I mi smo našeg tatu zvali tajo, baš mi je sad milo oko srca kad ovo čitam. Danas je mojoj mami 6 godina da je umrla. U bolnici, kao ja sada. Nismo se uspjele ni oprostiti od nje jer se sve tako brzo odvijalo i zbog krive procjene liječnika. Ja nisam mogla odmah doći u Rijeku kad je mama završila u bolnici, a kako je sve vodilo k tome da će nakonnoar dana doma, onda smo se dogovorile sestra i ja da mi dodjemo iz Njemačke kad mamu odpuste doma, jer će doma trebati pomoć. Na kraju je iznenada umrla. Mene još sad ždere zašto nisam odmah došla ali čovjek ne ide od najgoreg, računali smo da je važnije da sam kod nje doma, u bolnici je zbrinuta...jebiga. I ja ću ti svejedno rećo ono što ne želiš čuti: ne, nisi ti kriva. Od slomljena srca se umire samo u romanima za dokone domaćice. Pusti tu balkansku teatralnost tipa: on/ona ga je ubila, to ne vodi ničemu. Puno toga čovjek može izdržati, puno više negoli mi mislimo. Šta sve roditelji dožive i prežive, pa ih je velika većina ipak živa. Nisi kriva. Točka.
27.10.2023. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moje oboje roditelja je do sada trebalo biti mrtvo uz sva sranja koja su doživjela od mene i brata, a kasnije i puno gore stvari pa su evo živi.
Nešto drugo sam ti htjela reći: s majčine strane sam imala dvije bake. Majčinu majku i maćehu.
Kad god pričam o svojoj baki, a pisala sam i na blogu o njoj, kako sam joj se već klipača nakon izlaska, sred noći uvlačila u krevet uvijek pišem o maćehi.
Maćeha je bila moja baka, ova druga po krvi mi nije bila ništa. Nikada prema njoj nisam osjetila ljubav.
Moja baka nije bila sa mnom u krvnom srodstvu, ali je bila i ostala u mom srcu. Biti baka, majka, otac, to se treba zaslužiti, puno je to više od genetskog nasljeđa.
27.10.2023. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema suza. Neka ostanu samo predivna sjećanja. Sada da malo razbijemo težinu: istinita zgoda vezana za mog tatu, koji je prerano otišao:((( Vozimo se tako tata i ja iz Makarske prema Tučepima. Tata j tamo radio. Hotel Jadran. No, vozimo se tako i ja tati pričam baš neke nevjerojatne stvari, a on samo sluša. Ja sretna, kao prošlo mi je....Ali....Stižemo mi u Tučepe, izlazim iz kola, tata zatvara - pogleda me značajno i kaže, "Luki, zar misliš da je tata tintu pio?" :)))) Dakle, sve lađe su mi odmah potonule.....Eto! Glavu gore i samo ljepota! Grlim Te!
27.10.2023. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kojotica i Y. ti sve dobro kažu. Od riječi do riječi! Ja sam maćeha. Pomajka. Upoznala sam ga kad je imao 6. Danas ima 13. Starija sam od njega 13.5 godina. Nevjerojatno, ali ludo. Da, bila si u pravu, suprug je stariji od mene 10. Majka je stara kao biološki otac. Godište su i rastali su se dok je bio beba. Jednostavno nisu mogli skupa. Pas i mačka. Duga priča. Pomirila sam ih na prijateljskoj razini kad sam im se pojavila u životu. Nama dvjema ti ne prođe dan da ne telefoniramo i ne tipkamo. Postale smo najbolje prijateljice u tome svemu. Išle smo van za moj rođendan, ljudi koji znaju da je bivša žena mog muža su imali upitnike nad glavama. Face neprocjenjive. Moj i njen sadašnji se druže, svi skupa. Čak smo išli na zajedničko ljetovanje. Kad smo u Hrvatskoj, svaki dan smo svi zajedno. I za dijete je to odlično. On i sam kaže da je to najbolje što mu se moglo dogoditi jer nije proživio traumu da pati u procesu rastave. Njegov očuh je od mene stariji 17 godina. Znači, dijete ima različite generacije u svom odgoju. Očuh mu je prvi, s njim živi od druge godine i moj muž se ne ljuti. Tata 1 i tata 2. Dijete ima sestru po majci i očuhu koja isto kaže tata 1 i tata 2. :) Malu nikad ne razdvajamo. Nikada. Primjerice, ako on dobije poklon, mora dobiti i ona. Ide se u restoran, malena ide s nama. Za svaki blagdan, svaki rođendan jednako. Ofc, dijete me ne zove pomajkom jer bezveze. Jednog dana kad odraste, on će biti moj najbolji prijatelj. I sada je, ali još je tu odgoj. Ali, meni nema ljepše od tog našeg zajedničkog odnosa. Mene je to dijete s ove naše strane stavilo za svoj autoritet. Ja sam ona koju je pitao za dopuštenje i pita kad smo skupa "jer ti ćeš mi reći ono što bi rekla moja mama", mene zove za savjet, kad se treba pojadati, kad trebamo naći rješenje, kad trebamo pisati zadaće preko Vibera, svašta nešto. Čujemo se pozivom prije nego što ode u školu, kad se vrati iz škole i prije spavanja. Između ako trebamo nešto raspraviti oko odgoja, ponašanju, ovisno o situaciji... Sve oko škole i njegovih obaveza te aktivnosti dogovaramo i sređujemo nas dvije. Kad on kaže - ti ćeš jednog dana roditi moju sestru ili brata... i što ima veze što si toliko malo starija od mene - zaštitila si me kad si trebala, zube si pokazala svaki put, odgajaš me, nekad mislim da si samo mlađa verzija moje bio. mame u potpunosti jer ste iste po svemu, ali mama si... *-* Želim reći, nema veze krv s ničim. Umirem od brige kad on ima važne datume, preglede i slično. Nisam osoba koja će tepati, biti njeeeežna, strahovito topla, ne volim se grliti, aliiiiii djelujem na svim razinama koje su u mojoj moći. Moj otac isto neće biti prenježan djed, ali dječurlija je fascinirana njime. Njegovim karakterom, sposobnostima i mama se može slikat. :) Svim silama sam zahvalna što imamo ovakav odnos i što hendlamo. I taj veliki bebač će u gimnaziju za godinu i pola kao što smo nas dvije išle pa jednog dana na faksić. Kako je vrijeme brzo prošlo, a još je jučer bio ona mala mrvica koja konstatno pada gdje god se okrene oko sebe. :))) Za božićne blagdane nam dolazi u Njemačku i onda poslije svi skupa idemo u RH. Weeeee, ja se spremam da dođe otkad smo se vratili iz RH. :') Već sam isplanirala što ćemo raditi koji dan, gdje ćemo ići, pripremila poklon...
28.10.2023. (01:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snaga Tvokuna
Moj Tatko i ja ...
27.10.2023. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Želim ti manje suza. Suza zove suzu. Osmjeh, osmjeh!
27.10.2023. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kojotica
I mi smo našeg tatu zvali tajo, baš mi je sad milo oko srca kad ovo čitam.
Danas je mojoj mami 6 godina da je umrla. U bolnici, kao ja sada. Nismo se uspjele ni oprostiti od nje jer se sve tako brzo odvijalo i zbog krive procjene liječnika. Ja nisam mogla odmah doći u Rijeku kad je mama završila u bolnici, a kako je sve vodilo k tome da će nakonnoar dana doma, onda smo se dogovorile sestra i ja da mi dodjemo iz Njemačke kad mamu odpuste doma, jer će doma trebati pomoć. Na kraju je iznenada umrla. Mene još sad ždere zašto nisam odmah došla ali čovjek ne ide od najgoreg, računali smo da je važnije da sam kod nje doma, u bolnici je zbrinuta...jebiga.
I ja ću ti svejedno rećo ono što ne želiš čuti: ne, nisi ti kriva. Od slomljena srca se umire samo u romanima za dokone domaćice. Pusti tu balkansku teatralnost tipa: on/ona ga je ubila, to ne vodi ničemu. Puno toga čovjek može izdržati, puno više negoli mi mislimo. Šta sve roditelji dožive i prežive, pa ih je velika većina ipak živa. Nisi kriva. Točka.
27.10.2023. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Dobro ti kaže @kojotica to o krivnji.
Moje oboje roditelja je do sada trebalo biti mrtvo uz sva sranja koja su doživjela od mene i brata, a kasnije i puno gore stvari pa su evo živi.
Nešto drugo sam ti htjela reći: s majčine strane sam imala dvije bake. Majčinu majku i maćehu.
Kad god pričam o svojoj baki, a pisala sam i na blogu o njoj, kako sam joj se već klipača nakon izlaska, sred noći uvlačila u krevet uvijek pišem o maćehi.
Maćeha je bila moja baka, ova druga po krvi mi nije bila ništa.
Nikada prema njoj nisam osjetila ljubav.
Moja baka nije bila sa mnom u krvnom srodstvu, ali je bila i ostala u mom srcu.
Biti baka, majka, otac, to se treba zaslužiti, puno je to više od genetskog nasljeđa.
27.10.2023. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Proglasi
najvrjedniji sastojak ovog sjećanja je LJUBAV i to je jedino važno
27.10.2023. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Nema suza. Neka ostanu samo predivna sjećanja. Sada da malo razbijemo težinu: istinita zgoda vezana za mog tatu, koji je prerano otišao:((( Vozimo se tako tata i ja iz Makarske prema Tučepima. Tata j tamo radio. Hotel Jadran. No, vozimo se tako i ja tati pričam baš neke nevjerojatne stvari, a on samo sluša. Ja sretna, kao prošlo mi je....Ali....Stižemo mi u Tučepe, izlazim iz kola, tata zatvara - pogleda me značajno i kaže, "Luki, zar misliš da je tata tintu pio?" :)))) Dakle, sve lađe su mi odmah potonule.....Eto! Glavu gore i samo ljepota! Grlim Te!
27.10.2023. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Kojotica i Y. ti sve dobro kažu. Od riječi do riječi!
Ja sam maćeha. Pomajka. Upoznala sam ga kad je imao 6. Danas ima 13. Starija sam od njega 13.5 godina. Nevjerojatno, ali ludo. Da, bila si u pravu, suprug je stariji od mene 10. Majka je stara kao biološki otac. Godište su i rastali su se dok je bio beba. Jednostavno nisu mogli skupa. Pas i mačka. Duga priča. Pomirila sam ih na prijateljskoj razini kad sam im se pojavila u životu. Nama dvjema ti ne prođe dan da ne telefoniramo i ne tipkamo. Postale smo najbolje prijateljice u tome svemu. Išle smo van za moj rođendan, ljudi koji znaju da je bivša žena mog muža su imali upitnike nad glavama. Face neprocjenjive. Moj i njen sadašnji se druže, svi skupa. Čak smo išli na zajedničko ljetovanje. Kad smo u Hrvatskoj, svaki dan smo svi zajedno. I za dijete je to odlično.
On i sam kaže da je to najbolje što mu se moglo dogoditi jer nije proživio traumu da pati u procesu rastave. Njegov očuh je od mene stariji 17 godina. Znači, dijete ima različite generacije u svom odgoju. Očuh mu je prvi, s njim živi od druge godine i moj muž se ne ljuti. Tata 1 i tata 2. Dijete ima sestru po majci i očuhu koja isto kaže tata 1 i tata 2. :) Malu nikad ne razdvajamo. Nikada. Primjerice, ako on dobije poklon, mora dobiti i ona. Ide se u restoran, malena ide s nama. Za svaki blagdan, svaki rođendan jednako.
Ofc, dijete me ne zove pomajkom jer bezveze. Jednog dana kad odraste, on će biti moj najbolji prijatelj. I sada je, ali još je tu odgoj.
Ali, meni nema ljepše od tog našeg zajedničkog odnosa.
Mene je to dijete s ove naše strane stavilo za svoj autoritet. Ja sam ona koju je pitao za dopuštenje i pita kad smo skupa "jer ti ćeš mi reći ono što bi rekla moja mama", mene zove za savjet, kad se treba pojadati, kad trebamo naći rješenje, kad trebamo pisati zadaće preko Vibera, svašta nešto. Čujemo se pozivom prije nego što ode u školu, kad se vrati iz škole i prije spavanja. Između ako trebamo nešto raspraviti oko odgoja, ponašanju, ovisno o situaciji... Sve oko škole i njegovih obaveza te aktivnosti dogovaramo i sređujemo nas dvije.
Kad on kaže - ti ćeš jednog dana roditi moju sestru ili brata... i što ima veze što si toliko malo starija od mene - zaštitila si me kad si trebala, zube si pokazala svaki put, odgajaš me, nekad mislim da si samo mlađa verzija moje bio. mame u potpunosti jer ste iste po svemu, ali mama si... *-*
Želim reći, nema veze krv s ničim.
Umirem od brige kad on ima važne datume, preglede i slično.
Nisam osoba koja će tepati, biti njeeeežna, strahovito topla, ne volim se grliti, aliiiiii djelujem na svim razinama koje su u mojoj moći.
Moj otac isto neće biti prenježan djed, ali dječurlija je fascinirana njime. Njegovim karakterom, sposobnostima i mama se može slikat. :)
Svim silama sam zahvalna što imamo ovakav odnos i što hendlamo. I taj veliki bebač će u gimnaziju za godinu i pola kao što smo nas dvije išle pa jednog dana na faksić. Kako je vrijeme brzo prošlo, a još je jučer bio ona mala mrvica koja konstatno pada gdje god se okrene oko sebe. :)))
Za božićne blagdane nam dolazi u Njemačku i onda poslije svi skupa idemo u RH. Weeeee, ja se spremam da dođe otkad smo se vratili iz RH. :') Već sam isplanirala što ćemo raditi koji dan, gdje ćemo ići, pripremila poklon...
28.10.2023. (01:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...