Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

srijeda, 26.02.2020.

29.02.2020. Wedding day !

Ekipa moja ... nema me .. nikad me nema očito jer skoro svaki post započinje tim riječima ! U gužvi sam, strci ... preselili smo !
Sada smo sve svoje stvari i cijeli život koji smo "sakupljali" dvije godine strpali u kofere (doslovno) i prenjeli kod mame u stan, tj. sobicu ! Sve se nekako promjenilo za samo jedno popodne! Uvijek nekako prebrzo promjenim stvari i okruženje da na kraju nakon tjedan dana sjedim i plačem zato što se moja glava i moje tijelo, moj duh nisu uspjeli prilagoditi i pomiriti s tom činjenicom !
Sve smo uspjeli odraditi u 4 dana ... a već nakon prvoga smo spavali u novom krevetu ne koji se ni nakon 4 dana nisam navikla ... vjerojatno će mi trebati još 4 da se normalno naspavam.
Mislim da je samo moj pas sretan ... jer ovdje ima livadu pred zgradom na kojoj u svakoj šetnji može trčati i hvatati lopticu ! Mi svi ostali smo još u šoku. Privikavamo se nekako iz dana u dan... i tjeramo se slagati sve stvari na svoje mjesto iako nam to nekako teško pada. Odjeću, patike i higijenske potrepštine smo odmah polsožili ali fotografije i sitnarije, uspomene još držimo u koferima. Teško ih je sortirati i odlučiti koje će živjeti s nama u sobi a koje ostati u koferu dok ne dođemo do svojeg doma !

Odnosi su jako zajebana stvar ... da se tako izrazim. Svi smo si oke i sve je dobro i poštujemo se i volimo se .... ali ! Ha da, uvijek ima ALI .... trebamo se ponovno naviknuti svi skupa živjeti s nekime .... jer D. i ja smo dvije godine sami... isto toliko je i moja mama sama u svome stanu. Sada odjednom više nitko nije sam i svi smo na istih 75 kvadrata. Svi imamo svoje navike i svi imamo neke svoje rutine koje će se sada naravno promijeniti i prilagoditi navikama onog drugog. Kompromis .... stiskanje unutar granica ... koliko to zvuči užasno kad to tako kažeš i koliko zapravo izgleda nemoguće kad to pročitaš, ali dogodit će se jer ne može drugačije nego tako !

Neke stvari su se počele slagati, kockice nekako uvijek na kraju sjednu na svoje mjesto baš kao u Tetrisu i očisti se jedan dio kako bi dalje mogao slagati novi ! I nama su se kockice lagano počele slagati .. očito ćemo imati par mjeseci neke borbe u ovim okolnostima ali na kraju ćemo ipak uspjeti složiti kockice i prijeći na novi nivo ! To me nekako pokreće, to mi daje snagu da izdržim sve ovo sada ... i da u svojoj glavi ne radim dramu prije reda ili čak bez razloga ! Sve će biti uredu! Mora !

29.02.2020. je datum kojega ću pamtiti do kraja svog života. D. i ja ćemo jednim potpisom postati muž i žena ! Koliko to zvuči čudno. Jedan potpis je dovoljan da budeš nečiji, zvanično, do kraja života ! Znamo svi da je tu puno više svega od samog potpisa ali ono kao službeno je to samo jedan potpis ! Iskreno veselim se .... veselim se što ćemo postati obitelj, samo D. i ja .... nova mala obitelj kojoj će se uskoro pridružiti i jedna preslatka djevojčica. Nas troje, sami na svijetu ... sami sebi dovoljni ... kada imam njega (njih) što mi više treba ? Ništa i nitko ! Imam sve ! Još jedna stvar koja me tješi i gura dalje! Naša mala familija ! cerekcerekcerek

Imam još neke planove što se poslovnog scijeta tiče ali o njima drugom prilikom ... rekla sam vam da se kockice slažu ! Sljedeći post vam pišem kao udana žena ... smješno !
Ja ću biti nekome žena i nekome majka ... život je zbilja smješan!!

Kako ste mi vi ? Što ima nova ? Corona virus kao tema, prihvatljiva ili ne ? (meni iskreno idu na živce više s tim al oke)
Pišite nešto što god želite ! Pozdrav od nas dvije cerekcerek

26.02.2020. u 20:14 • 9 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.