Hello ekipa ..
Eto kako mi se pobrkao niz nisam tu svaki dan ...tj citam ali ne pisem i ne svida mi se krenula je anksioznost opet kako se put priblizava!
Tesko je to objasniti zasto ... pokusavam raditi te vjezbe disanja i uspijem se smiriti na vrijeme da ne peraste u veliki napadaj ... i samo razmisljam kako let traje kratko i kako ce proc super i kako smo jako jako brzo u Zg i onda je sve gotovo :)
Ne bih trebala uopce o tome razmisljati ali ... kad vec dodu te misli pokusavam nekako okrenut ih na pozitivu i jedva cekanje.
Moram napuniti slusalice i meni i K., plan je da one gleda crtice a ja da slusam glazbu koja umiruje i tjera na meditaciju.
Znam da to stvarno nije dugacak let ali zadnji puta mi je bilo previse ... mrzim se voziti toliko dugo autom ali trenutno mi je bolja opcija od samostalne voznje avionom. Razmisljam da je jako glup dan i puno prije Bozica i da nece biti uopce puno ljudi pa mozda sve bude po planu i voznoom redu. Sto je isto ogroman plus ako ne moram cekati ...
Optimisticna sam ali od jucer sa grcem u stomaku.
D. ima razgovor za posao u ponedjeljak. I on se zali na ove moje probleme. I njemu je nervoza u stomaku ... i njemu se penje na pluca ... samo ne prerasta u paniku kao meni ponekad.
Krivim nas odgoj.
Uvijek smo mi morali spustitt glavu i maknut se, mi smo morali biti veci ljudi, mi smo nauceni da se ne tucemo ne svadamo, da ne prigovaramo, da slusamo i ne ulazimo u konflikte, uceni smo da je vazno kako se drugi osjecaju i da bismo trebali napraviti da je drugima lijepo, da ugadamo ...
D. jos zna sebe sebi staviti na prvo mjesto pa jos ima neke svoje rituale i stvari koje radi sam za sebe koje ja nemam. Ne postoje. Ali eto ni to mu nije dovoljno. Trening koji mu je bio ispusni ventil i koji je sprjecavao ovakve epizode mu to vise ne radi. Ode na trening ali i dalje ga obuzima ovaj osjecaj.
Ne znam ... zasto se javljaju ti osjecaji .. Kako ce nas to promjeniti? Sto radimo krivo ?
Kako mozemo sebe popraviti ili vratiti na staro da izbjegnemo ove glupe osjecaje nedovoljnosti i nezasluzenosti i straha ... ne znam.
Znam samo da cemo morati mjenjati stvari, pogled na zivot i svijet ... da cemo se morati osnaziti ... jer imamo jos masu bitki pred sobom koje treba voditi i pobijediti!
Citam vase predivne postove .. umjetnicke ... one koji ne pricaju o svakodnevnim problemima nego onim velikim nekim umjetnickim . i predivno mi je .. nedostaje mi moje filozofiranje .. ali ne mogu ga dozvati nikako.
Tj i ako ga dozovem djeluje mi toliko smjesno i djecje ... kao sto je jedan komentar rekao kad sam bila pretipkala staru pricu o ekipi iz odvjetnickog ureda.
Danas nam dolaze jako dragi prijatelji na druzenje prije nego K. i ja odemo ... nedostajat ce mi ... ona je iz Dominikanske republike, predivna jedna osoba. Ne znam jesam li u zivotu upoznala bolju osobu od nje a da nije dosadna. Ona je predivnoca, bas bas ju volim. Njen muz je zabavan, uvijek spreman na salu ali zna nekad ubit malo nekim ekstra ozbiljnim pricama i teorijama zavjere ... ali u globalu je dobar. Lijepo nam je s njima ... rekla je da ce seliti sljedece godine u neko mjesto na sat vremena od nas. Sretna sam zbog nje jer napokon idu u neki svoj stan ali sam tuzna zbog sebe jer nece vise biti kavica i druzenja prijepodne u gradu na njen i moj slobodan dan. Nedostajat ce mi ali tu vezu zelim zadrzati .. zbilja!
Idem nastaviti citanje o anksioznosti i odraditi jednu meditaciju ... i onda dalje u dan !!
Pisem brzo ..
Post je objavljen 12.11.2023. u 10:17 sati.