Konačno završih posao na restauriranju starih škura na djedovoj kući pa se mogu vratiti popravljenom lap topu i blogu. Serija postova koja slijedi nosit će zajednički naslov „Biogradski biseri“ s podnaslovima adekvatnim temi koju obrađuju.
Plavi se Jadran talasa
Plavi se Jadran talasa…
…dok, šetajući gradom, udišeš smrdljivi zrak pseće mokraće oliti kućnih ljubimaca kojih, kao ove godine, nikad u Biogradu bilo nije, benzinskih para automobila, motora, autobusa, brodica, znojnih tijela prolaznika, smrada kanalizacije, roštilja, zapara pekara…smrad kemikalija za zaštitu od komaraca na terasi, pa opet u spavaćoj sobi…na plaži mirisi raznih pomada, krema i sprejeva za zaštitu kože od sunca koje žeže, puštajući istovremeno da ti sprži mozak jer kome on još treba u lijepoj našoj…
…svih mirisa, samo jedan nedostaje: miris mora.
Plavi se Jadran talasa…
…dok slušaš u pola noći vrisku i plač pospane djece ili u zvizdan one koje roditelji silom tjeraju u more, parajući zvuk truba turističkih vlakića, zavijajućih sirena kola hitne pomoći, lavež kućnih ljubimaca, buka vatrogasne cisterne kojom vatrogasci u ranu zoru zalijevaju sasušenu travu koju su dan ranije kosili radnici komunalne tvrtke zajedno s kamenjem kojeg ima više nego trave, cviljenje automobilskih guma kad bezobzirni vozači ulaze u raskršće ispred tvoje kuće na što reagira susjedov pas lajanjem i ti psovkama, urlanje motora koje voze KNM (kreteni na motoru) posebice velikim užitkom dva sata po ponoći, klaksoni automobila u koloni kojima neotesani vozači daju na znanje da im se nekuda žuri iako su na tzv godišnjem odmoru, treštanje tam-tam glazbe iz divovskih autozvučnika, glazbu raznih 'lustige dorf kapela', trećerazrednih, nazovi, klapa koje neumorno pjevaju uvijek iste pjesme…
…svakakvih zvukova, samo nema zvukova valova što zapljuskuju škrape i obalu.
Plavi se Jadran talasa…
…dok su ti oči pune agresivne ulične rasvjete, svjetlećih reklama, bljeskalica digitalnih fotoaparata kroz čije okulare moderni turisti jedino i gledaju okolinu koja ih okružuje, napadno osvijetljenih kafića i dućana, reflektorske rasvjete tzv „žive muzike“, raznobojnih treptajućih svjetala sa dječjih igračaka, patika, cipelica, kapa, signalnih svjetala brodica na moru, automobilskih farova, ukrasnih nizova lampica na vagončićima i rotirajućeg žutog svjetla na „lokomotivi“ koja ih vuče, sjaj ekrana dlanovnika i mobitela poput modernih krijesnica…
…svakakvog svjetla, samo nedostaje nebo posuto zvijezdama…
…a plavi se Jadran (i dalje) talasa iako gotovo više nitko ni ne osjeća njegov miris, ne čuje njegov zvuk, ne vidi zvijezde na njegovom noćnom nebu.
Post je objavljen 11.09.2015. u 22:14 sati.