semper contra
srijeda, 30.12.2015.
Smijeh liječi 16
Razgovor dvojice vremešnih nakon Božića
Mujo, Fata i mobilni telefon !
Došao Mujo iz Njemačke na godišnji odmor i donio pun kofer poklona. Fata u koferu pronađe i nešto malo crno, duguljasto, sa malim ekranom.
-Mujo, a što ti je ovo malo crno? - pita Fata.
-To ti je ženo, mobilni telefon.
-A što je to mobilni telefon?
-Pričekaj malo, pa ću ti objasniti. Prvo mi napuni kadu toplom vodom i pjenom.
Fata uradi kao što joj je rečeno.
Mujo uze mobilni, ode u kupaonicu, uvali se u kadu, pa poče birati broj.
U dnevnom boravku zazvoni telefon.
-Halo! – javi se Fata
-Fato dušo, dođi da mi opereš leđa, a onda ćemo dva sata voditi ljubav!
-Ma ne mogu sada, došla ona moja budaletina iz Njemačke! - tiho će Fata pa brzo spusti slušalicu.
Kako Hrvat vidi svoje susjede
Hitno
Doktora prijatelji zovu doma telefonom na kartanje.
-Dolazim odmah!
Žena ga upita:
-Dragi, zar je tako hitno'
-Jako, draga, već su tri doktora tamo.
Vatrogasni
Vraća se vatrogasac s intervencije, a na mjestu njegove kuće zgarište.
-Kako? Meni vatrogascu izgorjela kuća?
-Sam si kriv, kaže žena, zabranio si mi da te na posao zovem mobitelom.
Glavobolja
Sretnu se u gradu Mujo i Haso:
-Kud ćeš, Mujo?
-Tražim po cijelom gradu da mi daju nešto za glavu.
-A koliko misliš dobiti za nju?
Soba
Mujo doputovao u strani grad i potražio sobu u hotelu.Uslužni hotelijer se ispričavao:
-Imamo vrlo mnogo gostiju, ali već ćemo naći kutić za spavanje. Moram vam priznati da smo jako ograničeni…
Mujo upada u riječ:
-To mi ništa ne smeta, ni ja baš ne spadam u najpametnije.
Odšteta
-Moja knjiga humora donijela mi je veliki novac, hvali se pisac prijatelju.
-Što, bila je takva uspješnica?
-Ne, nego sam dobio veliku odštetu jer me izdavač bacio niz stepenice!
Odmor
Čovjek zove centralu tvrtke:
-Mogu li dobiti gospodina direktora?
-Žao mi je. Malo je prilegao kako bi se odmorio nakon noćnog puta.
-A mogu li dobiti njegovu tajnicu?
-Pa, zar niste čuli što sam vam reako?
San
Došao čovjek psihijatru i kaže:
-Doktore, imam jedan veliki problem. Često sanjam isti san. Preda mnom su velika vrata, ja ih guram i nikako da ih otvorim.
-Ne razumijem. A što piše na vratima?
-Piše: „VUCI“!
Novac
Na jutarnjoj kavi razgovaraju dvije prijateljice (naravno plavuše):
-Baš me zanima što su žene ranije nalazile kod muškaraca?
-Kako ranije?
-Pa dok još nije bio izumljen novac.
Kako Srbin vidi svoje susjede
Pažnja
Došao pastir u crkvu ispovjediti se.
-Je si li pazio na Božje zapovijedi?
-Nisam, velečasni.
-Je si li pazio na sve ono što sam ti prošli puta oprostio?
-Nisam, velečasni.
-Pa na što si onda pazio?
-Na ovce, velečasni!
Robinzon
-Tko je to na plaži?
upita putnik kapetana luksuznog putničkog broda ugledavši dalekozorom na otočiću bradatog, zapuštenog čovjeka kako maše kao lud.
-Nemam pojma, ali se jako razveseli svaki put kad prođemo!
Izbori su završili. Možemo rezimirati rezultat.
Oznake: malo smijeha za Novo leto
utorak, 29.12.2015.
Božina kućica
Prije dva dana dobih od jedne moje vjerne čitateljice parodiju na pjesmu Branka Ćopića „Ježeva kućica“ pod naslovom „Božina kućica“. Uz malu preinaku i dodanih nekoliko stihova na kraju predajem je štovanim blogerima na čitanje.
Po mostu novom, bez staze, puta
Božidar Petrov povazdan luta.
Lovom se bavi, često ga vide
s Prgometom na kavicu ide.
Ponoći jedne, gledali svi smo,
s rezultatima došlo mu pismo.
Šalje ga svima Hrvatin Branko:
"Na izborima prošli svi ste vi tanko."
Tomica javlja: "Božo, moj brate,
dogovor s nama pravi je za te.
Dođi na kavu u našu stranku,
mi ćemo sredit i Narodnu banku.
Nježno te grli medena lica
i pozdrave šalje frend Tomica."
"K nama Božo " Zoran sve guče,
vabi ga, zove, za ruku vuče.
Al Božo Petrov osta pri svom:
"Draži su meni - spremni za dom!"
A nešto poslije, vidjeli nismo,
I Prgomet, kažu, dobio pismo.
(I nije pismo već esemes,
il' možda e-mail, nosi ga bijes.)
Adresa kratka, pametnom dosta:
Za Prgometa, da siđe s Mosta.
U pismu piše:"Prgomet, brate,
dođi ti k nama, mislimo na te.
Sastanak naš će ostati tajna,
rasvjeta baš je kod mene sjajna.
Večeru finu ja za te spremam.
Problem je samo - zavjese nemam."
Zeznu se Drago, dođe na kavu,
snimatelji već mu proširiše slavu:
došli su tamo jer vole šalu
da svi vide Dragu budalu.
"Moja je stranka čvrsta ko hrid,
ne plaši mene nit' Živi zid,
ni Hrast, ni Grozd ni biljke druge
Za pregovore spreman sam duge.
Prgomet reče, pa se pokupi,
a MOST-u hrabro vrata zalupi.
* * *
Ne prođe mnogo a Božo je snio
kako ga lako Tomo prevario.
Jer Tomo uopće Božu ne 'šmira',
Kanađanina za mandatara bira.
A Božo jadan da agoniju skrati
misli kako da se u Metković vrati.
I bolje mu tako, nema tu spasa,
opkoljen je jatom morskih pasa.
Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Pričat ću i to potanko, znaj.
Uz more danas, bez staze, puta,
Ribar Božo lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.
Oznake: BP
nedjelja, 27.12.2015.
Bratstvo i jedinstvo
Kad već nije moguće 'bratstvo i jedinstvo' među ljudima (Hrvatima i Srbima), dobro je da može između Mrkve i Graška.
Oznake: bratstvo i jedinstvo
srijeda, 23.12.2015.
Želja
Oznake: čestitka
utorak, 22.12.2015.
Kameleoni
Trenutačna, a možebitno i konačna, situacija glede a u svezi tko će nam krojiti kapute, dizati lovu iz džepova i futrati svoje slijedećih četiri godine. Kameleoni su izgleda ipak konačno odabrali boju: plavu. Ne vjerujem da će, ako se uhvate vlasti, istu ispustiti prije nego im istekne rok valjanosti.
P.S.
Da preduhitrim napade s lijeva, s desna ili iz sredine: sasvim je svejedno da li mi lopovi, nesposobnjakovići ili kameleoni vade pare iz džepa i upropaštavaju Državu. Domovina će ostati kako to u himni i piše: Lijepa naša domovino.
Oznake: Je li kraj trakavice zvane Izbori?
srijeda, 16.12.2015.
Nova mogućnost za uspješni biznis
Prije nekoliko dana J.L. donio je vijest da su naši „dubokoumni“ pravnici osmislili, a zakonodavno tijelo, tzv Sabor, donio jedan od milion zakona koji omogućuju snalažljivima, promućurnim i ne baš moralnim poduzetnicima da napune svoje džepove parama koje bi inače trebale završiti u državnom proračunu.
Naime, prema toj hvalevrijednoj, ali neoprezno donesenoj odluci, od osmog ovog mjeseca moguće je doniranje hrane bez plaćanja PDV-a. Kažu, da li i to dolazi od 'genijalaca' koji su osmislili novi zakon, da je do sada hranu bilo jeftinije uništiti nego je donirati. Vrlo vjerojatno, no to ne vrijedi samo za hranu, nego i za sve što čovjek napravi pa onda uništi. Od hrane, preko kuća do države.
Pročitavši taj tekst prva mi je pomisao bila: „Pandorina kutija za nove malverzacije je otvorena!“
Nije se ta moja misao ni 'ohladila, kad se prije dva dana u istim novinama pojavila 'bombastična' vijest koja, sažeta, glasi:
Porezni obveznici financiraju poticanu stanogradnju, a profiteri ih beskrupulozno daju u najam ili ih prodaju po puno većoj cijeni.
Modus procedendi oliti način postupanja znatiželjan ili čak zainteresiran čitatelj može naći u spomenutim novinama.
Eksperti za traženje rupa u zakonima (naši zakoni imaju rupa ko švicarski sirevi) koje donose polustručni ili čak nestručni „sjeditelji“ u saborskim klupama našli su, eto, način da se obogate zahvaljujući tim rupama. Ne bi me začudilo ni iznenadilo da među tim „ekspertima“ ima i poneki „sjeditelj“ iz saborskih klupa.
Kako se nemam namjeru baviti biznisom oko doniranja hrane, neću svoju sivu masu zamarati traženjem rupa i u tom zakonu. No siguran sam da pravi 'maheri' u traženju rupa imaju već razrađeni plan i program (za razliku od političkih stranaka koje se već mjesecima za vlast bore) kako iskoristiti ponuđenu šansu da kroz doniranje hrane bez PDV-a napune svoje, ko vreća, duboke džepove.
Oznake: novi biznis
ponedjeljak, 14.12.2015.
Život
Šećem ulicom. Prolazim pokraj praznih kuća: prodaje se. Pokaraj praznih prodajnih prostora: prodaje se ili iznajmljuje. Sve je toga više i u mom gradu. I tako gledajući te otužne slike spontano mi navru stihovi:
KUĆE SE PRAZNE…
…GROBLJA SE PUNE…
…UMRLI ŠUTE…
…ŽIVI SE BUNE.
Da li se na to sveo život. Nije baš nešto prikladno za ovo predbožićno vrijeme, ali … Ipak sam semper contra.
četvrtak, 10.12.2015.
Misao dana
Današnji Jutarnji na stranicama priloga Razbibriga donosi u redovitom kutku „Misao dana“ misao hrvatskog velmože, vojskovođe i pjesnika Fran Krste Frankopana (1643.-1671.).
O toj povijesnoj osobi, kao uostalom i o ostalima koji obilježiše povijest, razni ljudi imaju različita mišljenja. Počesto sasvim suprotna. Pročitavši, pak ovaj citat, ne mogu a da mu ne odam veliko priznanje na pronicljivosti i dugovječnosti te njegove mudre izreke.
Ne znam da li je redakcija J.L. svjesno ili pak nesvjesno odabrala ovu sentenciju u vrijeme jalovih pregovora naših političkih stranaka, ali ona bjelodano pokazuje da se u ovih gotovo 350 godina od njegove smrti mnogo toga promijenilo nije.
* * *
Premda ova godišnjica smrti Prvog Predsjednika nije neka okrugla (1999.-2015.), ne mogu se je ne spomenuti upravo u kontekstu gore navedenih riječi.
Ne spadam u fanatične štovatelje dr Franje Tuđmana. Dapače, mislim da je, sklon autokraciji, propustio povijesnu šansu, kad je već uspio izboriti samostalnost Hrvatske, ući u povijest i kao onaj koji je od Hrvatske napravio uzoritu demokratsku državu, zemlju vladavine prava, zemlju prosperiteta i blagostanja. I to sam mu uvijek zamjerao.
Kako, međutim, vrijeme prolazi, kako se na pozornici pojavljuju sve nova i nova lica kao Predsjednici, Premijeri, saborski zastupnici, ministri etc., moram mu ipak priznati jednu stvar: Predsjednik Tuđman imao je viziju, i sviđala se ona nekome ili ne, on je tu svoju viziju nastojao ostvariti. Koliko je u tome uspio nije na meni da sudim. O tome će svoju riječ reći tzv „povijesna distanca“.
Njegovi nasljednici, pak nemaju nikakve vizije, a što dalje to je sve gore. Upravo za njih vrijedi citirana misao Fran Krste Frankopana.
Oznake: Fran Krsto Frankopan, Franjo Tuđman
ponedjeljak, 07.12.2015.
Sudbina pjesnika
7. 12. 2000.-7. 12. 2015.
Danas navršava 15 godina od smrti velikog Vlade Gotovca, netipičnog političara, pjesnika i velikog ljubitelja ozbiljne glazbe. Mnogi ljudi ni ne znaju za ove dvije potonje preokupacije. Za ovu posljednju pak ne bi znao ni ja, da jučer ne slušah na trećem programu HR razgovor s Vladom Gotovcem, snimljenog 16. travnja 2000. godine, sedam mjeseci prije njegove smrti, u okviru emisije „Klasična večer zagrebačkih šišmiša“. Slušajući ga, nisam nikako mogao otjerati sliku kad ga je jedan 'domoljub' u vojnoj uniformi, časnik HV, lipnja 1997. na predizbornom skupu na pulskom Trgu Forum, opalio po glavi kopčom vojničkog remena. Razlog: nije se slagao s Gotovčevim mišljenjem da „hrvatska vojska ne smije biti stranačka, kao i da časnici ne bi smjeli sudjelovati na izborima i manipulirati vojnom odorom.“
Jučer čitah u J.L. članak Tomislava Čadeža „Kakav je to svijet koji skida glave pjesnicima“. Prenosim ga u skraćenom i nešto izmijenjenom obliku, misleći:
„Imao je Vlado i sreću što je bio u Hrvatskoj a ne, primjerice, u Saudijskoj Arabiji.“
Ashraf Fayadh
1980. – 2015.?
Evo zašto:
Neka ogledalo objasni kako
lijepa si!
Uklonite prašnjav kup riječi,
dišite duboko,
Sjeti se koliko sam volio te
I kako se cijeli slučaj pretvorio u
strujni udar
koji bi mogao prouzročiti
požar...
na praznom skladištu!
Stihovi, pjesnici, tko za njih danas još mari. Palestinac Ashraf Fayadh svestran je umjetnik, avangardni slikar, kustos, promotor umjetnosti, crtač, pisac. Ali neće još dugo. Glavu će mu odrubiti, sabljom, na gradskom trgu. Svjetina će se okupiti, djeca među njima, neki će samo proći, neki zastati, tišina, sunce upeklo, a njegova će se glava zakotrljati u prašinu.
Ashraf Fayadh osuđen je na smrt prije nekoliko dana u Saudijskoj Arabiji jer je, među ostalima, napisao te stihove. Optužen je za svetogrđe jer je, eto, godine 2008. objavio knjigu ljubavne poezije "Upute iznutra", koja navodno sadrži i ateističke stavove.
Lani je osuđen na četiri godine zatvora i osamsto udaraca bičem. Žalio se i viši sud presudio je: odrezat će mu glavu.
Nije nevažno: Fayadh je apatrid, bez državljanstva.
Pjesnici diljem svijeta smjesta su digli graju. Kao vrapci na glavnom gradskom trgu. Htjeli bi osloboditi druga. Njemačko P.E.N. ovih ga je dana primio kao počasnog člana.
Već dobrano teče žalbeni rok od mjesec dana. Kad istekne, na redu je krvnik. Fayadhovi kolege kažu da bi mu glava možda ostala na ramenu i bio bi zbog svojih stihova tek unakažen bičem i utamničen da nije, povrh svega groznog što je napravio, objavio na internetu snimku javnog bičevanja nekog nesretnika u Abhi. Vjerska policija to mu neće oprostiti…
Pogubljenje u najmračnijoj državi na planetu i nije neka rijetkost. Od 2007. do 2010. godine javno je u Saudijskoj Arabiji pogubljeno odsijecanjem glave 345 ljudi. (A pjesniku će odsjeći glavu što je na internetu objavio sliku javnog bičevanja. Op.s.c.)
Saudijskom Arabijom vlada obitelj Saudi čiji se mnogobrojni prinčevi, prema pisanju zapadne štampe, kad dođu u Europu ne ponašaju samo dekadentno i troše enormne količine dolara na ekstravagantne predmete, nego ih po zapadnjačkim hotelima uhićuju pa puštaju jer sodomiziraju sluge, siluju sluškinje, šmrču kokain…A svi bi oni po zakonima koje su sami donijeli trebali biti osuđeni na deset do pedeset smrtnih kazni odsijecanjem glave.
No što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu.
Obitelj Saudi kupa se u nafti a kako su uz Zapad, on im se klanja do zemlje i progledava kroz prste sve njihove 'nestašluke'. 'Nestašluke' zbog kojih taj isti Zapad, zemlje koje mu nisu sklone, uz opravdanje da takve 'nestašluke' skrši, napada „svim raspoloživim sredstvima“. Jedino ne odsijeca glave, već, po njegovom mišljenu diktatore, vješa ili pak ih ubija bez suđenja. Ne svirepo odsijecanjem glave sabljom, već civilizacijski - metkom.
Ashrafa Fayadha će možda pogubiti, ali Saudijci se to ne bi usudili da ih u svemu zlu što čine ne podupiru tobože najciviliziraniji vođe zapadnog svijeta, o kojima najciviliziraniji pjesnici zapadnog svijeta uglavnom šute.
subota, 05.12.2015.
Krivica „nedorečenog Ustava“
„Kada ni jedan od pisaca Ustava ne zna koje bi sljedeće poteze trebala poduzeti predsjednica države, ako joj u dogledno vrijeme ni jedna od najvećih opcija ne dokaže da raspolaže s većinskom potporom u Saboru, to je najbolji dokaz koliko je naš najviši pravni akt nedorečen“, piše na početku Dnevnog komentara Suzana Barilar, novinarka i kolumnistica Jutarnjeg lista.
Nekoliko stranica dalje, kolumnistica istog lista Jelena Lovrić u svojoj kolumni Linija života članak na istu temu počinje s:
„Ni Ustav nije predvidio takvu situaciju u kakvoj se Hrvatska trenutno nalazi.“
Odakle sad ta „nedorečenost“ i „nepredvidljivost“ takve situacije u „najvišem pravnom aktu“?
Po mom laičkom mišljenju i jedno i drugo pokazuje i dokazuje da su osobe koje su taj akt pisale neznalice. Neznalice, pak, ne smiju raditi poslove koje ne znaju. Ako ga ipak rade, i pri tomu još posao obave traljavo, trebaju za to, kako se to danas rado govori u političkim krugovima, i „odgovarati“.
Pod pojmom „odgovarati“, moja malenkost smatra da dotična osoba ili osobe moraju biti privedene sudu. Utvrdili li se da je Ustav zaista „nedorečen“ i da nije „predvidio“ takvu situaciju trebaju biti kažnjeni.
Povucimo paralelu s poslovima koji nisu vezani za politiku.
Kad bi, primjerice, proračun statike zgrade radila osoba koja ne zna računati pa bi se zgrada srušila, Neznalica bi završila na sudu.
Ako bi operaciju izvela osoba koja to ne zna a pacijent umro, Neznalica bi opet završila na sudu.
Jedino ako osoba koja piše Ustav (u konkretnom slučaju jedna od tih osoba je Vladimir Šeks) napiše taj akt tako da se, u slučaju kao što je sad, ne zna što Predsjednica treba raditi, a što je najgore ne zna ni on, on je pravna Neznalica i treba mu suditi.
I to ne na način da dotični „mora naći neka nova rješenja da bi se u budućnosti izbjeglo da svatko na svoj način tumači ustavno-pravnu regulativu“ (citat iz trećeg članka istih novina), već na višegodišnji zatvor jer je Državi prouzročio štetu: financijsku (ponovljeni izbori), moralnu (rušenje ugleda u svijetu) i zbog unošenja nemira u narod.
Međutim kad su u pitanju političke Neznalice onda pravilo da im treba suditi, ako su svojim činjenjem proizveli štetu, ne vrijedi. Pa makar je glavni kreator tog 'šupljeg' Ustava, Vladimir Šeks, ovih dana i sam priznao „nedorečenost Ustava“.
Možebitno da baš zato što on smatra da je pat situacija nastala zbog „nedorečenosti Ustava“ (kao da ta „nedorečenost“ nije posljedica njegovog neznanja) on neće (pače, on misli da ne treba) odgovarati zbog toga.
Jer nije kriv kreator „nedorečenog Ustava“, već krivica leži u „nedorečenom Ustavu“. Moglo bi se, u tom svjetlu, reći: nije kriv statičar što se srušila zgrada, kriva je zgrada.
petak, 04.12.2015.
Nešto je trulo…
…al' ne u državi Danskoj!
Misli danas (hrvatski) Hamlet.
Oznake: hrvatski Hamlet
četvrtak, 03.12.2015.
„Joooj kak' smo važni“…
…i dodaje: „A do jučer nisu ni znali za mene!“
Možda bi za sve nas bilo bolje da je, nakon ove cirkusijade oko konstituirajuće sjednice „kokošinjca“ kojoj je kumovao i dotični s „malo hoću, malo neću biti Predsjednik Sabora“, i dalje ostao nepoznat.
Oznake: Podolnjakov salto mortale
utorak, 01.12.2015.
Smijeh liječi 15
Student
Student piše roditeljima:
„Već mi se dugo ne javljate. Pošaljite mi 300 eura da znam da ste dobro.“
Razvod
-Što vam je muž tog jutra prvo rekao nakon što se probudio? upita odvjetnik stranku.
-Pitao me: „Gdje sam ja to, Katice?“
-I zašto vas je to uzrujalo?
-Moje je ime Vesna!
Nesreća
U uredu:
-Zašto danas nema tvog prijatelja na poslu?
-Ah, sinoć je nastradao i završio na kirurgiji.
-Ali, vidio sam ga u baru s zgodnom ženom.
-Da, i ja. To je bila moja žena.
Mjera
Učitelj pita malog Ivicu:
-Koja je mjera veća od metra?
-Metar i pol, odgovori Ivica kao iz topa.
Rajčica
Sjedi luđak u vrtu ludnice i razgovara s rajčicom.
-Čuj, zašto već sat vremena razgovaraš s rajčicom?, upita ga drugi.
-Pričam im proste viceve, htio bih da brže pocrvene.
Policajac
-Tata, čuo sam odlični vic o policajcu!
-Sine, ti znaš da sam i ja policajac.
-Znam. Pričat ću ga vrlo polako.
Vino
-Zašto su Zagorci tako pobožni?
-Zato što misle da je i Isus bio Zagorec.
-?
-Od vode je pravio vino!
Čaj
Dođe čovjek u kafić i naruči čaj od lipe.
-Nažalost, nemamo od lipe, najjeftiniji nam je čaj četiri kune, reče mu konobar.
Brak
Razgovaraju dvije susjede, pa će jedna:
-Eh, što ti je život! Nekada sam uživala u seksu kad mi se muž vratio sa službenog puta.
-A sada?
-Sad uživam kad on ode na put.
Plaća
Došao muž s posla, a žena odmah:
-Našla sam si lijepe sandale. Hoćeš li mi ih kupiti?
-Da draga, ali kad dobijem plaću.
-Dragi, meni ne trebaju čizme nego sandale.
Oznake: da se malo odmorimo
