Ne znam ljudi moji što da vam pišem ... htjela sam biti kreativna, pucaju me ponekad neke super ideje ali čim sjednem za laptop nekako ispare. I onda dođem ovdje i vidim da svi više manje pišu o trenutnom stanju i onda definitivno sva kreativa nestane. Nekako me sve podsjeti na to što se događa oko nas ...i gotovo. Glava se zablokira i nema dalje !
Doma sam, zatvorena ... s mamom, pasom i sa D. koji radi od doma. Dosađujemo se lagano svi skupa većinu vremena ...D. odradi svoje i onda lapi s nama. Na TV-u nema baš ništa zabavno nikakvi filmovi ni dokumentarci .. nitko ne vodi računa o činjenici da smo svi doma i da nam treba nekakav zanimljiv sadržaj. Gledamo Brak na prvu i onda glumimo psihologe i pokušavamo shvatiti po kojim principima su spojili te ljude koji jednostavno nisu nikada trebali biti spojeni. Mislim da bi D. i ja bolje odradili to spajanje ljudi koje bi im zbilja i bilo korisno ... ovo je krš !
Ponovno se vrćam mislima na kreativu .. čula sam da ljudi iskorištavaju ovu karantenu i izolaciju za pisanje knjiga ... htjela sam to pokušati i onda me baby K. šutne u rebra nekoliko puta i skroz mi odvuče pažnju. Onda ostanem bez zraka jer počnem razmišljati o njoj i u kakav svijet i u kakvo vrijeme dolazi ! Opet ponavljam, veselim joj se neopisivo ali ujedno me i strah, također neopisivi. Ne znam ... voljela bi da mogu rodit sljedeće godine jer kao možda do onda skupim hrabrosti ... na kraju opet završim s onim mislima da će iti kako mora biti. I da su svi rodili pa ću i ja i preživjetsve to i osigurat mojoj baby najljepše dane na ovom svijetu !! Moram !
Kreativa jel ... knjiga, roman... svi ovi što pišu u ovo vrijeme te knjige nadam se da neće biti na isti kalup. Nadam se da će naći nešto drugo osim Korone i patnje za staviti u te knjige .... ne znam, nadam se! I ja bi silno voljela napisati knjigu. Silno silno ! Jednom budem ... zbog sebe. Zbog baby K. ... da dokažem i sebi i njoj da mogu.
Odnosi doma su oke ... mijenjaju se iz minute u minutu. Bude genijalno pa opet nategnuto pa opet genijalno. Uglavnom odemo spavati u dobrom i probudimo se u još boljem. Šetanje psa nam malo resetira glavu i ohladi nas ovaj vjetar vani pa nekako preživljavamo. To nam je jedini izlazak. Šetanje psa. I super je jer nam je pred zgradom ogromna livada duga nekoliko kilometara na kojoj i drugi šetaju svoje ljubimce ali kontakata nema. Livada je ogromna tako da nikoga ni ne sretnemo. I sretni smo ! Imamo vrijeme za sebe i pas je zadovoljan i svi se ohladimo !! D. i ja uvijek u šetnji imamo svoje intimne razgovore koji nam realno baš fale.
Kažu da je ovo vrijeme super za upoznati jedni druge ( mislim na te partnerske odnose) ... pa čudno je. To je kao kad se u nekoga zaljubiš. Nije to realno stanje. Ni ovo nije realno stanje ... jer nije normalan život. Ali sam ponosna što se nismo pokaćili još niti jednom, D. i ja jel. Štoviše, služimo jedno drugom kao utjeha u cijeloj ovoj situaciji suživota i karantene. Lijepo je! Čekamo još to naše malo klupko koje bi voljela da dođe sljedeće godine ali doći će kroz mjesec dana.... i onda ćemo biti okupirani njom. Gospođicom savršenom !!
Možete primjetiti da mi misli lete na sto strana ... to je od dosade, od straha i od sto želja. Krenem tu i tamo i onako i na kraju vidim da sam na istom mjestu s kojeg sam krenula.
Imate sreću što je baby K. opet opalila po rebrima pa moram ići leći da me ne boli !!
Pisat ću opet uskoro u nadi da će sljedeći tekst iamti više smisla !
Hvala na živcima i slobodno pišite kako porod nije ništa strašno... i kako ne boli i kako jako brzo prođe ! Hvala !
P.S. nadam se da ste svi oke ... da vi iz Zagreba nemate ogromne šteta i da ste u svojim kućama i stanovima. Iskreno se nadam da će ti potresi uskoro prestati za skroz i da će ova situacija s Koronom postat bolja !! Budite mi pozitivni unatoč svemu i vjerujte da je najvažnije da smo živi ! Ostalo sve možemo popraviti !!
Puse svima i virtualni zagrljaji najsnažniji ako vam trebaju !!
Post je objavljen 26.03.2020. u 18:51 sati.