nedjelja, 19.07.2020.

Dvije tri o mamama ....

Već nekoliko puta sam sjela tipkati i onda se baby K. probudi i onda se moram zabavljat s njom jer jednostavno ne možeš odoliti tom slatkom stvorenju !
Predivna je ... toliko osmjeha i blagih pogleda .... uživam cvjetam blistam i sretna sam neopisivo !
U našim životima se ne događa ništa pretjerano zabavno osim nje i okupira me skoooro 24h dnevno .. spava skoro cijelu noć pa eto onda je mir hhaaha.
Gospođica je počela "pričati", nekada imam osjećaj kao da zbilja se ubacuje u naše razgovore jer 10min pažnja nije na njoj i onda se bori glasno za sebe. ne plačem nego "pričom". Bar nešto na mamu i zadovoljna sam.

Razmišljam si kako sad odjednom vidim oko sebe različite vrste odgoja. Vidjela sam ih i prije ali ne tako detaljno kao sada. Sada točno vidim one nijanse, sitne razlike u odgoju koje prije nisam vidjela. Sada točno možemo oblikovati plan za naš pristup odgoju i jasno odijeliti ono što mi se sviđa i u kojem smjeru želim i i ono što definitivno želim zaobići. I pronašla sam jedan ogroman utjecaj na odgoj.
Psihofizičko stanje majke !! Ovo je glavni čimbenik odgoja.

Ne želim biti mama koja se dere. Ne želim biti mama koja nema živaca. Ne želim biti mama koja ne vidi i ne sluša. Ne želim biti mama koja je uvijek u pravu. Ne želim biti mama koja je sama (pored partnera ako me razumijete, u odgoju)!

Osjećam se baš loše kada vidim da se na djecu viče, kad ih se ćuška ili tako te stvari ... ne volim nikako takve obrasce ponašanja kod majki. I onda sam kroz razgovore s nekima od njih izvukla zaključak da su sve zapravo jako nezadovoljne. Nesretne i da same sa sobom nisu na TI. Ne možeš tako ne smiren i ne sređen biti oke prema djetetu. Ne možeš normalno i hladne glave odreagirati na njihovu znatiželju i razigranost. A na žalost sve je više majki koje krivo reagiraju na svoju djecu. Ne znam kada se izgubi ovo što imamo K i ja .... kada se izgubi u majkama taj osjećaj da su one rodile to stvorenje? Kada im se pogubi iz vida činjenica da je to dijete rođeno i da "nije znalo ništa" i da sve što sada radi ga je upravo ta ista majka naučila (na ovaj ili onaj način).

Smatram da se rađamo s karakterom. Moja K. kada ne želi više jesti, ne želi i točka. Ako sad usred svegaaa želi spavati, zaspat će. Ako ne želi dudu ne mogu joj ju ugurat u usta. I to je za mene karakter. I to nije naučila od mene i to je nešto njeno. Ali danas sutra njeno ponašanje, govor, riječi, pristup, empatija, interakcija i socijalizacija .... to su stvari koje ću ju ja naučiti. I biti će oličenje mog odgoja. Naravno da na neke stvari neću moći utjecati, kada je s bakom, s ujom, sa stricem s drugom bakom ... od svakoga od njih će nešto pokupiti, oke .... ali opet se vraća meni, pod moje okrilje i sve ja to opet mogu ispraviti i okrenuti na pravu stranu.

Moram samo biti sretna, zadovoljna, smirena i to je to ... nema vikanja, nema psovanja, nema ćuškanja ... sve se može postići razgovorom, osmjehom i slušanjem ... i naša će baby K. bit prava curka !

I to je to za danas hahaha sutra putujemo u Sarajevo, another big day for our family!! I jedva čekam !!

Pišem čim stignem !!

- 19:15 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.