Hello ljudi!
Kako ste ?
Kod nas stalno neke promjene. Opet nam se život mjenja, opet sto stvari o kojim arazmišljam i koje propitkujem.
D. mijenja posao .. na otkaznom roku do 31.3. Razmatramo sve opcije, sve ponude koje je dobio za sljedeći posao. Ima ih nekoliko i sada moramo vidjeti što će na kraju biti najbolje za svo troje. Jedna ponuda bi zahtjevala reseljenje u drugu pokrajinu .. to znači puno promjena za baby K. nije baš da sam oduševljena oko promjena koje će utjecati tako snažno na nju. Ostale ponude su tipa ostajemo gdje jesmo ali D. puno putuje i nekada ostaje i vikendom na terenu .... ne znam. Ni to mi nije neka ekstra opcija. Poslovi koi su u našoj pokrajini nisi kvalitetni za D. i njegovu budućnost a time i našu. I sada treba izabrati nešto što će biti odlično za sve nas.
Što je najbolje za mene? Zašto sebe ne stavljam u cijelu tu jednadžbu? Iskreno .... meni je svejedno. Mogu se prilagoditi svemu, mogu pristati na sve. Samo ne želim da njima bude loše .. ni D. ni K. Ako su oni sretni zadovoljni mirni i ja sam.
Moj tečaj Njemačkog još nije započeo ! Zašto ? Zato što ... haha ima toliko razloga ali nije zbog mene. Nisam kriva. Čekam ...
Promjenila sam školu jer u prvoj koju sam izabrala su konstantno odgađali tečaj sa opravdanjem da nema dovoljno kandidata za započeti tečaj ... druga u koju sam se prijavila i prebacila ima problem što imaju previše kandidata a nedovoljno profesora jer .. korona !
Čekam razgovor sljedeći tjedan vezano za to pitanje konkretno .. i iskreno da vam kažem čekam da mi netko kae da zbog gospodina Putina neće biti moguće odraditi tečaj. Spremna sam na sve. A onda opet možda se i preselimo. Nikad ne znaš što se može dogoditi.
Zbog tog tečaja sve mi drugo stoji, tj. ja sam sve stavila na čkanje jer sam osoba koja mora i želi sve raditi po redu (to je nova odluka) jer inače sve sjebem. Uzmem si previše stvari ne budem zadovoljna koliko sebe dajem svim tim stvarima i onda samo odustanem. Možda sam opet krivo odlučila. Ne znam .. ali stojim.
Lijepo je biti domaćica, kućanica, majka .. sve je to lijepo oke .. ali ne vidim se kao osoba koja će cijeli život biti samo doma. Koja će samo spremati čistiti kuhati i odgajati dijete. Uvijek sam se vidjela kao još puno toga pored ovog navedenog. Teško je biti doma .. teško je biti majka kućanica domaćica žena. Teško je i poštujem svaku ženu koja je to odlučila biti, isključivo to. Poštujem. Nije nešto što me ispunjava.
Majčinstvo ispunjava oke .. ali ispunjava i posao i karijera. Smatram da zajedno čine savršenu kombijaciju a ja stojim. Stojim i čekam.
Prijatelj me je pitao oke D. ima svoj planove i ponude a ti ? Šta ti imaš? Kakve ti planove imaš? Gdje se ti vidiš?
Odlično pitanje.
Nekada ne znam odgovor na to pitanje. Nekada ne vidim. A onda opet dođu dani kad jasno vidim. Ali ... mora po redu. Mora ići jedno po jedno jer ne želim opet sve upropastiti. Želm naučiti taj jezik, želim se dati skroz u taj tečaj i onda dalje. Možda neki mogu odjednom... ja ne žeilm. Želim polako !
Nagle odluke zaravo odluke na brzinu su nam zaštitni znak valjda. Svaku važnu dluku moramo donijeti u roku dva tjedna. tako nam je i sada. Krajem ovog tjedna moramo donjeti tu veliku odluku koja će utjecati na svo troje.
Zašto nas život gura na taj način ? Zašto konstanto nešto moramo ispočetka ?
Jedna prijateljica mi je rekla da život funkcionira po principu trpljenja i nagrade. Dođu teški dani i budu teški i boriš se i odolijevaš i onda kad zbilja više ne možeš kada iscrpiš onaj zadnji atom snage dolazi nagrada. Uvjerila sam se u to nekoliko puta. Kada sa pala na koljena i plakala od nemoći i kada nisam vidjela izlaz samo bi se odnekuda pojavio i opet sam bila spremna trčati.
Već neko vrijeme samo hodam .... čekam pasti na koljena i plakati ... nekako još stojim idem guram se. Ali past ću uskoro ... i nadam se da će se izlaz pojaviti. D. i ja skupa. Nije život lagan i ne očekujem da bude. Nije saka promjena odlična ali nauči te nečemu. Naučili smo u ovih godinu dana da novac zbilja mijenja ljude i nekim krivim ljudima daje moć nad nama.
Naučili smo još puno toga. Nije bezveze prošlo ovih godinu dana.
Čekam taj neki dan .. kada ćemo moći doći u svoju kuću koju smo kupili svojim novcem kojeg smo samostalno zaradili, sjesti u dvorište, gledati K. kako se igra, čita, uči, pleše što god i samo sjediti u miru. Ne razmišljajući što će biti sutra i ne razmišljajući kakvo sranje će nas dočekati ujutro kad se probudimo. Postoji li uopće takav život ?
Da si skroz miran i zadovoljan ?
Možda neće ni biti života kroz tjedan dana. Možda će dotični gospodin zbilja do kraja poludjeti i pritisnuti tu crvenu tipku, okrenutu ključ tri puta i sve će nestati. Možda .. tko to može znati.
Znam da sam danas mirna .. znam da mi je današnji dan lijep. Znam da će K. doći iz vrtića i da će D. doći doma oko 16.30, da ćemo ručati skupa. To znam. Ostalo ..... nemam pojma.
Uživam i cijenim te "malene" trenutke! Zbilja cijenim!
Kratak izljev misli ... nadam se da ste dobro !
Pišem brzo ...
Post je objavljen 08.03.2022. u 14:32 sati.