semper contra
subota, 31.05.2014.
Kako namaći novac?
Kad sam otišao prije desetak dana od kuće na dnevnom redu svih masmedija bile su poplave u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji i velike štete i nedaće koje su prouzročile ljudima iz tih krajeva. Kupio sam prošle nedjelje 'Večernji list' i na naslovnoj strani našao sliku
Što mislite bi li oduzimanjem na kriminalni način stečene imovine onih koji su prošli kroz sobe Remetinca ili pak se u njima još nalaze bilo dovoljno da se prikupi toliki iznos? A zamislite da se tome doda još i novac što su ga kojekakvi 'tko je jamio je jamio' zgrnuli u pljačkaškom pohodu na društvenu imovinu poznatom pod imenom 'privatizacija', Hrvatska bi postala ne samo najsigurnija zemlja po pitanju poplava već bi preostalo i za javne investicije koje bi nam trend BDP-a okrenule u pozitivnom smjeru. No to su ipak samo bajke za, ovog puta, veliku djecu, tj. hrvatski puk.
I dok sam ja boravio u Samoboru čuvajući unuke, a danas u kompletnom obiteljskom krugu proslavio 11. rođendan najstarije od njih, u Hrvatskoj su se na političkoj sceni odvijali događaji koji su potvrdili da moje zloguke prognoze nisu bile samo 'bajanje babe vračare'.
5. 12. 2011. nakon provedenih izbora napisao sam post 'Cirkus je priveden kraju' u kojem sam između ostalog napisao:
Jučer točno u 19.10 na području grada Zagreba seizmografi su registrirali snažan potres magnitude 8,2 stupnja po Richteru. Prema vijestima na dalekovidnici epicentar potresa bio je na Trgu Žrtava fašizma.
(…)
Također je uočeno da nema nikakve neposredne materijalne štete. Dapače prema 'neprovjerenim ali pouzdanim' informacijama, među većinom gradskog puka, pa i po većem dijelu Lijepe naše, čuo se veliki uzdah olakšanja, nakon što su sve dalekovidnice i elektronski mediji objavili njegov uzrok.
(…)
Već vidim kako će sada velikim dijelom Lijepe naše zavladati val oduševljenja, nadanja, ufanja i očekivanja kako će već sutra biti bolje kad na političku scenu stupi tzv 'Kukuriku' koalicija. Jednako tako vidim kako dojučerašnji ljuti protivnici te koalicije, osupnuti rezultatima izbora, u paničnoj žurbi traže načina da se dodvore (uvlačeći se što prije u toplinu njihovih guzica) novoj vrhuški, zaboravljajući na onu staru narodnu: 'Sjaši Kurta da uzjaši Murta'.
Ipak bih upozorio one koji danas naveliko slave nadajući se boljem, da nakon snažnih potresa vrlo često nadođe – tshunami. Oprez slavljenici! Najnovije iskustvo Japana nas uči da on, tshunami, može biti mnogo razorniji i od samog potresa!
(…)
Već čujem njegov huk iz zgrade 'Muzeja suvremene umjetnost' gdje se privremeno stacioniran glavni stožer 'Kukuriku' koalicije.
Je li to odjek izjava jednog od 'prekaljenih' boraca za spas Hrvatske iz redova SDP-a koji je najavljivao dolazak MMF-a i prognozirao stečajeve 20 do 30.000 firmi. (pogodite o kome se radi). Što će se (najvjerojatnije) dogoditi bez obzira tko dođe na vlasti. Sve u stilu Churchull-ove sentencije na početku 2. sv.rata: „Mogu vam obećati samo krv, znoj i suze“. No o tome se u predizbornom talambasanju nije smjelo pričati pa je dotični malo sklonjen na stranu dok se situacija ne smiri (da bi prije nekoliko dana bio sklonjen definitivno).
Ili se to ipak čuje slavljeničko pjevanje onih koji će zasjesti na vlast vjerujući da su bogom dani uz njegovu pomoć, bez ovozemaljskih 'sotona', izvući ovu upropaštenu državu iz govana?
A možda je to 'kukulele' tih istih jer su došli 'k pameti' i shvatili što ih čeka sada kad su pobijedili?
Za sada ne znam.
* * *
1. 02. 2014. podastro sam štovanom čitateljstvu post pod naslovom 'Asocijacija'.
Prvi potpredsjednik, uzdanica Premijera, na produljenom godišnjem odmoru u Istri. Njegova krvnica V.P. se nekako izgubila, ne vidim je i ne čujem baš često nakon izvršene egzekucije. Vjerojatno po terenu skuplja preostale članove stranke. Barem one koji ne bježe od nje ko vrag od tamjana.
Ministar gospodarstva, izvjesni I.V., nakon bombastične izjave da će 'Hrvatska biti mala Norveška' sad kad su nekakvi 'spektar'-kovci (valjda imaju spektar metoda za obmanjivane naivnih vlada pa zato ime 'Spektar) otkrili neizmjerne količine plina i nafte u našem plavom Jadranu koje samo čekaju da budu izvađene (pa da Jadran posljedično postane crn), također se sakrio u mišju rupu otkako su počele priče o mutnim poslovima dotičnog 'Spektra'. (Danas pak taj isti I.V. kaže „da ćemo od 2020, spašavati Mađarsku i Ukrajinu od nestašice plina, a ako netko pokuša iskoristiti situaciju da poskupi plin u Hrvatskoj, vlada će učiniti sve da to spriječi“, citat prema V.L. od 24.5.2014.)
Ministar zdravlja/zdravstva (nikako da zapamtim što je točno) pao u nemilost Nj.V.Z.M. i nad glavom mu visi Damoklov mač smjene. Za vratom mu puše glavnokomandujući u HZZO sa đavolskim osmjehom na licu: „Gotov si moj ministre!“ Unatoč tome što se ministar uspio na mjesec dana riješiti glavnog neprijatelja i oponenta, 'poslovnog' I.B., kojeg su poslali na kraći odmor u poznato lječilište Remetinec. (A danas su ga vratili na čelo liječničkog sindikata unatoč i usprkos ministrovom negodovanju.)
Zatim se, da li na sreću ili nesreću Premijerovu, pojavio izvjesni B.Š. na mjestu pomoćnika Ministra od love s nekakvim povlaštenim kreditom zajedno sa (sveprisutnim) sukobom interesa koji se kod nas, od kako smo dobili svoju državu, ponavlja kao mantra. No spomenuti ministar ga brani (kao što je svojevremeno Premijer držao štangu Prvom potpredsjedniku) i ne želi ga smijeniti.
Nj.V.Z.M. odlučio je biti principijelan i zadržati visoko postavljenu letvicu moralnosti u svojoj stranci (podignutu na tu visinu još za vrijeme bivše ministrice M.H.) (koja mu sad sa svojim ORaH-om krade glasače, za sada samo za EU parlament a poslije, tko zna?; ako se i ona sa svojom ekipom ne izgubi kao što se izgubio 'kradljivac' HNS-ovih glasova na prošlim izborima, laburist D.L.) i traži da spomenuti korisnik povoljnog kredita odstupi. Usput daje na znanje da ni s Ministrom od love nije više na 'Ti' i da se nada da će i on razmisliti treba li ostati na trenutačnom mu radnom mjestu. Ministar popušta, pomoćnik navodno ne želi odstupiti, pa će to Premijeru možebitno biti valjani razlog da jednim udarcem ubije dvije muhe. Sve u ime visoko postavljene letvice (na koju se dotični ministar ovijeh dana sapleo i sad kukuće i leleće kao generali nakon bitke).
(…)
I tako malo pomalo otpadaju s Premijerovog stabla trule i 'trule' jabuke (tko je slijedeći, možebitno na proljeće kad se počnu buniti seljaci, T.J.) kao da je pred vratima jesen a ne proljeće i postavlja se pitanje tko će na kraju ostati.
Ostat će Pale (Zoki) sam na svijetu, a onda će ga pomesti novi tshunami u obliku NHDZ-a (novog HDZ-a). Pri tome će stvarno stradati samo hrvatski puk kratke pameti. Ali to je tako: "Oni koji ne pamte prošlost osuđeni su da je ponavljaju." George Santayana.
ponedjeljak, 19.05.2014.
Ugašen subjekt
Dok jedem volim čitati. U pomanjkanju novina čitam tekstove s ambalaže proizvoda kojeg trenutačno konzumiram. Tako sam neko jutro jeo četveroslojni sendvič (toaletni papir je za sada najviše troslojni 
) – kruh, margarin, premijum šunka i na njoj sir čiju ambalažu prikazuje donja slika.
Na pažljivije čitanje svega što na ambalaži piše – a meni to nije teško unatoč malim slovima; samo skinem naočale – ponukao me ovalni znak…
…umjesto uobičajenog sličnog kakav se nalazi na većini ambalaže proizvoda koji se proizvode u Hrvatskoj.
Iako piše „Toast sa sirom Emmentaler“, sitnim slovima je dodano „Pripravak topljenog sira sa okusom sira Ementalera“. E, sad kakav je to sir Emmentaler koji ima samo okus po ementaleru?
Iznad imena tzv sira Emmentalera stoji logotip tvornice sira iz Bjelovara – „Sirela“, subjekta koji je ugašen 2007. godine, kako to lijepo piše na internetskim stranicama. A ugašen je tako da ga je 'pojeo' „Dukat“, koji je postao „Lura“, pa onda opet „Dukat“ kojeg je onda pojeo bjelosvjetski proizvođač sireva „Lactalis grupa“, da bi na kraju pročitao da pod 'brendom' „Sirela“ sir proizvodi i pakira SOCIETE DE FROMAGERE Lons LE SAUNIER koji je aktivan već (sic!) 19 godina. Naravno u okviru spomenute grupe.
Možebitno da je učinjeno tako jer „Sirela“ vuče svoje korijene još iz 1901. godine kad su na području Bjelovarsko-križevačke županije osnovane tri mljekarske udruge, dok je spomenuta grupa „Lectalis“ kao obiteljska kompanija osnovana tek 1933. godine. A moguće je da se želi samo zavarati hrvatski puk da se radi o hrvatskom proizvodu iako on s Hrvatskom nema nikakve veze.
I nije „Sirela“ jedini „trade mark“, „brend“ koji je samo ime, samo ljuštura onog što je taj znak nekad nešto značio. Ima toga kod nas koliko vam srce želi; „Sljeme“ ('domaće je domaće') i MTČ da spomenem samo dva slučaja čiji nazivi i logotipovi služe samo zato da bi privukli kupce koji su kupovali te marke znajući da su njihovi proizvodi vrhunski. A ne kao što je danas „Toast sa sirom Emmentalerom“ koji se prodaje pod markom „Sirela“ tek „Pripravak topljenog sira sa okusom sira Emmentalera“.
Tako će, možebitno u nekoj dalekoj budućnosti, ako bude sreće i božja volja, naziv "Hrvatska" i "Jadransko more" figurirati kao turistički „brend“ u sklopu (ili čak u vlasništvu) neke multinacionalne turističke kompanije samo zato da, recimo, privuče potomke onih koji su nekada davno dolazili u Hrvatsku kad je ona još bila geografski i politički subjekt, a još nije bio politički i gospodarski ugašen subjekt.
Oznake: ljuštura
subota, 10.05.2014.
Smijeh liječi 6
...kod babe vračare
Slijedećih dana ponovo smo kod unučica u Samoboru. Roditelji imaju dva dana posla u susjednoj nam deželi, školarke trebaju u školu, pa su nas zamolili da ih ta dva dana pričuvamo. Naravno da se, kad već put putujemo, nećemo zadržati samo dva dana. Uz to čeka me nastavak radova na uređenju stana u Samoboru, a kako je godina puno a snage malo boravak će vjerojatno potrajati cijeli tjedan. Dok se ne vratim evo šestog nastavka mog pokušaja da vas nasmijem. Nije to baš lako učiniti uz 'Jubilarca', legendarnog blogera „Euro smijeh“, ali ipak, svaki osmjeh dobro dođe u ova tmurna vremena.
Razlika između Pinokija i političara
- Pinokiju se u laži povećava nos, a političaru bankovni račun.
Sabor
Koja je razlika između sabora i kazališta?
- U kazalištu dobri glumci zarađuju malo.
Dragi
Mujo se s posla kasno vraća kući i u mraku ulazi u spavaću sobu. Fata samo pita:
- Dragi, jesi li to ti?
- Ne, to sam ja Mujo, tvoj muž.
Sreća
Direktor hotela u N.Y. govori novom kuharskom pomoćniku:
- I ja sam počeo kao perač suđa u hotelu.
- Blago vama! Ja sam počeo kao milijunaš.
Maskenbal
Kći majci javlja iz rodilišta:
- Mama, sjećaš li se onog dečka s maskenbala koji je bio maskiran u crnca?
- Da, a zašto?
- E, pa stvarno je bio crnac!
Konkurencija
- Kaj delaš Joža?
- Niš, veli Joža.
- I, kak ide?
- Ma, ne pitaj, svaki dan sve veća konkurencija!
Razlog
Na diplomskom ispitu Učiteljske akademije pita profesor:
- Kolega, molim vas da mi navedete tri razloga zbog kojih želite biti učitelj.
- Lipanj, srpanj i kolovoz!
Perspektiva
Nakon ulaska u EU možemo ići kopati po kontejnerima po čitavoj Europi!
Poljubac
- No, Marice, poljubi svoju dadilju.
- Ne usuđujem se, mama.
- A zašto?
- Mogla bi me pljusnuti kao što je pljusnula tatu.
* * *
Tko se sjeća mog posta 'Ti veze nemaš' sjetit će se Kluba bezveznjaka. U istoj gimnaziji postojao je i Klub ljubitelja škotskih viceva. Ne znam koliko je brojio članova, ali pretpostavljam da ih nije bilo puno. Naime kriteriji za učlanjivanje bili su nešto teži nego za prvo spomenuti klub. Da bi se postalo članom trebalo je kao upisninu priložiti jedan originalni engleski penny do kojeg, u ona 'mračna' vremena, baš i nije bilo lako doći i jednom godišnje ispričati najmanje jedan vic o Škotima za koji ni jedan član Kluba do tada nije čuo.
...'zlatna' vrijedan penny
Jedan od članova tog kluba ispričao mi je nekoliko viceva od kojih se sjećam tek ova tri:
Sat
U hallu jednog hotela u Glasgow-u ispod velikog starinskog sata na utege stoji natpis ispisan krupnim slovima „SAMO ZA HOTELSKE GOSTE“.
Škotska škrtost, je malo podulji a glasi:
Na jednom obiteljskom skupu starine McGregora okupio se uz članove obitelji i veći broj poznanika. Nakon ručka Starina se sprema zapaliti cigaru pa kaže:
„Dosta mi je tih pogrdnih izjava o našoj škrtosti. Da dokažem da to nije točno odlučio sam ovu cigaru zapaliti novčanicom od jedne funte.“
U sobi najprije zavlada tajac, zatim se začuše glasovi prosvjeda a dvojica najstarijih Škota ne izdržaše već padoše bez svijesti na pod.
Nakon što se situacija malo smirila, Mc Gregor se nakašlja i nastavi:
„Učinit ću to ali pod određenim uvjetima. Prvo: svaki od svjedoka tog povijesnog događaja treba dati dobrovoljni prilog u najmanjem iznosu jednog šilinga. Drugo: o tome treba izaći članak na naslovnoj strani „Glasgow timesa“ koji izlazi u tisuću primjeraka a čita ga milion Škota. I treće: novčanica uopće ne mora biti – prava!“
Put u Ameriku
Uputiše se otac i sin u Ameriku nadajući se boljem životu. Put se odužio, sinu postaje dosadno pa upita oca:
„Tata kad ćemo stići u tu Ameriku?“
„Šuti i plivaj!“ odgovori mu otac.
Iako ste neke od ovih 'škota' vjerojatno već čuli – a možebitno i sva tri – ne zaboravite da sam ih ja čuo početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tada su oni bili 'svježi' pa, recimo, kao rosa u podne
utorak, 06.05.2014.
Linićev The Ende
Ode i drugi gromobran što čuvaše dičnog nam Premijera. Najprije ministar gospodarstva i Prvi potpredsjednik vlade, sada ministar drugog važnog resora – financija. Doduše prvi ne iz političkih razloga. No mnogi političari, pa i iz njegove stranke, bili su presretni kad se to dogodilo. One koje je Zoki Maneken posmjenjivao prije potonjeg ne treba ni spominjati. Obzirom na praksu biranja novih ljudi na upražnjena mjesta, za pretpostaviti je kako će Zoki na mjesto novog 'ministra od love' postaviti osobu manje kompetentnu od smijenjenog. Poučak je to kojeg se naš vrli Premijer drži, Tito bi rekao, kao pijan plota. Generalno bih primijetio: svaka nova Vlada je lošija od prethodne, a svaki novi čovjek u Vladi je lošiji od svog prethodnika, ma koliko god onaj prije njega bio loš.
Slobodan sam to proširiti i na predsjednike. Iako nisam bio, a nisam ni danas bespogovorni štovatelj lika i djela našeg prvog Predsjednika ipak mu moram priznati da je imao viziju. U nečemu dobru u nečemu lošu ali ipak je znao što hoće. Nakon njega došao je 'vicmaher' i sve nas lijepo zabavljao - čak u dva mandata, a sada imamo 'svetu vodicu'. I sve se čini kako će nas ta 'sveta vodica' škropiti još jedan mandat.
* * *
Prije nego postavim ključno pitanje: tko je sad na redu? samo kratko o grijehu zbog kojeg je odletio Linić-paša. Prema meni dostupnim informacijama iz 'žutila' (kojemu, iskreno govoreći, ne bi trebalo vjerovati ni kad darove donosi!) to mu se desilo jer je „u ime Ministarstva kupio zemljište tvrtke Spačva za 33 milijuna kuna iako mu je Porezna uprava rekla da vrijedi samo šest milijuna“. Zašto je to učinio?
Ovaj potez je, mišljenja sam, u duhu Linićevog nastojanja da spasi posrnula poduzeća a time i radna mjesta pod svaku cijenu, pa je zato i „izumio“ tzv. predstečajnu nagodbu ma kako ona po strogo zakonskim kriterijima stoji na klimavim nogama. Da li je u ovom slučaju i možebitno poznanstvo Linić-Puljiz doprinijelo takvom rješenje, ne znam. No sumnjam da bi to Linić učinio samo zbog Puljiza. Mislim da je ipak prvenstveno mislio na preko 600 njih zaposlenih u tvrtki.
Postojale su dvije opcije: stečaj firme, nemogućnost naplate poreznog duga u iznosu od 33,5 miliona i novih preko 600 radnika na burzi.
Druga opcija: Ministarstvo će kupiti zemljište za spomenuti iznos (koje doduše vrijedi oko 6 miliona), koji će onda tvrtka uplatiti na ime dospjelog poreza (dakle novac se vraća državi), država će dobiti neku zemlju, tvrtka će privremeno biti skinuta s popisa dužnika i moći će nastaviti proizvodnju čime bi se spasila radna mjesta.
Linić, opsjednut spašavanjem radnih mjesta pod svaku cijenu (što je normalno jer mu punjenje proračuna ovisi o onima koji rade) bira, iako to nije u skladu s pozitivnim zakonima a ni poslovnim moralom, drugu opciju. I ne bi to bilo tako strašno da je usput zatražio da se spomenuti vlasnik i njegov menadžment privede Pravdi pa da im časni suci, nakon utvrđivanja zašto su dopustili da im firma upadne u gabulu, odrežu zasluženu kaznu.
Koju bih im ja odrezao neću!
* * *
I tu je kraj. Karamarko sa svojim pobočnicima u političkim i 'žutim' masmedijskim krugovima dohvatio se Linića kao gladan pas kosti (koju mu je sam Linić servirao na tanjuru) u nastojanju da i posljednjeg kako-tako sposobnog čovjeka makne ispred Premijera koji mu sad ostaje sam na nišanu.
Jer, po logici stvari sad je na redu Premijer – Zoki Maneken. Karamarko ima otvoren put za napad na njega iz svih oružja. Utoliko lakše što je Zoki ostao sâm na bojišnici. Ostali su se izgubili u 'bespuću tužne sadašnjosti'. Pardon, tu je još V.P., no po mom skromnom mišljenju ona za mačo-političara tipa Putin, pardon Karamarko ne predstavlja nikakvu prepreku. A glavna prepreka koja bi mu bi mogla stati na put – izbori - u ovakvom ozračju i ne predstavlja prepreku obzirom da je naš brzozaboravljiv puk već odavno zaboravio tko nas je u govna uvalio.
A što je najtragikomičnije, kad NHDZ (novi HDZ) dođe na vlast on će provesti sve rezove, teške i preteške koji su neophodni – to je bjelodano i vrapcima na krovu - a koje se Zoki i njegovi manekeni nisu usudili učiniti. Osim dvojice 'buldoga'! Zato ih je trebalo maknuti.
Tu se trebamo okrenuti 'majci povijesti' koja je najbolja učiteljica života (historia est magistra vitae) i prisjetiti se kako se vlada Ivice Račana nije usudila poslati optužene generale u Haag, a onda su ih najveći branitelji generalâ ('svi smo mi Norc') „locirali, identificirali, uhitili i transferirali“ u odgovarajući grad. Bez i jedne jedine riječi prosvjeda 'braniteljskih udruga'.
subota, 03.05.2014.
Post festum
Dan nakon Prvog maja dobio sam e-mailom poruku od prijatelja, čitatelja bloga, u kojoj mi šalje članak preuzet s portala 'advence.hr' kojeg, usput rečeno, i sam pratim. Prije nego što sam pročitao tekst poslao sam mu poruku slijedećeg sadržaja.
„Dragi moj S.
Evo što ja mislim prije nego što sam pročitao poslani tekst. Kad ga pročitam možebitno ću ovaj e-mail još nadopuniti.
Onog dana kad su radnici počeli slaviti Prvi maj kao praznik rada umjesto da su na taj dan isticali svoje zahtjeve za poboljšanje svog položaja i sputavanja kapitalizma, Prvi maj je izgubio svoj smisao i svoju svrhu. Iako je u suštini Praznik rada i u socijalizmu bio sveden na proslavu događaja koji su doveli do osnivanja tog praznika, danas se on definitivno pretvorio u borbu za porciju besplatnog graha. Da stvar bude gora i to malo povezanosti s radničkom klasom i borbom za bolje uvjete života i rada radničke klase umjesto revolucionarnog i borbenog Prvog maja počeli smo slaviti Josipa Radnika podvrgavajući se i tu diktatu Crkve. Jednako kao što samo Djeda Mraza i Novu godinu zamijenili Djedom Božičnjakom i Sv. Nikolom i kao što smo Dan žena i Majčin dan zamijenili Valentinovim i borbu za ravnopravnost žena i poštovanje majki zamijenili glupavim slavljem ljubavi a da ni sami ne znamo što je ljubav (ne računam dokazom ljubavi kupovanje glupavih poklona za Valentinovo). Radnička je klasa zahvaljujući kapitalizmu i konzumerizmu definitivno postala robovska klasa samo što toga nije svjesna jer se zavarava izborima u demo(n)kratskom sustavu kako ona određuje tko će biti na vlasti nesvjesna činjenice da bira one koji će njome vladati i izrabljivati je a ne one koji će njoj služiti. Tako ja mislim.“
Danas pročitah taj tekst objavljen pod naslovom: „Put naprijed je jedini spas za radnike jer dok oni čekaju bolju sudbinu protiv njih se klasni rat vodi svakog dana“, autora D. Marjanović. Članak je relativno dugačak pa ću prenijeti tek pojedine ulomke u kojima autor iznosi svoja zapažanja koja se načelno podudaraju s mojim mišljenjem.
„Kada su krenuli najveći udarci nakon izbijanja ekonomske krize 2008. postojala je nada da će se iz očaja roditi najveći ujedinjeni otpor u novijoj povijesti Europe. On itekako postoji, možda nije uvijek udarna vijest na naslovnicama europskih medija (osim ako otpor ne završi fizičkim obračunom, a i tada rijetko), ali se ne može osporiti da otpor raste iz dana u dan.“
Nažalost, „u isto vrijeme postaje očito kako tom autentičnom otporu nedostaju smjernice, neka vrsta vodilje koja bi trebala položaj radnika unaprijediti. (…) Bilo bi suludo zagovarati radnički otpor temeljen na metodama koje su se pokazale neuspješnima. Prije svega tu mislimo na socijalističke eksperimente 20-og stoljeća na prostoru Istočne Europe.“ Od pada Berlinskog zida govori se o propasti socijalizma u Europi. Autor, međutim, postavlja pitanje: „No, što ako je u Europi zapravo propalo nešto drugo? Zar su socijalizam samo crveni barjaci i parole? Što je uopće u imenu? Gotovo ništa. Primjera imamo i u prošlosti i danas“, i nastavlja: „Nešto je ipak propalo krajem prošlog stoljeća u Europi, (…), propao je pokušaj kretanja prema socijalizmu koji je završio u državnom kapitalizmu i u konačnici se raspao na surovi tržišni kapitalizam.“
A zatim, po mojem sudu iznosi jednu tvrdnju o kojoj bi valjalo dobro razmisliti:
„No, možda je upravo to najvažnija lekcija na koju bismo se trebali osvrnuti ovog Prvog Maja. Radnicima Europe više nego igdje na svijetu potreban je izlazak iz te traume, iz lažne tvrdnje da je se urušio 'socijalizam' jer je bio neučinkovit.“
I nastavlja:
„Danas imamo zanimljivu situaciju na prostoru Istočne Europe gdje se radnici žale na kapitalizam kao na neko 'okrutno novo vrijeme' u kojem se cijene samo gramzljivost, pohlepa i druge anti-ljudske vrline. Inovativnost? (…) Vrijeme jest okrutno i razina izrabljivanja je ogromna, ali vrijeme nije 'novo' - ljudski vijek je relativno kratak, no da je malo duži mnogi bi shvatili da ovo nije nikakvo novo vrijeme, već povratak na staro. (…)
Novi izbori uvijek dolaze, uskoro će izbori za Europski Parlament. Izgleda kako su radnici nepopravljivi optimisti, uvijek se potajno nadaju da će neki novi zaokret (novi izbori, op. s.c.) situaciju promijeniti na bolje. Što su dobili od europskih socijal-demokrata? Ništa, samo još veću bijedu, patnju i bol. Sada se spremaju 'kazniti' iste dajući svoje glasove desničarskim strankama, hoće li ih one spasiti? Nipošto! Cijeli politički spektar je na ovaj ili onaj način kontroliran od strane dominantnog ekonomskog modela koji će postajati za radnika sve okrutniji. Radnici ništa neće uspjeti dok su razjedinjeni. Stupanje u razne organizacije također im neće donijeti jedinstvo - jedinstvo nije u imenu ni u organizaciji, jedinstvo je u spoznaji da otpor može postojati samo kao kolektivna borba, a svaki napad na svakog radnika je i napad na taj kolektiv.“
To je točka u kojoj se autor i moja malenkost u potpunosti slažemo što se može vidjeti i iz mojeg citiranog e-maila.
Na ovom mjestu ću završiti autorovim tekstom i u zaključku iznijeti neka osobna razmišljanja vezana uz temu.
- vlast dozvoljava, pače potiče, osnivanje 'krdâ' sindikalnih organizacija e da bi u duhu 'podijeli pa zavladaj' lakše mogla voditi borbu s radnicima i to uz svesrdnu podršku 'vječitih' čelnika tih kvazi-sindikata.
- vlast se ulaguje Crkvi (ne vjerovanju i religiji) kako bi i ona pomogla u zaglupljivanju puka i za t joj plaća iz državnog proračuna.
- vlast forsira povlastice poslodavcima (čitaj kapitalistima) jer, tvrdi, „oni otvaraju radna mjesta“. To uopće nije točno. Radna mjesta otvara ekonomska konjunktura kojoj se kapitalisti prilagođavaju tako da kad je konjunktura veća više proizvode i posljedično više zapošljavaju, a ako konjunktura pada proizvode manje i shodno tome otpuštaju radnu snagu. I zato im treba 'fleksibilno zapošljavanje“.
- vlast potiče 'žutilo' u masmedijima i ekspanziju konzumerizma kao jedine svrhe ljudskog postojanja. Što vrlo slikovito pojašnjava grafit u mom gradu: „Ne misli, kupuj!“ Ne znam je ste li primijetili poplavu, ma što - tshunami, kulinarskih emisija na svim dalekovidnicama. Marija Terezija je rekla 'kad nemaju kruha neka jedu kolače', današnji vlastodršci kažu 'kad nemaju kruha neka gledaju kulinarske emisije'.
- čitajući, inače izvrsnu knjigu akademika Viktora Žmegača „Europski duh“, u poglavlju „Europa na ispitu“ poštovani gospodin na kraju eseja kaže: „Svim euroskepticima – ma iz kojeg kutka dolazili – nedovoljan iz povijesti.“ Tu svoju poruku/pouku temelji na tvrdnji kako se od osnivanja EU na njezinom području nisu vodili ratovi dok ih je do njezinog osnivanja bilo 'svako malo'.
Nažalost tu se s cijenjenim akademikom ne mogu u potpunosti složiti. Točno je da nema ratova u doslovnom smislu kao što su to bili svjetski ratovi i oni prije njih, ali sad su u igri novi oblici 'ratovanja'. Njihov cilj više nije zauzimanje teritorija i fizičko porobljavanje građana neke države već kontrola nad gospodarstvom države koju se želi osvojiti i gospodarsko porobljavanje puka pretvaranjem u robovske najamne radnike. I konzumenta 'okupatorske robe'.
U tom svjetlu treba gledati sve događaje od pada Berlinskog zida pa do danas: od rušenja SSSR-a i njegovog pretvaranja u patuljka u vrijeme Jeljcina, do današnje režirane pobune u Ukrajini kako bi se, u međuvremenu ojačali ruski medvjed, ponovo bacio na koljena i dalo mu na znanje 'tko je gazda u svijetu'. Ne tvrdim da u svemu nemaju prste i Rusija, točnije Putin. To ne treba čuditi obzirom da mu ulaskom Ukrajine u EU glavni akteri 'nove politike' dolaze na sam prag. Uostalom upitajmo se što je radila Amerika kad je bila u pitanju prisutnost SSSR-a na Kubi. Unatoč i usprkos tome što na Kubi nije bilo 30% stanovnika koji bi se izjašnjavali kao Ameri.
Samo što se danas ne prijeti nuklearnim bombama i interkontinentalnim raketama već se Ukrajincima nude kobasice na štapu (ulazak u EU) za kojom jadni Ukrajinci trče poput pasa upregnutih u saonice, kojima gazda ispred nosa maše kobasicom dok oni trčeći za njom vuku i saonice i gazdu. Svaka sličnost, osim u veličini teritorija i broja stanovnika, sa zemljom koja je nedavno ušla u EU je – frapantna.
Samo da podsjetim one koji to možda ne vide tko je 'gazda u svijetu': SAD-e i Njemačka. Francuska i Engleska su već poodavno druga liga. Budući Gospodari svijeta se na Istoku tek pripremaju za preuzimanje glavne role.
I na kraju, zanima li nekoga čitav članak može ga naći na http://www.advance.hr/vijesti/osvrt-povodom-prvog-maja-put-naprijed-je-jedini-spas-za-radnike-jer-dok-oni-cekaju-bolju-sudbinu-protiv-njih-se-klasni-rat-vodi-svakog-dana/
