petak, 08.05.2015.
Što bi bilo da nije bilo…
U Samoboru, u istom kvartu, postoje dvije ulice. Jedna nosi ime po Matijašu Korvinu, hrvatsko-ugarskom kralju iz 15. stoljeća, a druga 9. svibnja. Kad bi pitali tamošnje stanovnike, pogotovo mlađi naraštaj, vjerujem da bi mnogo više njih znalo tko je Korvin nego što znači 9. svibnja.
Taj datum trebao bi podsjećati stanovnike tog kvarta na dan kada je završio 2. svjetski rat. Sutra navršava 70 godina od tog velikog ratnog krvoprolića. Nažalost, posljedice se po cijelom svijetu osjećaju još i danas. Tektonske se ploče 'velikih' i dalje sudaraju manjim ili većim intenzitetom. Da se teško boriti protiv aveti prošlosti (svih vrsta) može primjerice poslužiti izvrsni njemački film „Borbene djevojke“ o rađanju neonacizma među mladima u Njemačkoj zahvaljujući sjemenu što ga siju nostalgičari starih vremena.
I dok se naši političari nadmudruju oko toga kako i gdje bi trebali obilježiti 20. godišnjicu „Oluje“, rijetki, da baš ne kažem nitko, ili pak tako tiho da to ne dopire do mojih ušiju, ne spominju da su Hrvati prije 70 godina bili pobjednici protiv nacizma i fašizma. I da taj datum treba proslaviti na dostojan način. Znači li to da dobar dio Hrvata pobjedu nad fašizmom i nacizmom ne smatra svojom pobjedom već svojim porazom. Ne znam, ali takav bi dojam mogao steći antifašistički Zapad (o Istoku da ne govorimo) kad vidi kako se i vlast i oporba odnose prema tom događaju.
Ta šutnja možda ima dva razloga. Jedan, što je antinacistička koalicija saveznika porazila Hitlerovu Njemačku koja je, po mišljenju dobrog dijela Hrvata, ostvarila tisućugodišnji san hrvatskog naroda i stvorila NDH. Drugi, ništa manje značajan leži u činjenici da je u tome sudjelovala i NOV pod vodstvom čovjeka čija je 35. godišnjica smrti bila prije nekoliko dana, a o kojoj se nije govorilo jer je to za tu polovicu Hrvata 'tabu tema', a ona druga drži se čuvene 'hrvatske šutnje'.
Pa kad je već tako, ajde da u mašti zamislimo što bi bilo da nije bilo kako je bilo. Po mom sudu možda bi se dogodile jedna od slijedećih dviju povijesti, tek dvije od mnogih paralelnih povijesti koje su se mogle desiti hrvatskom narodu da 1945. nije završila tako kako je završila. Nisu, ponavljam jedine, ali su obzirom na sve okolnosti najvjerojatnije.
Kao osnovnu tezu za kreiranje tih dviju povijesti uzimam pretpostavku, koja se mnogima neće svidjeti, da su upravo ustaše zaslužne da je Tito i komunizam nakon rata došao na vlast. Naime, da nije bilo ustaša, ili bar da nisu radili to što su radili, Tito i njegovih cca pet do sedam tisuća komunista (po nekima tek 2500) na početku rata ne bi mogli ni pokrenuti borbu, a kamo li u toj borbi izvojevati pobjedu.
Pretpostavimo, dakle, da su ustaše postojale kao organizacija, ali da nisu radili nedjela koja neki priznaju a neki ne. Recimo, da su samo sudjelovali u nacističkim formacijama, što su i činili, na raznim bojištima nacističke Njemačke. Jednom riječju, da je hrvatski narod jednostavno, kao i mnogi drugi mali narodi manje ili više, mirno trpio nacistički zulum i čekao da ga 'veliki' oslobode. Rat bi završio u svakom slučaju porazom sila Osovine, jedino što bi tada i Hrvatska bila na strani gubitnika, dakle jedan mali kotačić u demontiranom Stroju.
Uz takvu situaciju, moguća su dva scenarija glede daljnje hrvatske sudbine ovisno o dogovoru velike četvorke na Jalti.
Po jednoj, kojoj je Churchill bio najveći zagovornik gotovo do kraja 1943. godine (a u duši do kraja života), nakon rata ponovo bi bila ustoličena kraljevina Jugoslavija na čelu sa srpskom dinastijom Karađorđevića. Otprilike po uzoru na političko ustrojstvo u Velikoj Britanije: parlamentarna monarhija. Kralj je Petar sjedio u Londonu tijekom čitavog rata u milosti Churchill-a i čekao kad će rat završiti da se vrati na tron. Hrvatska bi u najboljem slučaju imala stanovitu autonomiju u nevažnim stvarima kao i u vrijeme kad je bila pod vlašću Ugarske, sukladno nekakvim 'non paper' dokumentom kao što je to, primjerice, bila i hrvatsko-ugarska nagodba u vrijeme Korvina. Churchill je tu opciju (javno) zagovarao sve do kraja 1943. godine unatoč četničkoj suradnji s Nijemcima i zlodjelima koje su činili, smatrajući ih jedinom legalnom vojskom Kraljevine Jugoslavije. Kako za naciste tako i za Britance partizani su u početku bilo 'banditi'.
Po drugoj, nešto manje vjerojatnoj ali mogućoj, varijanti došli bi pod čizmu Staljinovog SSSR-a (što smo nekoliko godina nakon rata faktički i bili). Što bi tada bilo valjda ne moram objašnjavati. O tome se mrzitelji 'lika i djela JBT-a' mogu raspitati kod naroda koji su živjeli u 'blagostanju' Staljinovog 'socijalizma'.
I u jednom i u drugom slučaju uvjeren sam da bi samostalna i neovisna Hrvatska i dalje spadala u kategoriju tisućugodišnjeg sna.
Ova moja fikcija pokazuje paradoksalno da su nostalgičari za vremenima kad su postojale NDH-zija i ustaše, ipak, djelomično u pravu. Upravo sjemenu koje su oni posijali i iz kojeg je niknuo NOB (prvotno kao pobuna protiv terora i borba za goli život, potom kao borba protiv naci okupacije i terora ustaša i njima sličnih i završno, pod utjecajem komunista, u komunističko-socijalističku revoluciju), jedino tomu možemo zahvaliti da danas, nakon trideset i pet godina 'totalitarne' i 'zločinačke' države plus deset godina države 'ni vrit ni mimo', imamo svoju Hrvatsku. Nju su zahvaljujući povijesnim okolnostima nastalim uslijed raspada totalitarnog sustava u SSSR-u, izborili svi oni koji su u tom procesu sudjelovali, a posebice borci na ratištima tijekom 1990.-1995. godine.
Imamo Hrvatsku, doduše ne sasvim onakvu kavu su mnogi koji su sudjelovali u njenom stvaranju zamišljali, već opljačkanu, podijeljenu na 'njihove' i 'naše' (ili obratno), ali je ona je ipak NAŠA. Barem za sada.
Sramiti se svoje prošlosti, ma kakva ona bila, nije odlika naroda koji drže do svog ugleda. Najbolji je primjer upravo država čiji su nas preci napali – Njemačka. Po shvaćanju mnogih Hrvata mi nemamo apsolutno nikakvog razloga slaviti taj, za njih nesretni datum, 70 godina od poraza sila Osovine, a pogotovo ne odati pijetet prema ljudima koji su toj pobjedi doprinijeli svojom borbom i svojim životima.
Bojim se da će nam se to kad-tad obiti o glavu.
P.S.
Dok završavam ovaj tekst (oko ponoći) kasnovečernje emisije donose sporadične vijesti o 'proslavi' u kojima je naglasak stavljen na to kako su dva ovna s brvna bili prisutni zajedno ili odvojeno na nekoj od proslava po manjim mjestima, posebice Istre i jalove diskusije o antifašizmu. O proslavi u glavnom gradu, oslobođenog (za neke 'oslobođenog') od nacista, naravno nema govora iako je sam grad to doživio dan ranije 8. svibnja. Veću pozornost, možda čak opravdanu, mediji pokazuju za vijest da je gospodin Klemm nedavno izjavio kako će “postrojiti ratne postrojbe HV-a ispred zgrade hrvatske Vlade”. Čeka se reakcija Predsjednice kao komandanta HV.
C'est la vie.
08.05.2015. u 23:29 •
26 Komentara •
Print •
#
| < |
svibanj, 2015 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
