Marketing
Knjige
U svom posljednjem postu Demetra je preporučila da pročitate
knjigu . Post sam pročitao neposredno nakon što sam prepisao jedan odlomak iz knjige:
Već dok prepisivah odlomke, pomislio sam da bi ovaj donji mogao objaviti na blogu. No odmah pomislih: zašto? Zar nije većini čitatelja dosta teme iz romana? No ovaj Demetrin post ipak me ponukao da ga objavim.
„Radimo pod zemljom i na zemlji, pod krovom i pod otvorenim nebom, s lopatom, s vagonetima, pijukom i polugom. Nosimo vreće s cementom, postavljamo cigle, željezničke pruge, ograđujemo zemljišta, sabijamo zemlju... Postavljamo temelje neke nove strašne civilizacije. Tek sad sam upoznao vrijednost antičkoga doba. Kakav su strašan zločin te egipatske piramide, hramovi i grčki kipovi! Koliko je krvi moralo poteći rimskim putovima, graničnim nasipima i gradskim gradilištima. To antičko doba, koje je bilo veliki koncentracijski logor, gdje su robovima na čelo utiskivali znak vlasništva i gdje su ih razapinjali na križ ako su pokušavali bježati. To antičko doba, koje je predstavljalo zavjeru slobodnih ljudi protiv robova!
Sjećaš li se koliko sam volio Platona. Danas znam da je lagao. Jer se u zemaljskim stvarima ne odražava ideal nego leži težak, krvav čovjekov rad. Mi smo bili ti koji su gradili piramide, otkidali mramor za hramove i kamenje za carske putove, mi smo bili ti koji su veslali na galijama i vukli plugove, a oni su pisali dijaloge i drame, domovinama opravdavali svoje intrige, borili se za granice i demokraciju. Mi smo bili prljavi i doista umirali. Oni su bili estetični i navodno diskutirali.
Nema Ijepote ako u njoj leži ljudska nepravda. Nema pravde ako tu nepravdu zaobilazi. Nema dobra ako dopušta nepravdu. A što antičko doba zna o nama? Zna lukavoga roba iz Terencija i Plauta, zna narodne tribune, bracu Grakho, i ime samo jednoga roba - Spartaka.
Oni su stvarali povijest. I nekog tamo zločinca Scipiona, nekog tamo odvjetnika Cicerona ili Demostena, savršeno se sjećamo. Oduševljavamo se istrebljenjem Etruščana, uništenjem Kartage, izdajama, prevarama, pljačkom. Rimsko pravo! I danas je pravo!“
Zar vam ovi redci na neki način ne asociraju i ovo današnje vrijeme?
Na posljednjoj strani korica piše između ostalog:
„U svojoj provokativnoj i okrutnoj prozi, lišenog svakog moraliziranja i politikantstva, Borowski iz perspektive hladnog i bezdušnog promatrača, logoraša Tadeka, opisuje svijet pukog preživljavanja u logoru smrti.“
Knjiga je na mene ostavila snažan dojam, iako se bavi, ponavljam, temom nacističkih konclogora i zločina koji su u njima počinjeni i koji su opisani u mnogim djelima. Mišljenja sam, ipak, ni u jednom kao u ovom.
Post je objavljen 23.10.2015. u 16:09 sati.