Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

četvrtak, 29.04.2021.

29.04.2021.

Halo ljudi !!
Jučer sam napisala pola posta i onda se K. Probudila i sve je palo u vodu. Ostatak dana je bio super, parkić djeca pijesak... K. Je imala barem kilu pijeska u kosi dok smo došli doma. Sprijateljila se s dječacima koji idu u školu i znaju dovoljno dobro pričati engleski da se mogu sporazumjeti samom! Bio mi je šok jer nisam to ocekivala od tako malenoga dječaka!
Djevojčice su ju samo gledale i odmjeravale što je meni osobno presmjesno da netko odmjerava bebu. Osobno navikla na to 100% ali BEBA!!

Naravno da sam malo razmišljala o tome koliko će joj biti izazovno. Znate one filmove gdje se oni predivni latino ljudi bore za sebe u američkim filmovima .. bore za one svakodnevne trenutke mira i poštovanja. Ne znam može li baš biti identicno, ali vjerujemo da će se i K. Boriti. Pogotovo s takvim pogledima djevojčica jer djevojčica koju odgaja ova mama sigurno neće biti obična! Sigurno! I smatram da se već sada pošteno razlikuje od većine djevojčica svoje dobi koliko god to smiješno zvučalo ali .... tako je .. i znate onu: Nije zato što je moja .. ;)

Dječaci su ju, bez obzira na ogromnu razliku u godinama odmah prihvatili, poigrali se s njom u pijesku... djevojčice ju nisu pozdravile iako je nekoliko puta krenula prema njima ... zašto??
Zašto su dečki tako lako prihvatili bebu od godinu dana a djevojčice samo gledale što ima na sebi i koje patike je obula za park?
Mislila sam da zabrijavam ali ja sam pokušala započet neki dijalog ... nove! Samo pogled i okret glave u suprotnom smjeru! Hahahaha djevojčice!

U tako nekim trenucima svakodnevice se sjetim svih razgovora sa roditeljima nakon epizoda u školi. Ne znam zašto ali nismo bili prihvaćeni, ni brat ni ja u nižim razredima osnovne. Imali smo samo jedno drugo kad bi došli doma i igrali se. Nismo bili pozvani na niti jedan rođendan do 5. Osnovne .... zašto? Ne znam. Nismo bili nasilnici, Nismo bili prljavi, slinavi, smrdljivi ... ali znate što smo bili?
Bili smo djeca koja su živjela na moru tri godine. Djeca koja su svaki trenutak provodila u dvorištu, na plaži,u igri pod suncem. Bili smo crni od sunca da su ljudi mislili da nam je tata crnac! I onda smo doselili u Osijek! Eto ... bili smo tamnoputi hahaha od sunca ... zamisli! U Hrvatskoj, kontinentalnom dijelu... bili smo Cigani! Za tu djecu koja su prošla ništa u životu naspram nas koji smo putovali, selili, živjeli dobro i sretno. Eto zato nas nisu zvali na rođendane, zato Nismo imali prijatelje ...
Djeca su okrutna.
Razgovori su bili svakodnevni! I moji roditelji su uspjeli!! Nismo se nikad osjećali manje vrijedno zato što smo pocrnili na moru! Nismo spustali glavu dok su nas vrijedali. Ostali smo svoji ... pozvani na rođendan prvi puta u 5. Osnovne!

Znam da ću i ja voditi svakakve razgovore sa K. Znam da joj neće biti jasno zašto ovo ili ono, ali spremna sam!! Vjerujem da će ovdje biti neki drugi problemi a ne kakva ti je koža jer ovdje već sad upoznaje i bijele i crne i mijesane i prozirne i crvene ... upoznaje ljude! Ne njihovu kožu! Gleda ih u oči kada želi mahnuti i čeka pogled natrag!

Djevojčice! To će biti moja najveća borba! Druge djevojčice!

P.s.
K. Još nije imala nikakvu reakciju na cjepivo, danas je točno tjedan dana od cijepljenja pa ćemo vidjeti! Iskreno tek sam jučer od jedne mame na igralištu čula da ni ne mora imati reakciju i nekako sam se ponadala i razveselila! K. Je snažnica moja! Sve će ona to izgurali!!

P.s.s.
Imam migrene već tri dana! Umirem!

Pišite kako ste vi?? Ima li što novo? Iskustva s "djevojcicama" ? ;)

Pišem brzo!

29.04.2021. u 07:43 • 10 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.