Naknadna pamet bivšeg Premijera Velike Britanije Tony Blaira.
Konačno je jednom od dvojice glavnih 'kuhara' ovog 'paprenog jela' kojeg sada Europa, uključivo i nas, kusa došlo iz guzice u glavu tko je i što uzrok ove nevolje s divljaštvom na tlu Iraka i egzodusa izbjeglica sa Bliskog istoka.
Kako to već ide s političarima kad nešto zaseru, osim ove isprike teško da možemo očekivati neka konkretnija pokajanja. On je, ipak, učinio barem to. Pitanje hoće li arogantni Amer, koji je ustvari bio i njemu nalogodavac, krenuti njegovim putem, pa se i on barem ispričati ako se već neće, primjerice, dati podvrći kazni od 1000 udaraca korbačem.
Oznake: konačno da i to čujemo
Oslonivši se na rezultate 'abrakadabra' kojom se služe naši ispitivači javnog mijenja, uredništvo Jutarnjeg lista jučer je objavilo kako će, po tom čarabiranju, nakon izbora izgledati novi Sabor. U svrhu upoznavanja pučanstva s likovima čija ćemo (ne)djela imati prilike pratiti tijekom slijedećih četiri godine, uredništvo je na dvije stranice objavilo imena, prezimena i fotografije potencijalnih zastupnika.
Oznake: Izbori 2015
U svom posljednjem postu Demetra je preporučila da pročitate
knjigu . Post sam pročitao neposredno nakon što sam prepisao jedan odlomak iz knjige:
Jedno vrijeme sam dosta pisao haiku. Na razne teme i haiku s povodom za koje su mi neki poznavatelji rekli da su dobri, ali da takvi haiku nije u duhu tog pjesništva.
Za haiku „Četiri godišnja doba“, od kojih jedan vezan za jesen objavljujem, dobio sam čak pohvale od haiku društva iz Samoboru. Iz tog vremena su i ostala dva haiku vezana uz Jesen. Svaki na svoj način daje atmosferu jeseni. Inače moj mlađi sin je veliki ljubitelj haiku pjesništva, štovatelj pokojnog prof Devidea, a za maturski rad imao je radnju na temu haiku poezije.
U međuvremenu mi je ponestalo inspiracije pa je moja aktivnost na tom polju pomalo venula. A možebitno da sam i nesvjesno došao do spoznaje da to nije lagan posao. Pogotovo ako čitaš haiku profesora Devidea.
Evo mojih pokušaja
Latica pada
sa cvijeta. Još jedan
se gasi život.
Hladna kišna kap.
Trag kotača, na putu
požutjeli list.
Kapljica kiše.
Nestade je u mutnoj
vodi rijeke.
* * *
Ovaj, posljednji, haiku nije vezan uz Jesen ali je aktualan. Napisao sam ga 13. siječnja 2010. nakon katastrofalnog potresa na Haitiju ponukan viješću da se dijete s Haitija može posvojiti za nekoliko stotina kuna. Čini mi se da bi se taj haiku mogao povezati i sa djecom izbjeglica, imigranata ili emigranata, kako vam drago, koji danas putuju iz vrućih krajeva Bliskog istoka i Afganistana u hladnu Njemačku.
Pustinjski cvijet,
na livadu prenesen
uvenut on će.
I opet ne mogu, u ovo predizborno vrijeme, odoljeti zovu politikus-sirene. Čitam u pismima čitatelja u današnjem lokalnom tjedniku „Međimurje“ pismo gospodina Hrvoja Šlezak, koordinatora HRAST-a za treću izbornu jedinicu (moju, op.s.c.) pod naslovom: „Preferencijalni sustav – izbor najboljih kandidata“. U tekstu autor piše:
„HRAST – pokret za uspješnu Hrvatsku pozdravlja navedenu novost (preferencijalno glasovanje, op.s.c.) jer će birači (konačno; sic!) imati priliku odabrati najkvalitetnije osobe i najkompetentnije kandidate. (…) Vjerujemo da će birači prepoznati kvalitete HRAST-ovih kandidata na listi Domoljubne koalicije (…). U našoj, trećoj izbornoj jedinici svakako očekujemo da birači svoj preferencijalni glas poklone (ne: daju, op.s.c.) L.I. (navodim inicijale da mu ne pravim reklamu) koji je svojim dugogodišnjim angažmanom potvrdio istinsku zauzetost za vrijednosti koje HRAST zastupa.“
Kako protumačiti ove upute?
Znači li to da se do sada mjesta na listama kandidata pojedinih stranaka nisu određivala po kriteriju „najkvalitetnijih osoba“? Doduše, po rezultatima koje su glede gospodarstva postigle sve dosadašnje vlade koje su proistekle iz takvih lista, vjerojatno nisu. I sada će jedan preferencijalni glas, najkvalitetniji po sudu g. koordinatora, sve stubokom promijeniti. Kaj god!
Da li preferencijalni glas samo za jednog od svih kandidata na listi zaista predstavlja „vrlo snažan alat u rukama“ birača? Što ja, i ne samo ja, imam od toga što je temeljem preferencijalnog glasa u EU parlament izabran Tonina Picula? Po mojem, više bi koristio u Saboru nego tamo.
Zašto gospodin Šlezak, koji tvrdi da će glasači zahvaljujući preferencijalnom glasovanju temeljem svog mišljenja „izabrati“ najkvalitetnijeg od 14 kandidata na listama ipak, za svaku 'sigurnost', predlaže da svoj glas „poklone“ po njegovom (ili njegove stranke) mišljenju „najkvalitetnijem“. I da to bude baš gospodin L. I., koji je njemu očigledno (ili glavonjama u stranci) prirastao srcu?
Da nije samo HRAST stranka u kojoj se brinu da njihov kandidat koji je „potvrdio istinsku zauzetost za vrijednosti koje stranka zastupa“ uđe u Sabor, pokazuje i slučaj SDP-a. Iste novine donose danas i ovu vijest:
„Premda su se u javnosti i u stranci Mladen Novak i Nadica Jelaš spominjali kao najizgledniji kandidati međimurskog SDP-a na listi 3. izborne jedinice, dok se istodobno šuškalo da će dugogodišnja zastupnica (…) Dragica Zgrebec u mirovinu, vrh stranke u Zagrebu odlučio je drugačije: D. Z. našla se na visokoj trećoj poziciji na listi i jedina je kandidatkinja SDP-a iz Međimurja.“
Usput: na toj koalicijskoj listi SDP-a iz Međimurja se nalaze još dva kandidata za zastupnike, oba iz HNS, na 4. i 13. mjestu.
Sva sreća da postoji preferencijalno glasovanje pa će oni iz Međimurja koji će glasati za tu listu moći zaokružiti nekog „najkvalitetnijeg“ iz nekog drugog kraja. Preporučio bih im, ipak, da pričekaju upute i kriterije iz središnjice u Zagrebu. Oni najbolje znaju tko će biti „najkvalitetniji“ za Međimurje.
Zaključak se nameće sam po sebi: to preferencijalno glasovanje, uostalom kao i cijeli taj cirkus oko demo(n)kratskih izbora, samo jedno od mnogih 'farbanja' od strane političara koji nas farbaju svim mogućim i nemogućim 'bojama', eto već dvadeset i pet godina.
Tijekom godine često sa suprugom šećem našim perivojem Zrinski kojeg u šali, zbog velike naseobine vrana, nazivam Perivoj Vrana. Šetajući promatram mijene godišnjih doba na kestenima kojih ima puno u perivoju. Ove sam godine u tri godišnja doba slikao istu granu kestena i dobio slikovnu životnu priču o nastajanju, sazrijevanju i smrti jedne generacije kestena. Nedostajat će samo slika golih grana pokrivenih snijegom (ako ga bude) no to više nije tema ove foto-sesije.
Blogericu @Sjećanje i osvrti potakla je blogoprijateljica Kraljica-Lavica da i ona pročešlja sjećanja (i osvrte) na kazivanja njene majke Ivke i napiše tekst "Priča od prije 100 godina"
Pročitavši tekst krenuh komentirati. Riječ po riječ, komentar koji je trebao biti kratak, pretvorio se u mali post. Zamolio sam blogericu da mi oprosti što komentar neću objaviti na njenom blogu, već ga kao post prenijeti na svoj i krenuh na posao. Da od brašna i kvasca što mi ga dade @Sjećanje… umijesim i ja, u ove Dane kruha, jedan, onako po starinski.
Kad malo razmislim o godinama koje su prošle od kada je majka Ivka pošla u školu, pa to i nisu bila tako davna vremena. Ako se rodila 1912. u školu je krenula dvadesetih godina prošlog stoljeća. Dakle prije nešto više od 90 godina. Ali se zato mnogo toga promijenilo u školi: tada su, naime, djeca pisala "na kartu od cimenta ili slično".
I ja sam svoje 'naukovanje' pedesete godine prošlog stoljeća započeo pločicom, pisaljkom (zvali smo je kamenčić, bila je od nekog minerala) i spužvom (pravom morskom) obješenom špagom o pločicu. S jedne strane pločice, uokvirene drvenim okvirom, bilo je usko i široko crtovlje za pisanje malih i velikih (pisanih) slova, a druga je bila podijeljena na kvadratiće (mi smo govorili na kockice), u koje su se upisivale brojke. Nije bilo lako pisati pisaljkom. Ako je bila tupa, pisanije su izgledale očajno, pogotovo slova. Ako je bila dobro zašiljena,samo malo jači pritisak, i vrh je pucao. Bilo je tu suza i plača i tragova suza na pločici kako bi majka vidjela koliko se ja 'mučim'.
Od knjiga: Računica i Početnica i ništa više. Ah, da! I deset štapića za zorni prikaz zbrajanja i oduzimanja do deset. Kasnije su došle bilježnice. Također na 'linije' i 'kockice'. Bez ikakvih slika na koricama, osim što je na ovim potonjima na zadnjim koricama bila štampana tablica množenja. Od 1x1=1, do 10x10=100. Početnica su obično počele s Ivo i vo i slične 'proste' rečenice. Kasnije smo i mi čitali pjesmice: „Miš“ (…pa zažmuri, pa se zguri da projuri kroz tu žicu nesretnicu, ali klopka se sklopi…), „Pošla koka na pazar“ (…ukaljala nožicu. Ide ona jednom grmu: „Briši grme ovu nogu!“, „Ne ću!“; nije greška, u to vrijeme to se pisalo rastavljeno…), „Pačja škola“ (Učili su učili od srijede do petka al se nisu maknuli dalje od početka…) i naravno prigodne pjesmice za Prvi maj i Dan Republike. To bi se danas reklo Dan državnosti.
Pet buktinja jedan plamen,
iznad klasja petokraka.
I s datumom tu je traka,
to je naše zemlje znamen.
Poslije je pridodan još jedan plamen, no onda se to više nije recitiralo. Na kraju je plamen tih 'šest buktinja' progutao 'naše zemlje znamen'.Tako to biva kad se nepažljivo rukuje vatrom.
A danas? 6-10 kg knjiga i bilježnica uprte djeci na leđa pa nosi. I ne vrijedi više ono 'vuci vole kad nemaš škole'. Sad 'vuku' oni koji imaju škole. Što danas djeca recitiraju na Dan državnosti ili Dan Neovisnosti? Možebitno ni ne znaju što ti dani znače. Imaju Božić i Uskrs.
Sutra? Tko zna što će biti sutra. Možda se opet vratimo na pločice. Samo će njih djeci ugrađivati u mozak čim se rode i odmah će sve znati. Bit će bolji čak i od malih Zagorca. Oni se naime, barem se tako priča, rađaju s malom maturom.
Oznake: da se malo vratim u povijest
Bloger @becarac.blog.hr raspisao natječaj za bećarac i ponudio nagradu u obliku jedne vrijedne knjige, kao i vječnu slavu u blogosferi. Kako je, vjerojatno, već poznato mojim dragim i štovanim čitateljima da sam sklon 'stihoklepstvu' to ću se okušati i u bećarcu iako ne vjerujem ni da ću dobiti knjigu, ni da ću steći vječnu slavu u blogosferi, a pogotovo doći na popis bećaraca koje je zaštitio UNESCO. To onako, sebi i vama za razgaliti dušu (nadam se).
Uvodni bećarac
Volim mnogo pjevati bećarac,
samo fali što ide uz – jarac.
Predizborni
Kada Tomo u diple zasvira
mali Zoki nema više mira.
Pa se jadan sav od straha trese,
jer se boji ostati bez kese.
A u kesi saborski dukati,
al će jadan Zoki zaplakati.
Gospodarski program Karamarka
Marko program gospodarski piše
koliki je, ne sjeća se više.
Njemu važno to onako nije
dok mu srce domoljubno bije.
Za Vrhovni sud
Zima stiže bit' će klizavica
i sudačkih kučina i trica.
Novi Sabor
Stiže jesen bit će puno kiše,
novi Sabor sada opet diše.
Bit' će isto kao i u starom
radit će se podjednakim marom.
Karamarkova prinova
Tomi našem rodi se curica,
kad odraste bit će Predsjednica.
Ah ta ljubav
Voljeh majku dok je bila mlada,
sad bih kćerku poljubio rada.
Al mi kćerka ni pristupit' ne da:
„Kani me se, sad si stari deda!“
Lastavica
Kada lasta u svoj foto virne
slikama nas sve u srca dirne.
Osamljeni bloger
Sjedi bloger i po lapu lupa
drugom rukom kosu svoju čupa.
I sve češće on se tužan pita:
to što piše da li netko čita?
Oznake: bećarac ala semper
Oznake: KGK i Orban
< | listopad, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
srebrozlato
demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg
smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte
japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2
huc
astro
ET
k.u.p.
sewen
skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac
vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer
Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2
Nekad bili sad se spominju
lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.