Marketing
Biogradski biseri 2
Operacija „Škure“
prvi dio
Godinama se nakanjujem renovirati, obnoviti, restaurirati (kako vam drago) škure na prozorima mog dijela kuće. Bratić, koji je nažalost umro prošli mjesec, svoje je škure na katu zamijenio prije izvjesnog broja godina potpuno novim.
A onda mi je početkom kolovoza crko lap-top. Njegov popravak se nepredviđeno produljio gotovo na tri tjedna pa sam odlučio pokušati nemoguće: škurama koje su vjerojatno stare koliko i kuća (sagrađena 1934.) i koje nisu ofarbane najmanje trideset godina ponovo udahnuti novi život. Koliko sam u tome uspio prikazat ću cijenjenom čitateljstvu kroz dva posta u okviru serije „Biogradski biseri“.
Tako su škure izgledale, neke i gore, prije nego što sam ih skinuo sa šarki i podvrgao 'operaciji'.
Evo i detalja da se bolje vidi u kakvom su bile stanju.
Da bi 'majstor' mogao pristupiti poslu potreban je, prirodno, odgovarajući pribor: alat, laneno ulje za impregnaciju, boja. Radove sam započeo alatom na gornjoj slici. Pri tomu mi je jako nedostajao cirkular ugrađen u stolić i veći ručni koji su čamili u podrumu u Samoboru. 'Majstor', naime, prije dolaska u Biograd nije ni u snu pomišljao da bi krenuo u obnovu. A ovaj alat i inače uvijek nosi sobom išao bilo kamo. Srećom, nedugo nakon što sam započeo radovima, stariji je sin došao u Biograd i donio ih zajedno s nožnim prekidačem za uključivanje cirkulara ugrađenog u stolić i električnu blanju (koju doduše više nisam trebao).
Sad je rad postao znatno lakši.
'Majstor' je s puno elana krenuo na posao. Bilo je to 4. kolovoza. Tada je mislio da će na prvim škurama raditi najduže. Ne samo jer su, na prvi pogled bile u najlošijem stanju od svih škura sa šest prozora, već jer je još bio bez iskustva. Kasnije se uvjerio da ima daleko lošijih.
Počeo je na jednom 'radnom mjestu', no ubrzo se preselio na ovo i tu odradio sav posao.
Ova slika služi kao primjer u kakvom su stanju bili dijelovi pojedinih škura. Ovo oštećenjem okvira slikano s vanjske strane je nastalo tijekom Domovinskog rata kad je neprijatelj sa položaja sjeverno od grada tukao po gradu minobacačkom vatrom…
…a ovako to izgleda s unutarnje strane okvira, kajkavci bi rekli 'štoka' (nema veze s vinjakom).
Slijedila je 'amputacija' dijela okvira zbog truleži (asocijacija na Hromog Dabu iz stripova o Miki Mausu bila je trenutačna) i ugradnja privremene 'noge' da se okvir ne 'objesi'…
… a ovako izgleda 'zaliječeni' okvir.
Kao što to uvijek biva pri ovakvim radovima, povrede na redu su neizbježne. Srećom po 'majstora' lake prirode. Uzrok: 'majstoru' je na nogu pala ručna pila.
Da nisu priče o oštećenjima bez temelja svjedoči ovaj geler kojeg je 'majstor' izvadio iz pokrajnje rupe. U prvi je mah pomislio da su to stari majstori ugradili nekakvo željezno ojačanje, no nakon kratkog 'čačkanja' izašao je komadić neprijateljske mine koju će majstor sačuvati kao dokaz da je i njegova kuća bila na meti 'dobrih susjeda'. Ne izgleda lijepo, a zamislite kako to izgleda kirurzima kad gelere vade iz ranjenika.
Ove godine vrijeme je bilo idealno za radove jer se drvo škura dobro osušilo. Da ih slučajni pljusak ne bi namočio i kroz prozor voda ušla u sobu sa koje su škure skinute, 'majstor' je prozor bez škura zaštitio plahtom, a škure koje nisu bile u radu starim plastičnim stolnjakom. I dobro je da je to učinio jer je tijekom jednomjesečnih radova četiri dana bilo kišovito. Srećom bez vjetra.
Ovako izgleda strana kuće sa tri reparirane škure. Sad ih je bilo već četiri 'oživjelih'.
Za 'majstora' tu još nije bio kraj. Čekale su ga škure dva prozora na pročelja s ulične strane. Mislio je biti brzo gotov. Nažalost, obistinila se prognoza starijeg sina da su to najlošiji prozori iako se to ne bi rekla gledajući izvana. Po onoj: „zvana gladac znutra jadac“. Uzrok takvom stanju su prvenstveno bila oštećenja prouzročena minama iz minobacača bačenih na ulicu ispred kuće. Iako su rupe s vanjskih strana bile male, na tim mjestima je u daske prodirala kiša pa su trulile tijekom svih ovih godina dok je 'majstor' razmišljao o sanaciji. O kompletnom postupku obnove jedne od tih dviju škura, postupak koji je vrijedio manje-više za svaku škuru ovisno o oštećenju, bit će govora u jednom od sljedećih postova.
Konačno, nakon nešto više od mjesec dana svakodnevnog rada (osim četiri kišna dana doslovno po paroli iz ORA: 'nema odmora dok traje obnova'), došla je na red i 'zadnja ruka' farbanja posljednje škure.
Zadnja škura došla je na svoje mjesto pa je bilo vrijeme da se ovjekovječi taj trenutak. Da slika ne bi bila monotona u kadru su i Tri gracije i jedan Don Juan. Drugi dan smo priredili svečani ručak za nas šestero (dvoje gostiju i dvoje susjeda koji su mi posudili ljestve) i time je Operacija „Škure“ stavljena ad acta.
Post je objavljen 16.09.2015. u 09:17 sati.