Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

subota, 28.10.2023.

28.10.2023. Dan peti ...

Hello ekipa ...

danas moram zapoceti jednim malim dodatkom na jucerasnji post jer sam nakon citanja komentara shvatila da sam mozda izostavila neke stvari malo objasniti ili izraziti svoje misljenje malo bolje. Plakala sam jucer cijelo vrijeme i propustila napisati taj dio !!

Galaksija je napisala kako je ona sama Pomajka ... Ypsilonka je isto spomenula baku koja nije bila prava baka ali je bila pravija od pravije ..

Tu se zelim malo objasniti ...

Vjerujem Vam ... vjerujem da su takve veze i osjecaji moguci ... vjerujem da se tako osjecate i znam da se takve veze mogu ostvariti. U jednom dijelu moga zivota sam bila u vezi sa deckom koji je imao sina iz neke prve veze i druzila sam se i ja s njegovim sinom i bio mi je ekstremno drag i znam da bi da smo ostali skupa gledala njega isto kao svoga !

Meni je drago da K. ima H. i zove ga normalno Deda i voli ga, uvijek ga trazi na video poziv, uvijek pita za njega ... drag joj je ... druze se ... ali .....
Ne znam kako ce se dalje odvijati njihov odnos, iskreno mislim da ce sto je K. starija to biti sve bolje i bolje ... jer i ona nece biti toliko naporna da izazove negodovanja druge strane a i H. ce biti stariji bez energije za negodovanje :D

Vidjela sam nekoliko tih situacija gdje mi se nije svidjela reakcija ali sam pustila da se sve odvija kako si tko napravi ... K. sama to sortira i poslozi i postavi svoje granice. Meni osobno se urezalo u pamcenje i nisam happy .. ali ... nista necu napraviti jer vjerujem da moje dijete jako dobro osjeca energiju i prihvaca i postuje granice ako su joj postavljene. Naravno da ce kao svaka ziva osoba na svijetu te granice pokusati prijeci ili ih malo prosiriti ali isto tako kad osjeti da ne moze stat ce i bit ce sretna sto su tu jer onda odnos ima strukturu i ona se osjeca sigurnije kad zna sta smije sta ne! Zato pustam ali zivim sa tim svojim nekim saznanjima i uvidima ...

Zbog toga spominjem stalno onaj ali ...
Ima tu jos stvari koje ne zelim pisati javno nikad nigdje ... znam ih ja .. i svjesna sam da ne mozete imati jednaki uvid kao ja i postujem sve napisano s vase strane ! I znajte da Vam vjerujem i da znam da takve veze postoje .. i da su predivne i ja sam jako sretna sto ste mi ispricali i svoje price ...

Kojotica je pisala kako je tuzna sto nije stigla u bolnicu na vrijeme ...
Dan kada je moj Tajo umro je za mene zauvijek urezan duboko u sjecanje.
Tada sam bila u vezi sa gore spomenutim deckom. Moji roditelji su znali da nije bas neka prilika niti da je osoba za mene. Nije u pitanju bilo to sto on ima dijete, bilo je u pitanju sve ostalo, njegova familija i on sam. Bio je doslovno propalic koji se zbog mene malo sredio ... otisao u Dubrovnik na sezonu i imao neku paru kod sebe u dzepu pa je sve bilo oke.
Te sam godine i ja odlucila otici na sezonu u Dubrovnik!

Kao tinejderica i mladi adolescent sam se uvijek osjecala neshvaecno od strane roditelja ili mozda vise mame koja je imala utjecaj nad tatom i oni su uvijek bili Tim .. zajedno odlucivali o svemu i zajedno odgajali!
Imala sam potrebu bjezati. Zivjeti svoj zivot bez njihovih pravila, bez njihovih ogranicenja i bez njihovog planiranja moga vremena. Nesto sto sam najvise mrzila je kad mi Mama organizira dan ... ili kadaimam dogovore s prijateljima pa ona kaze ajd ides samnom na kavu u shopping .. i ja ladno kazem oke idem s tobom samo da bi se ona osjecala dobro a ne kao da sam ju odjebala ... a i jer sam voljela opustena druzenja s njom.
Moja mama je uvijek bila prva koja ce nas pustiti van i dozvoliti duzi ostanak. Mamam je bila prva koja me je pokrivala kad sam cijelu noc ostala vani i cugala s prijateljima nakon jedne utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije. Mama je bila popustljivija kad smo dosli kuci iz izlaska malo nacugani ... Tata nije mogao smisliti alkohol jer je njegov Stari bio alkoholicar.
Ali svejedno sam u drugim aspektima zivota osjetila tu neku kontrolu.
Nismo imali toliko novaca kao vecina mojih prijatelja, ali bili smo skladna obitelj. Svejedno mi je to kasnije pocelo smetati jer smo imali uvijek neka natezanja sa neplacenom strujom ili vodom ili ne znam ni ja tocno sto sve. Cijeli zivot sam slusala jos samo 5 godina da otplatimo kredit i da smo na nuli onda cemo ovo ili ono.
Nije nam nikad anista nedostajalo .. imali smo sve ... radili su i Mama i Tata sve sto su mogli za nas ,.. ali se uvijek osjecao taj grc vezano za novce i neki opusteniji zivot.

Krenula sam na fakultet i taman upoznala jednog decka nakon duge i mucne veze u srednjoj skoli. Ovaj decko je bio super ali njemu se nije studiralo .. pa se nije ni meni. Odustala sam od Faksa.
Nasla sam si posao i tamo upoznala svog sefa koji mi je za kratko vrijeme postao vise od sefa! Bio je malo samo stariji od mene ... i nisam bila ekstra zadovoljna ali je bio tu kad sam trebala.
Nije to dugo trajalo jer je covjek zelio vezu ali mene to nije zanimalo ... nakon nekog vremena istekla su mi studentska prava i dobila sam otkaz ...
Potrazila sam drugi posao i zaposlila se u lokalnom kaficu kao konobarica. Ne znam zasto ali bilo mi je ekstra. Imala sam svoje novce .. mogla sam si priustiti neke stvari onako sa strane iako sam jedan dio davala u kucu naravno. Nije bilo Faksa pa sam radila i izlazila i nikad nisam bila doma ... osjecala sam se lose jer nemam fakulteta nego samo glupu Gimnaziju i obecala sam svima i sebi da cu sljedece godine upisati neki faks ...

U meduvremenu sam imala svakakvih veza i vezica .. koje su bile sve skupa bijeg od mog zivota sa roditeljima ...
Na kraju sam sasvim slucajno upoznala jednog decka koji je opgodinama poslije bio moja tiha patnja .. onaj jedan o kojem sam nekad davno pisala .. onaj jedan koji me jos godinama kasnije tjerao da preispitujem sve oko sebe i svakog drugog decka, pa cak i svog muza!
Cekala sam u ono vrijeme oko 2 godine na njega ... cekala da se rijesi svojih demona kako bi mogao biti samo moj!
Nisam docekala i onda sam iz inata (ne znam tocno kome iz inata ali to sam bila ja ...) krenula s tim doticnim, gore spomenutim deckom koji je otisao raditi sezonu u Dubrovnik i nagovorio mene da idem s njim.

U meduvremenu sam bila upisala i drugi Fakultet i islo mi je stvarn o oke dok nismo dosli do Matematike i Hrvatskog koji su drzale profesorice koje su bile ogorcene sto rade gdje rade i pocele izmisljati svoja pravila. Hrvatski jezik na Fakultetu su ljudi prenosili na sljedecu godinu dok su predmete kao sto su Psihologija ili Socijologija i slicni rjesavali iz prve. Nije bilo do ne ucenja, bilo je do posebnih pravila.
Ostala su mi za rijesiti ta dva predmeta kako bih upisala 3. godinu, zadnju ... i odlucila sam da cu otici na sezonu, zaraditi nesto novaca i vratit se i rjesiti ta dva ispita i ajmo dalje.

U Dubrovniku je bilo predivno. Sama svoj gazda .. sa hrpom novaca. Sa cuganjem od jutra do sutra i poslom koji je bio jebeno tezak ali sam bila sretna. I on je bio tamo i zivjeli smo u nekom svom ruzicastom balonu ispunjenom nekom posebnom filozofijom i bilo je jebeno!

Moji doma su naravno sumnajli na sve to sto se dogada ali nisu nista govorili. Bilo im je cudno i prozirno sto smo se nas dvoje slucajno tamo sreli ... ali nisu htjeli nista govoriti jer mislim da su bili svjesni da bi mogla za zauvijek tamo ostati ako pokazu da znaju kakvo sranje radim.

Dosla sam doma ... imali smo odmah taj razgovor ... odmah razocarenje ... krajem tog ljeta se dogodilo toliko razocarenja, ali i toliko moga odbacivanja nekog oklopa kojeg sam do tad nosila na sebi pred njima. Pocela sam pusiti pred njima ... to je za mene bio big deal! Jos hrpa stvari je isplivala van ...
Nisu bili zadovoljni mojom vezom ...Branili su mi tog decka.

Inat .. to je nesto sto nisam mogla kontrolirat dok sam bila mlada ... Inatila sam se jako cak i kad je bilo na moju stetu .. nije me bilo briga. Znala sam biti toliko otupljena od svega .. mrzila sam Bozice i blagdane opcenito gdje su svi sretni i veseli i opusteni a ja sam bila najjadnija .. opijala sam se za svaki Bozic samo da ne osjetim.
Svaki blagdan sam bila van, s prijateljima, nacugana .. samo da ne osjetim. Samo da napravim neko sranje da osjetim da sam tu !

Moj brat je zivio u Puli .. sa djevojkom .. imao je neke ispite jos za rijesiti na Fakultetu ali rekao je da ide pa ce samo dolazit rjesavat ispite.

Meni je mama dala uvijet da ili ce se ona iselit iz naseg stana ili ja sa tim deckom ali da ne moze me gledati kako si ja unistavam zivot i provodim vrijeme s nekime tko nije za mene.
Odselila sam se ...
Moj tata je bio slomljen!
Mama nije pricala samnom nekoliko mjeseci. I kad bih dosla kuci da ih vidim ili kao u "goste" mama nije pricala samnom. Nije me ni pogledala ...
Bio je Bozic. Dosla sam im cestitiati. To je bilo 3 ili 4 mjeseca nakon preseljenja ... pricala je samnom jedva .. Tata je trcao oko mene. Jesi gladna jesi zedna ... evo ti 100 kuna za poklon .. jel ti treba nesto ... bilo mi ga je nekako jako zao vidjela sam koliko ga boli moja glupost ali nije prigovarao. NIje rekao nista da bi se ja vratila .. Postovao je moju retardiranu odluku i samo patio u sebi.

Par dana nakon tog Bozica me nazvala Mama. Tatat je zavrsio u bolnici .. imao je srcani!
Imao je toliko visok tlak da sa svim lijekovima nitko nije mogao spustiti mu tlak. Morali su koristiti onaj defibrilator kako bi mu srce vratili u normalu.
Napravili su i operaciju. Stavili mu stentove i nakon nekog vremena ga poslali kuci sa porukom vidimo se za 10 godina!
U tom prvom razgovoru gdje mi je rekla da je tata u bolnici mi je natuknula kako Tata nocima ne moze zaspati, kako place, kako ne moze vjerovati da bi njegova Princeza ovako sta napravila. Rekla mi je koliko se stresira zbog mene i kako ni jedna nevolja do sad u njegovom zivotu nije bila ovoliko bolna!

Proslo je oko 3 tjedna ...
Rekla sam Tati da cu doci do stana po neke svoje papire ... otisla sam dao mi je papire, i mama je bila pricljiva, zurila sam na posao ... dok sam izlazila jos me je ispitivao jesam oke jel mi treba sta, pruzao mi je papire i uzimala sam ih i taman kad sam ga htjela pogledati mama je prosla izmedu nas i nisam ga pogledala u oci. Poslije mi je bilo tesko i samo sam spustene glave izasla van iz stana i otisla. Rekla sam doci na kavu za dva dana kad budem radila popodnevnu smjenu.
Decko s kojim sam zivjela nije placao stanarinu za nas zajednicki stan i stanodavac je rekao da ce doci popricati s nama. Bila je srijeda ... cekali smo ga cijelo prijepodne. Tu srijedu sam trebala ici kod Tate na kavu a ja sam cekala idiotskog stanodavca za razgovor o idiotskom ne placanju stanarine za koje nisam ni znala da se ne placa! Nije bilo vremena isla sam na posao!

Poslije smjene otisla sam do kafica u kojem je radio moj decko. Primila sam poziv od susjede!
"Tata ti je umro!"
Trazila sam jednog decka da me odveze kuci a lik je vozio 20 na sat iako sam mu rekla kakva je situacija. Mislim da bih brze trcala od toga kako je on vozio! Pred zgradom je bila Hitna pomoc, bilo je uzasno ! Osjecaj je bio uzasan! I dalje nevjerojatno i dalje s nepovjerenjem sam se penjala na 4. kat!
Mama je hodala gore dolje po stanu, susjeda ju je drzala da ne padne i da ne ide smetati Hitnjacima.
Tata je lezao na podu njihove spavace sobe, nepomican, masirali su mu srce, 45 minuta bezuspjesno!

Brat je zivio u Puli sa djevojkom ... i samo je ejdan dan rekao ja dolazim kuci, Bilo je to oko Bozica!
Rekao je vratio sam se jer sam sanjao da je tata umro i plakao sam jer nisam bio tu ! Ne mogu si to dozvoliti, vracam se kuci.
2 mjeseca poslije brat usred smjene na polsu vidi svog jako dobrog prijatelja koji mu kaze moramo ici kuci, tata ti nije dobro. Sranje je!

Masirali su mu srce 45minuta... cekali su i mene i brata! Kada je Brat dosao stali su .. rekli su da je to to... nema dalje.. nema vise .. odavno je otisao ! Mama ga je vec nasla mrtvoga, u krevetu s mobitelom u ruci na cijem je zaslonu bila nasa zajednicka slika!

Zadnji puta sam primila poziv iz Hrvatske, od iste susjede koja mi govori da je mama ne Hitnoj ... da cekaju da ju doktor pregleda. Boli ju nije joj dobro ... a ja sam u Njemackoj !!
Cekala sam malo da vidim sto kaze doktor i onda odmahkupila avionsku kartu. Dosle smo za tjedan dana u Hrvatsku, mama je taman izasla iz bolnice nakon operacije Zuci. Njen tata je umro od raka zuci. Nije mi bilo svejedno sve dok ju nisam vidjela na video pozivu da je dobro!
Bile smo kod nje 3 tjedna .. da budem sigurna da je dobro !

Sada me zove i kaze A., moram na operaciju. Bruh je ... nije strasno ali moram to rijesiti! Dolazim !
Ovdje je bila drugacija situacija i moglo se planirati malo unaprijed ... i tako sada idemo u Hr na 2 mjeseca jer cemo operaciju spojiti sa Bozicem !

Znam taj osjecaj koji je Kojotica opisala ... jebeno znam koliko je usran! Zato letim odmah bez obzira sto je rutinska operacija ... druga je opca anestezija za osobu od sezdesetak plus godina u godinu dana!
Vjerojatno ne bih mogla bas ostati 2 mjeseca da imam posao. Vjerojatno bih planirala odlazak samo na 2 tjedna .. ali svejedno ... zbog onoga s Tatom ne propustam vise gledati ju u oci! Zagrliti ju i reci joj da je volim jer to nisam prije mogla prevalit preko usta! To bi znacilo da sam slaba i da imam osjecaje !
Sada kad imam K. govorim to svaki puta u svakoj prilici svojoj Mami!

Opet plakanje i danas .. cula sam da je dobro .. otpustanje !!

Idem nastaviti sa danom ...

Pisem brzo ...

28.10.2023. u 10:16 • 5 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.