Kasnim

Pas je bio kod veterinara jer si je izgrizao rep i šapicu.
Manipulator.
Ima prekrasno dvorište i dobio je ozbiljnu zabranu ulaska u kuću, a to njegova nježna duša nije mogla podnijeti.

Razmišljam da si počnem gristi ruke, ali znam kako bi si sama morala zamatati rane, s ranama na rukama bih radila i vozila psa veterinaru. To mi se ne da.

Pas je dobio cijeli tretman ja sam izvisila!
Pseto razmaženo se mora vući po kući i ostavljati dlake po svuda!
Trebalo je to odmalena na lanac! :)
( Isto kao što je i djecu trebalo koji put sprašiti po guzici!)

Uvijek kasnim sa spoznajama.


Grane smo na vjetru

Bila sam na groblju.
Kad legnem dužinom tijela na grobnu ploču, to je najbliže što ću mu ikada biti, mama dobije napadaj.
Ignoriram je.
Šizi pa se smiri.

- Ljudi gledaju, šta radiš jesi ti normalna?
Odgovaram s jebe mi se, nek gledaju, a mislim si tko je normalan? Gdje ti živiš? Zar ništa nisi naučila?

Nikada nisam dobila priliku tugovati.
Utopiti se u tuzi.
Ne dići se iz kreveta.
Završiti zavezana na odjelu psihijatrije.


Borila sam se održati, da mogu vidati rane, spremati jelo, voditi psa veterinaru, održavati žive.
Trebala sam si dopustiti da se raspadnem.

Uvijek kasnim sa spoznajama.
Uvijek prokleto kasnim.