Pregled posta

Smijeh liječi 6

...kod babe vračare

Slijedećih dana ponovo smo kod unučica u Samoboru. Roditelji imaju dva dana posla u susjednoj nam deželi, školarke trebaju u školu, pa su nas zamolili da ih ta dva dana pričuvamo. Naravno da se, kad već put putujemo, nećemo zadržati samo dva dana. Uz to čeka me nastavak radova na uređenju stana u Samoboru, a kako je godina puno a snage malo boravak će vjerojatno potrajati cijeli tjedan. Dok se ne vratim evo šestog nastavka mog pokušaja da vas nasmijem. Nije to baš lako učiniti uz 'Jubilarca', legendarnog blogera „Euro smijeh“, ali ipak, svaki osmjeh dobro dođe u ova tmurna vremena.

Razlika između Pinokija i političara
- Pinokiju se u laži povećava nos, a političaru bankovni račun.

Sabor
Koja je razlika između sabora i kazališta?
- U kazalištu dobri glumci zarađuju malo.

Dragi
Mujo se s posla kasno vraća kući i u mraku ulazi u spavaću sobu. Fata samo pita:
- Dragi, jesi li to ti?
- Ne, to sam ja Mujo, tvoj muž.

Sreća
Direktor hotela u N.Y. govori novom kuharskom pomoćniku:
- I ja sam počeo kao perač suđa u hotelu.
- Blago vama! Ja sam počeo kao milijunaš.

Maskenbal
Kći majci javlja iz rodilišta:
- Mama, sjećaš li se onog dečka s maskenbala koji je bio maskiran u crnca?
- Da, a zašto?
- E, pa stvarno je bio crnac!

Konkurencija
- Kaj delaš Joža?
- Niš, veli Joža.
- I, kak ide?
- Ma, ne pitaj, svaki dan sve veća konkurencija!

Razlog
Na diplomskom ispitu Učiteljske akademije pita profesor:
- Kolega, molim vas da mi navedete tri razloga zbog kojih želite biti učitelj.
- Lipanj, srpanj i kolovoz!

Perspektiva
Nakon ulaska u EU možemo ići kopati po kontejnerima po čitavoj Europi!

Poljubac
- No, Marice, poljubi svoju dadilju.
- Ne usuđujem se, mama.
- A zašto?
- Mogla bi me pljusnuti kao što je pljusnula tatu.

* * *

Tko se sjeća mog posta 'Ti veze nemaš' sjetit će se Kluba bezveznjaka. U istoj gimnaziji postojao je i Klub ljubitelja škotskih viceva. Ne znam koliko je brojio članova, ali pretpostavljam da ih nije bilo puno. Naime kriteriji za učlanjivanje bili su nešto teži nego za prvo spomenuti klub. Da bi se postalo članom trebalo je kao upisninu priložiti jedan originalni engleski penny do kojeg, u ona 'mračna' vremena, baš i nije bilo lako doći i jednom godišnje ispričati najmanje jedan vic o Škotima za koji ni jedan član Kluba do tada nije čuo.


...'zlatna' vrijedan penny

Jedan od članova tog kluba ispričao mi je nekoliko viceva od kojih se sjećam tek ova tri:

Sat

U hallu jednog hotela u Glasgow-u ispod velikog starinskog sata na utege stoji natpis ispisan krupnim slovima „SAMO ZA HOTELSKE GOSTE“.

Škotska škrtost, je malo podulji a glasi:

Na jednom obiteljskom skupu starine McGregora okupio se uz članove obitelji i veći broj poznanika. Nakon ručka Starina se sprema zapaliti cigaru pa kaže:
„Dosta mi je tih pogrdnih izjava o našoj škrtosti. Da dokažem da to nije točno odlučio sam ovu cigaru zapaliti novčanicom od jedne funte.“

U sobi najprije zavlada tajac, zatim se začuše glasovi prosvjeda a dvojica najstarijih Škota ne izdržaše već padoše bez svijesti na pod.

Nakon što se situacija malo smirila, Mc Gregor se nakašlja i nastavi:
„Učinit ću to ali pod određenim uvjetima. Prvo: svaki od svjedoka tog povijesnog događaja treba dati dobrovoljni prilog u najmanjem iznosu jednog šilinga. Drugo: o tome treba izaći članak na naslovnoj strani „Glasgow timesa“ koji izlazi u tisuću primjeraka a čita ga milion Škota. I treće: novčanica uopće ne mora biti – prava!“

Put u Ameriku

Uputiše se otac i sin u Ameriku nadajući se boljem životu. Put se odužio, sinu postaje dosadno pa upita oca:
„Tata kad ćemo stići u tu Ameriku?“
„Šuti i plivaj!“ odgovori mu otac.

Iako ste neke od ovih 'škota' vjerojatno već čuli – a možebitno i sva tri – ne zaboravite da sam ih ja čuo početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tada su oni bili 'svježi' pa, recimo, kao rosa u podne


Post je objavljen 10.05.2014. u 21:19 sati.