Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

utorak, 26.05.2020.

Na brzinu..

Sjedim u improviziranom uredu koji koristi D. kako radi od doma. Stavila sam Witchera da se skida na Netflixu i čujem malu kornjaču u susjednoj sobi kako ju D. hrani.
Znači ti zvukovi koje ona proizvodi dok papa to je nešto preslatko. Uživanje. Koliko možeš biti gladan kada svaka tri sata jedeš toliko da više ne možeš otvoriti usta doslovno. I svaki puta uživa ! Predivno !

D. nije išao na kavu, ispoštovao je moje molbe i kritike. Išli smo u đir s kornjačom i bilo je lijepo. Volim naše šetnje onako u tišini. Svatko je u svojim mislima i onda se samo odjednom dogodi neki komentar i razgovor i onako je jednostavno i lijepo. Lakoća življenja u nekim trenutcima. I to je ono što mene smiruje i veseli!

Situacija doma se nekako smiruje. Mislim da nitko nije ništa riješio ali i jedna i druga strana lagano popuštaju i lakše se diše. Mislim da neke stvari ne trebamo kasapiti. To što ih ja analiziram i to što ih ja proživljavam preintenzivno je moj problem. I ja bih ga trebala znati riješit ali i dalje se mučim s tim overthinkanjem. Možda jednom naučim. Primjetila sam samo da je mama malo odstupila ... ono što ste pisali Baka pozicija i to mi je oke. Glupo mi je da ja to na glas govorim.. onda nekako mislim da će sama skužit jer nije moja mama glupa žena. Kuži ona stvari ali ima problem što je malo kontrol frik pa se nekad preračuna ! Bit će oni dobro ... kornjača nas posvađa ali i pomiri na kraju krajeva ! Ahh djeca !

Čitala sam danas malo i druge blogove jer sam uhvatila vremena dok je kornjača spavala .. jedan me posebno nasmijao i hvala ti Kupus na tome!!
Lijepo mi je tu s Vama ... i volim što ste iskreni i što mi ne podilazite. Pišete kako mislite i osjećate ! Mislim da toga treba i u "vanjskom" svijetu. Hvala Vam !

Dani mi prebrzo prolaze moram Vam reć... već je vrijeme za spavanje (nakon što pogledamo epizodu Witchera, kojeg btw preporučam ako ga niste gledali !).
Veselim se četvrtku zapravo pa mi onda ovaj prolazak vremena ovaj tjedan ne smeta ... idem kod frizera. Zadnji puta bila 26.02. tri dana pred vjenčanje na šišanju i bojanju i to je bio debakl jer je baby K. iznutra ordinirala i boja se nije hvatala kako ja želim. Ovoga puta baby K. će ostat doma s tatom pa ću valjda moći dobiti boju koju želim !! Više o tome u četvrtak nakon frizera !

Laku noć narode ! Potrudit ću se čitati i sutra ...

26.05.2020. u 20:49 • 5 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 25.05.2020.

Situacija 1, Situacija 2 !

Krenula sam tipkat novi post ..pa sam odustala .. pa sam ponovno krenula i tako nekoliko puta.

Ne znam .. moram napisati misli su mi zbrčkene pa se odmah u startu ispričavam ako bude kontradiktornosti ili nekog diskontinuiteta !

Krenimo s problemom br. 1! D. i mama su se zakačili. Zbog gluposti. D. je prekipjelo i samo je pukao i bio onako kao bezobrazan .. msm osobe koje ga ne poznaju dobro bi rekle da je to bezobrazno (moja mama bi to rekla) iako je on samo na malo drugačiji način iskazao nezadovoljstvo. Naravno da je baby K. bila povod za nezadovoljstvo u smislu da svatko ima svoje viđenje o hendlanju baby K.
Mama misli da treba ovako, D. misli da treba onako ... i onda smo imali neki načelni dogovor da ju nećemo nosati bespotrebno da se ne navikava na ruke. Bebe trebaju ležati i spavati i nema potrebe da bude na rukama i da onda kasnije imamo problem i mi i ona. ** Ovo naravno vrijedi u situaciji da je sve oke, da nema grčeva ili nekog posebnog razloga za nošenje ... a s K. je sve oke i nosili bi je samo zato što to nama odgovara više nego njoj a to je sebično onda ***

Mama ju je uzela u ruke i pričala joj neke stvari koje D. nikako nisu sjele jer mama tepe po svom a mi po svom i to tako već neko vrijeme i oke mi šutimo ali ... D. više nije mogao šutit. Rekao joj je da ju spusti i da ju pusti da spava .. zaš ju gnjavi ... loša odluka!
Sada doma imam mamu i muža koji razgovaraju samnom ali ne jedno s drugim. Jako sjebana situacija. Ne smijem stat na muževu stranu jer će se naravno mama smrtno uvrijediti ... a ne mogu stati ni na maminu stranu jer realno i mene smetaju neke stvari koje radi ali šutim jer eto .. mir u kući. Užasno užasno !
S druge strane živimo u njenom stanu .... naravno da i njoj i nama setaju neke stvari ... al svi se kao trudimo šutit i gutat sve i onda kod svakoga dolazi do tog pregrijavana .... i nastaju tenzije. D. samo ne želi da se više išta šuti i guta, on bi odmah sve rješavao kao što on i ja rješavamo ... ali ne možeš tako s mamom. To jednostavno nije način. S mamom se šuti i čeka da prođe. Loše znam ali ........ jbg ! Ne znam drugačije a da se ne naljuti.

Druga situacija. D. se javila frendica s faksa .. da odu na kavu. Nakon što se nisu vidjeli godinu dana. I taj puta prije god dana su bili na kavi da ja nisam znala za to. To sam slučajno saznala neki dan kad sam slučajno saznala da trebaju opet na kavu. Ne brinem se da mi D. nešto skriva. Ne brinem da će se nešto dogoditi umjesto te kave ... nego jednostavno ne volim to što se javljaju djevojke koje su svoju priliku imale i nisu je iskoristile. S duge strane nikako mi se ne sviđa što mi D. ne kaže odmah te stvari. Mislim da se radi o nekoj djevojci s kojom nikad nije ništa mutio i s kojom nema neku prošlost odma bi mi ju spomenuo i odlazak na kavi i sve oke. Ali ovako se osjećam ugroženo iako nemam razlog za to.

Nisam preljubomoran tip osobe. Smatram da imam neku zdravu dozu ljubomore u sebi. Samo ovakve akcije ne volim. I onda ja ispadam bedasta i luda i aždaja .. ne znam. Mislim D. super odreagira na moje zamolbe i shvati moje loše predosjećaje .. i neće otići na tu kavu ... ali svejedno. Ne znam zašto su žene takve. Zna za baby K., zna za mene ... i javi se. I želi na kavu. Zašto ? Zašto imaš potrebu ići na kavu s nečijim mužem i ocem a nisi ga vidjela godinu dana, niste si bitni, ne surađujete, nemate ništa više zajedničko osim faksa prije 15 godina ?!?! Ako netko ima neki pametan odgovor/objašnjenje recite mi.
Nisam ja kreten ... imam i ja prijatelje kojima se nekad javim iako se nismo čuli sto godina. Nikada mi nije palo na pamet da ih zovem na kavu da se ispričamo. Imamo fb možemo se tipkat i reći si sve što nas zanima i bok. Saznala sam što me zanimalo, vidim da je oke ... i opet ćemo se moda tipkat za god dana da pitamo jedno drugo jel sve oke i kak su djeca i žena muž i ćao. Nisam imala potrebe nikada ljude s kojima se ne vidim sto godina zvati na kavu kao da se ispričamo. Pa svi imamo neki drugi život ... i ako nisi svakodnevno u njemu ne moraš biti ni jednom godišnje ! Ne na način da idemo na kavu ! Ne znam. Možda sam ja čudna .. pomozite sa komentarima !

P.S. hvala Vam na divnim komentarima na prošlom postu .. i na svim prošlima zapravo :D obožavam ih čitati !

25.05.2020. u 12:18 • 13 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 20.05.2020.

Mozart i ja, novo normalno !

Jutros sam skužila da mi YouTube na početnoj stranici izbacuje samo uspavanke za bebe. Mozart uspavanka za brain development ... ha, kakva majka ! Samo najbolje jel? Hehehe
Imam sreću što mala kornjača zbilja uživa u tim skladbama i zbilja ju umire ako ju muči nešto i zaspe bez problema. Brain development ... hmm to tek istražujem iako čula sam još prije da zbilja ima smisla to sa klasičnom glazbom i razvojem tako da ne može odmoć!

Nekada sam sate i sate provodila na YouTube-u istražujući nove, alternativne bendove. Znala sam pronaći čuuuda koja bi s vremenom postala komercijalna (što je za njih super jel) i onda kada bi meni već dosadile njihove stvari bi ih počela slušati na radiu u autu. Što bi se reklo imam dobro uho ... Koliko me to veselilo ne mogu vam niti opisati ... obožavala sam pronalaziti nove favorite, slušati neke nove stihove, glasove, aranžmane ... obožavala sam glazbu. Obožavam i dalje ali već neko vrijeme nemam vremena za nju kao što sam nekada imala.

Šteta što D. ne zna svirati gitaru. Nije nikada bio taj đir. Što je skroz čudno jer to je uvijek bio moj đir. Zapravo meni su se uvijek sviđali dečki koji su bili u tom điru. Gitara, alternativa, pjevanje ... brutala od glasa i neki novi glazbeni smjerovi. To je bio moj đir. U tome sam uživala. I onda dođe moj D. kojije sportaš. Veze nema s glazbom ili gitarom. Šteta. Imala sam ideju nekako ga potaknut da nauči ali odustala sam. Zašto bi ga na taj način modelirala ? Nema smisla ... ionako sam prezadovoljna s ovim kakav je, a glazbenici neka mi ostanu ona tajna maštarija !

Bio je jedan .... onaj jedan koji je uvijek ta iznimka koje se prisjećam. On je svirao. On je filozofirao. On je pjevao. On je bio tako drugačiji. Uživala sam u njegovim trenutcima prebiranja po žicama, ne znam imao je taj neki stil koji je dopirao do najdubljih kutaka moje duše. Kao da živim u filmu. Sada se mogu vratiti u te trenutke i osjetiti sve kao prije. Ne znam, da ovo čita i da se prepozna u rečenicama tko zna što bi mislio o meni. Bilo je to davno. Bilo je kratko. Završilo je! Meni i dalje golica maštu, ali onako bezopasno. Bit će mi vječna inspiracija. Vječno sjećanje na dio života kao iz filmova. Ima nekoliko pjesama koje i danas pojačam najglasnije u autu kada se vozim noću gradom. Vrate me u trenutke divljih vožnji u sitne sate. To je moj kriptonit. Sjedni me u auto, pusti mi glasno neke dobre stvari i vozi do beskonačnosti ... tu me imaš sigurnjak !!

Nadam se da će baby K. doživljavati glazbu kao i ja. Nadam se da će ju umjetnost doticati. Nadam se da će biti takva osoba koja ima bujnu maštu, koja vidi stvari koje drugi ne vide i koja će sama smisliti sto scenarija od samo jedne riječi, jedne skice, jednog tona ... to je lijepo. Tu se krije ogroman svijet ... onaj imaginarni .. najdivniji! To joj želim !

Ponovno je vrijeme za Mozart brain development uspavanku ! Ne znam hoće li te njene uspavanke djelovati i na mene i D. ... to bi bilo korisno ! Hahahaa

Laku noć ljudi !

20.05.2020. u 20:36 • 14 Komentara • Print • # • ^

petak, 15.05.2020.

Jedna, dvije, ništa pametno !

Nisam dugo pa da napišem koju ...

U mom životu ništa nova i opet sve novo !! Dani s baby K. prolaze zabavno, svaki dan učimo nešto novo mi od nje i ona od nas. Ljudi moji u ponedjeljak je mjesec dana kako je moja beba na ovome ludom svijetu. Je li to realno ?? Koliko brzo može vrijeme letjeti, neću se ni okrenuti imat će godinu dana ... pa vrtić pa škola .. uff dalje ne želim ni razmišljati. Prebrzo to sve ide, a trudim se upijati svaki trenutak i svejedno mi nije dovoljno 24h.

Karantena se nekako polako raspada i drago mi je zbog toga. Drago mi je što ću napokon vidjeti neke ljude nakon 3 mjeseca izolacije i što ćemo moći sjest na kavu na terasu najdražeg kafića i uživati u ovim predivnim danima koji dolaze.
Veselim se i šetnjama s našom kornjačom. Prvu smo odradili, sami nas troje. Sreća je neopisiva. Obožavam prve stvari.

Imala sam ideju zapisivati sve te Prve ..
Već sam jednom pisala o Prvima ...posebni su, sve što je prvo je posebno. Ima neku težinu koju zapravo tek poslije shvatiš pa je poprilično bitno na vrijeme osvijestiti da je nešto Prvo! Onda na vrijeme možeš uživati u trenutku.
Imajući to na umu jako vodim računa o svim Prvima koje se događaju baby K. I zato iste želim valjano bilježiti. Dobila sam ideju izraditi personalizirani album (koliko to glupavo zvuči jer album je svakako personaliziran... valjda) .. uglavnom ideja je napraviti onu foto knjigu i uz svaku sliku napisati neki poseban Moj citat, mišljenje, komentar ... moglo bi kornjačici to biti zanimljivo jednom dok bude to gledala i proučavala svojih Prvih mjesec dana na ovome svijetu. Sada samo treba sjesti, izabrati fotke ( kojih zapravo nemam onoliko koliko sam mislila da imam - izgleda da zbilja uživam u trenutku!) i upaliti mozak za neke lijepe riječi.

Osim tih trenutaka s baby K. pratim i općenitu situaciju vezano za tu Koronu famoznu. Nemam ništa pametno tu za napisati. Žao mi je što se nekima život toliko promjenio, žao mi je gledati na Indexu sve te brojke nezaposlenih .. i onda čuti na svakoj novoj presici stožera kako se sve češće spominje riječ "Izbori". Mučno mi je iskreno .. a vjerujem da je većini još mučnije nego meni. Slijede dani užasa ... i držte se ljudi, sve će to proći, a mi ćemo ostati jači !!

Mislim da mi se moja prijateljica MS lagano vratila natrag u život .. mislim ona je tu stalno ali mislim da se sada malo probudila iz sna. Čekam još vidjeti kako će se situacija odvijati ali neke simptome osjećam i nadam se samo da neće predugo ostati jer zbilja želim mir za uživanje u svojoj malenoj obitelji. Još me čekaju velike stvari i veliki trenutci i nikako ne želim da moja prijateljica preuzme. Ne dozvoljavam !! Tu je, možemo surađivati, ali ne dozvoljavam preuzimanje kormila u potpunosti. Nastavljamo s pozitivom i to je to !!

Moram gibati sada ... babay K. je gladna hehe ... to dijete samo jede i spava i smješka se ... predivno ljudi moji !!

Pozdravljam Vas za sada i tipkam uskoro !!

15.05.2020. u 19:40 • 5 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 06.05.2020.

Deep thoughts

Ljudi ... popuštaju hormoni. Manje plačem, više sam prisutna u trenutku i više ne cmizdrim svaki puta kad baby K. pusti svoj milozvučni glas. Nekako sam naučila popratiti kad je gladna i onda kad plače zbog drugih razloga (tipa kad želi maženje ili promjenu pelene) ne reagiram burno nego sam smirena i sve je oke.

Čitala sam jučer jedan članak ... jedna mama je napisala nekoliko stvari koje su joj bile potrebne za čuti nakon poroda. U tom periodu koji je lagano iza mene kad te šoraju hormoni i kad si izvan sebe i suočen s novom situacijom a nisi sav svoj! Podrška partnera i podrška okoline je bila jedna od naveenih stvari te također činjenica da joj je nedostajalo (na neki način) to što više nije trudnica pa samim time nije u centru pozornosti - nitko ne pita kako je ona, kako se prilagođava i kako se snalazi u novonastaloj situaciji već su svi pitali kako je beba (ona retardirana pitanja jel sisa) i hvalili bebu kako je lijepa i kako ima lijepe okice i slatke kovrče. Pokraj svih tih 10 točaka koje je navela da su joj nedostajale ja sam mogla staviti kvačicu. Što znači da sam ja sve te stvari imala. Moj D. je svaki moj plač snažno zagrlio, izljubio i kasnije me pogledao u oči kao da mi gleda dušu i samo rekao : "Dobra si! Radiš sve savršeno i kako treba. Nemoj se brinuti i nemoj biti tužna sve je uredu i sve će biti dobro!! " To je ono što je mene izvlačilo. Možda u tom trenutku mi je bilo samo nešto što naizgleda ni ne čujem ali se urezalo u memoriju i automatski sam se osjećala bolje. Značilo mi je to njegovo priznanje. Značilo mi je što vidi da se nisam samo zavalila u krevet (jer i nisam, mislim da sam prvih tjedan dana bila najaktivnija samo jer me je bilo sramota ležat iako me boljelo najsnažnije a i osjećala sam se glupavo da ja sad ležim a da me netko služi a "samo sam rodila") i zahtjevala ovo ili ono. Značilo mi je da je tu, da mi pomaže, da se trudi ... i da me gleda jednako ili čak još i ljepše nego prije.
Još dok sam bila u bolnici samo mi je rekao: "Hvala!" ... to je isto bilo savršeno za čuti. Jer osjećaš se cijenjeno, voljeno .. nije mi to morao reći. To je naše dijete ... NAŠE! Ali osjećaj je bio predivan ! I dalje me podiže kad padnem ... i zapravo ne dozvoljava da padnem. Kad god osjeti da mi je previše samo se ubaci i odradi posao umjesto mene. Kad vidi da mi je potreban san ne budi me ako zaspem taman prije presvlačenja pelene ili hranjenja. Te stvari znače svemir !

Svatko od prijatelja i obitelji tko me vidio uživo ili na slici je rekao : "Ajme kako ti izgledaš dobro. Prekrasna si i stvarno ste lijepe ti i baby K.!"
Bilo je i onih retardiranih pitanja o dojenju koje stvarno smatram najgorima na cijelom svijetu i to je toliko intimno pitanje koje zbilja ne želim da mi se tako postavlja. Kad čujem to pitanje nakostriješim se. Iz više razloga ali o tome drugom prilikom!
Sa svih strana sam čula pohvale i ohrabrenje i pozitivu vezano za sam porod ili za te prve dane. Ponovno sam se uvjerila da me okružuju stvarno predivni ljudi. Prvi puta sam se u to uvjerila kada su saznali za moju prijateljicu MS. Ostali su svi tu kao podrška, kao pozitiva, kao pravi prijatelji. Isto kao i sada. Stvarno sam sretna ... štoviše sada su još neki novi ljudi isplivali na površinu kao oni koje zbilja želim zadržati kraj sebe. I sretna sam zbog toga.

Dogode se još ti trenutci kad razmišljam onako sebično koliko stvari se više nikada neće moći spontano dogoditi. Koliko nekih druženja ćemo preskočiti zbog naše male kornjače. I rekla sam to D. i pitala sam ga je li mu žao. Je li mu žao što smo preko noći neke stvari "prerasli". I bez razmišljanja mi je odgovorio: "NE! Kada si ostala trudna sam osjećao da je to to, pravo vrijeme za trudnoću. Sada kad se K. rodila baš nekako imam osjećaj da je to to, pravo vrijeme za biti tata." Znate koliko je to lijepo za čuti ?!
Već sam vam rekla kako se ja malo loše nosim s promjenama bez obzira što ih priželjkujem i što im se veselim ... tako se i s ovime nekako (po meni) malo teže nosim. S promjenom !
Ali bez obzira što se teško nosim sa time u ponekim trenutcima ja sam najsretnija na svijetu kad pogledam to malo čudo, kad ju zagrlim, kad pomirišem to slatko svorenje, kad ju pogledam i poljubim, o Bože mislim da će mi srce eksplodirati od ljubavi.
I da, D. je skroz u pravu. U potpunosti je pravo vrijeme za ovo sve ! I sretna sam na kraju dana kad legnem u krevet, umorna i sretna jer njih dvoje mi hrču jedan s jedne strane drugi s druge strane ! Vjerujte mi da veće sreće od te nema za mene na ovome svijetu trenutačno !!

#tojetamalasreća ili najveća na svijetu !

06.05.2020. u 21:44 • 7 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.