semper contra
četvrtak, 23.07.2009.
Na moru sam. Zbog tehničko ekonomskih 
razloga nisam u mogućnosti redovito slati postove. No pišem ih pod nazivom "Jadranska razglednica" pa ako će se pokazati zanimanje objavit ću ih kad se vratim.
Do tada, za prisjećanje na moj blog, mojim vjernim čitateljima jedan morski haiku:
"Luna nad morem
sama. U moru dvoje,
riba uz lunu."
nedjelja, 12.07.2009.
Hotel "Grand"
Da li ova suša na blogovima-mojim favoritima znači da smo se razbježali po lijepoj našoj domovini (i ja ću od sredine sedmog do Velike gospe na more) da se odmorimo od zajebancija koje nas svakodnevno cijele godine dohvate malo s lijeva malo s desna pa onda usred čela. I sad idem na more i tamo će biti:
Pijem pivo, jebe mi se živo,
što nam ode Sanader Ivo!
Izuzetak je, izgleda, samo pametni zub, objavljuje kao da nikad neće stati. Nadam se da se vi ostali niste umorili ili ne daj Bože zaključili da je to sve što pišemo uzalud.
Ovo posljednje palo mi je na pamet čitajući roman Renata Baretića „Hotel Grand“ (baš zgodan naslov za odlazak na more i godišnji odmor 
). Ajmo reći, sama radnja i nije neka veeelika vrijednost, stil je tu negdje na njegovom nivou iako mi se čini da je malo jednostavniji. Dijalozi prevladavaju. Možda upravo zbog sadržaja/teme i nove strukture pisanja.
Spominjem ga upravo zbog te strukture. A ona je kao pisana za nas blogere. Za one koji roman nisu čitali samo kratka napomena da eventualno potaknem na čitanje. Nešto manje od tri stotine stranica pročitah u tri večeri. Prije spavanja.
Pisac piše roman i objavljuje ga u nastavcima ubacivši se na jedan blog. Vlasnik bloga najprije prosvjeduje, a onda kad počnu komentari poslije svakog nastavka, prihvaća uljeza i na taj način se uspostavlja interaktivni odnos između pisca, osoba u romanu i komentatora. Negdje pri kraju knjige (stranica 235 izdanje 2008. „Algoritam“) odjednom se pojavljuje bloger Mateo11 i saspe drvlje i kamenje na ostale u duhu „zašto vi sve to pišete!“.
Dalje neću. Oni koji su čitali sjetit će se, a one koji nisu možda potakne ovaj post na čitanje. Upravo zbog takve strukture romana u kojoj i mi blogeri igramo aktivnu ulogu.
Meni je bilo zanimljivo.
petak, 10.07.2009.
Otac i sin
Nebo posuto srebrnim iskrama. Kroz njih se provlači koprena Kumove slame, izraz koji u tom trenutku mnogo bolje opisuje izgled neba od uobičajenog - Mliječna staza. S vremenom na vrijeme od južne prema sjevernoj strani neba prođe maleno žmirkajuće svijetlo. To prolijeće avion noseći uspavale putnike njihovom odredištu. Treperi bez zvuka lišće bagrema u neposrednoj blizini vikendice na sasvim slabom povjetarcu. U daljini prigušeni lavež pasa, sasvim daleko, a na obzorju svjetla grada i jedva čujni zvuk automobila. Svjedoci da su ipak okruženi civilizacijom.
Otac i sin sjede na drvenom balkonu vikendice i gledaju u zvjezdano nebo. Preko nogu prebačeni su im lagani pokrivači. Kasno je ljeto i pomalo je prohladno. Naročito ocu, počinje ga mučiti reuma. Ne pričaju mnogo, uživajući i vedroj noći. Tek s vremenom na vrijeme izmijene nekoliko rečenica.
- Što misliš da li tamo među zvijezdama postoji neki planet na kojem jednako ovako sjede otac i sin, promatraju zvjezdano nebo iznad njih i pitaju se da li tamo među zvijezdama postoji neki planet sličan njihovom s kojeg otac i sin promatraju zvijezde? – upita otac.
- Sve je moguće, - odgovara sin.
I opet zašutiše. Samo su im pogledi prelazili s jedne strane neba na drugu. Kako je vrijeme prolazilo tišina oko njih je bila sve dublja. Sve se rjeđe čuo lavež pasa i zvuk automobila. Lišće na drveću gotovo se potpuno smirilo.
- Jel čuješ tišinu? – upita otac.
- Kako to misliš: da li čujem tišinu? – upita sin.
- Vidiš – nastavlja otac – kad sam bio na fakultetu bio sam u ispitnoj stanici rotacionih strojeva tvornice „Rade Končar“. Između ostalih ispitivanja, mjeri se tamo i nivo buke koju proizvodi električni stroj u radu. Ispitivanje se obavlja u tako zvanoj „gluhoj komori“. Prostorija je to u koju izvana ne može doći nikakav zvuk, a zvuk koji se stvara u noj ne odbija se od njenih zidova. Eto nas nekolicina, zajedno s voditeljem ispitivačem, ušli smo u komoru i zatvorili vrata.
- Sada budite potpuno mirni, nemojte raditi nikakve pokrete i dišite što tiše i polaganije – zamoli nas voditelj. - Pokazat ću vam kako se glasa košulja.
Mi smo se umirili i gotovo prestali disati. A on je savio ruku u laktu i podigao podlakticu do visine glave. Tijekom tog pokreta začuli smo škripu, pucketanje i šum koji nas je podsjećao na mješavinu zvukova pucketanja vatre i gužvanja papira. Bili smo istinski iznenađeni.
- Eto tako se glasa košulja – reče voditelj i spusti ruku. – I to uvijek kada podignete i spustite ruku, kada rukom mašete, samo što se to vani, gdje postoje mnogi i jači zvukovi ne čuje.
- Da, ali kakve to ima veze s tvojim pitanjem da li čujem tišinu. – upita sin.
- E sada i ti budi potpuno tiho, prestani gotovo disati i slušaj što ćeš ćuti.
Oko vikendice vladala je gotovo potpuna tišina. Sin se umirio, na trenutak prestao disati i „naćulio uši“.
- Ne čujem ništa do li svoje srce – reče sin.
- E, to čuješ tišinu – nasmije se otac i pogladi sina po glavi.
* * *
Otac leži u krevetu, glave naslonjene na uzglavlje. Njegov mali sin mu na prsima, a on rukom miluje glavicu i zaljubljeno ga gleda. Uz njega u krevetu majka, gleda svojim velikim zaljubljenim očima srne obojicu. Vani bruje automobili što prolaze kraj solitera, čuju se glasovi ljudi u prolazu, kroz zidove prolaze zvukovi što ih stvara svaka velika zgrada u kojoj živi mnogo ljudi. Usredotočeni na svoje čedo ništa od toga oni ne čuju. Čuju samo ujednačeni zvuk dječaka što spava na očevim prsima.
Čuju samo tišinu svoga čeda.
utorak, 07.07.2009.
Smrt slobodnih medija u Hrvatskoj?
Tportal (07.07.2009.) donosi:
Nakon emisije 'Nedjeljom u dva' u kojoj je Stanković ugostio novinara Hrvoja Appelta, Nino Pavić, vlasnik EPH i bivši Appeltov poslodavac, povukao je sve oglase i reklame s HRT-a.
Ako je točno što donosi tportal, onda to znači definitivan sumrak tzv „slobodnog i istraživačkog novinarstva“ u Lijepoj našoj.
Takvo promptno reagiranje vlasnika medijskog koncerna na kritiku bivšeg zaposlenika koji je dobio otkaz upravo zbog istraživačkog novinarstva, najrječitije govori o iluzijama da su naši mediji slobodni. Ako smo do sada mislili da su mediji pod kontrolom i diktaturom samo političara bili smo očito u krivu. Sad smo dobili dokaz da pojedini mediji mogu biti ucijenjeni upravo od medija koji bi trebali biti neovisni.
Mediji ucjenjuju medije!!!
Je li uopće može biti nešto gore za demokraciju, slobodu govora, slobodu mišljenja. Ako gospodin Appelt nije u pravu, ako govori laži (iako sam uvjeren da je istina sve što je rekao), neka ga onda gospodin Ninoslav Pavić tuži. Kakve veze ima otkazivanje reklamnih ugovora s Aleksandom Stankovićem (koji će sada vjerojatno dobiti po njuški od svojih glavonja, a možda i smanjenje plaće od metle zvane HLO), s HRT-om i osobnim mišljenjem novinara Appelta.
I da smo mi Hrvati pravi, a nismo, od današnjeg dana započeli bi BOJKOT svih izdanja EPH bez obzira da li se s tvrdnjama gospodina Appelta slažemo ili ne (kao što su svojevremeno domaćice u Francuskoj prestale kupovati teletinu nakon enormnog povećanja njezine cijene i prisilile vlasnike mesnica da vrate cijene na staro). To je jedini način da se tome stane na kraj.
Uostalom ako ne kupujemo izdanja EPH nećemo umrijeti od gladi. Dapače, sačuvat ćemo duševni mir i poboljšati svoje zdravstveno stanje.
Nije u pitanju ni Appelt, ni Stanković, ni HRT.
U pitanju je SLOBODA MEDIJA!!!
ponedjeljak, 06.07.2009.
Haiku
U mračnoj noći
njegovo oko, lađi,
određuje put.
Latica pada
sa cvijeta. Još jedan
se gasi život.
subota, 04.07.2009.
Hrvatski Titanic
Hrvatski Titanic naletio na santu leda (ekonomsku krizu) i puca po svim šavovima (manjak proračuna, nelikvidnost, enermno zaduženje). Kapetan (Premijer) napušta brod i prepušta spašavanje putnika (građana) malom od kužine (Jadranka Kosor) a orkestar (13. Sabor HDZ-a) svira i pjeva.
Živili!
srijeda, 01.07.2009.
Odlazak ili „odlazak“ Ive Sanadera
Kad brod tone, štakori napuštaju brod!
Da nije tragično bilo bi komično!
Zar samo bolest ili smrt može u Hrvatskoj smijeniti političara?
Novi igrokaz velikog kameleona (mešetara)?
Bolje prvi u selu nego posljednji u gradu!
I zaključak:
Nek je Hrvatskoj uz takve političare Bog na pomoći!
Tim redoslijedom su mi se javljale asocijacije od prvog momenta kad sam čuo da je Dr. Sanader podnio ostavku na sve državne i stranačke dužnosti pa do momenta kad sam čuo da je to zbog njegove (navodne) bolesti/iscrpljenosti. Svaka od asocijacija mogla bi se s vrlo jakim argumentima elaborirati i sve su podjednako moguće kao uzrok nagle odluke sada već bivšeg (?) Premijera.
No zašto se zamarati s time? Vrijeme će pokazati koja je od njih točna. Vrijeme ili povijest. Iskustvo nas uči da se mnoge istine o događajima saznaju tek nakon mnogo godina, desetljeća ili čak i stoljeća od trenutka kad su se dogodili.
No jedno je sigurno: ako je posljednja od mojih asocijacija točna pa se I.S. ipak kandidira za Predsjednika Hrvatske i puk ga izabere, evo javno obećajem pred mojim vjernim čitateljima da više nikada neću objaviti ni jedan jedini post s političkom temom.
Nije vrijedno ni truda ni živaca!
