Ovaj sam tekst napisao krajem svibnja. Sticajem okolnosti nisam ga do sada objavio. Tekst je inspiriran interpelacijom 'Laburista' u Saboru 28. svibnja zbog tajnosti TTIP-a. Vjerojatno će malo vas tekst početi čitati, a kamo li ga do kraja i pročitati. Ipak objavljujem ga jednako kao što sam objavljivao seriju tekstova prije ulaska u EU u kojima se osvrćem na pamflete kojima nas je tadašnja vlast uvjeravala kako će nam ulaskom u EU sa Zapada poteći med i mlijeko.
Objavljujem ga sada jer je još uvijek aktualan, iako je diskusija o temi koju su pokrenuli Laburisti zamrla, da ne kažem sasječena.
* * *
Prije tri i po godine, početkom 2012., u vrijeme euforije oko ulaska Hrvatske u EU, na svom blogu www.sempercontra.com objavio sam seriju postova inspiriranih knjižicom od 13 pamfleta u izdanju Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) u kojoj sam pokušao pokazati (ne i dokazati) kako je to što u tim pamfletima piše čista tlapnja. Zainteresirani čitatelji mogu na spomenutom sajtu naći sve objavljene postove. Strpljiv čitatelj moći se uvjeriti da sam u mnogočemu bio u pravu.
Prošle su eto pune dvije godine otkako smo euforično uletjeli u jednu, u povijesti tko zna koju po redu, asocijaciju kao 'guske u maglu'. Što smo od obećanog 'meda i mlijeka' dobili, ne moram govoriti. Znate i sami. I dok smo tada o svojoj sudbini mogli odlučivati sami, sada kad se spremamo u režiji EU birokracije uletjeti u slijedeću asocijaciju, poznatu pod nazivom TTIP, o njoj će odlučivati moćne države Europske unije.
Oba slučaja ipak su u jednom detalju slična: i kod ulaska u EU kao i kod pregovora EU o Sporazumu s SAD-om hrvatski puk informacije dobiva na kapaljku, uglavnom putem masmedija. Oni pak, ovisno o stavu njihovih vlasnika, pišu polu afirmativno ili pak potpuno u interesu krupnog kapitala. Pri tome se obilato služe puštanjem magle kakvu su puštali i u spomenutim pamfletima pod nazivom „Mitovi i legende o ulasku u EU“.
O njima, pamfletima, u prvom nastavku spomenutog serijala pišem:
„Ta knjižica i jedna stranica u J.L. koju je isto ministarstvo objavilo kao plaćeni(?) oglas 19. svibnja 2011. godine 'Zašto u EU' je jedino što sam do sada uspio vidjeti na tu temu objavljeno od strane vlasti, a što bi 'neukom puku' moglo objasniti, rasvijetliti i dokazati da je ulazak Hrvatske u EU od sudbonosne, presudne i životne važnosti za njegovu 'bolju i svjetliju budućnost' (još samo fali: svih naroda i narodnosti pa da znamo na čemu smo!)“
U daljnjem tekstu prvog nastavka citiram razloge koje su autori pamfleta naveli kao razloge zašto trebamo ući u EU:
Daljnji razvoj Hrvatske u velikoj mjeri ovisi o međunarodnom ugledu naše države (2), kao i o uspjehu integriranja hrvatskog gospodarstva u europske i svjetske gospodarske tokove (3). U tom pogledu članstvo u EU za Hrvatsku predstavlja važnu prednost, ako ne i nužnost. U gospodarskome smislu Hrvatska ovisi o rastu turizma, priljevu stranoga kapitala i izvozu hrvatskih proizvoda u inozemstvo (ponajprije u države članice EU-a). Navedeni sektori nedvojbeno će se razvijati brže uđe li Hrvatska u EU nego ako ostane izvan toga kluba. (4) Nepristupanje Europskoj uniji dovelo bi, u određenoj mjeri, do političke izolacije Hrvatske. Naime, kao mala zemlja, Hrvatska ne bi mogla utjecati na odluke koje se tiču budućnosti Europe, a time posredno i vlastite budućnosti. (5) Ne treba zaboraviti da članstvo u
Europskoj uniji jamči političku stabilnost i sigurnost, što je za Hrvatsku iznimno važno s obzirom na nedavno ratno iskustvo. (6)
Moje komentare označene brojevima 2-6 možete naći u citiranom prvom nastavku. No vjerujem kako nije potrebno da se zamarate čitanjem jer ste se vjerojatno i sami tijekom proteklog vremena od ulaska u EU uvjerili koliko su se te tvrdnje zaista ostvarile.
* * *
Ako će se povijest ponoviti (a u Hrvata se uvijek ponavlja) možemo uskoro očekivati sličnu zbirku pamfleta glede 'korisnosti' TTIP-a. Za sada se trebamo zadovoljiti što o novom mamcu za naivni hrvatski puk piše V.L. s nadnevkom 2015-05-19.
„Pregovori o sklapanju Transatlanskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP) između SAD-a i EU dižu sve više prašine u javnosti zemalja članica EU. Protivnici sporazuma Europljane najviše plaše time što će police europskih dućana preplaviti jeftinija, nekvalitetna i opasna hrana (genetski modificirana i puna u EU zabranjenih hormona) što će prouzrokovati krah europske prehrambene industrije i gubitak brojnih radnih mjesta. Kritičare ne umiruju poruke iz Europske komisije (EK) da EU neće pristati na smanjenje dostignutih standarda (moš mislit, op.s.c), odnosno da stvari koje se neće moći dogovoriti s Amerima na kraju neće jednostavno ući (sic!) u konačni tekst trgovinskog sporazuma. Ne umiruje ih ni procjena EK da će TTIP europskom gospodarstvu svake godine donijeti dodatnih 119 milijardi eura. (A svakom stanovniku Lijepe naše cca 4000 kunića, op.s.c.)
Sve članice EU dale su u lipnju 2013. (dakle kad Hrvatska još nije bila članica, op.s.c.) mandat EK da u njihovo ime pregovara sa SAD-om. Navodno je EK obvezatna uzeti u obzir mišljenja država članica o svakoj temi o kojoj se pregovara s Amerima. Kako među državama članicama nema preglasavanja u slučaju vrlo različitih stavova, EK će pokušati naći najmanji zajednički nazivnik koji će zastupati u pregovorima. A ako ni to nije moguće, u pregovorima će zastupati stav za koji smatra (dakle EK, op.s.c.) da je u interesu većine zemalja članica.
Stav Hrvatske donosi Vlada na zatvorenim sjednicama (dakle bez informiranja javnosti o sadržaju razgovora, op.s.c.). Prije nego Vlada definira svoj stav, Ministarstvo vanjskih poslova – koje zastupa Vladu u Bruxellesu – prijedlog hrvatskog stava usuglašava u koordinaciji s ostalim ministarstvima, ali i zainteresiranim organizacijama poput Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) (ne i s direktnim poduzetnicima a posebno ne s hrvatskim pukom, op.s.c.).
Jelena Dumičić iz Sektora za međunarodne poslove HGK kaže: „Vrlo često se kao prednost TTIP-a ističe uklanjanje carina. Dobici se očekuju i od uklanjanja regulatornih barijera. Uzimajući u obzir zabilježeni interes hrvatskih malih i srednjih poduzetnika za izvoz tradicionalnih prehrambenih proizvoda, koji podliježu strogoj američkoj proceduri registracije, vjerujemo da bi se Sporazumom upravo njima omogućila znatna olakšanja.“
Davor Majetić, glavni direktor HUP-a pak kaže: „TTIP otvara veliko i moćno tržište Amerike. Nakon što se sporazum između SAD-a i EU potpiše, smatram da će najveće koristi imati proizvođači vrhunskih prehrambenih proizvoda te farmaceutske tvrtke poput Belupa, Plive…TTIP-om hrvatska ekonomija, mogla bi profitirati i zbog toga što će biti lakše privući američke investitore jer proizvode koje će raditi u Hrvatskoj moći će po istim uvjetima plasirati i u EU i u SAD-u.“
O sličnim ili čak jednakim tlapnjama za ulazak u EU kao što se u gornjem tekstu iznose 'koristi' od sklapanja TTIP, možete pročitati u u tekstu konkurentnost hrvatskih gospodarstvenika i zaključku serijala.
U citiranom tekstu iz V.L. obratite pozornost na istaknute tvrdnje:
„najmanji zajednički nazivnik“ – koji će odrediti najveće i najjače članice EU
„u interesu većine zemalja članica“ – interes Hrvatske i Njemačke zbog strukture gospodarstva jednostavno ne mogu biti ni slični a kamo li jednaki, a zna se čiji će interesi u tom slučaju prevagnuti.
„zatvorenim sjednicama“ – sličnost s tijekom pregovora za ulazak u EU je frapantna.
„vjerujemo“ – dakle nismo sigurni. No ako možemo vjerovati u postojanje Svevišnjeg i moliti se da nas izvuče iz 'gabule' zašto ne bi vjerovali u TTIP i molili se za isto.
„moćno tržište Amerike“ – pokazalo se da nismo iskoristili (ili nismo uopće u stanju iskoristiti) moćno tržište EU od 500 milijuna potencijalnih potrošača a sad bi već krenuli u osvajanje novog moćnog tržišta od 250 miliona. Daj, naj!
„mogla bi profitirati“ – kao mogućnost a ne - profitirat ćemo.
„lakše privući američke investitore“ – a nismo uspjeli, dapače uspješno smo ih otjerali, privući ni europske.
E sad mi recite nije li ovo „Ajmo Jovo na novo“.
Post je objavljen 04.09.2015. u 18:21 sati.