Marketing
Hotel "Grand"
Da li ova suša na blogovima-mojim favoritima znači da smo se razbježali po lijepoj našoj domovini (i ja ću od sredine sedmog do Velike gospe na more) da se odmorimo od zajebancija koje nas svakodnevno cijele godine dohvate malo s lijeva malo s desna pa onda usred čela. I sad idem na more i tamo će biti:
Pijem pivo, jebe mi se živo,
što nam ode Sanader Ivo!
Izuzetak je, izgleda, samo pametni zub, objavljuje kao da nikad neće stati. Nadam se da se vi ostali niste umorili ili ne daj Bože zaključili da je to sve što pišemo uzalud.
Ovo posljednje palo mi je na pamet čitajući roman Renata Baretića „Hotel Grand“ (baš zgodan naslov za odlazak na more i godišnji odmor 
). Ajmo reći, sama radnja i nije neka veeelika vrijednost, stil je tu negdje na njegovom nivou iako mi se čini da je malo jednostavniji. Dijalozi prevladavaju. Možda upravo zbog sadržaja/teme i nove strukture pisanja.
Spominjem ga upravo zbog te strukture. A ona je kao pisana za nas blogere. Za one koji roman nisu čitali samo kratka napomena da eventualno potaknem na čitanje. Nešto manje od tri stotine stranica pročitah u tri večeri. Prije spavanja.
Pisac piše roman i objavljuje ga u nastavcima ubacivši se na jedan blog. Vlasnik bloga najprije prosvjeduje, a onda kad počnu komentari poslije svakog nastavka, prihvaća uljeza i na taj način se uspostavlja interaktivni odnos između pisca, osoba u romanu i komentatora. Negdje pri kraju knjige (stranica 235 izdanje 2008. „Algoritam“) odjednom se pojavljuje bloger Mateo11 i saspe drvlje i kamenje na ostale u duhu „zašto vi sve to pišete!“.
Dalje neću. Oni koji su čitali sjetit će se, a one koji nisu možda potakne ovaj post na čitanje. Upravo zbog takve strukture romana u kojoj i mi blogeri igramo aktivnu ulogu.
Meni je bilo zanimljivo.
Post je objavljen 12.07.2009. u 23:19 sati.