semper contra
subota, 31.10.2015.
Smijeh liječi 14
Svaka sličnost s problemom koji imaju graditelji Branimirove ulice u Zagrebu (ni)je slučajna.
Pošteni nalaznik
Javlja se muškarac na radio i kaže:
-Pronašao sam novčanik sa 1500 eura, 5000 kuna i osobna iskaznica na ime Zoran.
-Lijepo od vas što ste se javili, što možemo napraviti za vas?
-Pa ako nije problem, dajte jednu pjesmu za Zoookijaaa!
Mirovina
Razgovaraju dva umirovljenika pa pita jedan drugog:
-Ajd, molim te posudi mi 50 kuna, mirovina mi je sutra pa ti vratim.
-Nemam ni polića, moja je bila jučer.
Angela Merkl
Kaže Haso Muji:
-Mujo, je si li čuo. Sutra dolazi Merkelica u Sarajevo.
-Pa što? Nisam ja Gavrilo Princip.
Bolest
Liječnik će pacijentu:
-Vaš slučaj nije opasan. S tom bolešću možete doživjeti i sto godina.
-Joj, hvala vam doktore, baš mi je drago što sam je dobio.
Mali mudrac
-Kako se ti, mali zoveš?
-Isto kao i moj tata.
-A kako se zove tvoj tata?
-Isto kao i ja.
-Dobro, dijete drago, a kako se vas dvojica zovete?
-Isto!
Krila
Kakva je razlika između redbula i pitbula?
-Nikakva. Oba ti daju – krila!
Ugriz
-Doktore, pomozite mi, ugrizla me zmija?
-Gdje vas je ugrizla?
- Iza kuće!
-Ne pitam vas to, nego za što vas je ugrizla?
-Ne znam, nisam joj ništa napravio!
Šamar
Došao čovjek u ljekarnu za lijep protiv štucavice. Liječnik mu opali šamar, a ovaj pita:
-Zašto ste me ošamarili?
-To uvijek pomaže.
-Dobro, ali lijek je za moju ženu.
Tapete
-Šefeee! Kuća koju smo upravo dovršavali srušila se.
-Pa zar vam nisam rekao da ne skidate skelu dok ne završite lijepljenjem tapeta.
Cvijeće
Pacijent u bolnici zalijeva cvijeće u hodniku bolnice. Nailazi drugi:
-Ti si stvarno lud. Zalijevaš cvijeće a u kanti nemaš ni kapi vode.
-Nema veze, cvijeće je ionako umjetno.
Izbor
Odsjeli direktor i tajnica u hotelu u istoj sobi.
-Hoćemo li spavati kao direktor i tajnica ili kao muž i žena?
Tajnica malo stidljivo:
-Pa, kao muž i žena.
Direktor se izvali na krevet, prdne i zaspi.
Stan
Iznajmljivač stana će tražitelju stana:
-Ovaj stan ima nedostataka, ali i prednosti. Nedostatak je što je s lijeve strane stara ribarnica, a desno tvornica sira.
-A prednosti?
-Uvijek znate s koje strane vjetar puše.
Tragedija
Koja je razlika između hrvatske i grčke tragedije?
-Za razliku od grčke tragedije, koja se zasnovana na mitu, hrvatska se temelji na mitu i korupciji.
Povjerljivo
Djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova hvali se svojim prijateljima:
-Moj posao je toliko povjerljiv da ni sam ne znam što radim.
Peh
nedjelja, 25.10.2015.
Iz guzice u glavu
Naknadna pamet bivšeg Premijera Velike Britanije Tony Blaira.
Konačno je jednom od dvojice glavnih 'kuhara' ovog 'paprenog jela' kojeg sada Europa, uključivo i nas, kusa došlo iz guzice u glavu tko je i što uzrok ove nevolje s divljaštvom na tlu Iraka i egzodusa izbjeglica sa Bliskog istoka.
Kako to već ide s političarima kad nešto zaseru, osim ove isprike teško da možemo očekivati neka konkretnija pokajanja. On je, ipak, učinio barem to. Pitanje hoće li arogantni Amer, koji je ustvari bio i njemu nalogodavac, krenuti njegovim putem, pa se i on barem ispričati ako se već neće, primjerice, dati podvrći kazni od 1000 udaraca korbačem.
Oznake: konačno da i to čujemo
subota, 24.10.2015.
„Stari vuci“
Oslonivši se na rezultate 'abrakadabra' kojom se služe naši ispitivači javnog mijenja, uredništvo Jutarnjeg lista jučer je objavilo kako će, po tom čarabiranju, nakon izbora izgledati novi Sabor. U svrhu upoznavanja pučanstva s likovima čija ćemo (ne)djela imati prilike pratiti tijekom slijedećih četiri godine, uredništvo je na dvije stranice objavilo imena, prezimena i fotografije potencijalnih zastupnika.
Ako se dobro pogledaju sve fotografije vrlo se lako može zaključiti kako bi naslov, kojeg je J.L. objavio na naslovnoj strani, bio primjereniji da je napisan s malom korekturom. Kako redakcija to nije učinila, bio sam slobodan da to učinim primjenjujući moje skromno znanje uporabe „Paint“-a.
Što (nam) preostaje na kraju?
Arsenova pjesma Stari vuci:
Opet ona lica znana,
Presvučeni kao glumci,
Opet prijete sa ekrana,
Jaganjcima stari vuci.
U trenu smo vjerovali –
Novo vrijeme, novi puti
Al' i dalje vuk se žali
Da mu janje vodu muti.
Gotovo je sa snovima,
Na kozliće opet hajka,
Vuk im stoji pred vratima,
Tvrdi: "Ja sam vaša majka."
Oni nikad neće pasti –
Nove face, stari znanci.
Bilo tko da je na vlasti,
Na kraju se kolju janjci.
Oznake: Izbori 2015
petak, 23.10.2015.
Knjige
U svom posljednjem postu Demetra je preporučila da pročitate
knjigu . Post sam pročitao neposredno nakon što sam prepisao jedan odlomak iz knjige:
Već dok prepisivah odlomke, pomislio sam da bi ovaj donji mogao objaviti na blogu. No odmah pomislih: zašto? Zar nije većini čitatelja dosta teme iz romana? No ovaj Demetrin post ipak me ponukao da ga objavim.
„Radimo pod zemljom i na zemlji, pod krovom i pod otvorenim nebom, s lopatom, s vagonetima, pijukom i polugom. Nosimo vreće s cementom, postavljamo cigle, željezničke pruge, ograđujemo zemljišta, sabijamo zemlju... Postavljamo temelje neke nove strašne civilizacije. Tek sad sam upoznao vrijednost antičkoga doba. Kakav su strašan zločin te egipatske piramide, hramovi i grčki kipovi! Koliko je krvi moralo poteći rimskim putovima, graničnim nasipima i gradskim gradilištima. To antičko doba, koje je bilo veliki koncentracijski logor, gdje su robovima na čelo utiskivali znak vlasništva i gdje su ih razapinjali na križ ako su pokušavali bježati. To antičko doba, koje je predstavljalo zavjeru slobodnih ljudi protiv robova!
Sjećaš li se koliko sam volio Platona. Danas znam da je lagao. Jer se u zemaljskim stvarima ne odražava ideal nego leži težak, krvav čovjekov rad. Mi smo bili ti koji su gradili piramide, otkidali mramor za hramove i kamenje za carske putove, mi smo bili ti koji su veslali na galijama i vukli plugove, a oni su pisali dijaloge i drame, domovinama opravdavali svoje intrige, borili se za granice i demokraciju. Mi smo bili prljavi i doista umirali. Oni su bili estetični i navodno diskutirali.
Nema Ijepote ako u njoj leži ljudska nepravda. Nema pravde ako tu nepravdu zaobilazi. Nema dobra ako dopušta nepravdu. A što antičko doba zna o nama? Zna lukavoga roba iz Terencija i Plauta, zna narodne tribune, bracu Grakho, i ime samo jednoga roba - Spartaka.
Oni su stvarali povijest. I nekog tamo zločinca Scipiona, nekog tamo odvjetnika Cicerona ili Demostena, savršeno se sjećamo. Oduševljavamo se istrebljenjem Etruščana, uništenjem Kartage, izdajama, prevarama, pljačkom. Rimsko pravo! I danas je pravo!“
Zar vam ovi redci na neki način ne asociraju i ovo današnje vrijeme?
Na posljednjoj strani korica piše između ostalog:
„U svojoj provokativnoj i okrutnoj prozi, lišenog svakog moraliziranja i politikantstva, Borowski iz perspektive hladnog i bezdušnog promatrača, logoraša Tadeka, opisuje svijet pukog preživljavanja u logoru smrti.“
Knjiga je na mene ostavila snažan dojam, iako se bavi, ponavljam, temom nacističkih konclogora i zločina koji su u njima počinjeni i koji su opisani u mnogim djelima. Mišljenja sam, ipak, ni u jednom kao u ovom.
srijeda, 21.10.2015.
Haiku
Jedno vrijeme sam dosta pisao haiku. Na razne teme i haiku s povodom za koje su mi neki poznavatelji rekli da su dobri, ali da takvi haiku nije u duhu tog pjesništva.
Za haiku „Četiri godišnja doba“, od kojih jedan vezan za jesen objavljujem, dobio sam čak pohvale od haiku društva iz Samoboru. Iz tog vremena su i ostala dva haiku vezana uz Jesen. Svaki na svoj način daje atmosferu jeseni. Inače moj mlađi sin je veliki ljubitelj haiku pjesništva, štovatelj pokojnog prof Devidea, a za maturski rad imao je radnju na temu haiku poezije.
U međuvremenu mi je ponestalo inspiracije pa je moja aktivnost na tom polju pomalo venula. A možebitno da sam i nesvjesno došao do spoznaje da to nije lagan posao. Pogotovo ako čitaš haiku profesora Devidea.
Evo mojih pokušaja
Latica pada
sa cvijeta. Još jedan
se gasi život.
Hladna kišna kap.
Trag kotača, na putu
požutjeli list.
Kapljica kiše.
Nestade je u mutnoj
vodi rijeke.
* * *
Ovaj, posljednji, haiku nije vezan uz Jesen ali je aktualan. Napisao sam ga 13. siječnja 2010. nakon katastrofalnog potresa na Haitiju ponukan viješću da se dijete s Haitija može posvojiti za nekoliko stotina kuna. Čini mi se da bi se taj haiku mogao povezati i sa djecom izbjeglica, imigranata ili emigranata, kako vam drago, koji danas putuju iz vrućih krajeva Bliskog istoka i Afganistana u hladnu Njemačku.
Pustinjski cvijet,
na livadu prenesen
uvenut on će.
utorak, 20.10.2015.
Preferencijalni glas(ovi)
I opet ne mogu, u ovo predizborno vrijeme, odoljeti zovu politikus-sirene. Čitam u pismima čitatelja u današnjem lokalnom tjedniku „Međimurje“ pismo gospodina Hrvoja Šlezak, koordinatora HRAST-a za treću izbornu jedinicu (moju, op.s.c.) pod naslovom: „Preferencijalni sustav – izbor najboljih kandidata“. U tekstu autor piše:
„HRAST – pokret za uspješnu Hrvatsku pozdravlja navedenu novost (preferencijalno glasovanje, op.s.c.) jer će birači (konačno; sic!) imati priliku odabrati najkvalitetnije osobe i najkompetentnije kandidate. (…) Vjerujemo da će birači prepoznati kvalitete HRAST-ovih kandidata na listi Domoljubne koalicije (…). U našoj, trećoj izbornoj jedinici svakako očekujemo da birači svoj preferencijalni glas poklone (ne: daju, op.s.c.) L.I. (navodim inicijale da mu ne pravim reklamu) koji je svojim dugogodišnjim angažmanom potvrdio istinsku zauzetost za vrijednosti koje HRAST zastupa.“
Kako protumačiti ove upute?
Znači li to da se do sada mjesta na listama kandidata pojedinih stranaka nisu određivala po kriteriju „najkvalitetnijih osoba“? Doduše, po rezultatima koje su glede gospodarstva postigle sve dosadašnje vlade koje su proistekle iz takvih lista, vjerojatno nisu. I sada će jedan preferencijalni glas, najkvalitetniji po sudu g. koordinatora, sve stubokom promijeniti. Kaj god!
Da li preferencijalni glas samo za jednog od svih kandidata na listi zaista predstavlja „vrlo snažan alat u rukama“ birača? Što ja, i ne samo ja, imam od toga što je temeljem preferencijalnog glasa u EU parlament izabran Tonina Picula? Po mojem, više bi koristio u Saboru nego tamo.
Zašto gospodin Šlezak, koji tvrdi da će glasači zahvaljujući preferencijalnom glasovanju temeljem svog mišljenja „izabrati“ najkvalitetnijeg od 14 kandidata na listama ipak, za svaku 'sigurnost', predlaže da svoj glas „poklone“ po njegovom (ili njegove stranke) mišljenju „najkvalitetnijem“. I da to bude baš gospodin L. I., koji je njemu očigledno (ili glavonjama u stranci) prirastao srcu?
Da nije samo HRAST stranka u kojoj se brinu da njihov kandidat koji je „potvrdio istinsku zauzetost za vrijednosti koje stranka zastupa“ uđe u Sabor, pokazuje i slučaj SDP-a. Iste novine donose danas i ovu vijest:
„Premda su se u javnosti i u stranci Mladen Novak i Nadica Jelaš spominjali kao najizgledniji kandidati međimurskog SDP-a na listi 3. izborne jedinice, dok se istodobno šuškalo da će dugogodišnja zastupnica (…) Dragica Zgrebec u mirovinu, vrh stranke u Zagrebu odlučio je drugačije: D. Z. našla se na visokoj trećoj poziciji na listi i jedina je kandidatkinja SDP-a iz Međimurja.“
Usput: na toj koalicijskoj listi SDP-a iz Međimurja se nalaze još dva kandidata za zastupnike, oba iz HNS, na 4. i 13. mjestu.
Sva sreća da postoji preferencijalno glasovanje pa će oni iz Međimurja koji će glasati za tu listu moći zaokružiti nekog „najkvalitetnijeg“ iz nekog drugog kraja. Preporučio bih im, ipak, da pričekaju upute i kriterije iz središnjice u Zagrebu. Oni najbolje znaju tko će biti „najkvalitetniji“ za Međimurje.
Zaključak se nameće sam po sebi: to preferencijalno glasovanje, uostalom kao i cijeli taj cirkus oko demo(n)kratskih izbora, samo jedno od mnogih 'farbanja' od strane političara koji nas farbaju svim mogućim i nemogućim 'bojama', eto već dvadeset i pet godina.
četvrtak, 15.10.2015.
Kesteni
Tijekom godine često sa suprugom šećem našim perivojem Zrinski kojeg u šali, zbog velike naseobine vrana, nazivam Perivoj Vrana. Šetajući promatram mijene godišnjih doba na kestenima kojih ima puno u perivoju. Ove sam godine u tri godišnja doba slikao istu granu kestena i dobio slikovnu životnu priču o nastajanju, sazrijevanju i smrti jedne generacije kestena. Nedostajat će samo slika golih grana pokrivenih snijegom (ako ga bude) no to više nije tema ove foto-sesije.
Proljeće
Ljeto
Jesen
Smiraj
ponedjeljak, 12.10.2015.
Refleksije na jedan post
Blogericu @Sjećanje i osvrti potakla je blogoprijateljica Kraljica-Lavica da i ona pročešlja sjećanja (i osvrte) na kazivanja njene majke Ivke i napiše tekst "Priča od prije 100 godina"
Pročitavši tekst krenuh komentirati. Riječ po riječ, komentar koji je trebao biti kratak, pretvorio se u mali post. Zamolio sam blogericu da mi oprosti što komentar neću objaviti na njenom blogu, već ga kao post prenijeti na svoj i krenuh na posao. Da od brašna i kvasca što mi ga dade @Sjećanje… umijesim i ja, u ove Dane kruha, jedan, onako po starinski.
Kad malo razmislim o godinama koje su prošle od kada je majka Ivka pošla u školu, pa to i nisu bila tako davna vremena. Ako se rodila 1912. u školu je krenula dvadesetih godina prošlog stoljeća. Dakle prije nešto više od 90 godina. Ali se zato mnogo toga promijenilo u školi: tada su, naime, djeca pisala "na kartu od cimenta ili slično".
I ja sam svoje 'naukovanje' pedesete godine prošlog stoljeća započeo pločicom, pisaljkom (zvali smo je kamenčić, bila je od nekog minerala) i spužvom (pravom morskom) obješenom špagom o pločicu. S jedne strane pločice, uokvirene drvenim okvirom, bilo je usko i široko crtovlje za pisanje malih i velikih (pisanih) slova, a druga je bila podijeljena na kvadratiće (mi smo govorili na kockice), u koje su se upisivale brojke. Nije bilo lako pisati pisaljkom. Ako je bila tupa, pisanije su izgledale očajno, pogotovo slova. Ako je bila dobro zašiljena,samo malo jači pritisak, i vrh je pucao. Bilo je tu suza i plača i tragova suza na pločici kako bi majka vidjela koliko se ja 'mučim'.
Od knjiga: Računica i Početnica i ništa više. Ah, da! I deset štapića za zorni prikaz zbrajanja i oduzimanja do deset. Kasnije su došle bilježnice. Također na 'linije' i 'kockice'. Bez ikakvih slika na koricama, osim što je na ovim potonjima na zadnjim koricama bila štampana tablica množenja. Od 1x1=1, do 10x10=100. Početnica su obično počele s Ivo i vo i slične 'proste' rečenice. Kasnije smo i mi čitali pjesmice: „Miš“ (…pa zažmuri, pa se zguri da projuri kroz tu žicu nesretnicu, ali klopka se sklopi…), „Pošla koka na pazar“ (…ukaljala nožicu. Ide ona jednom grmu: „Briši grme ovu nogu!“, „Ne ću!“; nije greška, u to vrijeme to se pisalo rastavljeno…), „Pačja škola“ (Učili su učili od srijede do petka al se nisu maknuli dalje od početka…) i naravno prigodne pjesmice za Prvi maj i Dan Republike. To bi se danas reklo Dan državnosti.
Pet buktinja jedan plamen,
iznad klasja petokraka.
I s datumom tu je traka,
to je naše zemlje znamen.
Poslije je pridodan još jedan plamen, no onda se to više nije recitiralo. Na kraju je plamen tih 'šest buktinja' progutao 'naše zemlje znamen'.Tako to biva kad se nepažljivo rukuje vatrom.
A danas? 6-10 kg knjiga i bilježnica uprte djeci na leđa pa nosi. I ne vrijedi više ono 'vuci vole kad nemaš škole'. Sad 'vuku' oni koji imaju škole. Što danas djeca recitiraju na Dan državnosti ili Dan Neovisnosti? Možebitno ni ne znaju što ti dani znače. Imaju Božić i Uskrs.
Sutra? Tko zna što će biti sutra. Možda se opet vratimo na pločice. Samo će njih djeci ugrađivati u mozak čim se rode i odmah će sve znati. Bit će bolji čak i od malih Zagorca. Oni se naime, barem se tako priča, rađaju s malom maturom.
Oznake: da se malo vratim u povijest
petak, 09.10.2015.
Bećarac za nagradu?
Bloger @becarac.blog.hr raspisao natječaj za bećarac i ponudio nagradu u obliku jedne vrijedne knjige, kao i vječnu slavu u blogosferi. Kako je, vjerojatno, već poznato mojim dragim i štovanim čitateljima da sam sklon 'stihoklepstvu' to ću se okušati i u bećarcu iako ne vjerujem ni da ću dobiti knjigu, ni da ću steći vječnu slavu u blogosferi, a pogotovo doći na popis bećaraca koje je zaštitio UNESCO. To onako, sebi i vama za razgaliti dušu (nadam se).
Uvodni bećarac
Volim mnogo pjevati bećarac,
samo fali što ide uz – jarac.
Predizborni
Kada Tomo u diple zasvira
mali Zoki nema više mira.
Pa se jadan sav od straha trese,
jer se boji ostati bez kese.
A u kesi saborski dukati,
al će jadan Zoki zaplakati.
Gospodarski program Karamarka
Marko program gospodarski piše
koliki je, ne sjeća se više.
Njemu važno to onako nije
dok mu srce domoljubno bije.
Za Vrhovni sud
Zima stiže bit' će klizavica
i sudačkih kučina i trica.
Novi Sabor
Stiže jesen bit će puno kiše,
novi Sabor sada opet diše.
Bit' će isto kao i u starom
radit će se podjednakim marom.
Karamarkova prinova
Tomi našem rodi se curica,
kad odraste bit će Predsjednica.
Ah ta ljubav
Voljeh majku dok je bila mlada,
sad bih kćerku poljubio rada.
Al mi kćerka ni pristupit' ne da:
„Kani me se, sad si stari deda!“
Lastavica
Kada lasta u svoj foto virne
slikama nas sve u srca dirne.
Osamljeni bloger
Sjedi bloger i po lapu lupa
drugom rukom kosu svoju čupa.
I sve češće on se tužan pita:
to što piše da li netko čita?
Oznake: bećarac ala semper
četvrtak, 08.10.2015.
Čija je KGK u stvari Predsjednica?
Sve mi se manje piše o politici i političarima. Najbolji je dokaz za to izostanak postova iz serije „Probranice“. No ovo što ovih dana govore i rade KGK i TK ponukalo me da se opet prihvatim pera i napišem koju na njihov račun. Da se razumijemo, to ne znači da sam zato srcem i dušom za drugu stranu. Političari svih boja su mi u načelu odbojni, da ne upotrijebim grublju riječ.
Dakle, Predsjednica Hrvatske, kao i njen tutor Karamarko, štancaju gafove kao na tekućoj vrpci. Najnoviji je slučaj vlak kojeg su Mađari zadržali pa sada vratili. Da bi to učinili Predsjednica je baš na Dan neovisnosti 'morala' otputovati u Mađarsku kako bi (kobajagi) 'dogovorila' povrat vlaka kojeg su dogovorili još 1. listopada niži nivoi vlasti u Hrvatskoj i Mađarskoj.
Odlazak na poklonjenje Orbanu baš uoči i na Dan neovisnosti nakon sve fertutme oko INA-e i MOL-a; odbijanje MOL-a da se svečana sjednica održi u podrumu poslovne zgrade INA-e gdje je ona po prvi puta i održana, jer je to kao sad njihova zgrada (znači li to da će još malo pa i Zagreb biti njihov?); spačke koje nam mađarska Vlada na čelu s Orbanom radi oko izbjeglica; kad EK stoji uz Hrvatsku i Vladu i iskazuje puno poštovanje prema naporima koje ona provodi glede izbjeglica (za razliku od Kolindinog domaćina koji gradi zidove i postavlja bodljikave žice); traži zajedno s TK dobre odnose sa Srbijom i grli se s Tomislavom Nikolićem, to je zaista previše pa makar i od KGK.
Jedino, ako se u tome ne krije projekt stvaranja Zida država od Baltika do Jadrana kao zid prema Putinovoj Rusiji pa se treba 'umiliti' Orbanu i dobiti podršku za to. U tome ja opet vidim prste Amera. A ZNA se odakle nam je Predsjednica došla.
Zar ta gospođa ne uviđa da sad već i najveći slijepci (osim ekstremno nacionalističkih) vide kako je ona u HDZ-aevom jatu, da od njezine parole „Zajedništvo“ (ako pri tomu nije mislila samo na zajedništvo desničara) nema više ni „Z“, da svira (falš muziku) u istu trubu kao i njen tutor i da to samo ruši rejting kojeg je do sada imala ta stranka 'opasnih namjera'.
I onda njih oboje sebe proglašavaju najvećim domoljubima u Hrvata! Kaj god!
Ja bih se prije pitao čija je ona Predsjednica i čiji će (eventualni) Premijer biti njezin tutor? Mađarski? Srpski? Američki? Sramota.
Oznake: KGK i Orban
subota, 03.10.2015.
In memoriam
Toni
2012. – 2015.
Dragi prijatelju! Znao si šuteći ili tek s nekolikom riječi reći više nego mnogi s tisuću.
