razmisljam kako mora postojati nesto vise .. mora postojati nesto snaznije od onoga sto ja trenutno znam i vidim.

Bila sam danas opet kod onog lika sto mi radi papire za prijavu na Ausbildung .. shvatila da je on tu kao edukator i pomoc oko peijave na Ausbildung i netko tko ce mi malo podrobnije objasniti svaki i biti neki posrednik ili sto vec ...
Morala sam K. vodit sa sobom jer jos ne ide u vrtic ... i naravno da je to odmah od starta vristalo propast. Covjek mi je uspio vrlo malo stvari objasniti ... i malo toga pomoci i onda je rekao ok necemo danas dugo jer vam je kcerka tu pa da joj ne bude dosadno nego dodite sljedeci tjedan. E pa znate ovaaaj ja sljedeci tjedan putujem u HR ... i nema me do sijecnja ... pa ovaaaj jedino mogu u ponedjeljak ...
Pa kako pa zasto pa jel to zena s biroa znala ? Pa je znala je naravno ...
Pa zasto meni nitko nije rekao.. a i ovako nebi bilo dovoljno vremena ... jedino da to rjesimo onda u sijecnju ... vidjet cu ja s njom sad ... pa cemo se dalje dogovarati ...
Nema smisla da sada ista radimo ako vas budemo zvali na neke tecajeve vi sigurno necete iz Hrvatske dolaziti ovdje na neki tecaj ...
Pa da, ne mogu bas letjeti svaki cas vamo tamo ...
Onda nista onda nemamo vise sto napraviti ... ja cu vam dati da ovo poptisete i onda se cujemo.
Oke
Oke sretan vam put i dovidenja!

Moj plan je bio nakon tecaja B2 pronaci posao i raditi neki onako poslic dok ne upisem Ausbildung. Bio mi je plan aktivno nastaviti uciti jezik kroz svakodnevni zivot ...
Mama je zvala i rekla da ona mora na operaciju, htjeli su joj u 4.mj zakazati termin ali to njoj ne odgovara jer ona MORA na more u 6. mjesecu pa nece biti dovoljno vremena z aoporavak od 4. do 6. mjeseca. Pa je ona urgirala i imat ce u 9. mj operaciju ili 10. Oke moze ajde onda pa cu ja doci na dva tri tjedna pa se opet vidim za Bozic.
E znas ipak je u 11.mj operacija ... Pa ne isplati ti se dolazit pa se vracat pa opet dolazit za Bozic .. jel?
Ma da nema smisla ...
Od 9 mjeseca do 11. mjeseca sjedim i cekam i ne radm nista jer ne mozes se zaposlit na mjesec dana ... duze papirologiju rjesavam. Pa dobroo ides kuci ides na godisnji pa bit ce ti super.
Ne .. nece mi biti super. Nece.

Prosli tjedan je D. bio doma... i ja sam napravila najveci kiks sto sam zaboravila skroz na termin kod ovog lika i nisam otisla ... a tjedan prije je lik bio bolestan ... 2 tjedna otisla u vjetar. Ovaj tjedan K. doma .. naravno ...
Naravno danas na terminu je bila nemoguca .. ne slusa vristi pjeva dere se skace skinula se izula se valja se poprljavom podu ... znam da je normalno i da vecina djece pred drugima bas pokzuju one sve neke svoje losije strane tj one prave djecije ... jer misle da ce tako ostali ostat zadivljeni a to stvara zapravo kontra efekt ...Naravno da je ovaj danas termin bio krs.

Sjedim i placem. Placem sto svi drugi uvijek nesto moraju i svima drugima je uvijek njegova stvar vaznija .. a moje stvari nikada nisu vazne i ja uvijek mogu i imam vremena i "nista ne radim" pa ja onda mogu svoje vrijeme prilagodavat.

Da budem potpuno iskrena Mama je rekla ako ne mogu da ne dolazim snaci ce se ona sama .... ne mora izlazit nekako ce ona sve to odradit pa ce joj VALJDA neka prijateljica doci pomoci .. pa makar da joj u trgovinu ode ....
Prijateljice su nudile da dode nakon bolnice kod njih doma i da ju one maze i paze ...ali JA znam da to nije to.
Kao da bi Fleksa bila odusevljena da je morala nakon bolnice jos kod neke prijateljce a ne doma kod svog Istvana i macora ...
A i ja se ne bih osjecala ugodno da se nesto slucajno zakomplicira pa da nisam bila tamo a i onda krenes misliti kako jednoga dana i nje nece biti (ima jos dosta do toga dana ali ..) i kako sve ovo radim na kraju krajeva zbog sebe i svoje savijesti ..
I kad ona kaze ne moras ti doc, mmogu ja sama iskombinirat - osjetis ono nesto u njenom glasu. Ono neko zamjeranje ... kako ce sad njene prijateljice shvatiti to da njena kcerka nije dolsa a ona je jadna u bolnici i operirana a nitko od njene djece nije dosao da joj pomogne a zive vani u izobilju i bogatstvu i na nju su svi zaboravili.

Dolazimo do moga Brata. Moj brat je bio u Hrvatskoj u 9. mjescu. Dosao je na vjencanje svoga prijatelja, dovuko je i svoju curu sa sobom .. zabavljao se oko 3 tjedna, vecinom sa prijateljima i curom ne sa mamom, obecao napraviti tonu stvari po stanu da joj pomogne i otisao na more bez da je ista napravio po kuci jer je bio zauzet pomazuci prijatelju koji se zenio da se preseli i oko pripreme svatova. Skupio se i otisao.
Ne moze sada doci jer nema vise slobodnoga i i skuplja kako bi mogao otici kod curinih u Italiju za Bozic i Novu godinu!

I tako .. ja sam ispusila posao, ja sam ispusila tecaj (tu pripremu za Ausbildunge - informacije itd.), ja cu ispusit i Bozic jer cu bit u Hrvatskoj a ne na nekom egzoticnom mjestu na koje smo mogli otputovati nas troje, ispusit cu mjesec dana bez muza u Hrvatskoj, ispusit cu vjezbanje i napredovanje u jeziku (koliko god nekima to nije vazno meni je i znam koliko cu stagnirati u ova dva mjeseca) .... jos ima nekih stvari koje cu ispusit, neke koje sam ja htjela za sebe i koje su meni bile vazne. Ali svi drugi ce bitn zadovoljni i sretni ...a ja cu svojoj kcerki bit nadrkana mama koja vice i nervira se i voljet ce vise tatu jer je tata super dobar i opusten i ha ha hi hi !

Recite mi da sam sebicna, da je ovo uzasno sebicno razmisljanje, da ce posla biti, da ce tecajeva biti i da ce se jezik ponovno nauciti. Znam sve to. Bit ce svega .. ali vec do sada sam toliko vremena zbog drugih potrosila .. i sad opet moram .. i sve ovo mi toliko odugovlaci cijeli zivot .. i stvara stres i nezadovoljstvo ... i onda jedva cekam procitati onu Ypsilonkinu knjigu ... mozda cu pronaci nacin kako da ne budem nezadovoljna !

Eto .. mislila sam da ce mi biti lakse ali jos snaznije placem i jos sam nervoznija .. al neka ostane ovo tu ..
napisano u teskom afektu .. ali u glavi je i zelim to izbaciti !!

I onda kada mi netko kaze da kako to da nemam ono jedva cekanje otici u HR ?
Za mene je HR sinonim za propast ....

Samo kratko - psihologinja .. super simpa zena .. jucer smo imali taj uvodni sat nekakav i da sve sto navodim zvuci kao anksioznost i panicni napadi .. dobila sam nekoliko tehika koje mogu probati pa cemo vidjeti dalje kako cemo i sto cemo !!

Pisem brzo ..

09.11.2023. u 12:07 • 12 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 08.11.2023.

Prekinuti niz ...

Hello ekipa ..

na zalost jucer nisam uopce mogla ucitati Blog.hr i nisam pisala post ...
prekinulo mi niz i nisam sretna zbog toga ali sto ces ...
Nastavljamo bez brojanja ...

Danas imam prvi online sastanak sa psihologicom ... bas me zanima kako ce to proci s obzirom da mi je K. doma. Ona uglavnom nema bas vremena pricekati da nesto odradim nego mora doci 800 puta do mene i pozdraviti osobu s kojom komuniciram pa se malo pravit da je beba i da bas sad me nesto vazno treba.

Makar pola sata da popricamo za prvi puta bit ce oke ...

Ja sam opet kronicno mrtva umorna .. ne znam vise sto se dogada ali cijelo tijelo me boli, sva sam skrsena ... nemam volje za nista .. jucer smo K. i ja izasle iz kuce na pola sata .. i to je bilo to. Morala sam trcat kuci na WC doslovno .. jer i ja sam nesto skupila od K.

Nadam se samo da ce ovo sve proci do sljedeceg tjedna i njoj i meni ... i da cu moc ko covjek spremit stvari i putovat.Imam toliko toga sto u Hrvatskoj odmah po dolasku mislim napraviti tako da moram biti fit.

Jos uvijek imam problema s hranom ... tj sa zeludcem i stomakom .. ne znam stvarno ni koju pretragu moram napraviti da bi znali sto mi je ... nemam pojma ...nekad me boli zeludac nekad me bole crijeva .. nekad je to samo prije menge .. nemam pojma ... a nemam love ni vremena da odem da mi rade sve moguce pretrage. Znam samo da se ne sjecam kada sam se zadnji puta osjecala dobro u svome tijelu.
Svaki dan vec jako jako dugo imam bolove ... ako nije stomak glava je, ako nije glava ruke su, ako nisu ruke onda su stopala ... i tako stalno u krug ... treba promjeniti prehranu, treba pocet trenirat, treba sredit glavu .... nemam snage. Sad sjedim i imam rupu u zeludcu bolove u ledima bol u glavi a tek sam se prbudila. Umorna sam glava mi pada koliko sam umorna ... i sad treba trenirat ili jesti nesto zdravo ... a nemam volju jesti nista ... ne znam.
Moja je greska znam da radim nesto lose ali ne mogu pocet. Jednostavno nikako da napravim prvi korak jer cim krenem nesto mjenjat odmah dolazi do jos vecih problema. Ne znam zbilja ...

K. je bolje .. i dalje nije super sretna zbog kapljica u ocima ali je oke .. moze se to odraditi kako treba i svaka joj cast! Dosadno joj je doma ali mora biti do kraja tjedna ... i onda jedan dan vrtica i cao .. odlazimo ... jos malo jos malo ...

Ne znam vise sta da vam danas pisem.. mozda se vratim kasnije nakon razg sa psihologicom.. mozda budem imala neke pametnije ideje za tipkanje.

Vidjela sam da je u Zg Interliber i bas mi je zao sto ne mogu malo prosetati tamo ... imam vec toliko knjiga koje zelim kupiti haha bas bi mi dobro doslo ! A i uzivam biti okruzena knjigama ..to me ba sjako jako veseli!

Idem sada jos malo se maziti sa svojom slatkocom ...

Pisem brzo ...

08.11.2023. u 08:53 • 9 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 06.11.2023.

06.11.2023. Dan cetrnaesti ...

Hello ekipa ..

bile smo danas kod doktora .. da bili ste u prevu, konjuktivitis.
Kapati kapi tjedan dana i nema vrtica !!

Prosli tjedan kad je D. bio doma nisam imala nikakave termine ni obaveze .. ali zato ovaj tjedan kad D. ponovno radi i kad je K. doma bolesna imam termine ! Klasika ... ali oke ...
Vodit cu ju sa sobom sta sad da se radi ...

Trebam joj kapat danas 4-6 puta a od sutra 4 puta dnevno ... veselo

Je li ona oke s time? Naravno da nije. Kupila sam onu vrecicu cokoladica sto izgledaju kao kovanice, eurici .. i sad kao kad u miru mi dozvoli da joj nakapam dobije po cokoladicu za nagradu jer je hrabra!

Podijelila sam tu ideju sa jednom prijateljicom njemicom na sto mi je samo onako kao usput rekla da je ona svojima za nagradu dozvolila da oni njoj nakapaju obicne kapi u oci .... odmah lagano shvacam da cokolada mozda nije drustveno prihvatljiva nagrada .. u ovim novim ucenjima o odgoju.

Moju K. ne motivira da mi kapa nesto u oko ... nju motiviraju slatkisi .. to da mene tlaci to dobije za "bespla" svaki dan od jutra do sutra.. tako da joj to nije nikako zabavno haha

Uglavnom eto zadnji tjedan prije HR ne ide u vrtic i ja sam bas tuzna jer i ovako ce joj nedostajat prijatelji .. ali ajde ici ce u ponedjeljak da se lijepo pozdavi s njima i pozeli im sretan Bozic! Hahaha

Jao kako je 2 mjeseca previse .. ajmeee previsee hahaha

Ali dobro imam vas ovdje pa cu vama kukati .. sta da se radi. Veselim se noktima frizuri kavicama i rekla sma si da ovaj puta necu dozvoliti da me se rasteze i navlaci kako ja ne zelim.

Bozic kod baka ... nadam se da ce K. to znati cijeniti kad bude velika ...

Toliko silno zelim u svojoj kuci biti za Bozic ... ovoj ovdje nasoj kuci. Ici na sve Advente ovdje u okolici .. i biti u miru .. al evo vec 2. godinu za redom idemo u HR ... i kao trebala bih biti sretna.
Jesam ali ne onako kako su drugi sretni kad idu u dolje.

Imam jednu poznanicu koja se doselila u Njemacku isto kad i mi ... samo dalje od nas. I od pocetka smo bile u istom sranju i bilo nam je tesko i mala djeca i sve .. i pricale smo da imamo isti put, skola jezik posao ... ali je ona negdje po putu odlucila da ne zeli. Nije se dobro uklopila, nije pronasla nikakve prijatelje nikoga ... zatvorila se u kuci i nije dala dijete u vrtic niti je upisala skolu jezika niti je radila dana u Njemackoj otkako smo dosle a dosle smo prije 3 godine ! Ona svako malo ide dolje, svako malo vuce djecu dolje. Djeca isto nisu nesto sa njemackim kad ih stalno salta .. nemaju rutine ... i samo place za Hr. Rekla sam joj da to onda za nju nikako nema smisla ako ce ovdje sjedit doma i plakat za HR. Njoj nista ne pase nista nije kako bi ona zeljela, svi su hladni a nasi su govna i tako ... kako god okrenes nije dobro. Ali evo zena pravi kucu u Njemackoj ... al ne valja ovdje i dalje. Al gradi se kuca lagano, digo se kredit, planira se tu ocito bit duze ... al se place i place za domom.

Ne shvacam to .. kad bi stalno plakala tako odselila bih se natrag. Ali jedino sto mi moze falit je mama i kume ... ostalo je meeh. Ne fali mi taj mentalitet. Ne fali mi da nitko nema viziju neku i da ne zeli naprijed zakoraciti.

I ovdje imamo jedne prijatelje Srbe i D. ih zove Srbici.
Nasi Srbici su malo malo na godisnjem. Sve rodendane slave u BG, nema ih na mapi .. a kad su tu eto vidimo se mozda 2 puta godisnje ... on radi nocne u bolnici ona je doma bila s djetetom sad krece radit na Klinici isto kao babica. I oni su stalno dolje isto, Ne znam eto, mozda sam ja bez srca i duse ali brate ned ami se mal mal vozat se po 16 sati dolje 16 sati gore. Pa kako ...

I onda svi meni da ja nisam normalna kao. Kako meni ne fali. Ali iskreno stvarno mi ne fali. Imam ovdje svoj zivot i lijep mi je i osjecam se totalno drugacije i ne borim se sa tim kukanjima osudama i neshvacanjem. Ovdje me svi shvacaju. Ovdje me ljudi podrze. Ovdje je meni lakse biti Ja. Koliko god to glupo zvucalo. Ili ne glupo.
Ali eto tako je .. i onda bolje nista nikome ne govorim jer ionako ne shvacaju kako je sad meni problem to sto mi K. 2 mjeseca nece Njemackog cut i sto ce ja necu 2mj cut ni pricat i onda se trebam vratit i pocet radit ... ne znam nekima nije problem. Meni to predstavlja problem. Jer znam kako sam bila dobra kad sam zavrsila tecaj sa razgovorom, a kako sam sad vec losa jer nemam s kime pricat svaki dan ... a kako cu tek losa biti. I nije isto preko YT uciti i ponavljati ako ti ne pricas ...Ali nikome ni nije stalo da nauci jezik kako treba. Svi su onaj fazon kako cemo lako cemo ima masa nasih svugdje ... ne znam eto. Jesam li budala sto je meni to stalo?

Ispada kao da se visoko drzim kad te stvari kazem. Ali jos jedna stvar .. ne radim ja to za nekog njemca ili poslodavca nego radim to za sebe !!
Vidjet cemo ... nadam se da ce sve biti oke kad se vratimo a do tada cu pokusati uzivati u trenutku!
Pokusati kazem ...

Idem sad kuhat nabrzinu nesto .. jos nisam kad smo se zezale s doktorom!

Pisem brzo ...

06.11.2023. u 15:49 • 5 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 05.11.2023.

05.11.2023. Dan trinaesti ....

Hello ekipa. ..
Kako vam je prosla nedjelja?? Meni je vec odavno nedjelja i samo lezim i spava mi se i vani pada kisa i bas smo svi troje se unjonjili i mislim da jedva cekamo sutra sa nas ponedjeljak natjera da se pokrenemo!!

K. Se jutros probudila s nekim krmeljama po ocima, cijeli dan se pojavljuju . Ne previse ali su tu. Oci se ne crvene previse nego onako na momente.
Malo smo ispirali kamilicom, svrbi ju i kako pada noc tako se povecava broj krmelja ...

Ne znam to tako bas ubijek mora prije nego putujemo .. msm da je to pod normalno . Al nisam happy sto je nesto sto nikad do sad nije imala .. plus kaslje .. tako da ne znam kako cu sljedeci tjedan odraditi sve avoje termine s njom kod kuce ...

Idem sad ...

Pisem brzo

05.11.2023. u 21:45 • 5 Komentara • Print • # • ^

subota, 04.11.2023.

04.11.2023. Dan dvanaesti ...

Hello ekipa ... da ne upropastim niz!

Samo ukratko, pita je slavno propala hahahah premalena mi tepsija za zu kolicinu tijesta, jabuke au bile presocne ... nije se dobro ispeklo u sredini al pojeli smo krajeve .. bar nesto .. pokusala sam jos pec al je onda gore krenulo goriti ... ne znam eto sve nekako ukrivo!

Morat cu malo modificirati recept .. ili pravit u nekoj vecoj tepsiji koju moram tek kupiti ... uglavnom da ... steta!!

Danas sam radila krem juhu od Butternut tikve i to je ispalo savrseno !!! Obozavaam obozavaam ! Barem sam sa slanim na TI .. slatko mi nikad nije islo .. mozda je to neki znak ali ja ga ignoriram!!

Ostatak dana lezim i blejim u TV .. vani prolom oblaka cijeeli jebeni dan !
Sto drugo .. malo sam citala slusala neki podcast .. prijateljica je pricala o svojoj kcerkici i njenoj dijagnozi i borbi sa zovotom. Ne znam jeste culi za malenu Lavu?! E to je nasa frenda !! Preslatkoca malena! U travnju prije nego su isli na doziranje u Los Angeles smo ih uspjeli uloviti u Zagrebu pa su se moja K. I ona upoznale ...
Imate na Super mame podcast .. ako nekoga zanima!

Ja joj osobno skidam kapu sto je sve uspjela s koliko hrabrosti i snage, nogama cvrsto na zemlji ... s toliko prepreka .. i ona i malena su Lavice ..

Kada su Lavi davali ime nisu znali da ce imati ovakav zivot, da ce biti dijagnosticirana sa SMA ... da ce zapravo najzapravije biti lavica !!

Pogledala sam danas film House of Gucci ... ne znam sto reci eto .. silno sam ga zeljela pogledat .. Lady Gaga mi je vrh al film opcenito ne znam! Onak ... najtuznije je sto su zbog disfunkcionalnosti sve razjebali i prepustili firmu nekom drugom!
Iako mislim da je bas bio na putu pomirbe sa Patricijom kad je ubijen al jebiga, zivot!

Sad gledam ovog govanceta Cruisea ... on je uvijek bio macan al kad se sjetim da je nizi od mene nekako pada mu kredibilitet. Plus ona sva sranja o scijentologiji .. ne znam meeeh!

D. Ne zeli po molijunti puta gledat "Zalomilo se" ... to je meni uvijek vrh al njega nervira .. pa eto gledamo ovog sto zeli bit Chuck Norris ...

Pisem brzo, ugodna vecer ..

04.11.2023. u 22:34 • 5 Komentara • Print • # • ^

petak, 03.11.2023.

03.11.2023. Dan jedanaesti ...

Hello ekipa ...

Petak .. nekako danas nemam feeling da je petak ... D. i ja smo jutros odradili tjedni shopping i uspjeli se nekako zakacit. Nekad me stvarno nervira sto samo odjednom krene drobit o nekim stvarima jer sad se on tog sjetio pa drobi i ubija ...
K. ne voli povrce, tj. ne zeli ga jesti doma. U vrticu pojede sve sto je za rucak a imaju dobre ruckove u vrticu i sa povrcem i sa vocem .. dode doma i onda uglavnom vise ne jede nista ekstra kokretno .. nekada joj se i doma jede odmah nekad tek za veceru ali sve u svemu jede. K. obozava slatkise .. i onda samo vice ne zelim nista jest samo Slatkise, slatkise, slatkise. Naravno da ne dobije samo iskljucivo to niti realno preko tjedna pretjeruje sa slatkisima jer nema vremena jest slatko. Kad je vikend i kad je D. doma malo cesce ce pojesti nesto slatko i on samo iskljucivo to vidi i danas mu je prdnulo da on o tome prigovara.

Pa je presao na prigovaranje sto i kako ja jedem ... kako se ne zivi na Coli i cipsu ... itd itd.

Davno vec sam shvatila da mi je hrana utjeha. Nisam nekad razumjela sto to znaci ali sad jako dobro znam sto oznacava taj pojam. Imam jedno 30-ak kg vise nego sto bih trebala imati, sto je i meni i svima oko mene koji me duze znaju precudno jer sam uvijek bila ekstra mrsava. Realno puno stvari nije kako bi ja zeljela da budu. Puno nekih stvari ne dijelim s nikim nego ostaje samo u meni. Puno vremena provodim sama s K. a kad D. dode za vikend uvijek je sve samo zabava i izlezavanje i to je to. Ili se on sjeti necega nicim izazvan pa tako drzi slovo ko neki stari deda.
Zaboravlja obicne stvari. On je poceo pricati samo o poslu, promjeni posla, treninzima i uglavnom je to to.

Cesto petkom dok se vozi doma s nekog terena nazove mamu ili ona njega pa pricaju da mu skrati vrijeme i onda on njoj sve fino isprica svoje misli zelje i to malo osjecaja koje verbalizira i onda se prema meni ponasa kao da je to meni rekao. I onda jos ja ispadam kao da ga ne slusam i ne dozivljavam. Da ne pricam da pola nasih razgovora zaboravi i onda kad nesto kazem kao kad smo mi o tome pricali?

Toliko se veselim sto dolazi za vikend ali onda smo samo ha ha ha hi hi hi i to je to ..
Mozda od sljedece godine bude na nekom drugom poslu gdje nece morati toliko putovati pa cemo onda mozda zapoceti po milijunti put normalan zajednicki zivot. Jer nas dvoje nikako da se sastanemo zapravo.

Eto jedan kratki post da ne duzim pricu iako mogla bi jos svasta jer sam trenutno bas u elementu ali necu se zaliti bit ce sutra sve bolje ...

Pecem pitu od jabuka .. onaj starinski recept .. stavit cu sliku sutra ...
Bas sam se zazelila .. nismo dugo nisam imala pravu tepsiju. Onda je mama kupila pravu onu starinsku sto kosta ko suho zlato i eto pece se prvi puta !! Jedva cekam imam savrsen recept gdje tijesto bude savrseno mekano i socno i njamaaac!

Idem vidjet da ne zagori ...

Nadam se da ste dobri svi ..

Pisem brzo ...

03.11.2023. u 20:01 • 4 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 02.11.2023.

02.11.2023. Dan deseti ...

Hello ekipa ..

evo upravo sam postom primila sluzbeno B2 certifikat!!
Sretna saam ... i opet ima tu nekih brojcica koje mi se ne svidaju hhaha ali kao sto ste i napisali sve se to brusi s vremenom! I bit ce bolje, znam !

Danas smo D. i ja bili u Ikei ... gledali smo krevete za K. Imamo vec jedan koji zelimo ali htjela sam provjeriti i posteljine i jorgane i sve skupa ... i madrace. Mislim da je najgore kad ne zelis dat milijune novaca za madrac i onda ic birat. Svi koji nam se svidaju za njen krevet su naravno ekstra skupi ... ali uspjeli smo naci neke (u njen krevet idu dva) koji su jos cjenovno super prihvatljivi. Tako da sad sve imamo .. krevet i madrace, jorgan cemo kupiti sljedece godine mislim, za sad ima neke koje smo za goste kupili .. nisu neka ekstra kvaliteta al za prvu ruku bit ce odlicni !

I tamo kad udes ... pa ima li kraja. Ja samo parim oci na njihovim kuhinjama i onim izlozbenim slozenim sobama.. predivno. Uvijek sanjam o svojoj kuci u koju cu sve svoje imaginarne novce ulupat da mi bude bas onako udobno kako zelim ! Mozda jednog dana, nikad ne znas.

San mi je imati neku malenu kucicu na moru. I to Hrvatskom moru. I po ljetu i po zimi da sam tamo i samo da uzivam u tom predivnom moru, u toj svoj predivnoci. Mene to toliko privlaci. Svi mi prigovaraju i serendaju da sta cu na moru preko zime kad je sve prazno i tmurno ali mene to bas privlaci. Te mijene ... to kako totalno drugacije izgleda isti grad u razmaku od par mjeseci. Ja volim .. ja zelim !
I ne treba mi nesto ogromno ... maleno nesto samo eto da imam i da volim i da starim tamo. Mislim da te more nekako pomladuje. Ne znam ja to objasniti. Samo tako snazno u sebi osjecam da to bas bas zelim.
Tko zna mozda jednoga dana nekim cudom uspijem !!

Danas cijeli dan sam nekako na rubu. Nekako s bojazni razmisljam o odlasku u Osijek. jos tjedan i pol ... i letimo.

Nekako me strah tog leta samo zato sto se bojim da opet ne dode onaj napad anksiozni. Ne znam sto me prebaci ... ali da .. ni ne zelim misliti o tome a onda opet mislim da je mozda bolje da si rijesim u glavu prije poljetanja d ace sve biti oke i da ne dramim .. ionako u avionu uvijek malo pirka zrakic kao ... pa ono trebalo bi biti sve oke. Ne znam otkuda sve te brige. Trudim se ne misliti ali onda se uhavtim kako sam staln o na tom nekom rubu - misli mi se a ne smijem ... ne znam ni kako da objasnim. Jedva cekam Psihologinju!

I znate sta jos jedva cekam ?? Knjizare u Osijeku ! MIslim da cu sve novce tamo ostaviti ! Sve zelim citati sve !! Uredila sam si super kutak doma za citanje ... i sad malo vise se moram tome posvetiti.

Malo sam smanjila sa serijama na Netflixu i vijestima iz Gaze. Nekako koliko god smatram da trebamo znati i dijeliti shvatila sam da jako jako lose utjece na mene i da postajem sve nemirnija i anksioznija.

Sve u svemu jako lijep dan danas... i K. je dosla iz vrtica i sjela s nama za stol i ruckala ... inace ne voli s nama za stolom sjediti jede pred televizorom .. ali danas nas je pocastila svojim prisustvom i bas smo lijepo pricali i jeli ... i kad ju je D. doveo usla je u kucu sa " Mamicee, mamicee moja gdje si ?" ... ima li ista sllade i bolje od toga ??

Obecala sam joj peci palacinke sad kad se vrati s treninga ... sad je s tatom na trenkasu hahhahaahahahahah hjoooj ... moje malo cudo predivno !

Lijep je dan i imam feeling da je ponedjeljak! Nadam se da je i vama lijep dan ..

Pisem brzo ...

02.11.2023. u 16:41 • 5 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 01.11.2023.

01.11.2023. Dan deveti ...

Hello ekipa ...

Danas je dan sjecanja na nase voljene ...

Najiskrenije moj jedini kojeg se zelim sjecati je moj tata! Svi drugi mi nisu tako prirasli srcu za svo vrijeme dok su bili na ovome svijetu!

Dok smo brat i ja bili mladi i dok je Tajo bio ziv, na danasnji dan bismo se setali po grobljima i nosili svijece i cvijece bakama i djedama kojih se ni brat ni ja previse ne sjecamo ili nam barem nisu ostali u nikakvom dobrom sjecanju jer su im u jednom bitnom trenutku novci postali vazniji od svega drugoga.

Voljeli smo otici navecer kad je vec mrak vani i kada samo osjetis toplinu i miris svijeca i vidis bljeskanje plamicaka u noci! Predivno iskustvo zapravo. Nekako uvijek zavrsis sam sa sobom okruzen milijunima dusa ... i samo razmisljas i osjecas tu neku posebnu energiju groblja ... mir tisina spokoj ...

Secuci se grobljima uvijek smo prepricavali dogadaje sa onima koji vise nisu s nama. Mama bi gotovo na svakom grobu plakla i tjerala nas da se molimo a ja bih stajala samo i pratila kako se ona moli i kad je ona gotova onda bih se i ja prekrizila i zavrsila sa glumom.

Moj tata je roden u ateistickoj obitelji. Bilo je u ono vrijeme obicaj tko je u Partiji nije bio vjernik .. a njegov Stari je bio u Partiji. Tako je moj tata odgajan kao ateist.
I zivio je kao ateist skoro cijeli svoj zivot. Zivio je sa mojom mamom koja je bila vjernica i odgajana u katolickoj obitelji i na nas pokusala prenjeti to sve vezano za vjeru i Crkvu. Njemu to nije smetalo. Nije se nikada protivio, stovise podrzavao je to kao nesto normalno.
S njim je uvijek bilo lako pricati o nasim sumnjama i neslaganjima sa ucenjem Crkve. Nikada mi nije rekao ne smijes to i ne smijes tako, o cem pricas nemoj Bogohulit. Stovise, dozvoljavao mi je biti slobodna i postavljat pitanja. Na koja bi on odgovorio nekim protupitanjima koja bi mene samo potaknula na razmisljanje! Nikad anije rekao da moje misljenje nije uredu ili da ga ne smijem iznositi .. za razliku od Mame jel. Pred njom nismo nikada smjeli kritizirati vjeru. NIkad nismo smjeli propitivati ...

Negdje oko 45. mu je dosla potreba prikljuciti se nasoj vjeri. Pronasao je Vjeronauk za odrasle i sam krenuo na to svoje putovanje, svojom voljom i zeljom. Svecenik koji je vodio taj vjeronauk bio je bas ono sto je mom Taji trebalo ... bas prava osoba za posao. Osoba koja se takoder nije bojala preispitivanja i pitanja, osoba koa je spremno odgovarala i vodila te svoje odrasle ucenike prema Njemu.
Tata nam je dugo tajio kuda odlazi svake srijede u 19:30h. Uvijek bi rekao ma idem na posao, moram jos neke papire rjesiti.
Bilo je precudno i bili smo svi troje jako jako znatizeljni. Nije cak rekao ni mami. I znam zasto nam nije nikome rekao. To je taj neki pritisak koji ti ljudi nesvjesno nabijaju kad znaju nesto i kad te zele podrzati ali ne onako kako tebi treba nego onako kako jedino znaju. Navaljivanjem.
Sutio je i onda je samo jedan dan dosao i reko e sad vam zelim otkriti svoje iznenadenje.

Odradio je krstenje, pricest i krizmu jedne veceri u Crkvi ... svi smo bili tamo i svi smo bili jako ponosni, a on je bio uzasno sretan. Mislim da je napokon osjecao da negdje pripada. Onako istinski.

Tesko je bilo biti cijeli zivot okruzen necime a ne biti istinski dio toga. Ja kao osoba koja je i onda bila u borbi s tim svim sam ga pitala Zasto je to napravio. Rekao je da je tako osjecao u sebi. I da je osjecao da je sada spreman na taj korak. I sam ga je izabrao. I ja sam to postovala. U mojim ocima je bio samo jos veci i snazniji.

Na kraju, mama je naravno zvala svecenika da ga sahrani. Tata bi bio sretan.
Iskreno receno nemam pojma sto je svecenik pricao ali znam da uvijek svecenici kazu koju lijepu o pokojniku kojeg uglavnom nisu ni poznavali. Svi legnu u zemlju nahvaljeni prije posljednjeg pocinka, kao da su bili najbolji ljudi na svijetu. Za moga Taju je to barem bila istina.
Sjecam se svake sekunde toga dana, toga trenutka. Znam da je bilo neopisivo puno ljudi ...neopisivo puno nasih prijatelja za koje nikada ne bih rekla da ce doci na takav jedan "event".
Znam da su mi oci bile toliko natecene da nisam vise mogla gledati niti ih dotaknuti. Mama je bila na Normabelu, brat .. ne znam zapravo ... ne sjecam se brata. Znam da je plakao i da se raspao .. Kao i mama.

Prvih dana nismo dali mami da ide na groblje. Mislim da je proslo mjesec dana dok nije prvi puta otisla. B ilo nas je neopisivo strah za nju. Ona je snazna, ona je bas bas snazna osoba .. koja je uvijek hendlala svoje osjecaje, ali s Tatom ... tu nije mogla hendlati. Imala je ogroman support zapravo. Jako puno zena, njenih kolegica i prijateljica su bile tu za nju. Pogotovo ove sto su prije nje postale Udovice. Bas je imala jaki support i stoicki je na kraju to sve prezivjela.

Najgluplje pitanje koje mozete postaviti osobi koje je upravo ostala bez Tate je : Kako se drzis? Kako si?
Cula sam ga i godinu dana poslije ...

Ne volim ici na groblje, ali odvela sam K. tamo. Odvela sam ju jer sam mislila da ce Ona tamo moci nekako osjetiti njegovu prisutnost. Ona ga nije upoznala nikada ... i ne znam kao da sam mislila da je tamo neki portal koji ce ih spojiti. A zapravo znam da sam ja portal! Ja sam ta koja ce joj pricati price o najboljem djedu na svijetu kojeg na zalost nije upoznala. I to nece biti kod te rupe u kojoj lezi njegovo tijelo. To ce biti kod kuce u krevetu u nekoj prici prije spavanja, tako da kada zaspe moze sanjati i moze joj doci u san i igrati se s njom, smijati i pricati kako je ista kao njena mama kad je bila mala.

Danas cu samo tiho plakati i nadati se da me Tajo vidi od tamo Gore jer sigurno je Gore bas onako kako je to zelio biti !

Zapalite svijece za Vase voljene danas .. ili slijedite neki svoj ritual koji ce Vam smiriti dusu i donjeti mir i utjehu sto ih vise nema kraj nas u ovom nasem fizickom svijetu !!

Pisem brzo ...

01.11.2023. u 11:52 • 5 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.