Hello ljudi .
Evo me zbilja brzo tko bi vjerovao !!
Pogledala sam još jedan dokumentarac koji me se nije toliko dojmio iako je zapravo bio zanimljiv. Dokumntarist se nakon Burn outa odluči posvetiti sebi u smislu ponovnog spajanja s prirodom što je u njegovom slučaju bilo istraživanje podmorja. Na kraju susretne hobotnicu i na neku foru odluči kako bi bilo zabavno vidjeti što bi se dogodilo da svaki dan posjećuje tu hobotnicu.. mislim da je oko godinu dana svaki dan posjećivao hobotnicu,istraživao njena ponašanja i donosio zaključke. Da se naslutiti i nekakva možda usporedba s ljudskim životom .. ne toliko koliko jdnostavno divljenje podmorskom svijetu.
Nisam znala da hobotnice nakon polaganja jajašaca uglavnom umiru jer im to oduzme previše energije, n samo polaganje jajašaca nego briga o jajašcima u početku.
Također nisam znala da se hobotnicama krakovi mogu rekuperirati u potpunosti.. regenerirati zapravo ... zanimljivo.
Uglavnom poanta svega je koliko smo divna bića. Ako jedna hobotnica o kojoj uglavnom nitko ne razmišlja na dnevnoj bazi, osim kako je salata savršeno ukusna, ima toliko razvijen mozak i živčani sustav.. što smo onda mi ? Ako hobotnica kao mekušac u podmorju može tako savršene stvari možete li zamisliti što može čovjek ?
A mi se zamaramo površnim stvarima, zamaramo se izgledom i novcima ... žalosno. Koliko smo sami sebe unazadili kao vrstu.
Umjesto da hranimo naše umove i tijela kako treba .. mi ih trujemo.
Što sve hobotnica nauči i napravi za svoga života brutalica. A svjesno odlučujemo da ne želimo dalje, da se nekima dogodi trenutak na kraju života gdje stanu i žale kako im je život prošao ...
Nastavno na zadnji post. Sada! Živite sada u svom vremenu, punim plućima .. nemojte si dozvoliti da za nekoliko godina stanet i kažete eh zašto nisam ....
pišem vam brzo budite mi dobro !
Post je objavljen 16.03.2022. u 09:13 sati.