semper contra
ponedjeljak, 30.11.2015.
Moj slučaj vešmašine.
Lastavica mi je postala izvor nadahnuća. Njezina priča o perilici rublja podsjetila me na događaj koji se davno desio mojoj majci.
Stavila ona rublje u makinu, dodala deterdžent i omekšivač, otvorila ventil za vodu i pritisnula tipkalo za uključenje. Mašina uredno krene obavljati svoje isprogramirane radnje.
I sve je bilo dobro do momenta kad je trebala izbaciti prljavu vodu. Pumpa radi, voda ne izlazi. Majku uhvatila panika pa ju isključila. Izvadi veš, ispere ga ručno, jednako tako iscijedila i stavi sušiti. Dio vode ostao u makini.
Pozove majstora. Nakon dva dana majstor dođe, malo se zagledao u perilicu i kaže majci:
„Donesite mi, gospođo, komad špage!“
Majka se malo začudi što će mu špaga, ali ode i donese. Uzme majstor špagu, jedan kraj omota oko izlazne cijevi (šlauha) a drugi kraj oko vijka na stroju. Uključi mašinu i ona lijepo izbaci vodu.
„Pa što je bilo?“, pita majka.
„Samo se presavila cijev pa voda nije mogla iz mašine“, reče majstor.
„I koliko sam dužna?“ upita majka više reda radi ni ne misleći da će to nešto koštati.
Ne sjećam se više koliko je to bilo ondašnjih dinara, no majka je ostala 'paf'. Ipak, otišla je po novac i dajući ga majstoru reče:
„Kako toliko, pa to sam mogla sama napraviti!“
„Pa naplatio sam vam toliko da me drugi put ne zovete zbog takvog kvara“, reče majstor, uzme novac i ode drugoj „mušteriji“.
nedjelja, 29.11.2015.
Svatko zna svoj posao
Lastavica je u svom posljednjem postu pozvala da napišemo neku sličnu anegdotu koja se njoj desila u Italiji. Odazivljem se i evo moje priče.
Službeni put u Titograd, prvotnu i današnju Podgoricu. Odsjeli smo u hotelu, ne sjećam se više kako se zvao, ali bio je negdje uz Moraču. Mnogo godina kasnije još sam jednom, ali ovaj put sa suprugom, bio u tom gradu i tom hotelu. Razlog, posjet sinu koji je služio vojni rok u kasarni koja se, ako se ne varam, zvala Maršal Tito. Bila je to godina zadnjeg odlaska mladića „u vojsku“ i vraćanja „iz Armije“. Davno je to bilo, pa sjećanja blijede.
No jedno mi se urezalo u pamćenje i danas ga znam pričati u društvu s kojim sjedim dok konobar dolazi i servira naručeno prema 'pravilima zanata'.
Nego, da se vratim na ono o čemu želim pisati.
Terasa hotela, lijepo sunčano jutro, kolega i ja sjedamo za stol da doručkujemo. Čuje se šum rijeke koji se miješa sa zvukovima, doduše rijetkih ali zato glasnih, automobila. Ipak, bile su to sedamdesete godine prošlog stoljeća.
Dolazi konobar i donosi pribor za jelo: tanjurić, šalicu, žličicu, nož i vilicu, servijetu i sve lijepo rasporedi na stol ispred svakog od nas. Tanjurić sa šalicom stavi s desne strane tanjurića za hranu. Tada je moj običaj bio stavljati šalicu s lijeve strane, pa shodno mojoj navici, a navike se teško mijenjaju zar ne, premjestih je na lijevu stranu.
Konobar dohvati tanjurić i šalicu i vrati je na desnu stranu. Ja ponovo vratih na lijevu.
Nije se dao smeti. Uzeo je tanjurić i šalicu i vraćajući ih na desnu stranu, pomalo strogim, ali uljudnim, glasom rekao:
„Vi znate svoj posao, a ja znam svoj. Šalica treba biti s desne strane!“
Nasmijah se i odustah od namjere da vratim šalicu na svoju stranu. Otada uvijek stavljam šalicu s desne strane. Osim kad serviram za suprugu. Njoj se pomalo trese desna ruka (ah te godine), šalicu dohvaća lijevom rukom, i stavljajući šalicu na lijevu stranu tanjurića svaki put se sjetim Titograda/Podgorice i konobara „koji zna svoj posao“.
subota, 28.11.2015.
Slobodna
Da je u tzv 'žutom' tisku jedna od vječitih tema sklapanje i rastava brakova tzv „celebrity“ ili na hrvatskom „poznatih ličnosti“, to već i vrapci na krovu znaju. A njihove dragane bi o tome vjerojatno rado čitale kad bi čitati znale.
Slijed događanja je poznat: najprije „paparazzi“ ili na hrvatskom „senzacionalistički fotografi“ krenu u lov na netom zaljubljene osobe iz tog miljea. Zatim slijede vijesti: Ona i On viđeni tu i tu. Ona poljubila njega u toj i toj prilici. Ona najavila vjenčanje. Ona i On obznanjuju kada, gdje i koliko će vjenčanje koštati (naravno u eurićima).
Nakon svih ovih 'priprema' dolazio dan „D“.
Ponovo na scenu stupaju „paparazzi“ sa svojim kamerama i fotoaparatima. Slikanje iz svih poza: u gro planu, Ona u vjenčanici On u šik skrojenom odijelu, pod drvetom, uz rijeku ili jezero s obaveznim bijelim labudovima u pozadini (simboli ljubavi), u crkvi ispred Križa s kojeg ih gleda mučeničko Kristovo lice (kao da zna kako će sve ovo završiti), svećenik im priča o svetosti braka kao vječne i neraskidive bračne veze, sa željom da žive u sreći i zadovoljstvu uz bulument dječice čime će poboljšati natalitetnu sliku Lijepe naše. Oni se, prirodno, zaklinju na vjernost i međusobnu pomoć, izmjenjuju prstenje kao zalog vječne veze i ljubavi. Ona podiže veo, On je ljubi.
Zatim izlaze iz Crkve gdje ih dočekuje gomila razdraganih gostiju bacajući konfete i ružine latice po mladencima, jedva čekajući da započne ono glavno zbog čega su tu: iće i piće.
I kad sve završi, prođe mjesec, godina ili koja više, i onda - razlaz.
Na scenu ponovo stupaju 'lešinari' iz 'žutila', „paparazzi“ ponovo škljocaju svojim oružjem i na naslovnicama svih 'žutih' novina (drugih i onako nema) pojavljuje se samo Ona i izjavljuje:
Ponovno slobodna? Zanimljivo: ako je sad slobodna zar je do jučer bila neslobodna, u zatvoru, krletci ili pak samo u „svetom braku“?
srijeda, 25.11.2015.
Mantra o „vladi stručnjaka“
Božo Petrov, samoproglašeni vođa G.G. MOST (za one koji ne znaju G.G. znači 'grupa građana' što je u vrijeme socijalizma bila prva forma okupljanja privatnih osoba radi neke proizvodnje), kaže:
“Mi ćemo dati potporu onima koji pristanu na naše uvjete, a naši uvjeti su uvijek bili jasni: reforme i stručna reformska vlada”, rekao je čelnik Mosta Božo Petrov gostujući u utorak u Dnevniku Nove TV. “Samo oni koji pristanu na te uvjete mogu razgovarati s nama”, rekao je Petrov (i ostao živ, op.s.c.).
Fraze „stručna vlada“, „vlada stručnjaka“ i slično sve više postaju mantre ne samo spomenute G.G. nego i dviju stranaka koje bi da im dotična G.G. pomogne dočepati se vlasti ili pak ostati na vlasti.
Negdje sam pročitao da za takvu „vladu stručnjaka“ ne trebaju izbori, već bi se glatko mogla oformiti raspisivanjem javnog natječaja (po mogućnosti i u inozemstvu). No to onda više nema veze sa demokracijom, t.j. vladavinom naroda, pa ma kakva ta demokracija bila.
Zašto?
„Vlada stručnjaka“ se, naime, ne može izabrati glasovanjem na tzv demokratskim izborima. Prosječni glasač nema blage predodžbe što i koliko zna neki od (od koga?) izabranih „stručnjaka“. „Demokracija“ za taj slučaj izgleda malo drugačije.
Netko (recimo natječajna komisija; tko je sastavlja?) izabere ekipu stručnjaka koja onda oformi 'vladu' i počinje raditi. Za bilo koju aktivnost vrijedi pravilo: što treba napraviti, kako to treba napraviti, koju kvalitetu treba postići, u kojem roku će se to napraviti i koliko će to koštati. Ako se i izaberu vrsni stručnjaci, pitanje je hoće li oni u realizaciji tog pravila raditi onako kako puk, koji oni kao predstavljaju iako ih taj puk nije birao, želi. Ili bi to radili za neku od interesnih skupina. Recimo onih koje su im omogućile da sastave „vladu stručnjaka“.
Mogu ih, međutim, izabrati oni koji su na izborima dobili glasove puka (kao primjerice B.P.). Hoće li oni, ako „vlada stručnjaka“ ne uspije u svom djelovanju, snositi odgovornost za promašaje koje je su počinili od njih postavljeni „stručnjaci“. Sve se bojim. Oni će jednostavno svaliti krivicu na „stručnjake“ i reći: nismo mi krivi, krivi su „stručnjaci“ (uobičajena amnezija kod naših političara: nisam vidio, nisam čuo, nisam rekao, nisam znao).
Ne dragi moji MOST-ovci. „Vlada stručnjaka“ nije spojiva s pojmom parlamentarne demokracije, tj. vladavine naroda preko, od tog naroda, izabranih predstavnika. Pa bili oni i loši, ipak su izabrani od naroda.
Međutim, to ne znači da sam protiv stručnjaka i protiv toga da stručni ljudi rješavaju goruće probleme ove države. Samo onda se moraju postaviti, malo drugačija, vrlo stroga pravila igre.
Mi smo na izborima izabrali vas, vi ćete odlučiti što treba raditi, vi ćete izabrati „stručne ljude“ koji će onda reći „kako to treba napraviti, koju kvalitetu treba postići, u kojem roku će se to napraviti i koliko će to koštati“. I ako se na kraju ispostavi da od svega toga ništa dobrog ispalo nije, odgovornost (i to opipljivu) ćete snositi vi, a ne „vlada stručnjaka“. Jer povjerenje smo dali vama, a ne stručnjacima koje ste vi izabrali.
Slikovito: vi ste, dragi izabrani parlamentarci, kao kokoš koja je snijela jaje, a „stručnjaci“ su kuhari koji će reći što je od tog jajeta u danom trenutku najbolje napraviti: kajganu, jaje na oko, hemendeks, jaje ala vild, tvrdo ili meko kuhano, etc. Ako pak jelo koje će „stručnjaci“ napraviti po svim pravilima kuharskog umijeća ne bude dobro, onda to znači da je kokoš snijela mućak. Za to, međutim, ne odgovaraju kuhari, već kokoš. A zna se kako završavaju takve kokoši: u loncu.
utorak, 24.11.2015.
Pa po MOST-eku gor…
Vjerojatno je mnogim mojim čitateljima, a pogotovo kajkavcima, poznata šaljiva narodna pjesmica „Jednu lojtru bum donesel“.
Gledajući lijevim okom i slušajući desnim uhom 'mudrovanja' novih snaga objedinjenih u G.G. MOST, palo mi je na um tu staru pjesmicu malo modernizirati. Ako znate melodiju, možete zapopevati takaj, a ako ne, e onda si ju najpre posluhnite pa onda probajte zapopevati. Mortik bum vam na zadnje nekaj lekše.
Jenog MOST-a bum donesel, nesel, (3x)
bum napravil velki špajs,
velki špajs.
Pa po MOST-eku gor, pa po MOST-eku dol, (3x)
pa po MOST-eku gor i dol.
Tog bum MOST-a pak odnesel, nesel, (3x)
to bu isto velki špajs,
velki špajs.
Pa po MOST-eku gor, pa po MOST-eku dol, (3x)
pa po MOST-eku gor i dol.
Pak nazaj GA bum donesel, nesel, (3x)
pak bu to najvekši špajs,
vekšni špajs.
Pa po MOST-eku gor, pa po MOST-eku dol, (3x)
pa po MOST-eku gor i dol.
četvrtak, 19.11.2015.
Isporuke Bogu ili Alahu
Navodno je Putin povodom rušenja ruskog zrakoplova iznad Sinaja, za koje on tvrdi da je došlo zbog podmetnute bombe u putničkom prostoru - koju su opet, navodno, prema vlastitom priznanju ISL-a podmetnuli oni u obliku bombe načinjene od konzerve nekog bezalkoholnog pića - a u kojem je poginulo 225 ljudi, među kojima i 17 djece i onda usput zbog masakra u Parizu, izjavio:
„Na Bogu je da prašta teroristima, a moje je da ih šaljem Njemu!“
I da potkrijepi svoju misao krenuo polagati tepih bombi svojim najmoćnijim vojnim avionima (i usput ih testirati u stvarnoj borbi) kako bi teroristi i 'teroristi' lakše i brzovozno stigli do Boga ili Alaha. To bi trebalo biti nešto kao „express“ isporuka.
Za sada su mu se u tome pridružili samo Francuzi, no te znači da ulogu „kažnjeničkih poštara“ neće prihvatiti i ostale države, pogotovo ako se teroristi svojom krvavom rabotom okrenu i protiv njih.
U redu, oni su to i zaslužili, pa neka im Bog ili Alah sudi. Iako baš i nisam potpuno uvjeren da će to polučiti rezultate, pogotovo ne na duži rok.
No, tko će poslati Bogu ili Alahu svjetske 'mudonje' kojima je cilj i smisao postojanja da jedino oni vladaju svijetom u ime takozvanih 'univerzalnih vrijednosti' (izjava Obame) koje su, prirodno, baš onakve kakve su oni odredili i kakve odgovaraju njihovim bolesnim umovima. A upravo su te bjelosvjetske/belosvetske 'mudonje' zakuhale kašu iliti poparu koju pak sad moraju kusati nedužni i jadni ljudi od sjevera do juga, istoka i zapada ovog nesretnog Planeta.
Ja ne znam, a vi?
Oznake: "Expres" isporuka
ponedjeljak, 16.11.2015.
Fotosi s malo teksta
Još uvijek ništa od trojke koja se ponaša kao labud, rak i štuka u jednoj od mnogih Krilovih basni. Jedino što se promijenilo na tu temu u odnosu na post kojeg sam napisao početkom 2014. je da se jedan od tri aktera pojavljuje kao novo ime.
No pustimo njih da se natežu na koju će stranu, a mi se radije prepustimo drugim temama.
Jesenski motivi
I drveće boluje, zar ne?
Na kraju malo reklame
Ako ih voli maca mojih unučica zašto ih ne bi probali i vi? Ja jesam i dobre su. Za reklamu nisam dobio ni lipe.
Oznake: jesenski motivi i još ponešto
subota, 14.11.2015.
Sve za kulturu
Predahnimo malo od politike. Pustimo glavne aktere da na miru podijele fotelje i sinekure pa ćemo onda po njima. Vratimo se opet starim temama.
Nakon vodoskoka, 'zlatnih' WC-a i slično, evo nam novog bisera gradonačelnika (pretpostavljam) čija je stranka na izborima osvojila 2 (slovima dva) saborska mandata.
Čitam, naime, u današnjem 'žutilu' (J.L.): „Pogon Jedinstvo uskoro postaje najsuvremeniji kulturni centar“.
Ako netko od čitatelja ne zna, tvornica „Jedinstvo“ s pogonima u zagrebačkim naseljima Jankomir i Trnje 1990. godine imala je oko 1.700 radnika, od čega tristotinjak inženjera koji su proizvodili opremu i strojeve za prehrambenu, kemijsku, farmaceutsku i petrokemijsku industriju te pumpe, rezervoare, reaktore i uređaje različitih namjena koje se prodavalo većim dijelom na tržištu SSSR-a, ali i u Poljskoj, Kubi, Alžiru te zemljama Bliskog istoka.
Onda je došla pretvorba, tvornica je uništena, radnici dobili 'vritnjak', a hale su polako obrasle u floru uz po koji primjerak faune. Poput građevina Maja i Inka u prašumama Južne Amerike.
Onda se netko sjetio da smo mi Hrvati jako kulturan narod, pa nam tvornice ionako i ne trebaju. Ali se u zraku osjeća potreba za tzv 'kulturnim prostorima'. Žaruljica je zasvijetlila, netko se sjetio napuštenog 'jedinstva' ('bratstvo' smo napustili odmah na početku devedesetih) i pao je prijedlog o gradnji „najsuvremenijeg kulturnog centra“.
Kaže 'žutilo' da je idejni projekt već gotov (valjda gornja slika predstavlja objekt iz tog projekta), da se čeka samo (sic!) izrada projektne dokumentacije (tko čeka dočeka) za koji je jučer Grad Zagreb raspisao natječaj. Ima tu još nekih tehničkih detalja no to za ovaj post nije bitno.
Naglasio bih samo jedan: „Projekt je uvršten u popis prioritetnih (sic!) EU projekata Grada Zagreba te se očekuje da će bar dio sredstava za uređenje povući iz fondova EU.“
Eto, dragi moji poštovani čitatelji, Hrvati još jednom pokazuju i dokazuju da im je kultura na prvom mjestu, prije proizvodnje. Jer, što će nam k vragu proizvodnja, važna je zabava (zamotana u pojam kulture). Za to ćemo 'svom snagom' povući pare iz EU fondova. Sve za kulturu. Proizvode ćemo uvoziti iz Kine. Oni ih rade ionako jeftinije, nego što bi to radio naš 'kulturom' opijeni radnik.
Oznake: kultura na prvom mjestu
četvrtak, 12.11.2015.
Prvi pogodak
Uletjela mi supruga u sobu.
„Izbačen Prgomet!“ kaže.
„Znači prva granata iz SDP-ove ili HDZ-ove haubice i pun pogodak“, kažem ja i odmah na posao. Evo rezultata!
Ispade prva cigla iz MOST-a.
Oznake: Rušenje mosta 2
Nova 'zelena' stranka
Izjavom glavnog MOST-ovca da se zalažu za vladu nacionalnog jedinstva koja bi uz njih obuhvaćala i dvije najveće stranke, MOST-ovci pokazuju da su dobronamjerna (barem za sada), ali politički 'zelena' stranka.
I sami su u stanovitoj mjeri rogovi u vreći. A strpati u tu vreću još i dva velika roga (HDZ i SDP) s mnoštvom malih roščića-priljepaka velikima i onda očekivati da će to funkcionirati, je zaista utopija.
Bojim se da će na kraju balade i ova zdrava i sočna zelena jabuka postati trula. Jer ne zaboravimo narodnu: „S kim si takav si!“
srijeda, 11.11.2015.
Hoće li odoljeti?
Zov sirena je opijajući i snažan. Hoće li MOST nezavisnih lista uspjeti sačuvati jedinstvo ili će se raspasti na proste faktore pod utjecajem sirenskog zova sadržanog u poslovici „Najveća je slast osvojit vlast“! I time bi, zasigurno, zapečatio svoj silazak s političke scene.
Oznake: zov sirena
utorak, 10.11.2015.
Rušenje MOST-a
Početkom studenog 1993. godine uz blagoslov stranke ZNA-se srušen je Stari most u Mostaru.
Početkom studenog 2015. godine počinju pripreme za rušenje MOST-a uz blagoslov iste stranke.
Oznake: rušenje mostova
ponedjeljak, 09.11.2015.
Trgovina počinje
Oznake: izbori
subota, 07.11.2015.
Malverzacije (potencijalne) listićima
Nije nam bilo dovoljno da na dosadašnjim izborima glasaju i umrle osobe, da se glasači autobusima prevoze s jednog na drugo glasačko mjesto, da se produljuje vrijeme glasovanja (posebice u tzv dijaspori) ako svi glasači koji žele glasovati to ne stignu do određenog sata. Ne, sad samo inaugurirali sustav glasovanja (i prilagodili ga našem mentalnom sklopu) koji cijelo glasovanje samo zbog jednog jedinog glasačkog listića može biti neregularno. O čemu se radi?
Ministar uprave Arsen Bauk rekao je, naime, u vezi s glasovanjem da će listić – ako birač zaokruži jednu listu, a istodobno preferencijalni glas dade kandidatu s druge – biti važeći, ali se taj preferencijalni glas neće računati, nego samo glas za tu listu.
„Bit će to važeći listić i važeći glas, ali preferencijalni glas koji ste dali kandidatu s liste za koju niste glasovali neće se računati“, rekao je Bauk i ostao živ i dodao: „Najispravniji način ispunjavanja glasačkog listića jest da se zaokruži i lista i jedan od kandidata s te liste, naravno, ako birač želi nekom određenom kandidatu s liste dati preferencijalni glas“.
Iz toga slijedi da postoji neispravan, ispravan i najispravniji način glasovanja. Za mene može postojati samo neispravan i ispravan način i nikakav drugi.
Zašto se oglasio ministar dan uoči izborne šutnje da pojasni kako treba glasovati?
Vjerojatno zato što je profesor Ivan Rimac izjavio da preferencijalno glasovanje može (i hoće, op.s.c) rezultirati krađom ako birači zaokruže kandidata s određene liste, a ne i redni broj te liste. Takvi glasački listići bit će važeći, računat će se kao glas za kandidata i za listu,ali otvaraju mogućnost da netko naknadno na njima zaokruži redni broj ispred druge liste, čime glas za kandidata propada, a listić se boduje u korist zaokružene liste. I što je najgore, tu krađu se ne može nikako dokazati.
Ministar je s tim u vezi rekao da su birački odbori višestranački i da su tu upravo zato da provode kontrolu zakonitosti izbora. I poentirao:“Sve ostalo se teoretski može dogoditi(i dogodit će se, op.s.c.), ali zato su tu i birački odbori da to spriječe.“ Ma nemoj!!! U biračkim odborima sve sami super pošteni ljudi iz nepoštenih stranaka.
Evo kako to izgleda zorno na primjeru tri birača, A, B, C i glasačkih listića s četiri Liste i četiri kandidata na svakoj listi.
Glasač B zaokružio je samo kandidata (br. 4) ali nije zaokružio Listu 2. Listić je važeći i Lista 2 i kandidat pod br. 4 dobiju jedan glas (glas birača B).
No ako netko 'pošten' (bilo tko i bilo otkuda) zaokruži na tom glasačkom listiću bilo koju Listu osim Liste 2, primjerice Listu 3, onda glas birača B pripada Listi 3, a kandidat s Liste 2 gubi glas.
U slučaju listića glasača C koji je zaokružio samo Listu, primjerice Listu 4, već spomenuti 'pošteni duh' može na njegovom listiću u Listi 4 zaokružiti, primjerice, kandidata br. 3 jer mu se on na Listi 4 najviše sviđa i time utjecati na rezultat broja preferencijalnih glasova.
Ovaj mali primjer pokazuje da ovako koncipiran sustav preferencijalnog glasovanja ne samo da omogućuje manipulaciju s Listama koju je spomenuo prof. Rimac, nego i manipulaciju s preferencijalnim glasovima.
Mišljenja sam da je jedan od dva načina 'friziranja' rezultata sasvim realan, dapače mislim da će se dogoditi najmanje JEDAN put. A ako se desi samo JEDAN put, za mene su izbori NEREGULARNI.
Zato, dragi moji potencijalni glasači, da spriječite manipulacije ovog tipa trebate obvezatno na SVOM glasačkom listiću zaokružiti i LISTU za koju glasujete i KANDIDATA kojemu dajete svoj preferencijalni glas na TOJ, od vas izabranoj, Listi.
Tako jedino možete spriječiti da 'pošteni duh' glasuje umjesto vas.
Oznake: izbori, manipulacija glasovima
četvrtak, 05.11.2015.
Biogradski biseri 5
Operacija „Škure“
drugi dio
U postu pod naslovom Operacija „Škure“, prvi dio, obećah cijenjenom čitateljstvu da ću opisom i slikama objaviti nastavak priče o obnovi škura u fazama. I gotovo da sam odustao od te namjere (ta koga će zanimati kako se obnavljaju škure 80 godina stare), kad li je objavljen natječaj za fotografiju pod nazivom „Sreća“. Na prvu loptu rekoh, tu za mene nema kruha. Ne sjećam se, naime, kad sam zadnji puta bio sretan. Napisah to i u komentaru posta @lastavice. Odgovorila mi je: „Semper contra, možda si zaboravio, ali sigurno si bio sretan mnogo puta u životu.“
A onda se sjetih kakvim sam zadovoljstvom renovirao škure i pomislih: „Možebitno takvo zadovoljstvo ne spada u (općeprihvaćen) pojam 'sreća', ali za mene je obavljen posao bio neka vrst sreće!“
I eto, umjesto jedne fotografije, stavljam vam na uvid njih jedanaest. Možda nekome posluže kao inspiracija i upute kako da sam popravi neke svoje stare škure i doživi moj oblik sreće.
S vanjske strane je ovako izgledala ulazna rupa od šrapnela. Nemaš što vidjeti.
Izlazna rupa s unutarnje strane je pak sasvim nešto drugo. A kako tek ružno izgleda izlazna rana od šrapnela na ljudskom tijelu. Ne bi je nikada trebalo praviti.
Jedna…
…i druga strana škure pripremljene za impregniranje lanenim uljem.
Pripreme za saniranje jednog od oštećenja nakon skidanja stare boje…
…i saniranje je gotovo.
Okvir škura dobio je 'porciju' šrapnela…
Nakon kitanja vanjska i…
…unutarnja strana škura pripremljene za bojanje.
Obojene škure 'lješkare' se na suncu i suše. Usput sam obojio i stari 'štokrlin' kojeg sam 'uskrsnuo' prije nekoliko godina kad se jadan raspao pod mojim teretom i 'šamlek' kojeg sam napravio također prije dosta godina ali ga nikad do sada ne obojah.
Oznake: Fotografija na temu Sreća?
ponedjeljak, 02.11.2015.
Da li je počeo raspad EU?
Kad sam svojevremeno na prvo mjesto svojih mudroslova postavio:
Ceterum censeo EU esse delendam!
nisam to napisao zato što smatram da EU kao ideja ne valja. Već zato što sam smatrao da se u jednoj zajednici (vreći) ne može naći toliko naroda (rogova) raznih povijesti, kultura, ekonomskog stupnja razvoja bez esencijalne spoznaje da će nam zajedno biti lakše protiv Amera, Rusa i Kineza. I to još sa Velikom Britanijom, Trojanskim konjem SAD-a.
Sve se više pokazuje da je ta ideja o ujedinjenoj Europi pomalo nalik idealističkoj slici komunizma kao besklasnog društva, samo, naravno, na drugim osnovama i s drugim ciljevima. I kao što sve što se idealizira na kraju krajeva ode k vragu čim se pojave veći problemi (prisjetite se Crno-žute monarhije, preteče današnje EU i buđenje nacionalne svijesti naroda u njenom sastavu ili Jugoslavije s istom boljkom čim su se pojavili ekonomski problemi), tako se i EU već po drugi puta pokazuje nesposobna da odlučno riješi problem na svom području. (Ah, kako je danas problem Grčke i grčkog duga, iz perspektive problema izbjeglica, malen!)
Prvi puta je to bio rat u Jugoslaviji, pa su morali intervenirati Ameri svojom pragmatičnošću ne obazirući se ni na UN, ni na mišljenje humanista i pacifista. Pa ni na međunarodno pravo. Imaju oni svoje: Pax Americana. Jednostavno su stegli u Dejtonu u škripac jaja trojici predsjednika i nametnuli im primirje (ali time nisu završili rat koji će kad-tad opet buknuti na ovim prostorima), a onda bombardirali Beograd i natjerali Srbiju da se okani Kosova. I time otvorili Pandorinu kutiju idejama odcjepljenja pojedinih regija u pojedinim državama Europe.
Sad su okupirani svojim izborima u studenom, pa ostavljaju EU da se kuha u izbjegličkom loncu na jačoj ili slabijoj vatri (koju su upravo oni potpalili napadom na Irak), a kad izborna fertutma prođe, jednostavno će opet primijeniti Pax Americana i riješiti problem, na način pogodan za njih. Primjerice, natjeravši EU da Tursku primi u tu zajednicu kao štit prema Rusiji i Istoku. Čime bi zajedništvo EU, zbog različitih vjera, još više došlo u pitanje. Što pak je ionako Amerima glavni cilj. Zna se tko može biti glavni u svijetu, zar ne? I to sve prije nego što se EU političari snađu i kažu keks.
I zato nije zgorega pročitati članak koji pokazuje kako se glavni stup, temelj, oslonac EU, Njemačka i kancelarka Merkel, opasno tresu.
