Pregled posta

26.10.2023. Dan treci ...

Hello ekipa ..

Jucer ili prekjucer sam osvijestila jednu stvar .. slucajno naravno.
Izbacio mi je Fb Memories od prije 2 godine.

Nas troje u Japanskom vrtu ovdje u nasem gradu. Moja mala kornjaca maleenaa malenaa .. kratke nogice ... preslatka s tom svojom malom facicom .. ajme !

I sjecam se toga dana ...
sjecam se kako je na kraju ugazila u tamo neko maleno jezerce i kako je bila mokra. Sjecam se kako smo ju pozurivali, kako smo bili nervozni sto ne hoda i sto se zeli nositi. Kako sam bila ljuta sto nismo ponjeli tricikl makar .. kako smo stalno trcali za njom pa je htjela sjest pa stat pa ovo pa ono .. a nama nije bilo jasno zasto sad ne moze normalno hodati zasto sad ne trci kad treba, zasto se sad penje tu di ne smije .. i sto takvih idiotskih stvari !
Sad su mi idiotske ... sad shvacam da su nasi (moji) zahtjevi bili previse za tako maleno dijete.

Ona je visoka, ona je pametna, ona brzo kopca stvari, kupi nase fore i nekada se ponasa kao da je starija nego sto je .. i tako od pocetka. Nekada se opasno zaletim u taj njen odrasli zivot da zaboravim koliko je zapravo malena. Zaboravim koje su zapravo njene mogucnosti i ocekujem previse! Trazim previse i kada ona pruza otpor na ovaj ili onaj nacin onda ja budem nervozna!

Znam da nitko ne dobije uputstva za hendlanje djece kad se rode, znam da nitko od nas od strata ne zna kako s njima i sto je dobro bas za nase dijete. Mame imaju taj neki osjecaj u pocetku i zauvijek koji zeli zastitit to dijete ali imam feeling da i majke najvise ocekuju .. tj zele da dijete ostvari svoju puni potencijal za koje one tvrde da znaju koliki je !

Kada se K. rodila bili smo kod moje mame ... bila je korona bilo je nategnuto. Mi smo bili novi u svemu realno .. rekla sam vec prije da zapravo se nismo ni poznavali skroz jer sam ja radila glupe smjene .. nismo se vidali i zivjeli smo skupa ali nekakav odvojeni zivot 2 godine .. onda smo dobili bebu ! Onda je krenula korona i onda smo zivjeli s mojom mamom. Kaos !
Onda smo se preselili u Njemacku .. sami na svijetu bez auta i bez ikoga poznatoga. Bez vrtica, nas dvije cijelo prijepodne zatvorene u stanu ili bi nekad otisle prosetati ali tu je radila opasno moja introvertirana strana kojanse bojala susreta s ljudima. D. bi radio do 16 i oko 16.30h dolazio kuci. U njegovoj glavi je bio kaos ! Novi posao malo luda sefica novi jebeni jezik ... bez svojih kolega bez prijatelja bez samostalnosti, samo nas dvije doma koje ne mozemo iscekat da on dode i da nesto radimo!
Jel znate koliko je bilo tesko ?
Bez namjestaja bez televizora bez icega ... K. i ja smo lezale na sred dnevnog boravka na njenoj podlozi za igranje i igrale se stalno ... tipkala bih sa prijateljima u Os cijele dane, pricala sa svojom N. kad god bi imala neki mental breakdown! Mami sam isto kukala pa je to bilo dovelo da teskog sranja kasnije ... jer ona koja me trebala shvatiti je sve okrenula u obrambeni mehanizam i krenula napadati D.

D. je imao hrpu stvari na svojim ledima ... znam da je ... ali onda mi je to bilo tesko shvatiti i vidjeti pored mojih problema! K. je uvijek bila aktivno dijete i bila je sto na sat ... prohodavala je .. stalno smo bile skupa .. od 0-24h ona je bila jedina moja konstanta ... i naporna konstanta! Isto kao sto je od njega bio otrgnut taj neki samacki zivot, ili zivot te neke nase veze, i meni je bio istrgnut! Ja sam postala mama ... mama koja je stalno sama s bebom u nepoznatoj drzavi bez svojih ljudi ili ljudi opcenito, sa muzem kojeg nema doma cijeli dan skoro a kad dode malo popricamo i onda uci njemacki ili malo bude s bebom i to je to ! Bilo mi je tesko.

Svaki puta kada bismo bili zajedno osjecala sam da je sad vrijeme da se ja "odmorim" da on preuzme brigu oko K. i da ja malo imam vremena za sebe ! On je smatrao kako je sad vikend napokon vrijeme da se m alo odmori od napornog posla, sefice, jezika i da bude malo sam sa sobom i svojim aktivnostima. Nismo bjezali od svojih obaveza samo nismo vidjeli obaveze i probleme onog drugoga.

On je smatrao da je meni super doma sa kcerkom cijeli dan "ne radim nista" i sta ja sad ocekujem da on, nakon napornog dana prepunog novih informacija stresa i hodanja penjanja nosenja instrumenata, preuzme nasu energicnu kcerku cim dode kuci s posla i nastavi se igrati s njom i ici u setnje s nama itd.
Ja sam smatrala da je njemu super na poslu jer uci nove stvari, uci jezik, druzi se sa ljudima, voza se okolo autom, vidi svasta, isprobava nove gablece i kobase, frikadele i kada dode kuci moze malo biti sa svojom kcerkom koja je mene cijelu noc i cijeli dan iscrpila svojom energicnoscu i baby igrama!

K. je smatrala da joj je pun k**** nadrndane i tuzne mame koja samo nesto ceka i tate koji se poigra s njom malo i onda opet pilji u mobitel.

Bili smo super happy kada nam je napokon stigao auto iz Hr. Mogli smo se vozati okolo, polako su se pocele otvarati trgovine, imali smo svoju slobodu za istrazivanje ! Mama i K. su cesce se mogle samo vozati i ici u druge parkove ... bilo je ljepse.

Tako smo jedan vikend otisli u taj Japanski vrt. Bila je jesen bilo je predivno ... Mama je htjela slikati i staviti sve na Instagram kao buduci podsjetnik na taj divan dan ali i da pocne pokazivati svima koji su vikali vratite se natrag da ovdje nije toliko lose. Da je lijepo i da ce biti lijepo jer i ona i tata zele da bude lijepo! Tata je pazio na K. vecinu vremena a K. je bila super happy sto tu ima svega i svacega i sto ima ljudi i jezerce i ribe i predivnog cvijeca!

Opet je bilo nezadovoljstva ... opet se nije cijenio sadasnji trenutak ! I to sve bas zbog toga svega sto se mjesecima dogadalo. Sto je svakome nedostajao njegov mir i sto je svatko pokusavao sam sa sobom rijesiti svoje probleme. Prestali smo pricati onako kako smo pricali na pocetku nase veze ! Prestali smo uzivati u trenutku i bazirali smo se samo na sranja koja nas cekaju ... znam da sam propustila tonu predivnih trenutaka s K. jer sam bila prejako naspanovana i u strahu i nervozna i zeljela vise i cekala da se krenu stvari dogadati jer nisam na njih mogla utjecati nego samo cekati.

Sada sam toga svjesna .. nakon 2 godine. Da je taj dan mogao biti puno ljepsi za sve! I sebe bih okrivila za to! Ja sam naspanovana, ja ne razumijem, ja zelim vise, ja imam feeling kao da ne doprinosim ja imam feeling kao da svi trebamo nesto jos.
D. ima problem sto stvari rjesava sam a ne samnom. ON sve to u svojoj glavi sam prolazi ... i ne dijeli. A tko bi i dijelio sa nenormalnom zenom koja je jos nenormalnija jer se ne dijeli!

Ove godine na moru smo imali Breakdown! Ove godine na moru je D. puknuo. Iako sam ja mislila da je sve super divno i krasno D. se nije tako osjecao.
Puknuo je, posvadali smo se ... rekao je neke stvari koje nisam shvacala!
Rekao je bas ovo sto sam tu napisala! Da sam teski kontrol freak i da forsiram i njega i K. sa svojim nekim idealima kako bi najobicnija situacija trebala izgledati.
Na moru sam i prije toga imala napade anksioznosti i panike !
Bas zbog toga ... jer ne znam otpustiti. Jer ne znam drugacije nego pod spagom sve!

Nitko me nije naucio kako hendlati nas zivot. Nitko mi nije pokazao kako se bude mama u danasnjem svijetu. Nitko mi nije rekao kako ce zapravo biti kad se preselimo.

Od Mora se trudim malo stati na loptu, opustiti i otpustiti .. biti fleksibilnija sama sa sobom pa onda s njih dvoje. Ne znam jel se to vidi. To cemo morat pitat D.
Ja vidim da su se stvari promjenile za mene u meni ... nije idealno i nisam tamo gdje bih zeljela biti sama sa sobom ali mislim da je bolje nego sto je bilo s prostorom za napredak !












Ovo se sad pretvorilo u ogroman post ali mislim da je to i poanta ovog Journalinga .. da nekako stvari izadu van !!

Pisem brzo !!



Post je objavljen 26.10.2023. u 09:34 sati.