Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

srijeda, 06.05.2020.

Deep thoughts

Ljudi ... popuštaju hormoni. Manje plačem, više sam prisutna u trenutku i više ne cmizdrim svaki puta kad baby K. pusti svoj milozvučni glas. Nekako sam naučila popratiti kad je gladna i onda kad plače zbog drugih razloga (tipa kad želi maženje ili promjenu pelene) ne reagiram burno nego sam smirena i sve je oke.

Čitala sam jučer jedan članak ... jedna mama je napisala nekoliko stvari koje su joj bile potrebne za čuti nakon poroda. U tom periodu koji je lagano iza mene kad te šoraju hormoni i kad si izvan sebe i suočen s novom situacijom a nisi sav svoj! Podrška partnera i podrška okoline je bila jedna od naveenih stvari te također činjenica da joj je nedostajalo (na neki način) to što više nije trudnica pa samim time nije u centru pozornosti - nitko ne pita kako je ona, kako se prilagođava i kako se snalazi u novonastaloj situaciji već su svi pitali kako je beba (ona retardirana pitanja jel sisa) i hvalili bebu kako je lijepa i kako ima lijepe okice i slatke kovrče. Pokraj svih tih 10 točaka koje je navela da su joj nedostajale ja sam mogla staviti kvačicu. Što znači da sam ja sve te stvari imala. Moj D. je svaki moj plač snažno zagrlio, izljubio i kasnije me pogledao u oči kao da mi gleda dušu i samo rekao : "Dobra si! Radiš sve savršeno i kako treba. Nemoj se brinuti i nemoj biti tužna sve je uredu i sve će biti dobro!! " To je ono što je mene izvlačilo. Možda u tom trenutku mi je bilo samo nešto što naizgleda ni ne čujem ali se urezalo u memoriju i automatski sam se osjećala bolje. Značilo mi je to njegovo priznanje. Značilo mi je što vidi da se nisam samo zavalila u krevet (jer i nisam, mislim da sam prvih tjedan dana bila najaktivnija samo jer me je bilo sramota ležat iako me boljelo najsnažnije a i osjećala sam se glupavo da ja sad ležim a da me netko služi a "samo sam rodila") i zahtjevala ovo ili ono. Značilo mi je da je tu, da mi pomaže, da se trudi ... i da me gleda jednako ili čak još i ljepše nego prije.
Još dok sam bila u bolnici samo mi je rekao: "Hvala!" ... to je isto bilo savršeno za čuti. Jer osjećaš se cijenjeno, voljeno .. nije mi to morao reći. To je naše dijete ... NAŠE! Ali osjećaj je bio predivan ! I dalje me podiže kad padnem ... i zapravo ne dozvoljava da padnem. Kad god osjeti da mi je previše samo se ubaci i odradi posao umjesto mene. Kad vidi da mi je potreban san ne budi me ako zaspem taman prije presvlačenja pelene ili hranjenja. Te stvari znače svemir !

Svatko od prijatelja i obitelji tko me vidio uživo ili na slici je rekao : "Ajme kako ti izgledaš dobro. Prekrasna si i stvarno ste lijepe ti i baby K.!"
Bilo je i onih retardiranih pitanja o dojenju koje stvarno smatram najgorima na cijelom svijetu i to je toliko intimno pitanje koje zbilja ne želim da mi se tako postavlja. Kad čujem to pitanje nakostriješim se. Iz više razloga ali o tome drugom prilikom!
Sa svih strana sam čula pohvale i ohrabrenje i pozitivu vezano za sam porod ili za te prve dane. Ponovno sam se uvjerila da me okružuju stvarno predivni ljudi. Prvi puta sam se u to uvjerila kada su saznali za moju prijateljicu MS. Ostali su svi tu kao podrška, kao pozitiva, kao pravi prijatelji. Isto kao i sada. Stvarno sam sretna ... štoviše sada su još neki novi ljudi isplivali na površinu kao oni koje zbilja želim zadržati kraj sebe. I sretna sam zbog toga.

Dogode se još ti trenutci kad razmišljam onako sebično koliko stvari se više nikada neće moći spontano dogoditi. Koliko nekih druženja ćemo preskočiti zbog naše male kornjače. I rekla sam to D. i pitala sam ga je li mu žao. Je li mu žao što smo preko noći neke stvari "prerasli". I bez razmišljanja mi je odgovorio: "NE! Kada si ostala trudna sam osjećao da je to to, pravo vrijeme za trudnoću. Sada kad se K. rodila baš nekako imam osjećaj da je to to, pravo vrijeme za biti tata." Znate koliko je to lijepo za čuti ?!
Već sam vam rekla kako se ja malo loše nosim s promjenama bez obzira što ih priželjkujem i što im se veselim ... tako se i s ovime nekako (po meni) malo teže nosim. S promjenom !
Ali bez obzira što se teško nosim sa time u ponekim trenutcima ja sam najsretnija na svijetu kad pogledam to malo čudo, kad ju zagrlim, kad pomirišem to slatko svorenje, kad ju pogledam i poljubim, o Bože mislim da će mi srce eksplodirati od ljubavi.
I da, D. je skroz u pravu. U potpunosti je pravo vrijeme za ovo sve ! I sretna sam na kraju dana kad legnem u krevet, umorna i sretna jer njih dvoje mi hrču jedan s jedne strane drugi s druge strane ! Vjerujte mi da veće sreće od te nema za mene na ovome svijetu trenutačno !!

#tojetamalasreća ili najveća na svijetu !

06.05.2020. u 21:44 • 7 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.