Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

utorak, 31.03.2020.

Heštegovi i ostalo ...

#ostanidoma mi je stalno pred nosom. Zašto? Zato što sam stalno doma !!

Slušam danas razgovor moje majke i njene frendice (godina 60+) ...
One ne mogu biti doma. One nisu navikle sjediti u kući i ništa ne raditi. Obje samozaposlene u svojim obrtima koji trenutačno ne rade zbog novih mjera ... obje su općenito društveno aktivne - kava, šetnja, prijatelji, kazalište, koncert, nedjeljna tržnica, misa ... i danas klafraju sat vremena na telefon. Od 6 ujutro. Jer su navikle rano ustajat. Čujem ih iz sobe jer je D. zvonio alarm za Work from home, a mami ne radi zvučnik kak treba pa su svi koji nazovu na razglasu !

Ja ti moram otić prošetat, ja moram do trgovine ... kako da sjedim danima doma kad nisam navikla. Stavim masku (nekad), perem ruke stalno, imam dezinfekcije ... izuvam se pred stanom i sve špricam razrijeđenim Domestosom ! Ali ne mogu sjedit doma ! I tko mi to može zabraniti ?! Slažu se njih dvije. Onda se hvataju za Capakovu nespretnu izjavu kako se smije izaći van na zrak i sunce, kako ne valja biti zatočen .... - stariji ljudi zbilja vole tumačiti sve na način kako njima odgovara.

Čovjek je jasno nekoliko puta ponovio i objasnio svoju izjavu o izlaženju iz stanova ... i koliko je bitno ostati doma ... ali čuješ što žeilš, a ne ono što on govori.
Na moje pitanje zar nije pametnije 2 mjeseca sjedit doma umjesto 6 samo se sliježe ramenima i govori pa ne mogu ja to i ne mogu ! Reko znaš da država može naplaćivat kazne ? Pa znam .. ali šta sad ?! Ha ništa!! Očito bi zbilja i trebali početi. Mislim da ti 60+ ljudi ipak najbolje shvate kad ih se opali po novčaniku! Jer ionako para nemaju ... pa bi strah da i to malo što imaju moglo biti oduzeto možda i napravio nešto !

Nisu njih dvije jedine ! Očito. Čitam i gledam po Internetima svega. Ali kad čujem o kršenju samoizolacije (one propisane/naređene/preporučene) dobijem slom živaca !!

Jučer sam bila na pregledu u trudničkoj ... redovan pregled jer smo realno u terminu ... ulazi žena, puko vodenjak doma, nema trudove al je prvorotka pa je došla. Postavljaju pitanja o Koroni i njeni odgovori su da nije imala nikakvih kontakata sa zaraženima. 5 minuta poslije dolazi druga sestra koja je morala s mužem riješiti papirologiju i postaviti mu ista Korona pitanja i govori ženi da ako joj je muž bio u kontaktu sa susjedom koji ima potvrđenu Koronu da to znači da je i ona bila u kontaktu s mužem koji je bio u kontaktu sa susjedom ! Žena samo odgovara: "Ali moj muž nije ništa dirao, samo su razgovarali!" Realno ništa strašno .... da nismo trudne i da nije tolika zbrka nastala oko nas možda nitko ne bi ni reagirao .... ovako, nije nam bilo svejedno ! I ne razumijem zašto je ljudima teško reći istinu ?? Pa nitko Vas neće ubiti. Samo će se odnositi prema Vama s dodatnim mjerama opreza i ćao. Zar nam nije svima u interesu da ovo sve što prije prođe ??

Ne brinem toliko iskreno. Samo ostanem šokirana kako ljudi drugačije doživljavaju svijet. Iako ne bi me to trebalo toliko šokirati. Pa tako je i kad je sve normalno ! To obogaćuje ovaj svijet zar ne ? Naše različitosti !

Sjedim na suncu u dnevnom boravku, zavaljena u fotelju i slušam relaxing jazz ! LIjepo mi je, dobre sam volje, čekam ručak ! Tipkam ... baby K. je jako dobro, šutne s vremena na vrijeme da me podsjeti gdje su mi rebra ili gdje je mjehur!
#ostanidoma se vrti na Tv-u i na svim portalima. I šta ću, ostajem doma !!

A vi ?

31.03.2020. u 13:16 • 7 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 26.03.2020.

Proljetni Čušpajz

Ne znam ljudi moji što da vam pišem ... htjela sam biti kreativna, pucaju me ponekad neke super ideje ali čim sjednem za laptop nekako ispare. I onda dođem ovdje i vidim da svi više manje pišu o trenutnom stanju i onda definitivno sva kreativa nestane. Nekako me sve podsjeti na to što se događa oko nas ...i gotovo. Glava se zablokira i nema dalje !

Doma sam, zatvorena ... s mamom, pasom i sa D. koji radi od doma. Dosađujemo se lagano svi skupa većinu vremena ...D. odradi svoje i onda lapi s nama. Na TV-u nema baš ništa zabavno nikakvi filmovi ni dokumentarci .. nitko ne vodi računa o činjenici da smo svi doma i da nam treba nekakav zanimljiv sadržaj. Gledamo Brak na prvu i onda glumimo psihologe i pokušavamo shvatiti po kojim principima su spojili te ljude koji jednostavno nisu nikada trebali biti spojeni. Mislim da bi D. i ja bolje odradili to spajanje ljudi koje bi im zbilja i bilo korisno ... ovo je krš !

Ponovno se vrćam mislima na kreativu .. čula sam da ljudi iskorištavaju ovu karantenu i izolaciju za pisanje knjiga ... htjela sam to pokušati i onda me baby K. šutne u rebra nekoliko puta i skroz mi odvuče pažnju. Onda ostanem bez zraka jer počnem razmišljati o njoj i u kakav svijet i u kakvo vrijeme dolazi ! Opet ponavljam, veselim joj se neopisivo ali ujedno me i strah, također neopisivi. Ne znam ... voljela bi da mogu rodit sljedeće godine jer kao možda do onda skupim hrabrosti ... na kraju opet završim s onim mislima da će iti kako mora biti. I da su svi rodili pa ću i ja i preživjetsve to i osigurat mojoj baby najljepše dane na ovom svijetu !! Moram !

Kreativa jel ... knjiga, roman... svi ovi što pišu u ovo vrijeme te knjige nadam se da neće biti na isti kalup. Nadam se da će naći nešto drugo osim Korone i patnje za staviti u te knjige .... ne znam, nadam se! I ja bi silno voljela napisati knjigu. Silno silno ! Jednom budem ... zbog sebe. Zbog baby K. ... da dokažem i sebi i njoj da mogu.

Odnosi doma su oke ... mijenjaju se iz minute u minutu. Bude genijalno pa opet nategnuto pa opet genijalno. Uglavnom odemo spavati u dobrom i probudimo se u još boljem. Šetanje psa nam malo resetira glavu i ohladi nas ovaj vjetar vani pa nekako preživljavamo. To nam je jedini izlazak. Šetanje psa. I super je jer nam je pred zgradom ogromna livada duga nekoliko kilometara na kojoj i drugi šetaju svoje ljubimce ali kontakata nema. Livada je ogromna tako da nikoga ni ne sretnemo. I sretni smo ! Imamo vrijeme za sebe i pas je zadovoljan i svi se ohladimo !! D. i ja uvijek u šetnji imamo svoje intimne razgovore koji nam realno baš fale.

Kažu da je ovo vrijeme super za upoznati jedni druge ( mislim na te partnerske odnose) ... pa čudno je. To je kao kad se u nekoga zaljubiš. Nije to realno stanje. Ni ovo nije realno stanje ... jer nije normalan život. Ali sam ponosna što se nismo pokaćili još niti jednom, D. i ja jel. Štoviše, služimo jedno drugom kao utjeha u cijeloj ovoj situaciji suživota i karantene. Lijepo je! Čekamo još to naše malo klupko koje bi voljela da dođe sljedeće godine ali doći će kroz mjesec dana.... i onda ćemo biti okupirani njom. Gospođicom savršenom !!

Možete primjetiti da mi misli lete na sto strana ... to je od dosade, od straha i od sto želja. Krenem tu i tamo i onako i na kraju vidim da sam na istom mjestu s kojeg sam krenula.
Imate sreću što je baby K. opet opalila po rebrima pa moram ići leći da me ne boli !!

Pisat ću opet uskoro u nadi da će sljedeći tekst iamti više smisla !
Hvala na živcima i slobodno pišite kako porod nije ništa strašno... i kako ne boli i kako jako brzo prođe ! Hvala !

P.S. nadam se da ste svi oke ... da vi iz Zagreba nemate ogromne šteta i da ste u svojim kućama i stanovima. Iskreno se nadam da će ti potresi uskoro prestati za skroz i da će ova situacija s Koronom postat bolja !! Budite mi pozitivni unatoč svemu i vjerujte da je najvažnije da smo živi ! Ostalo sve možemo popraviti !!

Puse svima i virtualni zagrljaji najsnažniji ako vam trebaju !!

26.03.2020. u 18:51 • 5 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 22.03.2020.

Čuvajte se, pazite se !!

Ljudi moji ... probudim se, otvorim Facebook i imam i što vidjeti !
Apokalipsa danas ... ne znam što više udara Korona ili potresi! Žao mi je ljudi koji su stajali vani i koji su se smrzavali ili koji se još uvijek smrzavaju ! Žao mi je zbog Vaših domova ... i što se nikako ne osjećate sigurno ... ne osjećam se ni ja a daleko sam od svih tih događanja !

Nekako su me ipak najviše potresle slike žena iz Petrove ... s bebačima ... na hladnoći (možda sebično od mene ne znam ... ali nekako se najviše mogu staviti u njihovu kožu, recimo, i nije ugodno :( ) I ona vijest o petnaestogodišnjoj djevijčici koja se bori za život :( to su vijesti koje nikada nije lijepo čuti, a pogotovo sada kad su svi u strahu od Korone i izolacije i samoizolacije i karantne! To nekako još više pogoršava situaciju !

Pisala sam našima u Zagrebu ... dobro su .. ali u šoku ! Naravno !

Nemam puno pametnog za napisati osim da se čuvate, pazite i da svi pratimo situaciju !

Još jedna stvar ... nije sebična nego racionalna : "Nemojte sada putovati "na sigurno" jer će i to sigurno postati nesigurno ako se bude događala seoba naroda !! Ostanite doma, ostanite u autima ... ako vas je jako pogodilo (kuće, stanove .. ) čekajte daljnje upute nadležnih službi i sve će se brže i sigurnije riješiti !!"

Čuvajte se i štitite jedni druge !!

22.03.2020. u 11:56 • 5 Komentara • Print • # • ^

utorak, 17.03.2020.

Vani smo !!

Ljudi moji pustiše me vanka iz bolnice !! Sreća je neopisiva. Jednako kao i strah koji se pojavio ili pojačao nakon tog boravka u bolnici.

Kažu da je sve oke i da su sve vrijednosti u normali i da mogu biti doma u samoizolaciji i eventualno dolaziti na preglede pošto lagano ulazimo u 9. mjesec trudnoće. Tih nekoliko dana tamo mi je malo popalilo lampice u glavi i tijelu. Do sada zbilja nisam bila svjesna svoje trudnoće. Zašto ? Valjda zato što je sve bilo lijepo. Sve je nekako išlo glatko ... i sada završim tamo u toj užasnoj ustanovi, bez mogućnosti normalnih posjeta, bez pratnje na porodu, s liječnicima koji su oke ali opet ima toliko prostora za informiranje pacijenata koji nije popunjen, sa ženama kojima je ili prva trudnoća pa su super prestrašene ili druga ili treća pa su ekstra opuštene ili imaju neku horor priču koju ponavljaju svakoj osobi koju vide nasuprot sebe. Takve stvari te uplaše ... sve skupa. Još pogotovo kad čekaš neke nalaze koji mogu značiti ili da sutra ideš na carski rez ili da ideš doma i čekaš soj termin ili a se nešto ne promijeni.

Ova Korona je sve poremetila ... sve je nekako čudno, ljudi su čudni, svi su napeti, a ja ne znam što misliti. Trebam biti optimistična, ne smijem paničariti jer nije zdravo ni za mene ni za Baby K. ni ne paničarim.... samo jednostavno ne znam što misliti. Uplašiti se malo ili ne? Ne znam što je istina a što je prikrivanje istine ... to me zapravo najviše muči. Kada čovjek zna istinu onda zna i kako se postaviti prema njoj ... ali kada su osobe koje su adekvatne za davanje informacija neusklađene oko informiranja onda se ni ti ne znaš postaviti prema cijeloj situaciji. To mene sad muči ... a i realno i D. i mama su izloženi ljudima i svemu što se vani događa jer i dalje rade pa me malo za njih strah jer jednostavno mi sad ne treba da netko od njih dvoje završi u karanteni i zaražen .... to bi mi zbilja bilo nešto strašno !

Žena u bolnici, moja cimerica ima 20 godina, nosi blizance i već je šest tjedana u bolnici jer joj je trudnoća okarakterizirana kao visokorizična. Otvorena je 3 prsta ako se ne varam i mora ležati kod njih i čekati ili svoje trudove ili 37. tjedan trudnoće i carski rez. Šest tjedana ljudi moji !! Bez posjeta ... samo telefonski pozivi i izmjena čistog i prljavog veša s mužem na 10min ! Toliko pozitive i osmjeha i zezancije nisam jako jako dugo vidjela. Djevojka je puna optimizma, osmjeha, dobre volje i pozitivne energije koju samo širi na ostale ljude oko sebe koji nikako nisu tako pozitivni. Bilo mi je lijepo s njom tamo, bila je draga i zanimljiva. Sve zna već, kao da radi u bolnici na tom odjelu ... odjel joj je postao drugi dom na tih šest tjedana. Domaćica ... uputi te što kako zašto kad i gdje što je bilo savršeno jer nitko od sestara ni doktora nema vremena ni snage ni volje svakome posebno sve objašnjavati. A treba ti to, trebaju ti smjernice, trebaju ti informacije jer onda si miran i onda lakše idu stvari u bolnici. Smirivala me i svakako pozitivno utjecala na mene. Kada me uhvati strah samo se sjetim nje i pomislim da ne smijem biti takva. Kada me uhvatila panika i želja za plakanjem jer sam još na tom užasnom mjestu samo sam pomislila na nju i koliko je njoj teško ali ne pokazuje to...

Čovjek se uvijek zamisli kada stvari krenu u nekom čudnom i neočekivanom smjeru. Trta me ljudi ... strah me da ću biti slaba i strah me da ne iznevjerim Baby K. ... jako me toga strah. Voljela bi da D. može biti s nama ... i da se sve ovo sranje stiša jako brzo !!

17.03.2020. u 17:59 • 10 Komentara • Print • # • ^

subota, 14.03.2020.

Nova proljepšanja/sranja ...

Dragi moji ... nađoh vremena da vam napišem koju jerbo sam završila u bolnici na promatranju. Tlak mi je u onaj divni sunčani četvrtak skočio malo previše i doktorica se nije htjela zezati s time pa kaže ajte vi malo ostanite s nama. Tako da sad eo od četvtka ležim u sobi i gledam True detective na HBO Go ! Ne žalim se ali nisam navikla na ovoliko ležanja oram priznati. Cijelu trudnoću nisam ovoliko ležala i sad me leđa bole od ležanja a ja si haliram da su možda trudovi....

Cijeli četvrtak nisam mogla spustiti tlak ili se riješiti glavobolje, preležala sam ga a onda sam dobila savijet da je najpametnije da odem u bolnicu da se to prekontrolira jer nisamo mi male cure već velike i uskoro i možemo vanka iz stomaka! Teta doktorica je odlučila dati inekciju u dupence i tako je moja migrena cjelodnevna napokon nestala !! Od onda zbilja samo ležim tu i čekam nedjelju jer nedjelja je dan za skupljanje urina koji u ponedjeljak ujutro ide na analizu da vide ima li proteina u njemu koji bi ukazivali na preeklampsiju koja je opasna za moju baby K. Ja sam čvrsto uvjerena da neće biti problema s time jer mi je tlak od petka savršen .. školski reklo bi se.

Ponedjeljak je nadam se dan za ići doma ... i jedva čekam neki pošteni obrok i neku blaaagu bijelu kavicu. Jednostavno mi fali normalan život. Ali naravno ne žalim se ... ionako je bitno da je baby K. oke ja sam nevažna ... tj. ja izdržim sve samo da ona bude oke !

Glavna tema na ovom odjelu je Korona. Mislim da je to zapravo glavna tema u cijeloj Hrvatskoj i to je jako žalosno. Žalosno zbog toga što unatoč tolikim pričama ljudi se i dalje ponašaju neodgovorno ... i to ne mogu shvatiti. Trgovine su opustošene ... šalju mi slike moji ljudi sa slobode i ja jednostavno ne mogu vjerovati. Smješno mi je to ... jer i dalje nitko ne brine o onom što je zbilja važno nego samo da se kupi brašna i tijesta ..... ne znam eto !

Idem gledat serije dalje i slušat o Korona virusu i čekati ponedjeljak ujutro i odlazak doma !!!

14.03.2020. u 17:50 • 4 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 11.03.2020.

Na Istoku ništa novo !

Ekipa moja ... nema ništa novo !
Čekam kao nekakav događaj ali baš nema ništa i baš je lijepo. Mir i mir i samo mir. Jedino što se događa je to da se K u stomaku meškolji i upire objema nogicama toliko da zna jako zaboljet ! Ne žalim se, samo kažem. Lijepo je zapravo koliko god nekada zna biti bolno.

Rekla sam da ću staviti slikice vjenčanja ali sam se predomislila. I to samo iz jednog razloga. A taj je da se ipak želim koliko toliko držati anonimnosti. Ovo mjesto ovdje dođe mi kao ispušni ventil i nekada napišem stvari koje nemam snage ni hrabrosti izgovoriti u živo osobama koje me u tom trenu izbace iz takta. I znam da vjerojatno nitko od ljudi koje znam u "stvarnosti" ne čita moj blog ...ALI ... nikad ne znaš kako se neke stvari mogu shvatiti ili još gore prenjeti. Meni puno znači činjenica što ovdje mogu bez suzdržavanja napisati neke stvari i olakšat si dušu ... i zbog par slika ne želim sebi uskratiti ovu slobodu koju sad osjećam ili se dovest u situaciju da se moram cenzurirati. Vjerujte mi da Vam pišem sve otvoreno i iskreno ... jer to me i drži ovdje.

Kako smo obavili sve te neke bitne stvarčice koje smo željeli sada smo u onom modu čekanja. Čekamo rasplet situacije s Koronom jer postoji mogućnost da D. neće moći biti s nama u rađaoni ako se to govno od virusa nastavi širiti. Paniku ne podržavam, ali činjenicu da bi ljudi trebali biti odgovorniji potpisujem. Nisu mi jasni baš oni što u grupama za putovanja na FB i dalje pišu da putuju unatoč svim upozorenjima i traže alternativne letove jer su neke kompanije otkazale sve letove ... jednostavno ne razumijem. Da nisam trudna nebih se bojala ničega. U redu, ako poberem virus idem u karantenu, tretiraju me nemam pojma s čim i oke. Ali ovako trudna i to već u samoj završnici zbilja ne želim pobrati ništa ali baaaš ništa. Ni bakterije ni viruse ni šmrcanje !! I jako jako me živcira ta ljudska neodgovornost jer zbog nekih mozgova koji nisu upaljeni se sve ovo pretvara u nešto preveliko ...

I dalje smo u fazi navikavanja na suživot .... čudno je. Tek sad shvaćam koliko se moja mama promjenila u ove dvije godine samačkog života. Ima prijatelje, život itd .. druži se nije ona zatvorena u stanu da se razumijemo ... ali se toliko promijenila. Toliko je postala komplicirana. Ručak se više ne kuha u jednoj šerpi .... radi se priprema u njih tri i onda se završava u četvrtoj. Obuvalica za patike valja samo ona koju je ona kupila .... domaće šparoge su domaće samo one koje ona izabere na tržnici od žene kod koje ona ide od prije tri nedjelje, jabuke iz Kauflanda ne valjaju jer su bolje one koje preprodavači s tržnice kupe u Kauflandu pa onda prodaju na tržnici jer ipak kad ih kupiš na tržnici sigurno su domaće ... ne shvaćam. To su te neke sitnice koje kad se u jednom danu poklopi njih nekoliko budu nepodnošljive. Uglavnom dobijem osjećaj da sam prljavica nesposobna koja ništa ne zna napraviti kako treba i sve što napravim ne valja i nije dobro. Stvari koje kupim ne valjaju jer sam ih ja kupila... i kad joj to kažem izravno da se tako ponaša i da ja to tako doživljavam kaže žena : " Booooooože sačuvaj jesi ti normalna?!" i kako onda napraviti kompromis ili naći zlatnu sredinu? Šutim i šutim i šutim ... i na više od pola stvari ne odreagiram ali čujem sve to. Dotakne me. I pregrizem jezik, zaustavim se... trenira mi živce brutalno. Ne želim biti bezobrazna, ne želim se svađati, ne želim tenzije , ali sve to čujem ! Sve me dotiče. Nadam se samo da neću puknuti i isprosipat se u najgorem trenutku. Kad D. dođe doma odemo van s pasom i ja se iskukam i onda nas dvoje to na smjeh okrenemo i oke preživim, ali nije mi ni to oke. Mislim i on će tako blesavo počet doživljavat moju mamu a ne želim da ju itko doživljava tako iako se tako ponaša. Nije bila takva prije dvije godine .... nije se tako ponašala, nije bila najpametnija za sve .. tj nije se ponašala na taj način. Priznajem joj iskustvo, priznajemd a zna više od mene .... i poštujem to. Ali ovakve nebuloze kao što sam gore navela ne prihvaćam !! Jednostavno ne razumijem odakle sve to .... i nadam se da ću znat izdržat ovo do kraja !!!

To je to ... oprostite zbog fotkica ... vjerujte mi da sam bila jako jako sretna! I još sam kad se sjetim! Možda jednom budem bila dovoljno hrabra pa ovaj blog ne bude toliko anoniman, možda jednom dođem u fazu da me toliko briga što će se prenositi i kome i hoće li poznati čitati sve ovo... nadam se da budem !!

Pozdrav od nas dvije ! :)

11.03.2020. u 20:24 • 10 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 01.03.2020.

Gospodin i gospođa T.

Evooo me ljudi moji ! Nova osoba je rođena haha ! Postala sam supruga, gospođa hahahahaha !
Koliko je to čudno za uopće izgovoriti. Jedno je kada se zezaš i kada to iščekuješ i priželjkuješ ... a drugačije je malo kad se to i službeno dogodi !
Gledam ovo novo prezime iza svoga imena i sve mi nekako čudno ! Sama sam htjela uzeti novo prezime, nije mi to predstavljalo nikakav problem, štoviše zvučalo je kao nešto najnormalnije, ALI ... čudno je ! Probudi neke čudne osjećaje kada vidiš novo prezume iza svoga imena na nekom službenom komadu papira !
Kada ti teta matičarka kaže: "Potpisujete se na crtu s novim prezimenom!" ... čudno je !

Brzo sam promijenila prezime na Fejsu i na Instagramu samo zato da se naviknem što prije na njega. Da se ne dogodi situacija da u bolnici prozovu gospođu T. da dođe po svoje dijete a gospođa T. uopće ne zna da nju zovu ... moram se što prije naviknuti !

Jučer je sve nekako bilo lijepo. Dan je bio onako dinamičan, frizura, pranje auta, kavica, šminkanje, sređivanje ... skoro cijeli dan proveden s majkom u obavljanju tih sitnarija i onda vjenčanje.
Ljudi oko nas su u šoku koliko smo opušteni i koliko smo smireni. Navodno to nije baš česta pojava (kažu frizerke i šminkerica) ! A nama je baš bilo dobro. Sve smo si organizirali, sve smo si položili, nije bilo uopće razloga za brigu ili strku ! D. je odradio trening ujutro, istuširao se i sredio bradu i čekao da moja malenkost obavi sve druge pripreme ! Našli se doma, obukli, zagrlili i poljubili i krenuli dalje !
Vjenčanje kao vjenčanje kod matičara jako brzo proleti. Doslovno 5 minuta je trajala čitava ceremonija. Žena je pročitala neke općenite stvari, onda malo osobnih podataka i postavila nam je ono važno pitanje ... i to je to ! D. i ja samo sada Gospodin i gospođa T. !

Spomenula je teta matičarka par nekih super zanimljivih stvari koje su nam onako ostale u sjećanju ... i krenuli smo na večeru !
Koliko god smo mislili da će to biti mala obična večera s dragim ljudima, pretvorilo se baš u pravo malo vjenčanje ! Nismo plesali jer trudnici su stopala natekla pa nije mogla ni stajat u balerinkama a ne plesat haha ali imali smo zdravicu, imali smo neke spontane govore, rezanje torte, hranjenje jedno drugoga .... pravo malo vjenčanje ! I zapravo je bilo savršeno ! Sada kada razmišljam o svim tim događajima sinoć mogu samo reći da smo bili presretni! Sjećam se samo ogromnih osmjeha iopuštenih razgovora i tonu spontanih situacija ! I to je predivno !

Haljina je bila taman, ništa mi nije smetalo .... bebačica je bila mirna i nahranjena bome, D. je bio opušten i nasmijan .... mama je plakala i smijala se ... kumovi ko kumovi baš kakvi trebaju biti ! Sve u svemu zbilja jako jako lijepo !

Imamo predivnih fotkica i predivnih uspomena ... i kasnije veliko vjenčanje, tj. svadba, će teško nadmašiti ove osjećaje od sinoć !!

Eto, postali smo malena obitelj za zauvijek i čekamo našu princezu u miru, sretni i zadovoljni ! Puno izazova će nas dočekati, znamo, ali spremni smo na njih !! Spremni za nove pobjede !

#tojetamalasreća <3

01.03.2020. u 17:47 • 11 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.