Prije dva dana dobih od jedne moje vjerne čitateljice parodiju na pjesmu Branka Ćopića „Ježeva kućica“ pod naslovom „Božina kućica“. Uz malu preinaku i dodanih nekoliko stihova na kraju predajem je štovanim blogerima na čitanje.
Po mostu novom, bez staze, puta
Božidar Petrov povazdan luta.
Lovom se bavi, često ga vide
s Prgometom na kavicu ide.
Ponoći jedne, gledali svi smo,
s rezultatima došlo mu pismo.
Šalje ga svima Hrvatin Branko:
"Na izborima prošli svi ste vi tanko."
Tomica javlja: "Božo, moj brate,
dogovor s nama pravi je za te.
Dođi na kavu u našu stranku,
mi ćemo sredit i Narodnu banku.
Nježno te grli medena lica
i pozdrave šalje frend Tomica."
"K nama Božo " Zoran sve guče,
vabi ga, zove, za ruku vuče.
Al Božo Petrov osta pri svom:
"Draži su meni - spremni za dom!"
A nešto poslije, vidjeli nismo,
I Prgomet, kažu, dobio pismo.
(I nije pismo već esemes,
il' možda e-mail, nosi ga bijes.)
Adresa kratka, pametnom dosta:
Za Prgometa, da siđe s Mosta.
U pismu piše:"Prgomet, brate,
dođi ti k nama, mislimo na te.
Sastanak naš će ostati tajna,
rasvjeta baš je kod mene sjajna.
Večeru finu ja za te spremam.
Problem je samo - zavjese nemam."
Zeznu se Drago, dođe na kavu,
snimatelji već mu proširiše slavu:
došli su tamo jer vole šalu
da svi vide Dragu budalu.
"Moja je stranka čvrsta ko hrid,
ne plaši mene nit' Živi zid,
ni Hrast, ni Grozd ni biljke druge
Za pregovore spreman sam duge.
Prgomet reče, pa se pokupi,
a MOST-u hrabro vrata zalupi.
* * *
Ne prođe mnogo a Božo je snio
kako ga lako Tomo prevario.
Jer Tomo uopće Božu ne 'šmira',
Kanađanina za mandatara bira.
A Božo jadan da agoniju skrati
misli kako da se u Metković vrati.
I bolje mu tako, nema tu spasa,
opkoljen je jatom morskih pasa.
Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Pričat ću i to potanko, znaj.
Uz more danas, bez staze, puta,
Ribar Božo lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.