Marketing
18. oldtimer susret u Samoboru
Danas je u Samoboru održan 18. međunarodni oldtimer susret i 6. memorijal Josipa Burice u organizaciji „Oldtimer kluba Samobor“. Iskoristio sam priliku, zahvaljujući tomu što sam opet u Samoboru u već znanoj funkciji, pa sam napravio mali foto prikaz meni najzanimljivijih primjeraka 'staraca'. Bilo je nekoliko zanimljivih primjeraka na čelu s 'metuzalemom' iz 1924. godine i niza 'mlađarije' kao primjerice „Volvo“ iz 1952. Broj prikazanih primjeraka 'oldtimera' nije bio velik ali se našlo za svakog ponešto.
Hvalevrijedan trud organizatora malo je umanjila činjenica da je smotra održana na skučenom prostoru glavnog trga tako da se u automobilima nije moglo uživati iz punog pogleda.
Najavni plakat
'Starci' u koloni pristižu na zborno mjesto.
U koloni se našao i jedan plavi Spaček. Izgleda da se nije smatrao 'starcem' jer ga kasnije na smotri nisam vidio. Inače Spačeka u Samoboru u prosjeku ima vrlo mnogo.
Samoborski Strikoman popeo se na oldteimerske vatrogasne ljestve (još uvijek u funkciji) da bi napravio malu 'milenijsku' fotografiju.
Vatrogasne su ljestve poslužile i kao jarbol za samoborsku zastavu. Kasnije su uz nju izvjesili i zastavu OTK Samobor.
Glavna atrakcija „DODGE“ iz 1924. godine iz poluprofila
„Metuzalem“ je zavrijedio i nekoliko slika njegovih detalja, pa evo ih redom:
…en face…
…ne čini li vam se da je šofersko mjesto, obzirom na veličinu samog auta, pomalo skučeno?...
…vozilo se nekada i na felgama s drvenim žbicama…
…a zaista je iz te godine.
Još jedan iz 'stare garde'. Sigurno je mlađi od Dodge-a kad ima metalne žbice.
Kod vremešnih je uvijek dobro imati kutiju s alatom. Nikad se ne zna.
Da je vlasnik mislio na sve pokazuje i ova slika. Glavom ispod haube 'čeprka' po motoru da ga vrati u život. Kad je prolazio malo je previše 'dimio'
.
Drumska krstarica s lica i…
…u svoj svojoj duljini.
Ovakvih se sjećam iz mladih dana. Dokaz da sam i ja 'oldtimer'.
„Volvo“ je oduvijek bio pojam kvalitete. Evo ga kako 'mladenački' izgleda iako se rodio davne 1952. godine.
U vrijeme moje mladosti „Mustang“ smo zvali 'zvijer na drumovima'. Danas ipak ima mnogo većih 'zvijeri' i zvijeri.
Na smotri je bilo puno „Mercedesa“ raznih godišta, no po mom mišljenju samo ovaj tip „Mercedesa“ može nositi taj naziv. Ostali su ipak samo „Merđe“…
…kao što ovaj tip malog auto može nositi ime „Mini“. Ostali iz te branše su „Maxi“.
Na kraju 'četverotočkaša' jedan simpatičan patuljak iz porodice FIAT-a. Mislim da mu ne trebam spominjati ime, svi ga znaju.
Našao se tu i jedan vremešni dvotočkaš. Sjećam se ih ratnih filmova iz 2. svjetskog rata.
Ovaj „Horex“ izgleda mlado, kao da je prošao lifting. No ako se sjetite današnjih 'nabildanih nemani' na dva kotača odmah će vam biti jasno da je ipak 'starac' s dječjim licem.
Gledajući ove 'vremešne' automobile ne mogu se oteti dojmu da su oni proizvod ljudi koji su im znali udahnuti dušu, dati im osobnost i različitost. Današnja 'prijevozna sredstva na četiri kotača' - kako zovem sve današnje automobile osim Spačeka i Rolls Royca - su zbog terora zvanog „sigurnost-aerodinamičnost-minimalna potrošnja goriva“, jedan drugom slični ko jaje jajetu. Duboko sam uvjeren da današnji automobili kad postanu 'vremešni' (dakle za pedesetak godina) sigurno neće biti 'oldtimeri' u pravom smislu te riječi, već jednostavno 'starci' i da se uopće neće razlikovati od automobila budućnosti glede onog što se zove 'duša proizvoda'.
No budimo iskreni, to ne vrijedi samo za automobile.
Post je objavljen 17.05.2015. u 21:41 sati.