semper contra
ponedjeljak, 28.09.2015.
Biogradski biseri 4
Stihoklepec iz Biograda
Slušajući suprugu gdje mi priča što rade naši vrhunaravni političari u ovoj izbjegličkoj kalvariji i predizbornoj groznici koja ih trese kao da su dobili malariju - ja naime ne pratim masmedije otkako sam u Biogradu, imam pametnijeg posla oko djedove kuće - proradio je moj stihoklepajući nerv i evo što je izstihoklepao (bez pretenzije da to uđe u antologiju hrvatske poezije):
Dok se Zoki s Vučićem rita
a Tomo igra domoljubnog štita,
Kolinda se Grabar Kita…
bijelim svijetom skita.
Glavonjama svjetskim hita
(a kako ne voli druga Tita)
nitko od njih ništ' je ne pita.
U tisku dotle puk hrvatski čita
hoće li mu djeca biti sita,
i može li se išta postić' bez mita.
Pa se sve češće pita
dokle će ta niškoristi svita
svoj narod ostavljat' bez „žita“?
Oznake: Ciklus Biogradski biseri
četvrtak, 24.09.2015.
Biogradski biseri 3
Inventivnost radnika biogradske „Elektre“
Ne znam da li su radnici, a možebitno i odgovorni u biogradskoj „Elektri“, 'inventivni' u rješavanju tehničkih problema tijekom „održavanja i rukovanja“ i ostalim uređajima u njihovoj nadležnosti, no primjer rješavanja posljedica vandalizma koje mještani, a možebitno i turisti, 'treniraju' na rasvjetnim stupovima je za svaku 'pohvalu'. Na kratkom potezu od moje kuće do šoping centra 'Bure' na svakom rasvjetnom stupu uz glavnu cestu, koja se diči imenom Prvog Predsjednika neovisne Hrvatske, uočljiva je neizmjerna inventivnost „Elektre“.
Kao što je opće poznato, svaki stup ima pri dnu otvor u kojem je smještena priključna kutija s osiguračem. Otvor je prekriven metalnim poklopcem s dva vijka kako bi priključna kutija bila nedostupna. Nažalost vandali ne mogu vidjeti nešto neoštećeno ni u talonu, pa svaki taj poklopac na neki način podvrgavaju ispitu izdržljivosti. I evo kako onda radnici 'Elektre' inventivno rješavaju nastali problem.
Eto nam dobre stare priključne kutije „TEP“. Nje se sjećam još iz vremena kad su počeli postavljati metalne rasvjetne stupove. A to je bilo – ohoho davno! Dimenzionirana je da može odoliti većini vandalizama, ali ipak sam mišljenja da bi dobro došao poklopac da prekrije rupu i kutiju.
Odmah do prethodnog, slijedeći stup ima nešto moderniju kutiju. Ova je 'nježnija' i bilo bi poželjno da je svakako otvor prekriven poklopcem.
Od svih originalnih poklopaca ovaj izgleda najbolje. Ima čak i dva učvrsna vijka!
Ako nedostaje jedan vijak za učvršćenje u skladištu, dobra je i izolir traka žuto zelene boje.
Vidi se da je poklopac vremešan. A možda je samo dobio smeđu boju jer je danima izložen suncu.
Ovaj pak je jadnik sigurno 'prebolio' pjegavi tifus.
U pomanjkanju originalnih poklopaca, pa makar i onih s 'preboljenim' pjegavim tifusom, radnici „Elektre“ našli su svoj način zatvaranja otvora. Jednostavno su uzeli plastičnu cijev odgovarajućeg promjera, prepilili je uzduž na pola i onda svaku polovicu koristili kao 'nadomjestak' pravom poklopcu. Kako se takvi poklopci ne mogu pričvršćivati vijcima, a vjerojatno ih ni nemaju, primijenjen je princip 'bandažiranja'. Pa evo rezultata.
Jedan od najljepših primjera 'inventivnog' rješenja primjenom polovice plastične cijevi. Čak i metalni obuhvat izgleda uredno, moglo bi se reći, čak i lijepo.
Vandali su rekli: „Ne valja!“ i poduzeli potrebne korake da to i dokažu.
A onda je nastupila 'nestašica' metalnih traka pa su radnici prešli na izolir-traku. Da ne bi bilo previše monotono, ovog puta je traka plave boje.
Ponovo nastupaju 'eksperti' za provjeru čvrstoće. Slika prikazuje rezultat.
Na kraju, ne mogu se ne upitati. Pa zar se nitko nije mogao dosjetiti načina da se originalni poklopci pričvrste na način da ih ljubitelji uništavanja svega što im se nađe na putu ne mogu skinuti. Ili je to nadležnima svejedno. Jedino im je valjda važno da su zadovoljeni propisi: ne može se dotaknuti vodič u priključnoj kutiji. Barem ne tako dugo dok plastika, metalna ili izolir traka drže originalne ili 'inventivne' poklopce priljubljene uz stup.
srijeda, 16.09.2015.
Biogradski biseri 2
Operacija „Škure“
prvi dio
Godinama se nakanjujem renovirati, obnoviti, restaurirati (kako vam drago) škure na prozorima mog dijela kuće. Bratić, koji je nažalost umro prošli mjesec, svoje je škure na katu zamijenio prije izvjesnog broja godina potpuno novim.
A onda mi je početkom kolovoza crko lap-top. Njegov popravak se nepredviđeno produljio gotovo na tri tjedna pa sam odlučio pokušati nemoguće: škurama koje su vjerojatno stare koliko i kuća (sagrađena 1934.) i koje nisu ofarbane najmanje trideset godina ponovo udahnuti novi život. Koliko sam u tome uspio prikazat ću cijenjenom čitateljstvu kroz dva posta u okviru serije „Biogradski biseri“.
Tako su škure izgledale, neke i gore, prije nego što sam ih skinuo sa šarki i podvrgao 'operaciji'.
Evo i detalja da se bolje vidi u kakvom su bile stanju.
Da bi 'majstor' mogao pristupiti poslu potreban je, prirodno, odgovarajući pribor: alat, laneno ulje za impregnaciju, boja. Radove sam započeo alatom na gornjoj slici. Pri tomu mi je jako nedostajao cirkular ugrađen u stolić i veći ručni koji su čamili u podrumu u Samoboru. 'Majstor', naime, prije dolaska u Biograd nije ni u snu pomišljao da bi krenuo u obnovu. A ovaj alat i inače uvijek nosi sobom išao bilo kamo. Srećom, nedugo nakon što sam započeo radovima, stariji je sin došao u Biograd i donio ih zajedno s nožnim prekidačem za uključivanje cirkulara ugrađenog u stolić i električnu blanju (koju doduše više nisam trebao).
Sad je rad postao znatno lakši.
'Majstor' je s puno elana krenuo na posao. Bilo je to 4. kolovoza. Tada je mislio da će na prvim škurama raditi najduže. Ne samo jer su, na prvi pogled bile u najlošijem stanju od svih škura sa šest prozora, već jer je još bio bez iskustva. Kasnije se uvjerio da ima daleko lošijih.
Počeo je na jednom 'radnom mjestu', no ubrzo se preselio na ovo i tu odradio sav posao.
Ova slika služi kao primjer u kakvom su stanju bili dijelovi pojedinih škura. Ovo oštećenjem okvira slikano s vanjske strane je nastalo tijekom Domovinskog rata kad je neprijatelj sa položaja sjeverno od grada tukao po gradu minobacačkom vatrom…
…a ovako to izgleda s unutarnje strane okvira, kajkavci bi rekli 'štoka' (nema veze s vinjakom).
Slijedila je 'amputacija' dijela okvira zbog truleži (asocijacija na Hromog Dabu iz stripova o Miki Mausu bila je trenutačna) i ugradnja privremene 'noge' da se okvir ne 'objesi'…
… a ovako izgleda 'zaliječeni' okvir.
Kao što to uvijek biva pri ovakvim radovima, povrede na redu su neizbježne. Srećom po 'majstora' lake prirode. Uzrok: 'majstoru' je na nogu pala ručna pila.
Da nisu priče o oštećenjima bez temelja svjedoči ovaj geler kojeg je 'majstor' izvadio iz pokrajnje rupe. U prvi je mah pomislio da su to stari majstori ugradili nekakvo željezno ojačanje, no nakon kratkog 'čačkanja' izašao je komadić neprijateljske mine koju će majstor sačuvati kao dokaz da je i njegova kuća bila na meti 'dobrih susjeda'. Ne izgleda lijepo, a zamislite kako to izgleda kirurzima kad gelere vade iz ranjenika.
Ove godine vrijeme je bilo idealno za radove jer se drvo škura dobro osušilo. Da ih slučajni pljusak ne bi namočio i kroz prozor voda ušla u sobu sa koje su škure skinute, 'majstor' je prozor bez škura zaštitio plahtom, a škure koje nisu bile u radu starim plastičnim stolnjakom. I dobro je da je to učinio jer je tijekom jednomjesečnih radova četiri dana bilo kišovito. Srećom bez vjetra.
Ovako izgleda strana kuće sa tri reparirane škure. Sad ih je bilo već četiri 'oživjelih'.
Za 'majstora' tu još nije bio kraj. Čekale su ga škure dva prozora na pročelja s ulične strane. Mislio je biti brzo gotov. Nažalost, obistinila se prognoza starijeg sina da su to najlošiji prozori iako se to ne bi rekla gledajući izvana. Po onoj: „zvana gladac znutra jadac“. Uzrok takvom stanju su prvenstveno bila oštećenja prouzročena minama iz minobacača bačenih na ulicu ispred kuće. Iako su rupe s vanjskih strana bile male, na tim mjestima je u daske prodirala kiša pa su trulile tijekom svih ovih godina dok je 'majstor' razmišljao o sanaciji. O kompletnom postupku obnove jedne od tih dviju škura, postupak koji je vrijedio manje-više za svaku škuru ovisno o oštećenju, bit će govora u jednom od sljedećih postova.
Konačno, nakon nešto više od mjesec dana svakodnevnog rada (osim četiri kišna dana doslovno po paroli iz ORA: 'nema odmora dok traje obnova'), došla je na red i 'zadnja ruka' farbanja posljednje škure.
Zadnja škura došla je na svoje mjesto pa je bilo vrijeme da se ovjekovječi taj trenutak. Da slika ne bi bila monotona u kadru su i Tri gracije i jedan Don Juan. Drugi dan smo priredili svečani ručak za nas šestero (dvoje gostiju i dvoje susjeda koji su mi posudili ljestve) i time je Operacija „Škure“ stavljena ad acta.
Oznake: u Biogradu, Operacija Škure-prvi dio
petak, 11.09.2015.
Biogradski biseri 1
Konačno završih posao na restauriranju starih škura na djedovoj kući pa se mogu vratiti popravljenom lap topu i blogu. Serija postova koja slijedi nosit će zajednički naslov „Biogradski biseri“ s podnaslovima adekvatnim temi koju obrađuju.
Plavi se Jadran talasa
Plavi se Jadran talasa…
…dok, šetajući gradom, udišeš smrdljivi zrak pseće mokraće oliti kućnih ljubimaca kojih, kao ove godine, nikad u Biogradu bilo nije, benzinskih para automobila, motora, autobusa, brodica, znojnih tijela prolaznika, smrada kanalizacije, roštilja, zapara pekara…smrad kemikalija za zaštitu od komaraca na terasi, pa opet u spavaćoj sobi…na plaži mirisi raznih pomada, krema i sprejeva za zaštitu kože od sunca koje žeže, puštajući istovremeno da ti sprži mozak jer kome on još treba u lijepoj našoj…
…svih mirisa, samo jedan nedostaje: miris mora.
Plavi se Jadran talasa…
…dok slušaš u pola noći vrisku i plač pospane djece ili u zvizdan one koje roditelji silom tjeraju u more, parajući zvuk truba turističkih vlakića, zavijajućih sirena kola hitne pomoći, lavež kućnih ljubimaca, buka vatrogasne cisterne kojom vatrogasci u ranu zoru zalijevaju sasušenu travu koju su dan ranije kosili radnici komunalne tvrtke zajedno s kamenjem kojeg ima više nego trave, cviljenje automobilskih guma kad bezobzirni vozači ulaze u raskršće ispred tvoje kuće na što reagira susjedov pas lajanjem i ti psovkama, urlanje motora koje voze KNM (kreteni na motoru) posebice velikim užitkom dva sata po ponoći, klaksoni automobila u koloni kojima neotesani vozači daju na znanje da im se nekuda žuri iako su na tzv godišnjem odmoru, treštanje tam-tam glazbe iz divovskih autozvučnika, glazbu raznih 'lustige dorf kapela', trećerazrednih, nazovi, klapa koje neumorno pjevaju uvijek iste pjesme…
…svakakvih zvukova, samo nema zvukova valova što zapljuskuju škrape i obalu.
Plavi se Jadran talasa…
…dok su ti oči pune agresivne ulične rasvjete, svjetlećih reklama, bljeskalica digitalnih fotoaparata kroz čije okulare moderni turisti jedino i gledaju okolinu koja ih okružuje, napadno osvijetljenih kafića i dućana, reflektorske rasvjete tzv „žive muzike“, raznobojnih treptajućih svjetala sa dječjih igračaka, patika, cipelica, kapa, signalnih svjetala brodica na moru, automobilskih farova, ukrasnih nizova lampica na vagončićima i rotirajućeg žutog svjetla na „lokomotivi“ koja ih vuče, sjaj ekrana dlanovnika i mobitela poput modernih krijesnica…
…svakakvog svjetla, samo nedostaje nebo posuto zvijezdama…
…a plavi se Jadran (i dalje) talasa iako gotovo više nitko ni ne osjeća njegov miris, ne čuje njegov zvuk, ne vidi zvijezde na njegovom noćnom nebu.
Oznake: u Biogradu
petak, 04.09.2015.
Ajmo Jovo nanovo
Ovaj sam tekst napisao krajem svibnja. Sticajem okolnosti nisam ga do sada objavio. Tekst je inspiriran interpelacijom 'Laburista' u Saboru 28. svibnja zbog tajnosti TTIP-a. Vjerojatno će malo vas tekst početi čitati, a kamo li ga do kraja i pročitati. Ipak objavljujem ga jednako kao što sam objavljivao seriju tekstova prije ulaska u EU u kojima se osvrćem na pamflete kojima nas je tadašnja vlast uvjeravala kako će nam ulaskom u EU sa Zapada poteći med i mlijeko.
Objavljujem ga sada jer je još uvijek aktualan, iako je diskusija o temi koju su pokrenuli Laburisti zamrla, da ne kažem sasječena.
* * *
Prije tri i po godine, početkom 2012., u vrijeme euforije oko ulaska Hrvatske u EU, na svom blogu www.sempercontra.com objavio sam seriju postova inspiriranih knjižicom od 13 pamfleta u izdanju Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) u kojoj sam pokušao pokazati (ne i dokazati) kako je to što u tim pamfletima piše čista tlapnja. Zainteresirani čitatelji mogu na spomenutom sajtu naći sve objavljene postove. Strpljiv čitatelj moći se uvjeriti da sam u mnogočemu bio u pravu.
Prošle su eto pune dvije godine otkako smo euforično uletjeli u jednu, u povijesti tko zna koju po redu, asocijaciju kao 'guske u maglu'. Što smo od obećanog 'meda i mlijeka' dobili, ne moram govoriti. Znate i sami. I dok smo tada o svojoj sudbini mogli odlučivati sami, sada kad se spremamo u režiji EU birokracije uletjeti u slijedeću asocijaciju, poznatu pod nazivom TTIP, o njoj će odlučivati moćne države Europske unije.
Oba slučaja ipak su u jednom detalju slična: i kod ulaska u EU kao i kod pregovora EU o Sporazumu s SAD-om hrvatski puk informacije dobiva na kapaljku, uglavnom putem masmedija. Oni pak, ovisno o stavu njihovih vlasnika, pišu polu afirmativno ili pak potpuno u interesu krupnog kapitala. Pri tome se obilato služe puštanjem magle kakvu su puštali i u spomenutim pamfletima pod nazivom „Mitovi i legende o ulasku u EU“.
O njima, pamfletima, u prvom nastavku spomenutog serijala pišem:
„Ta knjižica i jedna stranica u J.L. koju je isto ministarstvo objavilo kao plaćeni(?) oglas 19. svibnja 2011. godine 'Zašto u EU' je jedino što sam do sada uspio vidjeti na tu temu objavljeno od strane vlasti, a što bi 'neukom puku' moglo objasniti, rasvijetliti i dokazati da je ulazak Hrvatske u EU od sudbonosne, presudne i životne važnosti za njegovu 'bolju i svjetliju budućnost' (još samo fali: svih naroda i narodnosti pa da znamo na čemu smo!)“
U daljnjem tekstu prvog nastavka citiram razloge koje su autori pamfleta naveli kao razloge zašto trebamo ući u EU:
Daljnji razvoj Hrvatske u velikoj mjeri ovisi o međunarodnom ugledu naše države (2), kao i o uspjehu integriranja hrvatskog gospodarstva u europske i svjetske gospodarske tokove (3). U tom pogledu članstvo u EU za Hrvatsku predstavlja važnu prednost, ako ne i nužnost. U gospodarskome smislu Hrvatska ovisi o rastu turizma, priljevu stranoga kapitala i izvozu hrvatskih proizvoda u inozemstvo (ponajprije u države članice EU-a). Navedeni sektori nedvojbeno će se razvijati brže uđe li Hrvatska u EU nego ako ostane izvan toga kluba. (4) Nepristupanje Europskoj uniji dovelo bi, u određenoj mjeri, do političke izolacije Hrvatske. Naime, kao mala zemlja, Hrvatska ne bi mogla utjecati na odluke koje se tiču budućnosti Europe, a time posredno i vlastite budućnosti. (5) Ne treba zaboraviti da članstvo u
Europskoj uniji jamči političku stabilnost i sigurnost, što je za Hrvatsku iznimno važno s obzirom na nedavno ratno iskustvo. (6)
Moje komentare označene brojevima 2-6 možete naći u citiranom prvom nastavku. No vjerujem kako nije potrebno da se zamarate čitanjem jer ste se vjerojatno i sami tijekom proteklog vremena od ulaska u EU uvjerili koliko su se te tvrdnje zaista ostvarile.
* * *
Ako će se povijest ponoviti (a u Hrvata se uvijek ponavlja) možemo uskoro očekivati sličnu zbirku pamfleta glede 'korisnosti' TTIP-a. Za sada se trebamo zadovoljiti što o novom mamcu za naivni hrvatski puk piše V.L. s nadnevkom 2015-05-19.
„Pregovori o sklapanju Transatlanskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP) između SAD-a i EU dižu sve više prašine u javnosti zemalja članica EU. Protivnici sporazuma Europljane najviše plaše time što će police europskih dućana preplaviti jeftinija, nekvalitetna i opasna hrana (genetski modificirana i puna u EU zabranjenih hormona) što će prouzrokovati krah europske prehrambene industrije i gubitak brojnih radnih mjesta. Kritičare ne umiruju poruke iz Europske komisije (EK) da EU neće pristati na smanjenje dostignutih standarda (moš mislit, op.s.c), odnosno da stvari koje se neće moći dogovoriti s Amerima na kraju neće jednostavno ući (sic!) u konačni tekst trgovinskog sporazuma. Ne umiruje ih ni procjena EK da će TTIP europskom gospodarstvu svake godine donijeti dodatnih 119 milijardi eura. (A svakom stanovniku Lijepe naše cca 4000 kunića, op.s.c.)
Sve članice EU dale su u lipnju 2013. (dakle kad Hrvatska još nije bila članica, op.s.c.) mandat EK da u njihovo ime pregovara sa SAD-om. Navodno je EK obvezatna uzeti u obzir mišljenja država članica o svakoj temi o kojoj se pregovara s Amerima. Kako među državama članicama nema preglasavanja u slučaju vrlo različitih stavova, EK će pokušati naći najmanji zajednički nazivnik koji će zastupati u pregovorima. A ako ni to nije moguće, u pregovorima će zastupati stav za koji smatra (dakle EK, op.s.c.) da je u interesu većine zemalja članica.
Stav Hrvatske donosi Vlada na zatvorenim sjednicama (dakle bez informiranja javnosti o sadržaju razgovora, op.s.c.). Prije nego Vlada definira svoj stav, Ministarstvo vanjskih poslova – koje zastupa Vladu u Bruxellesu – prijedlog hrvatskog stava usuglašava u koordinaciji s ostalim ministarstvima, ali i zainteresiranim organizacijama poput Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) (ne i s direktnim poduzetnicima a posebno ne s hrvatskim pukom, op.s.c.).
Jelena Dumičić iz Sektora za međunarodne poslove HGK kaže: „Vrlo često se kao prednost TTIP-a ističe uklanjanje carina. Dobici se očekuju i od uklanjanja regulatornih barijera. Uzimajući u obzir zabilježeni interes hrvatskih malih i srednjih poduzetnika za izvoz tradicionalnih prehrambenih proizvoda, koji podliježu strogoj američkoj proceduri registracije, vjerujemo da bi se Sporazumom upravo njima omogućila znatna olakšanja.“
Davor Majetić, glavni direktor HUP-a pak kaže: „TTIP otvara veliko i moćno tržište Amerike. Nakon što se sporazum između SAD-a i EU potpiše, smatram da će najveće koristi imati proizvođači vrhunskih prehrambenih proizvoda te farmaceutske tvrtke poput Belupa, Plive…TTIP-om hrvatska ekonomija, mogla bi profitirati i zbog toga što će biti lakše privući američke investitore jer proizvode koje će raditi u Hrvatskoj moći će po istim uvjetima plasirati i u EU i u SAD-u.“
O sličnim ili čak jednakim tlapnjama za ulazak u EU kao što se u gornjem tekstu iznose 'koristi' od sklapanja TTIP, možete pročitati u u tekstu konkurentnost hrvatskih gospodarstvenika i zaključku serijala.
U citiranom tekstu iz V.L. obratite pozornost na istaknute tvrdnje:
„najmanji zajednički nazivnik“ – koji će odrediti najveće i najjače članice EU
„u interesu većine zemalja članica“ – interes Hrvatske i Njemačke zbog strukture gospodarstva jednostavno ne mogu biti ni slični a kamo li jednaki, a zna se čiji će interesi u tom slučaju prevagnuti.
„zatvorenim sjednicama“ – sličnost s tijekom pregovora za ulazak u EU je frapantna.
„vjerujemo“ – dakle nismo sigurni. No ako možemo vjerovati u postojanje Svevišnjeg i moliti se da nas izvuče iz 'gabule' zašto ne bi vjerovali u TTIP i molili se za isto.
„moćno tržište Amerike“ – pokazalo se da nismo iskoristili (ili nismo uopće u stanju iskoristiti) moćno tržište EU od 500 milijuna potencijalnih potrošača a sad bi već krenuli u osvajanje novog moćnog tržišta od 250 miliona. Daj, naj!
„mogla bi profitirati“ – kao mogućnost a ne - profitirat ćemo.
„lakše privući američke investitore“ – a nismo uspjeli, dapače uspješno smo ih otjerali, privući ni europske.
E sad mi recite nije li ovo „Ajmo Jovo na novo“.
