semper contra
petak, 29.05.2015.
Dvije strane iste medalje
Ovu sliku neću i ne želim komentirati na drugačiji način osim onako kako je napisano u naslovu. I nitko, apsolutno nitko me neće uvjeriti da to nije točno. Živio ili uživao u domovini ili pak u inozemstvu.
četvrtak, 28.05.2015.
Probranice 22
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Kameleon (1)
U petak, 22. svibnja predsjednica KGK, osim što će u 11 sati nazočiti svečanoj sjednici Županijske skupštine Ličko-senjske županije u povodu Dana Županije gdje će ujedno održati i govor, u 15 sati ide u Kumrovec. Iz Ureda su priopćili da će tamo posjetiti izložbu 'Pokloni Josipu Brozu iz Vile Zagorje' u Muzeju Hrvatskog zagorja.
Nakon što je Kumrovčanima 'poklonila' bistu JBT, Predsjednica je očigledno odlučila provjeriti kako se novi domaćini odnose prema njoj, mislim bisti. Inače u Kumrovcu su zadovoljni što im ju je KGK 'dostavila' i tvrde da otkako je bista stigla, posao cvjeta. Njihov komentar: nekome smeće, drugome profit.
Komentar cinika: koliko smo mi profita mogli zaraditi na tom 'zločincu' da smo malo promućurniji.
(2015-05-21)
Kameleon (2)
Predsjednica KGK jučer je otkazala posjet izložbi „Pokloni Josipu Brozu iz Vile Zagorje“ zbog radnog (sic!) sastanka u Ličko - senjskoj županiji koji se „nepredviđeno odužio“
Možebitno da je nepredviđeno produženje sastanka zaista razlog otkaza posjete izložbi. No meni se nekako čini da je glavni razlog,ipak, u prvoj riječi naziva izložbe. Naime ta se riječ može čitati s dva različita naglaska „pňkloni“, dakle nakloni ili pak „poklňni“ dakle darovi. Kako Predsjednici izgleda nitko nije objasnio o čemu se tu zapravo radi, ona je 'kameleonski' odlučila posjet otkazati.
Komentar cinika: naravoučenije, prije svake odluke problem treba 'sagledati' sa svih strana.
(2015-05-23)
Zokija na kuruzu…
Predsjednik HDZ-a T.K. u petak kasno poslijepodne poslao je Premijeru Z.M. pismo u kojemu traži sastanak njih dvojice.
Nakon što je izvrijeđao u intervjuu u „Globusu“ Z.M. i SDP na pasija kola, T.K. je krenuo stopama KGK. I on se Z.K. obraća kao predsjedniku SDP-a, a ne kao Premijeru. Točnije, kao lošem đaku koga treba 'zašpotati' i onda ga postaviti da kleči 'na kuruzi'. Tko koga u tom postupku plagira, Tomislav Kolindu ili obratno, domislite se sami. A sve u svrhu predizborne kampanje: vidite kako je Zoki zločest, neće s nama ni razgovarati.
Komentar cinika: od svega toga imati će koristi jedino Hrvatska pošta.
(2015-05-23)
Što znači 4% razlike!
Građani Irske su, s više od 60% izašlih na referendum, odlučili s 62% za bračnu jednakost. Preciznije, članak ustava iz1937. godine se mijenja i ubuduće će glasiti: Brak mogu sklopiti, po zakonskim uvjetima, dvije osobe bez obzira na spol.“
Kratko i jasno. Irska je prva zemlja na svijetu koja je na referendumu pokazala svoj stav o toj temi. I to Irska u kojoj je 85% deklariranih katolika, sjednice parlamenta počinju molitvom, kontracepcija je bila zabranjena do 1985., pobačaj je zabranjen (osim ako je majci ugrožen život), homoseksualni odnos bilo je kazneno djelo do 1993., a razvodi zabranjeni sve do 1996.
Komentar cinika:
1. Odluka nije čudna obzirom da je pobačaj zabranjen. Kako istospolni brakovi ne mogu praviti djecu neće nikada zahtijevati slobodu pobačaja.
2. U Hrvatskoj takva odluka na referendumu nikako ne može proći. Deklariranih Hrvata katolika ima ipak znatno više, čak 89%.
(2015-05-24)
Povijest se ponavlja
Iz novina:
U Njemačku otišlo 150 vojnika HV-a.
'Tigrovi' na vježbi bitke protiv Rusije.
Kao savez moramo biti spremni boriti se zajednički i suprotstaviti agresiji.
Nikad u povijesti Hrvatska nije na vježbu u inozemstvo poslala toliko vojnika.
Američki vojni zapovjednici tražili su hrvatsku motoriziranu satniju jer su izuzetno zadovoljni kvalitetom i spremnošću hrvatskih vojnika.
Opet se Hrvatska sprema (u Njemačkoj) u bitku protiv Rusije. Točna je tvrdnja da Hrvatska nikada na vježbu u inozemstvo nije poslala 150 vojnika, ali je povijesna istina da je NDH, koju neki smatraju pretečom Neovisne Države Hrvatske, u pravi rat na ruska bojišta poslala 3 865 vojnika u sastavu "369. pojačane pješačke pukovnije" stvorene 16. srpnja 1941. I oni su bili 'spremni boriti se zajednički (u savezu s nacističkom Njemačkom) i suprotstaviti (sovjetskoj) agresiji“.
Komentar cinika: očevidno američki vojni zapovjednici dobro poznaju povijest hrvatske vojske.
(2015-05-25)
Došla maca na vratašca…
FIFA je na nogama zbog uhićenja svojih čelnika. U FIFA-inom sjedištu u Zürichu održana je izvanredna sjednica nakon uhićenja dužnosnika pod sumnjom u korupciju, pranje novca, reketarenje i prevaru u posljednjih 20 godina. U 11 sati je, pak, održana i presica na kojoj se FIFA obratila javnosti glede ovih događaja.
Sad se može očekivati opća 'bežanija' glavonja iz te organizacije, znane za mnoge već odavno kao leglo korupcije. Jer, Ameri mogu oprostiti sve samo ne utaju poreza.
Komentar cinika: Izgleda da je ulazak našeg Davora Šukera bila kap koja je prelila mutnu vodu iz FIFA-ine čaše.
(2015-05-27)
Tko odlučuje u ovoj državi?
Službenik ispostave Porezne uprave u Samoboru odbio je pravo na poreznu olakšicu jer je podnositeljica donirala novac Centru za ženske studije. Dotični smatra, pozivajući se na famozni 'priziv savjesti', da je to „udruga koja podržava pobačaj koji pak je u suprotnosti s hrvatskim Ustavom i jamstvom na život svakom ljudskom biću“.
Mene bi zanimalo bi li dotični postupio jednako da je podnositeljica zahtjeva, primjerice, donirala novac nekoj udruzi koja podržava ubijanje ljudi zbog ideologije, vjere ili bilo čega 'drugačijeg' ili pak se njegov 'priziv savjesti' odnosi samo na nerođeno dijete.
Ipak, to i nije od krucijalne važnosti. Važnije je, i daleko opasnije, da si uopće neki činovničić uzima pravo odlučivati o takvim stvarima. Liječnički 'priziv savjeti' još kako tako mogu prihvatiti, oni ipak sami trebaju čin i izvesti, no da si jedan birokrata dozvoljava nešto takvo, po mojem je sudu van pameti.
Komentar cinika: kud će nas to odvesti ako će svaki birokratski moljac odlučivati što se može a što ne.
(2015-05-27)
Svaka sličnost (ni)je slučajna
Potpredsjednik SDP-a, Zlatko Komadina, navodno je potvrdio kako ne želi na listu SDP-a za skore parlamentarne izbore. Kao razlog navodi se da Komadina, navodno, ne želi biti na listi iza Željka Jovanovića.
Zoki je Ž.J.,možebitno na to mjesto postavio da bi se 'oprao' što ga je smijenio kao ministra. Ako Komadina ne promijeni mišljenje očekujem da će Zoki postupiti slično T.K. u slučaju Drage Prgometa, bivšeg člana HDZ-a i potpredsjednika stranke, pa Komadini pokazati put 'u svlačionicu'.
Komentar cinika: Arogancija ne zna za političko opredjeljenje.
(2015-05-27)
Javno jedno, privatno drugo
Karamarko i Ana Šarić vjenčali se u tajnosti u crkvi u Sigetu, a vjenčao ih je karizmatik fra Smiljan Kožul.
Očekivano, žutilo se odmah pozabavilo pitanjima kao što su 'imovinska kartica', 'sukob interesa', smije li ili ne sada voziti Mercedes Anine firme i ine pikanterije dostojne žutila.
Mene pak zanima jedna druga stvar. Obzirom da je Karamarku to drugi brak postavljam pitanje: da li je prvi kao i ovaj drugi sklopljen po katoličkim uzancama ili pak je bio samo 'civilni'? Ako je bio samo civilni, onda to potvrđuje da je Karamarko ne tako davno postao 'vjernik-katolik' (kao i mnogi drugi bivši 'nevjernici'). Ako pak je i prvi bio 'katolički', kako to da je dobio 'blagoslov' Crkve za to?
Komentar cinika: Crkva očekuje njegovu pobjedu na izborima pa mu je 'malo progledala kroz prste'.
(2015-05-27)
ponedjeljak, 25.05.2015.
Priče iz prošlih vremena
Priča Peta (Moj strip)
A.D. MCMLVIII
Na ovaj post ponukala me serija kratkih dokumentarnih filmova koje emitira HTV3 pod naslovom „Strip u Hrvatskoj“. Kao dječarac oduševljavao sam se stripovima. Gledajući emisije iznenadio sam se koliko mnogo strip-crtača danas ima iz Hrvatske. U ono davno vrijeme nije ih bilo, po mojem mišljenju, ni desetak posto kao danas.
Gledajući seriju, prisjećao sam se da sam kao dječak i sam crtao stripove u svom Dnevniku. Za Uskrs su bile kod nas unučice, pa da ih odvojim od dlanovnika i TV-a uzeo sam Dnevnike da im pokažem što sam u njima pisao i crtao. I tako, listajući ih, naletih na strip. Cure su se zainteresirale i navaljivale da im sve pokažem. Na kraju sam se i sam iznenadio koliko sam tih stripova nacrtao. Sigurno bi ih bilo i više, i mnogo boljih, možebitno bih postao i crtač stripova da su bila drugačija vremena. Tada crtanje stripova i nije bila neka zanimacija koja bi se preporučivala mladima. Smatralo se da je strip dekadentna izmišljotina 'trulog zapada'. Umjesto toga bolje učiti jezike i svirati klavir. „Učiti i samo učiti“, govorilo se u skladu s učenjem velikog Lenjina. Možda je to točno, no nisam imao sklonosti prema takvim 'zanimacijama' pa je na kraju ispalo da niti sam postao strip-crtač, niti poliglota a najmanje virtuoz na klaviru.
Prvi strip koji sam nacrtao bio je, naravno, vezan uz školu. Paradoksalno, nikada nisam volio školu iako sam bio odličan đak. Da škola nije bila moja ljubav najbolje mogu posvjedočiti dva stripa u kojima sam crtao rat škole u učenika.
Prvi strip nastao je 1958. godine pod naslovom „Tu su školski praznici“. Evo nekoliko isječaka tog stripa.
Drugi na istu temu nastao je dvije godine kasnije, 1960. Primijetit će te da je crtež kvalitetniji od prvog.
1958. godine nastao je i strip „Smrt na trkaćoj stazi“ na temu namještanja automobilskih utrka (namještanje rezultata i pobjednika nije baš izum demokracije)…
…a 1959. strip o trojici prijatelja i njihovoj borbi s kriminalcima pod nazivom „Jež, Medo i Zeka“ (kako se teme ponavljaju).
Onda je došla 1961. godina i moj najambiciozniji strip „Tajni let rakete X“. Prve table upućuju da sam zaista imao velikih ambicija. No za uspješnu realizaciju jednog takvog, danas bi rekli, 'projekta', manjkale su dvije stvari: nedostatak vremena i nepoznavanje tehnologije crtanja stripa. Bio sam gimnazijalac. Učenje je oduzimalo previše vremena da bi mogao nastaviti u započetom stilu. A što se tiče tehnologije, crtao sam iz glave tablu po tablu izmišljajući usput sadržaj bez da sam imao scenarij i grube skice svake table. To je rezultiralo time da sam nakon prvotnog entuzijazma, nastavak stripa crtao najprije samo u tehnici tuša a onda do kraja samo u olovci. Tako nacrtani strip je tek bio spreman za pravu obradu, no odlazak na fakultet je prekinuo moju 'karijeru' strip-crtače. Ostale su samo uspomene u Dnevniku.
četvrtak, 21.05.2015.
Probranice 21
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Učionice: 'plinske komore'
Vijest:
Koncentracija CO2 u učionicama u novosagrađenoj gimnaziji na Kajzerici pet je puta veća od preporučene. Roditelji su prije nekoliko mjeseci upozoravali na povećani broj intervencija Hitne pomoći jer učenici kolabiraju zbog loše ventilacije. Granična dozvoljena vrijednost CO2 u zatvorenim prostorima je 1000 ppm, dok u učionicama nerijetko prelazi 5000 ppm (dijelovi CO2 na milijun molekula zraka).
Prema najnovijim podacima koncentracija CO2 u atmosferi iznosi 387 ppm-a, što je, doduše, za 40 posto više od vremena industrijske revolucije. Ali još uvijek, kako vidimo, daleko manje od koncentracije CO2 u spomenutim školskom učionicama. Ne vjerujem da je i u drugim školama bitno drugačije.
Cinik bi rekao: bolje bi bilo djeci nastavu slušati na travnjaku uz termoelektranu Plomin nego u ovakvim učionicama.
(2015-05-15)
Sama hvala niš ne vala…
Martin Schulz, predsjednik europskog parlamenta: „Europska unija je sinonim za dosad nezabilježen projekt izgradnje mira u Europi!“
Prema ovoj izjavi spomenuti gospodin očigledno smatra da države ex-Jugoslavije ne spadaju u Europu. U protivnom sigurno ne bi dao takvu izjavu obzirom na 'događanja naroda' na njenom tlu od 1990. - 1995. kad se EU pokazala apsolutno nesposobna da to spriječi.
Cinik bi upitao: što će tek biti kad se svi ti 'rogovi' nađu u istoj 'vreći', to jest EU?
(2015-05-16)
Planiraj, gradi pa ruši…
Anka Mrak Taritaš, ministrica graditeljstva i predsjednica zagrebačkog HNS-a: „Projekt 'Zagreb na Savi' star je dvadeset godina i treba ga revidirati u smislu potreba i novog načina življenja.“
Ako su 'vrsni' planeri i urbanisti prije dvadesetak godina donijeli jedan tako složeni plan kao što je projekt razvoja jednog velikog područja grada, a kojeg danas treba 'revidirati u smislu potreba i novog načina življenja' onda su, po mojem mišljenju, dotični stručnjaci bili čisti diletanti. Zamislimo da je kojim slučajem taj plan odmah krenuo u realizaciju, danas bi imali još jedan 'novi-novi Zagreb'.
Cinik bi se zapitao: bi li ministrica onda također predložila 'reviziju plana' a izgrađeno dala srušiti u smislu stvaranja uvjeta za 'novi način življenja'?
(2015-05-16)
Meditacija Predsjednice (2)
Nakon što je Kolinda Grabar Kitarović u Jasenovac kao svog izaslanika poslala poznatog filmaša Branka Lustiga, na Bleiburg šalje javnosti manje poznatu Brunu Esih. Riječ je o profesorici filozofije i kroatologije koja se 15 godina bavi „istraživanjem stradanja hrvatskog naroda krajem Drugog svjetskog rata i u godinama koje su uslijedile“. Dotična je tijekom svog 15 godišnjeg istraživanja došla do brojke o stradalima na Križnom putu, ali je izjavila „da ne bi izlazila s brojkama“. Napominje tek da je demograf Stjepan Šterc iznio najnovije podatke, na temelju preciznih demografskih pokazatelja, koji govore o mogućih gotovo 500 tisuća žrtava. Žali se kako u tome procesu nedostaje institucionalna podrška najvišeg državnog vrha.
Unatoč bombastičnih najava da će osobno sudjelovati na sveopćoj komemoraciji žrtvama na Bleiburgu, KGK je ipak je promijenila mišljenje (kao kameleon boju). Pojavila se, i opet inkognito, dan ranije i poklonila žrtvama titove vojske. Na sam dan komemoracije nije kao svoju izaslanicu poslala neku od preživjelih žrtava „hrvatske vojske“ kao što je u Jasenovac poslala preživjelog logoraša, već 'znanstvenicu' koja se slaže s tezom da je broj žrtava titovih zločinaca 500.000 nevinih duša.
Tim svojim postupkom Predsjednica je nedvosmisleno pokazala da je njoj svejedno je li netko četiri godine sudjelovale na strani nacističko-fašističkih hordi ili se borio protiv njih. Još kada na vlast dođe njezin mentor T.K., njezina izaslanica sa svojom kompanijom dobit će i „institucionalnu podršku najvišeg državnog vrha“, pa će broj ubijenih vjerojatno doseći famoznu brojku od 700.000 duša kao u Jasenovcu koliko u Srbiji licitiraju njihovi „znanstvenici“.
(2015-05-17)
Sad je sve jasno
Vijest:
Hrvatska Predsjednica koristi svilene umjetne trepavice 4D koje mogu davati efekt pogleda vjeverice, lisice ili lutke.
I sam sam se pitao kakav to čudan (barbie) pogled ima naša draga i mila Predsjednica. Sad je jasno zašto i zbog čega ona nema uobičajeni ljudski pogled. Svemu su krive umjetne 4D trepavice. Postavlja se međutim pitanje: ako je to točno zašto KGK to radi, tj. zašto želi da joj pogled ima „efekt pogleda vjeverice, lisice ili lutke“.
(2015-05-18)
Ah ta (pro)vizija…
Mediji donose:
U telefonskim razgovorima ministri u vladi dogovaraju se kolika bi bila adekvatna provizija za posao gradnje autoputa. Potpuno otvoreno u telefonskim razgovorima dogovaraju postotak te provizije. Četiri, pet, šest posto. To bi bilo previše, ma ne bi, to je standardna provizija. Na kraju se nekako uspiju dogovoriti na pet posto provizije, na ukupan posao vrijedan pola milijarde eura. Kada su snimke izašle u javnost, pravdali su se da je tih 25 dogovorenih milijuna eura provizije zapravo popust.
Za neinformirane: radi se, srećom, o makedonskim a ne hrvatskim ministrima.
(2015-05-18)
Nije vrat nego šija
Vijest:
Karamarko nema auto, vozi Mercedes svoje djevojke Ane vrijedan više od 600.000 kuna, kojim je nedavno odvezao svog 92-godišnjeg oca u bolnicu i pri tome nepropisno parkirao.
To što je osoba koja pretendira na mjesto šefa države nepropisno parkirala auto još mogu tolerirati. No problem je u nečem drugom. Taj auto, naime, nije čak ni auto njegove djevojke Ane, već je službeno vozilo društva „Drimia“ u kojem je ona većinski vlasnik. Karamarko je u svojoj imovinskoj kartici naveo da NEMA automobil. No nema ga ni njegova djevojka Ana već njezina tvrtka, ali to našeg 'borca za državu očišćenu od crvenih vragova' ne smeta da taj auto koristi u osobne (privatne) svrhe umjesto da, kad već nema auto, unajmi taxi. I pri tome se njegov domoljubni obraz uopće nije zacrvenio.
Cinik bi rekao: toliko on, naime, mrzi crvenu boja.
(2015-05-20)
Tuđman na tvrđavi
Ponovo je raspisan natječaj za spomenik Franji Tuđmanu u Kninu nakon što je prvi poništen. Promijenjena je i lokacija spomenika. Umjesto ispred zgrade gradske uprave spomenik, visok do tri metra, postavit će se na vrhu kninske tvrđave. Da bi se mogao postaviti do 5. kolovoza spomenik bi trebao biti izveden od poliestera i premazan patinom. Kasnije bi bio izliven u bronci.
Predsjednik Tuđman ima po cijeloj Hrvatskoj već toliko spomenika (mnogi i upitne umjetničke vrijednosti) da postavljanje još jednog (vjerojatno ne i posljednjeg) i nije neka vijest. Novo je njegovo postavljanje „na vrh kninske tvrđave“. Osobnog sam mišljenja da je ta lokacija neprimjerena.
Cinik bi se uz to upitao: hoće li spomenik sličiti na spomenik Isusu Kristu na Glavi šećera u Rio de Janeiru, ili će pak prikazivati Predsjednika kako se sprema na skok s tvrđave.
(2015-05-21)
nedjelja, 17.05.2015.
18. oldtimer susret u Samoboru
Danas je u Samoboru održan 18. međunarodni oldtimer susret i 6. memorijal Josipa Burice u organizaciji „Oldtimer kluba Samobor“. Iskoristio sam priliku, zahvaljujući tomu što sam opet u Samoboru u već znanoj funkciji, pa sam napravio mali foto prikaz meni najzanimljivijih primjeraka 'staraca'. Bilo je nekoliko zanimljivih primjeraka na čelu s 'metuzalemom' iz 1924. godine i niza 'mlađarije' kao primjerice „Volvo“ iz 1952. Broj prikazanih primjeraka 'oldtimera' nije bio velik ali se našlo za svakog ponešto.
Hvalevrijedan trud organizatora malo je umanjila činjenica da je smotra održana na skučenom prostoru glavnog trga tako da se u automobilima nije moglo uživati iz punog pogleda.
Najavni plakat
'Starci' u koloni pristižu na zborno mjesto.
U koloni se našao i jedan plavi Spaček. Izgleda da se nije smatrao 'starcem' jer ga kasnije na smotri nisam vidio. Inače Spačeka u Samoboru u prosjeku ima vrlo mnogo.
Samoborski Strikoman popeo se na oldteimerske vatrogasne ljestve (još uvijek u funkciji) da bi napravio malu 'milenijsku' fotografiju.
Vatrogasne su ljestve poslužile i kao jarbol za samoborsku zastavu. Kasnije su uz nju izvjesili i zastavu OTK Samobor.
Glavna atrakcija „DODGE“ iz 1924. godine iz poluprofila
„Metuzalem“ je zavrijedio i nekoliko slika njegovih detalja, pa evo ih redom:
…en face…
…ne čini li vam se da je šofersko mjesto, obzirom na veličinu samog auta, pomalo skučeno?...
…vozilo se nekada i na felgama s drvenim žbicama…
…a zaista je iz te godine.
Još jedan iz 'stare garde'. Sigurno je mlađi od Dodge-a kad ima metalne žbice.
Kod vremešnih je uvijek dobro imati kutiju s alatom. Nikad se ne zna.
Da je vlasnik mislio na sve pokazuje i ova slika. Glavom ispod haube 'čeprka' po motoru da ga vrati u život. Kad je prolazio malo je previše 'dimio'
.
Drumska krstarica s lica i…
…u svoj svojoj duljini.
Ovakvih se sjećam iz mladih dana. Dokaz da sam i ja 'oldtimer'.
„Volvo“ je oduvijek bio pojam kvalitete. Evo ga kako 'mladenački' izgleda iako se rodio davne 1952. godine.
U vrijeme moje mladosti „Mustang“ smo zvali 'zvijer na drumovima'. Danas ipak ima mnogo većih 'zvijeri' i zvijeri.
Na smotri je bilo puno „Mercedesa“ raznih godišta, no po mom mišljenju samo ovaj tip „Mercedesa“ može nositi taj naziv. Ostali su ipak samo „Merđe“…
…kao što ovaj tip malog auto može nositi ime „Mini“. Ostali iz te branše su „Maxi“.
Na kraju 'četverotočkaša' jedan simpatičan patuljak iz porodice FIAT-a. Mislim da mu ne trebam spominjati ime, svi ga znaju.
Našao se tu i jedan vremešni dvotočkaš. Sjećam se ih ratnih filmova iz 2. svjetskog rata.
Ovaj „Horex“ izgleda mlado, kao da je prošao lifting. No ako se sjetite današnjih 'nabildanih nemani' na dva kotača odmah će vam biti jasno da je ipak 'starac' s dječjim licem.
Gledajući ove 'vremešne' automobile ne mogu se oteti dojmu da su oni proizvod ljudi koji su im znali udahnuti dušu, dati im osobnost i različitost. Današnja 'prijevozna sredstva na četiri kotača' - kako zovem sve današnje automobile osim Spačeka i Rolls Royca - su zbog terora zvanog „sigurnost-aerodinamičnost-minimalna potrošnja goriva“, jedan drugom slični ko jaje jajetu. Duboko sam uvjeren da današnji automobili kad postanu 'vremešni' (dakle za pedesetak godina) sigurno neće biti 'oldtimeri' u pravom smislu te riječi, već jednostavno 'starci' i da se uopće neće razlikovati od automobila budućnosti glede onog što se zove 'duša proizvoda'.
No budimo iskreni, to ne vrijedi samo za automobile.
četvrtak, 14.05.2015.
Probranice 20
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Sjaj i bijeda demokracije
Mjesto događanja: Zlarin
Događaj: Izbori za članove vijeća Mjesnog odbora Zlarin
Broj lista: Jedna (1), zna se HDZ.
Broj birača: 360
Broj izašlih na izbore: 78 (21,67%)
Broj važećih listića: 54 (69,23%)
Broj nevažećih listića: 24 (30,77%)
Broj glasova za HDZ: 54
HDZ pobjeđuje sa 100% glasova.
Negdje sam pročitao da je sustav tzv demokracije najbolji mogući politički sustav. Jednako tako sam negdje pročitao da je nogomet igra u kojoj Nijemci uvijek pobjeđuju (sad su stvar malo uprskali). Dodao bih, demokracija je politički sustav u kojem uvijek pobjeđuje MANJINA. U ovom slučaju ta manjina iznosi respektabilnih 6,7% ukupnog glasačkog tijela, a stranka koja je tih 6,7% glasova dobila osvojila je 100% vlasti.
(2015-05-01)
Uvoz
Poslodavci već uvoze radnike iz Mađarske, a od 1. srpnja stižu i Slovenci. U varaždinski Boxmark svaki dan iz Mađarske stiže autobus sa 50 radnika.
Da nam je uvoz glavna poduzetnička aktivnost opće je poznata činjenica. Dočekasmo da, eto, i 'uvoz' radne snage. Kažu da se radi (za sada) o zanemarivom broju 'uvezenih jedinica', ali da će u budućnosti biti sve više takvih slučajeva. Ne znam jesu li ili ne u pravu, ali žalosna je činjenica da uz gotov 300.000 nezaposlenih ima potrebe za 'uvozom' radne snage. Cinik bi rekao: a zašto ne, barem mi nećemo morati raditi.
(2015-05-04)
Sporost Ustavnog suda
Tijekom mandata ustavnih sudaca doktorirali su: Ivan Matija (2009. u 59. godini života), Mato Arlović (2012./60.), Miroslav Šeparović (2013./57) i Snježana Bagić (2014./54).
Četvorica od 12 ustavnih sudaca uspjelo je doktorirati u vrijeme svog mandata. Pitanje: nemaju li dovoljno posla, ili pak su manje radili na 'terenu'. Obzirom na 'brzinu' rješavanja slučajeva vjerujem da je posrijedi ovo drugo. Cinik bi rekao: valjda će sada raditi brže zahvaljujući stečenom znanju.
(2015-05-05)
Misterij
Činjenice:
1. Vlada je obećala da će mjerom oprosta dugova obuhvatiti 60.000 ljudi koji su u blokadi. Od toga 50.000 onih s niskim primanjima (do 11250 kn po članu domaćinstva, 2500 za samca) i 10.000 onih koji primaju socijalnu pomoć.
2. Gotovo svi primatelji socijalne pomoći su to od početka veljače i učinili. Od preostalih 50.000 to je učinilo tek njih 862.
Koja su mogući uzroci ovog 'misterija'?
- Možebitno je Vlada krivo procijenila broj potrebitih za oprost.
- Možebitno da su, osim onih 862, ostali iz prve skupine procijenili da imaju ipak veća primanja od minimuma potrebnog za dobivanje oprosta nego što su do tada mislili. Pitanje: ako je to točno zašto su uopće u blokadi ako imaju mali dug a imaju primanja ili dodatnu imovinu?
- Možebitno se 'blokirani' boje da bi država mogla dodatno 'čeprkati' po njihovim primanjima i imovini pa se boje da ne bi bilo po onoj narodnoj „tjerali lisicu pa istjerali vuka“.
Ipak, mene u svemu tome zanima jedna druga stvar. Ako Vlada na ovako malom broju ljudi ne zna točno kakva je situacija pa predviđa broj kandidata za oprost onako 'od oka', kako onda misli ustanoviti kolika je imovina svakog građanina Hrvatske e da bi svakom pojedincu mogla 'odrapiti' odgovarajući porez na imovinu?
(2015-05-07)
Čišćenje dvorišta
„Neki oni (Srbi, op.s.c) mole Boga da mi ne počistimo svoje dvorište, jer ako mi počnemo čistiti svoje dvorište, imat će oni još jako puno Srba iz Hrvatske koji će morati u Srbiju“ izjavila je europarlamentarka Ruža Tomašić u Vukovaru.
Sva sreća što DORH glede a u svezi te izjave nema jednak stav kao, primjerice, UEFA. Da ima zabranio bi dolazak europarlamentarki u Hrvatsku, kao što je UEFA zabranila dolazak navijačima na utakmicu reprezentacija Italije i Hrvatske zbog pokliča koji je, iako ružan, ipak u odnosu na rečeno od strane uvažene zastupnice mačji kašalj. Budimo, ipak, milostivi prema R.T. glede njezine izjave. Mogla je ona završavati i ovako:
„…imat će oni još jako puno Srba iz Hrvatske koje će morati odnijeti u Srbiju.
(2015-05-07)
Jednaki uvjeti za svu djecu
KGK: „Želim da djeca u Afganistanu imaju iste uvjete kao i moja!“
Nakon što je hrvatskoj djeci osigurala u Hrvatskoj iste uvjete kao što imaju i njezina djeca u Belgiji, KGK će se angažirati da tako bude i afganistanskoj djeci a potom i djeci cijelog svijeta.
(2015-05-11)
8. svibnja, što je to?
Zašto učimo o Majčinu danu, a ne o danu kad je oslobođen Zagreb. Cijeli prošli tjedan djeca su se u zagrebačkim osnovnim školama bavile temom majke i Majčinog dana, a Dan oslobođenja Zagreba, 8. svibnja, u većini i škola nije ni spomenut.
To je vrlo složeno pitanje na koje je moguće dati nekoliko odgovora. Kao prvo: obzirom na pad nataliteta uloga majke je u Hrvatskoj postala najvažnija stvar. Kao drugo, naša Predsjednica je prilikom posjeta vojnicima u Afganistanu (120 vojnika) ponosno nosila majicu s natpisom „biti MAMA je IN“ što onda, prirodno, naš učiteljski kadar upućuje o čemu treba u školi govoriti. I kao treće, ali ne najmanje važno, razlog tome može biti što je Zagreb, po nekima, u stvari okupiran od strane zločinačke vojske čiji su vojnici plus toga imali kriva krvna zrnca.
(2015-05-11)
Samo probajte…
Vijest:
Možda oni misle da smo u šatoru samo zato što nam se ne sviđa 'faca' Milanovića i Opačićke, a kada bi nas gazili njihovi, onda bismo u tome mazohistički uživali", poručio je Mario Filipi i zaključio da "dolina suza" ovom napaćenom narodu ne treba: "Do prosperiteta se može i bez nje. I zato, Tomislave, ako ti je potrebna 'dolina suza', uđi u nju sam i ne uvlači u nju hrvatski narod".
Nakon izjave T.K. i njegovog satelita, izvjesnog Budimira, izgleda da je pukla ljubav Savske 66 i T.K. Sad se bjelodano pokazalo zašto ova Vlada nije mogla učiniti ništa, a neće prema M.F. ni iduća ako se slučajno usudi dirnuti u braniteljske sinekure. Njegove riječi „napaćeni narod“ i „do prosperiteta se može i bez doline suza“ su floskule. Niti su on i njegovi pajdaši iz šatora „napaćeni narod“ niti pak imaju pojma kako bi se to mogli izvući iz govana bez „doline suza“.
No ne bojim se, sve će to T.K. polizati kad se dočepa vlasti izjavom: „Mediji su krivo interpretirali moje riječi!“
(2015-05-12)
Kad čujem riječ 'kultura' mašim se za revolver
Masmediji su se raskokodakali zbog zabrane župana D-N županije, izvjesnog Nikole Dobroslavića, kazališne predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama, koja, prema njegovim riječima, vrijeđa Islam, pa bi teroristi iz BiH i ISL-a mogli da nam pokvare turističku sezonu.
Ovakva zabrana, inače van svake pameti, predmnijeva da islamski teroristi pažljivo prate hrvatsku kulturnu scenu, a posebice Dubrovačke ljetne igre i da će nakon što Mani Gotovac objavi program zajedno s spornom predstavom, pokrenuti sve svoje raspoložive snage da smaknu slovenske glumce koji u toj predstavi nastupaju i bulumentu turista željnih kulture koji će se je drznuti pogledati. Sumnjam u takvu mogućnost.
Međutim, donekle razumijem g. N.D. Očigledno čovjek ima slonovsko pamćenje pa se sjeća koliko je buke digao plakat kojeg sliku donosim malo niže.
I tada se zbog intervencije vjerskih poglavara taj plakat morao skinuti. To što se tada radilo o katoličkim ekstremistima (kulturnim teroristima) a ne o islamskim ne mijenja u biti ništa.
ponedjeljak, 11.05.2015.
Smijeh liječi 11
Odmor
„Je li ti otac kod kuće?“ pita trgovački putnik malog Ivicu.
„Otputovao je“, odgovara djed umjesto unuka.
„Na odmor?“
„A, to ne. I mama je otišla s njim“, nadoveže Ivica.
Škotski
Razgovaraju dva škota:
„Čujem da si se zaručio, a ne nosiš zaručnički prsten.“
„Ovaj tjedan ga nosi zaručnica.“
Fata
Sjedi Mujo na rivi i razmišlja na glas:
„Vidi, vidi, Fata jučer ni plivati nije znala, a danas već roni pola sata.“
Škola
Razgovaraju dva nogometna trenera:
„Nogometni klub našeg grada ima najbolju nogometnu školu u Europi. Svi uče na našim pogreškama.“
Pamet
„Kamo ideš?“ pita žena muža.
„Draga, pametna žena nikad ne pita muža kamo ide.“
„Je l'? A pametan muž može pitati ženu kamo ide.“
„Pamean muž uopće nije oženjen.“
Punica
Pita muž ženu:
„Znaš li koliko je teška tvoja mama?“
„Pa recimo oko 80 kg.“
„Ne nego 500 eura!“
„Kako to?“
Lijepo. Ostavio sam slučajno laptop na podu, a ona je pomislila da je vaga!“
Pivo
Razgovaraju dva pivoljupca o svojim navikama. Jedan kaže:
„Pa, tako volim popiti pivo, možda dva, eventualno cijelu gajbu…“
Pacijent
„Doktore, simulant iz sobe 50 je umro!“
„E, sad je stvarno pretjerao!“
Tužba
Na sudu će sudac:
„Tuženi vam je rekao da ste vi idiot, je li to točno?“
„Da.“
„Pa zašto ga onda tužite zbog uvrede?“
Odvjetnik
„Tata, znaš da sam samo za tri dana dokrajčio parnicu koju si ti rješavao pet godina.“
„E, sine moj, da sam ja tako radio, danas ti ne bi bio odvjetnik!“
Sudanci
„Reci ti meni Ivice gdje žive Sudanci?“ pita učitelj Ivicu koji dugo razmišlja i šuti.
„Da ti pomognem: „Koja rijeka teče ispod dravskog mosta?“
„Rijeka Drava.“
„Odlično! Pa gdje onda žive Sudanci?“
„Ispod dravskog mosta!“ pobjedonosno odgovori Ivica.
…i na kraju jedan crni.
Stativa
Zovu djeca ispod prozora gospođe Johanson:
„Gospođo, bi li se vaš sin htio igrati nogomet s nama?“
„Ali, djeco, pa znate da je on invalid na štakama!“
„Znamo, treba nam stativa!“
petak, 08.05.2015.
Što bi bilo da nije bilo…
U Samoboru, u istom kvartu, postoje dvije ulice. Jedna nosi ime po Matijašu Korvinu, hrvatsko-ugarskom kralju iz 15. stoljeća, a druga 9. svibnja. Kad bi pitali tamošnje stanovnike, pogotovo mlađi naraštaj, vjerujem da bi mnogo više njih znalo tko je Korvin nego što znači 9. svibnja.
Taj datum trebao bi podsjećati stanovnike tog kvarta na dan kada je završio 2. svjetski rat. Sutra navršava 70 godina od tog velikog ratnog krvoprolića. Nažalost, posljedice se po cijelom svijetu osjećaju još i danas. Tektonske se ploče 'velikih' i dalje sudaraju manjim ili većim intenzitetom. Da se teško boriti protiv aveti prošlosti (svih vrsta) može primjerice poslužiti izvrsni njemački film „Borbene djevojke“ o rađanju neonacizma među mladima u Njemačkoj zahvaljujući sjemenu što ga siju nostalgičari starih vremena.
I dok se naši političari nadmudruju oko toga kako i gdje bi trebali obilježiti 20. godišnjicu „Oluje“, rijetki, da baš ne kažem nitko, ili pak tako tiho da to ne dopire do mojih ušiju, ne spominju da su Hrvati prije 70 godina bili pobjednici protiv nacizma i fašizma. I da taj datum treba proslaviti na dostojan način. Znači li to da dobar dio Hrvata pobjedu nad fašizmom i nacizmom ne smatra svojom pobjedom već svojim porazom. Ne znam, ali takav bi dojam mogao steći antifašistički Zapad (o Istoku da ne govorimo) kad vidi kako se i vlast i oporba odnose prema tom događaju.
Ta šutnja možda ima dva razloga. Jedan, što je antinacistička koalicija saveznika porazila Hitlerovu Njemačku koja je, po mišljenju dobrog dijela Hrvata, ostvarila tisućugodišnji san hrvatskog naroda i stvorila NDH. Drugi, ništa manje značajan leži u činjenici da je u tome sudjelovala i NOV pod vodstvom čovjeka čija je 35. godišnjica smrti bila prije nekoliko dana, a o kojoj se nije govorilo jer je to za tu polovicu Hrvata 'tabu tema', a ona druga drži se čuvene 'hrvatske šutnje'.
Pa kad je već tako, ajde da u mašti zamislimo što bi bilo da nije bilo kako je bilo. Po mom sudu možda bi se dogodile jedna od slijedećih dviju povijesti, tek dvije od mnogih paralelnih povijesti koje su se mogle desiti hrvatskom narodu da 1945. nije završila tako kako je završila. Nisu, ponavljam jedine, ali su obzirom na sve okolnosti najvjerojatnije.
Kao osnovnu tezu za kreiranje tih dviju povijesti uzimam pretpostavku, koja se mnogima neće svidjeti, da su upravo ustaše zaslužne da je Tito i komunizam nakon rata došao na vlast. Naime, da nije bilo ustaša, ili bar da nisu radili to što su radili, Tito i njegovih cca pet do sedam tisuća komunista (po nekima tek 2500) na početku rata ne bi mogli ni pokrenuti borbu, a kamo li u toj borbi izvojevati pobjedu.
Pretpostavimo, dakle, da su ustaše postojale kao organizacija, ali da nisu radili nedjela koja neki priznaju a neki ne. Recimo, da su samo sudjelovali u nacističkim formacijama, što su i činili, na raznim bojištima nacističke Njemačke. Jednom riječju, da je hrvatski narod jednostavno, kao i mnogi drugi mali narodi manje ili više, mirno trpio nacistički zulum i čekao da ga 'veliki' oslobode. Rat bi završio u svakom slučaju porazom sila Osovine, jedino što bi tada i Hrvatska bila na strani gubitnika, dakle jedan mali kotačić u demontiranom Stroju.
Uz takvu situaciju, moguća su dva scenarija glede daljnje hrvatske sudbine ovisno o dogovoru velike četvorke na Jalti.
Po jednoj, kojoj je Churchill bio najveći zagovornik gotovo do kraja 1943. godine (a u duši do kraja života), nakon rata ponovo bi bila ustoličena kraljevina Jugoslavija na čelu sa srpskom dinastijom Karađorđevića. Otprilike po uzoru na političko ustrojstvo u Velikoj Britanije: parlamentarna monarhija. Kralj je Petar sjedio u Londonu tijekom čitavog rata u milosti Churchill-a i čekao kad će rat završiti da se vrati na tron. Hrvatska bi u najboljem slučaju imala stanovitu autonomiju u nevažnim stvarima kao i u vrijeme kad je bila pod vlašću Ugarske, sukladno nekakvim 'non paper' dokumentom kao što je to, primjerice, bila i hrvatsko-ugarska nagodba u vrijeme Korvina. Churchill je tu opciju (javno) zagovarao sve do kraja 1943. godine unatoč četničkoj suradnji s Nijemcima i zlodjelima koje su činili, smatrajući ih jedinom legalnom vojskom Kraljevine Jugoslavije. Kako za naciste tako i za Britance partizani su u početku bilo 'banditi'.
Po drugoj, nešto manje vjerojatnoj ali mogućoj, varijanti došli bi pod čizmu Staljinovog SSSR-a (što smo nekoliko godina nakon rata faktički i bili). Što bi tada bilo valjda ne moram objašnjavati. O tome se mrzitelji 'lika i djela JBT-a' mogu raspitati kod naroda koji su živjeli u 'blagostanju' Staljinovog 'socijalizma'.
I u jednom i u drugom slučaju uvjeren sam da bi samostalna i neovisna Hrvatska i dalje spadala u kategoriju tisućugodišnjeg sna.
Ova moja fikcija pokazuje paradoksalno da su nostalgičari za vremenima kad su postojale NDH-zija i ustaše, ipak, djelomično u pravu. Upravo sjemenu koje su oni posijali i iz kojeg je niknuo NOB (prvotno kao pobuna protiv terora i borba za goli život, potom kao borba protiv naci okupacije i terora ustaša i njima sličnih i završno, pod utjecajem komunista, u komunističko-socijalističku revoluciju), jedino tomu možemo zahvaliti da danas, nakon trideset i pet godina 'totalitarne' i 'zločinačke' države plus deset godina države 'ni vrit ni mimo', imamo svoju Hrvatsku. Nju su zahvaljujući povijesnim okolnostima nastalim uslijed raspada totalitarnog sustava u SSSR-u, izborili svi oni koji su u tom procesu sudjelovali, a posebice borci na ratištima tijekom 1990.-1995. godine.
Imamo Hrvatsku, doduše ne sasvim onakvu kavu su mnogi koji su sudjelovali u njenom stvaranju zamišljali, već opljačkanu, podijeljenu na 'njihove' i 'naše' (ili obratno), ali je ona je ipak NAŠA. Barem za sada.
Sramiti se svoje prošlosti, ma kakva ona bila, nije odlika naroda koji drže do svog ugleda. Najbolji je primjer upravo država čiji su nas preci napali – Njemačka. Po shvaćanju mnogih Hrvata mi nemamo apsolutno nikakvog razloga slaviti taj, za njih nesretni datum, 70 godina od poraza sila Osovine, a pogotovo ne odati pijetet prema ljudima koji su toj pobjedi doprinijeli svojom borbom i svojim životima.
Bojim se da će nam se to kad-tad obiti o glavu.
P.S.
Dok završavam ovaj tekst (oko ponoći) kasnovečernje emisije donose sporadične vijesti o 'proslavi' u kojima je naglasak stavljen na to kako su dva ovna s brvna bili prisutni zajedno ili odvojeno na nekoj od proslava po manjim mjestima, posebice Istre i jalove diskusije o antifašizmu. O proslavi u glavnom gradu, oslobođenog (za neke 'oslobođenog') od nacista, naravno nema govora iako je sam grad to doživio dan ranije 8. svibnja. Veću pozornost, možda čak opravdanu, mediji pokazuju za vijest da je gospodin Klemm nedavno izjavio kako će “postrojiti ratne postrojbe HV-a ispred zgrade hrvatske Vlade”. Čeka se reakcija Predsjednice kao komandanta HV.
C'est la vie.
četvrtak, 07.05.2015.
Priče iz prošlih vremena
Priča Četvrta (Svjetionik)
A.D. MMX
„Kad ste plovili noću po moru, sigurno ste pomislili, kako to brod plovi, kad se ništa ne vidi…Vidjeli ste doduše, kako daleko na obzorju bljeskaju nekakva bijela, zelena i crvena svjetla, ali se na njih niste mnogo obazirali.“
Tako započinje poglavlje „Svjetionici“ u knjizi „Mornari i brodovi“ autora Petra Mardešića.
Prva priča je o splavi. Opisuje preživljavanje trojice ratnih pilota, čiji se avion srušio u more, na gumenoj splavi tijekom 27 dana kad ih je konačno spasio jedan američki razarač. Nastavlja se poglavljima „Svjetionici“, „Kliperi“, …
Ta me knjiga toliko oduševila da sam kupovao i druge knjige slične tematike, pravio modele ratnih brodova (čuvam ih i danas) i s prijateljem uprizorivao pomorske bite (on je i danas veliki „fanovac“ pomorskih knjiga i pomorskih tema), i zanosio se kako ću jednog dana postati brodograditelj.
Životni putovi odveli su me u neke druge vode. Posjedujem tu knjigu. I danas je često prolistam sa sjetom.
* * *
Neka sjećanja iz djetinjstva i mladosti ne blijede lako. Vjerojatno upravo pod utjecajem spomenute knjige, prilikom boravka na moru zamjećujem mnoge stvari koje „tipični turisti“, željni kupanja i skupljanja D vitamina izležavajući se na suncu, ne vide.
U stanju sam, posebno u ovim poznim godinama, kad kupanje i plivanje sve više predstavlja napor a manje uživanje, dugo sam sjediti na obali mora, promatrati zalazak sunca ili odsjaj mjeseca u mirnom moru. Slušati klokotanje mora što ulazi i povlači se iz kamenitih škarpi. Uživati u silini udaraca olujnih valova u tvrde stijene, zamišljajući kako ih mrve godinama, stoljećima i eonima, pretvarajući ih u sitan pijesak. Potvrđujući tako istinitost pitalice iz mladosti: što je tvrđe, voda ili stijene?
Noću promatrati svjetionike koji me u mislima vraćaju na spomenutu knjigu, na priču o „zlosretnom grebenu Eddystone, koji se ispriječio baš usred plovnog puta u važnu englesku luku Plymouth.“ O njemu i njegova četiri svjetionika, prvog sagrađenog 1698. i posljednjeg, četvrtog iz 1882. godine. Za ovaj posljednji autor kaže: „od udaraca svjetionik dršće, ali ta četvrta kula još i danas prkosi svim olujama.“
Tako barem piše u knjizi „Mornari i brodovi“.
* * *
Gotovo svake godine, još iz srednjoškolskih dana, provodim ljetne praznike odnosno godišnji odmor u srednje dalmatinskom gradu. Mnogo se toga dogodilo i promijenilo tijekom tih desetljeća u životu tog gradića. Srušen je stari hotel i umjesto njega sagrađena tri nova od kojih jedan nosi ime starog – „Ilirija“. Uređene su plaže, šetnice, izgrađene marine, tenis igrališta, trajektna pristaništa, niknule su nove stambene i poslovne građevine. Jednom riječju: turizam je učinio svoje!
No ima nešto što je ostalo nepromijenjeno: svjetionici.
Od davnih vremena u tom gradu postoje tri svjetionika. Dva crvena, upozoravaju na opasnost izbočenih dijelova manjeg otoka što se nalazi ispred grada i jedan zeleni na ulazu u luku.
Sjećam se mladosti kada je njihovo svjetlo, što se u pravilnom ritmu pali i gasi, bilo gotovo jedino što se u sumrak i noću na tamnoj pozadini mora i neba moglo vidjeti. Uz njih bilo je tu još po koje svjetlo grada u kojem sam boravio, a u daljini prema sjevero-zapadu nekoliko svjetala susjednog mjesta. Ponekad je morem između svjetala svjetionika tiho prošla kakva svjećarica s nevidljivim ribarom u potrazi za ribom. I koliko je god takvih svjetala bilo, na tamnoj pozadini dobro su se uočavala treptajuća svjetla svjetionika koja su neprekidno, danju i noću jednakim ritmom upozoravala brodove na opasne stijene ili pak pokazivala put u sigurnost luke.
Tijekom godina, koje su brodile jedna za drugom poput svjećarica površinom mora i kao što more zahvaćeno dlanovima klizi između prstiju, znao sam često sjediti na obali i promatra igru svjetionika. U nekom vremenu palili bi se jedan za drugim. Zatim bi, jer im periodi paljenja i gašenja nisu bili jednaki, odjednom dva svjetionika zasvijetlila istovremeno, a treći bi malo zaostao. Malo kasnije jedan od te dvojice bi zasvijetlio ranije, a drugi se izjednačio s trećim. Vrlo, vrlo rijetko bi se svjetla sva tri stopila u jedno. Bilo je to trenutak rijedak kao dobitak na lutriji. Gledao sam pokušavajući pogoditi kad će koja dva od njih tri zasvijetliti zajedno i nadajući se da će baš tu večer u jednom trenutku stopiti svoja svjetla u jedan titraj. Uvijek se u mislima vraćajući svjetioniku na grebenu Eddystone iz knjige „Mornari i brodovi“.
A onda su došla vremena kad sam njihova svjetla uočavao sve slabije. Da bi ih ugledao morao sam se dobro zagledati u smjeru u kojem sam znao da se nalaze. Njihova crvena i zelena oka sve su se više gubila u moru bijelih, plavičastih i žućkastih svjetala. Rasvjeta grada, nepotrebno agresivna, nadjačala je njihovu. Sve sam ih manje zamjećivao, sve rjeđe provodio večeri prateći njihovu igru. Na kraju gotovo i zaboravio na njih.
Prošlog ljeta ponovo sam sjedio sa suprugom na malom kamenom zidiću. U jednom trenutku na kratko je nestalo struje u većem dijelu grada. I odjednom su se pojavila dobro poznata crvena i zelena svjetla svjetionika. Jedino su ona ostala u posvemašnjem mraku, pokazujući na opasnosti i siguran ulaz u luku kao što su to radila i svih ovih godina tijekom kojih sam već pomalo zaboravio na njih. Onda je ponovo došla struja i svjetla svjetionika utopila su se u moru svjetla gradske rasvjete.
Da, ostali su svjetionici i dalje! No da li, barem ovako na ulazu u jarko osvjetljenje gradove, oni danas uopće imaju nekakvu svrhu?
Možda samo onda kad u gradu nestane struje.
srijeda, 06.05.2015.
Probranice 19
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Koga Vlada više 'ferma'
Prva vijest:
Država je neugodno iznenadila poplavljene. Biljana Gajić iz Račanovaca, kojoj je prošlogodišnja poplava uništila svu imovinu, od države je dobila 4,49 kn odštete. Njena 83 godišnja baka dobila je 6,67 kn, a rekorderka po 'visini' uplate je njena 'komšinica' koja je dobila čak 1,35 kn.
Druga vijest:
Za gradnju crkve u Kninu koja će stajati 40 milijuna kuna, Vlada je odobrila 9,8 milijuna (iz proračuna, op.s.c.).
Sad slijedi malo matematika. Tri spomenute nevoljnice dobile su u prosjeku 4,17 kuna. Podijelimo li iznos koji je Vlada dala za gradnju Crkve u Kninu s prosjekom koje su dobile stradalnice ispada da je novcem danim za gradnju još jedne od mnogih crkava koje su se (umjesto tvornica) izgradile nakon osamostaljenja, država mogla pomoći više od 2,3 milijuna nevoljnika. Pretpostavimo li da su one ipak ekstremni slučaj ispada da je novcem za gradnju crkve Vlada mogla zbrinuti recimo 1000 stradalnika s pristojnijih 9.800 kuna. I onda netko ovu Vladu proglašava komunjarskom.
(2015-04-29)
Što je sjever a što jug?
Iz intervjua KGK nakon posjeta Beuxellesu:
"Sadržaj razgovora bio je i kako što bolje iskoristiti prednosti članstva. To se odnosi na energetsko povezivanje, a posebno želim da izvučemo sredstva iz EU-a kada je u pitanju LNG terminal na Krku. Jednako kada je riječ o prometnom povezivanju Hrvatske, uključujući i spajanje sjevera i juga, što znači Pelješki most i ostala energetska i transportna infrastruktura" komentirala je Kolinda.
Članstva?, gdje?
Energetsko povezivanje, čega?
Izvučemo?, možda ipak povučemo.
Koliko je meni znano Hrvatska je prometno povezana. Što znači prometno povezivanje Hrvatske, a posebice „uključujući i spajanje sjevera i juga“ to je valjda jasno samo KGK. Zar ona zaista misli da je mali dio Hrvatske južno od Pelješca jug, a sve ostalo sjever Hrvatske?
Što bi KGK još sagradila osim Pelješkog mosta da bi se izgradila i „ostala energetska i transportna infrastruktura“? Ako je i od KGK, previše je.
(2015-04-30)
Za školu spreman
"S tim pokličem susretao sam se tijekom svih svojih sto nastupa za reprezentaciju i dok Joe Šimunić nije bio zbog toga kažnjen, nisam ni znao da je zabranjen. Ako su takva pravila UEFA-e, onda apeliram da se to više ne viče na utakmicama reprezentacije, jer bi UEFA-ina kazna mogla biti još rigoroznija.“ Tako govori Ivica Olić o pokliču „Za dom spremani“.
Po njegovim riječima nije znao da je pozdrav zabranjen. Koliko je meni poznato on u Hrvatskoj (nažalost) zaista nije zabranjen, ali oni koji su učili, po mnogima, 'komunjarsku' povijest znaju zašto pozdrav nije poželjan. No I.O., iako sad zna da je zabranjen (barem od UEFA-e), još uvijek ne zna zašto je zabranjen, budući da apelira „da se to više ne viče na utakmicama reprezentacije, jer bi UEFA-ina kazna mogla biti još rigoroznija.“ Drugim riječima može se vikati na utakmicama klubova ma gdje oni igrali, na mitinzima, po ulicama, na zabavama, alkarskom nadmetanju etc.
(2015-04-30)
Bolje rat nego…
„Ne izjasni li se Premijer do četvrtka (dvjestotog dana od podizanja šatora u Savskoj, op.s.c.) hoće li nas primiti, branitelji će iskoristiti sva raspoloživa demokratska sredstva da ostvare svoja prava. Ako žele rat, imat će ga.“ rekao je za J.L. Jospi Klemm. Od Glogoškog i Klemma J.L. je pokušao doznati kakve su namjere branitelja ako Premijer odbije njihov poziv, ali Glogoški nije htio previše otkrivati.
Pa i nema potrebe da se previše otkriva. Spomenuti je zajedno sa svojim pajdašem jasno rekao da će iskoristiti sva 'demokratska sredstva' uključujući i najdemokratskija, to jest – rat. Postavljanje ultimatuma u demokratskom društvu ne postoji. Takav način komuniciranja poznat je iz povijesti, a glavni rodonačelnik takvog rješavanja sukoba bila je nacistička Njemačka sa svojim Firerom. Sličan 'demokratski pravni postupak' vidjeli smo na Sesvetskim ulicama. Ubojstvo Klice je klica pravnog postupka po 'kratkom' postupku. Svi vi koji se ne slažete s traženjem pravde na način 'Savska 66 & Co' i 'suđenja' kao u slučaju Klice, priskrbite oružje, jer (građanski) rat samo što nije počeo.
(2015-05-04)
Kampanja za vlast u punom zamahu
1. Zatezna kamata 32% niža! Hitno se mijenja više zakona koji reguliraju kamatne stope – za stambene kredite limit na 8,14 posto, za potrošačke 10,14 posto.
2. Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa uklonilo je jučer sa svojih internetskih stranica sve imovinske kartice državnih dužnosnika koje su bile dostupne građanima. To je učinjeno zbog rješenja Agencije za zaštitu osobnim podataka kojim se objava podataka o bračnom statusu dužnosnika, broju djece, neto iznosu njegove plaće iz prethodnog zaposlenja, kao i dijela podataka o kreditima smatra zadiranjem u privatnost i kršenje Zakona o zaštiti osobnih podataka.
Iako se već odavno zna da je Hrvatska prva u Europi sa zateznom kamatom 12,29 posto (najmanja je u Češkoj 8,05 posto), vladajući su se tek sada, nekoliko mjeseci pred izbore, sjetili da zakonom smanje kamatu. Cinik bi rekao: nikad nije kasno.
AZOP je, također, pred izbore odjednom otkrio problem s objavljivanjem spomenutih podataka. To, Anti Rajkoviću, umirovljenom djelatniku MUP-a, do sada nije smetalo.
Obzirom da se o dužnosnicima koji su sada na vlasti, i od kojih će vrlo velika većina biti i dalje na tom položaju zna sve, postavlja se pitanje zašto se AZOP tek sada probudio?
Za mene postoje samo dva odgovora:
Od svih dužnosnika jedino je KGK po pitanju svih parametara koje se zabranjuje objavljivati na vrlo klizavom terenu.
S druge strane realno je pretpostaviti da će na slijedećim izborima desnica u orbitu vlasti izbaciti mnogo novih satelita njenog šefa (jedan veliki kruži i sada u njegovoj neposrednoj blizini), pa se lako može zaključiti odakle vjetar puše. Pogotovo ako se zna da je i (potencijalni) budući Premijer radio u istoj branši u kojoj je radio i Rajković. A čuđenje današnje oporbe zbog spomenute odluke Agencije i njenog šefa samo je farbanje naivnog puka. Cinik bi rekao: cilj opravdava sredstva.
(2015-05-05)
Jedna ili dvije parade, pitanje je sad?
Ključnu ulogu u donošenju konačne odluke gdje će se i kako slaviti 20. obljetnica Oluje trebao bi imati načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Drago Lovrić. Glavni naglasci tog problema su, prema mišljenju Predsjednice, slijedeći: KGK ne želi da se mimohod održi i praznom gradu, da vojnici koji će sudjelovati u mimohodu skapaju od vrućine, koliko će mimohod koštati, može li si Hrvatska u ovom trenutku to priuštiti i konačno kako logistički riješiti da se vojnici i političari u kratkom vremenu presele iz Knina u Zagreb.
Pogledajmo svaki pojedinačni problem.
Na koji način Predsjednica misli prisiliti da građani ispune grad na dan parade ako se njima, primjerice, radije ide na piknik. To je uspijevalo samo funkcionarima u bivšoj državi no to je bio totalitarizam.
Što se 'muka po vojniku' tiče Predsjednicu ne bi trebalo brinuti. Nadam se da su naši profesionalci osposobljeni djelovati u svim vremenskim uvjetima pa tako i po vrućini. Ili nisu?
Da će mimohod koštati to ne treba pitati načelnika. Koliko koštalo da koštalo, nije vrijeme da se novac troši za parade (barem ne dvije).
Problem premještanja vojnika i dužnosnika je zaista problem obzirom da mi dužnosnika imamo mnogo, a vozila malo. A gdje su tu još i vojnici.
Osim ovog posljednjeg problema, sve ostalo nisu problemi koje bi trebao rješavati Glavni stožer Oružanih snaga. Siguran sam da pokojni Predsjednik ne bi dopustio da, osim njega, o tome odlučuje bilo tko drugi.
Ipak meni je najzanimljivije u cijeloj toj fertutmi oko proslave kako se, eto, Hrvati i 'Rvati ne mogu dogovoriti ni o tome trebaju li nam ili ne uopće dvije parade. A kao trebali bi se dogovoriti o daleko važnijim stvarima. Cinik bi rekao: dva Hrvata, tri mišljenja.
(2015-05-05)
ponedjeljak, 04.05.2015.
1980.-2015.
Na današnji dan prije 35 godina, nekako u ovaj sat, umro je „najveći zločinac“ kojeg je rodila ova zemlja. Neka joj Bog oprosti grijehe. Njegovi „grijesi“, „zločinca“ ne Boga, pak su nemjerljivi.
- Osnovao je zločinačku organizaciju nazvanu KPJ
- Pokrenuo je rat protiv Hitlerove Njemačke koja je ostvarila 1000 godišnji san Hrvata – osnivanje NDH
- Uveo je pojam antifašističke borbe na tlu gdje je vladala država kojoj antifašizam nije bio ni u primisli
- Unatoč svim naporima nacističke vojske i njezinih saveznika u tom ratu je na veliku žalost osnivača NDH i pobijedio
- U svom bijesu zbog četverogodišnjeg rata i netrpeljivosti prema čuvarima NDH dao je pobiti, a neki tvrde da je i sam ubijao, stotine tisuća nevinih ljudi: djece, žena, staraca, domobrana i ustaša
- I to mu nije bilo dovoljno pa je saveznici nacističke Njemačke – Italiji - oduzeo njezine dijelove Istru, Rijeku i Zadar i pripojio je komunjarskoj državi Jugoslaviji
- Drznuo se suprotstaviti jednoj od pobjednica-saveznica u ratu, SSSR-u, i njezinom moćnom glavešini Staljinu
-Onda je za one kojima se to nije sviđalo i za one koje su tamo poslali oni kojima se neki nisu sviđali, čuveni turistički centar Goli otok s kojeg se mnogi, nažalost, nisu vratili
- Slijedio je još jedan od najvećih njegovih zločina: nacionalizacija privatne imovine, proganjanje vrijednih kapitalista, i uvođenje samoupravljanja nepismenih radnika u tako oduzetim tvornicama
- Svojom neutoljivom žeđi da stigne i prestigne mrski mu Zapad i neskloni mu Istok natjerao je jadni narod da gradi tvornice, škole, ceste, pruge, brodove, da radi i izgrađuje zemlju koju će, srećom, njegovi nasljednici opet vratiti tamo gdje joj je mjesto – na začelje kolone
- To mu nije bilo dosta, pa je izmislio Pokret nesvrstanih kako bi preko zaostalih kolonijalnih zemalja ostvario svoje svjetske ambicije
- Skršio je pobunu jedne od federalnih republika koja je htjela svoju samostalnost. Ipak, da bi zamazao oči frustriranim stanovnicima te republike, instalirao je 1974. godine novi Ustav po kojem je svaka od šest republika praktički postala zasebna država. To mu je bio opet jedan od težih zločina jer su njegovi nasljednici iskoristili priliku koju im je dao tako skrojeni Ustav, rastavili njegovu tvorevinu na sastavne dijelove i rasprodali sve što su mogli. Što međusobno, što stranim moćnicima. Najviše onima iz zemlje protiv koje je on ratovao
- Bio je nevjerojatno uspješan. Sve te zločine počinio je u svega 35 godina 'diktature proletarijata', kako je on nazivao svoju ideologiju. Njegovi nasljednici su za isti broj godina učinili, međutim, mnogo dobrih djela. Koja, znate i sami.
- I kad je to sve obavio, odlučio je prije 35 godina umrijeti i prepustiti svojim nasljednicima da poprave sve ono što je on upropastio, uništio i da se poklone žrtvama njegove strahovlade. I oni to svesrdno čine već 35 godina.
Pa recite, zar nije vrijeme da se kroz njegovo srce probode glogov kolac i da nam se više ne vraća u naše sretne snove.
