semper contra
utorak, 23.12.2008.
Iskrice iz dnevnog tiska
(Večernji list, 21.12.2008.)
Naslov:
„Napustio sam Sabor jer ljudi drže da su političari lopovi!“ – kaže bivši saborski zastupnik Škoro koji je svojim izlaskom omogućio ulazak jednog drugog „lopova“.
Pitam se:
Ako je razlog što je Škoro izašao iz Sabora (naravno ja ne mislim da je izašao zbog toga da omogući ulazak jednom smijenjenom ministru) „jer ljudi drže da su političari lopovi“, tada valjda i on smatra da su svi političari lopovi pa se ne želi družiti s njima ili pak je smatrao da je on jedini „lopov-političar“ pa nije želio da zbog njega ljudi drže da su u Saboru svi lopovi.
Naslov:
„Tajno vjenčanje Mirjane Hrge u Boki Kotorskoj“
Pitam se:
Kako se svojevremeno velika Hrvatica mogla vjenčati u Boki Kotorskoj, u gradu koji je u državi čiji su vojnici tijekom Domovinskog rata bombardirali Dubrovnik. Izgleda da joj Dubrovnik nije baš po ćejfu.
Naslov:
Vlatka Pokos: „Više se tajkuna zanima za mene“
Pitam se:
A tko bi se više osim tajkuna kojima treba sponzoruša i prateće žute štampe više i zanimao za nju? Ni sama nije svjesna koliko je to „duboka“ izjava o svim njezinim doživljajima u posljednje vrijeme.
Naslov:
„Big Brother: Glupost je zbilja neuništiva“
Primjećujem:
Iskustvo nas uči: osim njega, BB, neuništiva je i glupost Hrvata.
* * *
(Jutarnji list 23.12.2008.)
Naslov:
„Čović odlazi iz Plive“
Sa zanimanjem sam pročitao članak tražeći vijest kamo će sada čovjek koji je upropastio našu najveću tvrtku svojim megalomanskim i nestručnim fantazijama. I gle! Kud će suza nego na oko! Piše JL:
„Ovih je dana bio, navodno, na razgovoru kod ministra zdravstva (…) Nagađa se da se razgovaralo o mjestu prvog ministrovog suradnika – državnog tajnika za zdravstvo (…) Ta bi mu pozicija otvorila mjesto predsjednika Upravnog vijeća HZZO.“
Ako su nagađanja točna bit će to više nego genijalan potez Vlade: garantirani fijasko zdravstvene reforme provođene genijalnim tandemom Milinović – Čović.
Naslov:
„IHF odobrio promjenu gradova domaćina SP-a. Zagreb umjesto Varaždina, a Zadar mijenja Poreč“
Glavonjama rukometnog saveza ponestalo para za troškove same organizacije rukometnog prvenstva. Mnogo je novca ulupano u gradnju velebnih sportskih dvorana koje će poslije zjapiti prazne i za čije će održavanje opet neko „tražiti pomoć društvenih struktura“. Dio se tog novca, navodno, slio kroz razno razne modele javno privatnog partnerstava i u privatne džepove (no to je posao za USKOK).
A sada nestalo para za završni glanc pred svijetom.
Ipak dosjetiše se Glavonje: svakom gradu koji je već i onako dao grdnu lovu za gradnju dvorane koja će mu kasnije uglavnom biti samo teret, odrežaše novi namet: od deset do trideset miliona kuna za piće, iće i ine uživancije domaćih i bjelosvjetskih Glavonja. Pa mi smo gostoljubljima nacija. Kaj ne? Nema smisla da se brukamo!
I gradovi pognuli glave (naročiti oni gdje je na vlasti Zna se) i složili se. Ipak našla su se dva grada iz vječno buntovničkih regija: sjevero-zapad Hrvatske i Istra. Ne daju lovu jer se o tome nije govorilo na vrijeme.
„Dobro – kažu Glavonje – ako nećete dati, mi ćemo utakmice predviđena da se igraju u vašem gradu dati gradovima koji su voljni keširati.“
Rečeno učinjeno. Na djelu je klasičan primjer REKETA. Da li to vidi USKOK? Bumo vidli.
Ne dajte se Varaždinci! Ne dajte se Porečani! Nije u pitanju tih desetak miliona kuna. Čekaju Vas otplate gradnje dvorana mnogostruko veće. Ali nemojte se dati REKETIRAT!
Naslov:
„Nova otpuštanja zbog pada prodaje“
Kuka predsjednik Uprave CMC-a kako je sisačka željezara dospjela u velike probleme. Tvrtka je prema njegovim riječima već morala otpustiti 50 ljudi (ne radnika, moja opaska), a morat će još oko 150 koji su također višak. A onda tipičan vapaj nesposobnih vlasnika nekadašnjih socijalističkih mastodonta koje su kupili za male, na sumnjiv način dobivene, novce: „Molimo grad Sisak, županiju i samu Vladu RH da nam pomogne u zbrinjavanju tih radnika…“
Ovaj slučaj nije ništa posebno u vrijeme Krize, ni kod nas, a valaj ni u svijetu. I dok u svijetu liberalnog kapitalizma također uviđaju da im bez državne pomoći nema opstanka pa traže pomoć u vidu kredita za opstanak daljnje proizvodnje, makar i smanjene, (kojeg bi kao trebali vratiti kad se stabiliziraju) dotle kod nas traže pomoć za zbrinjavanje viška radnika.
Dakle krava muzara, Država, treba zbrinuti višak radnika, a gospodin predsjednik Uprave će i dalje primati plaću derući pri tome bezdušno ono malo radnika što ih je još ostalo u tom nekad velikom poduzeću. I neće mu pasti na pamet da, na primjer, slijedeće godine ili dok tvrtka ne izađe iz krize radi za jednu kunu mjesečne plaće.
I još nešto: pun mi je kufer (da ne kažem grublje) „mudrih rješenja problema“ tipa: tražimo pomoć Vlade. Odakle Vladi novac za pomoć. Vlada nije nikada niti će ikada zarađivati novac. Ona ga samo troši. A dobiva ga upravo od onih koje je gospodin predsjednik Uprave otpustio. Pa tko će, kad svi ti predsjednici Uprava, vlasnici, menadžeri i ini paraziti koji su nesposobni uspješno voditi tvrtke, otpuste sve radnike, dati novac za zbrinjavanje otpuštenih?
Gospodo vlasnici, tajkuni, menadžeri: pođite od sebe, krešite svoje plaće, prodajte svoje automobile, dvorce, jahte, jedite jednom dnevno grenadir marš, pijte vodu sa slavine i skupljate novac za zbrinjavanje viška radnika. Jer upravo ste vi svojim neznanjem i doveli do toga da za te radnike nema posla!
A moje je mišljenje kako bi za Lijepu našu bilo ipak najbolje da se ti „uspješni poslovni ljudi“ ugledaju na japanske „uspješne kolege“, kupe mač i izvrše ritualno samoubojstvo - harakirijem.
Semper contra
ponedjeljak, 15.12.2008.
Jelena Brajša i Aleksandar Stanković
Brajša&Stanković
Na naslovnoj stranici današnjeg JL (15.12.2008.) kočopere se u stilu žutog tiska dva udarna članka „Josip Bozanić rehabilitirao Jelenu Brajšu“ i „Stankoviću kazna zbog Leta 3?“
Vjerujem da o prvoj temi ne treba iznositi detaljnije podatke iz prošlosti, a gospodin Stanković je poznata meta gospođe HLO.
Protiv Jelene Brajše svojedobno je bio pokrenut postupak u svezi skandala vezanog uz pedofiliju u domu Brezovica o čemu je naš tisak sklon žutilu (ne samo JL kojeg redovito čitam) vrlo detaljno donosio vijesti. Koliko su one bile točne i kako je taj cijeli proces završio više se i ne sjećam. I to iz jednog banalnog razloga. Naime notorna je činjenica da naše „žutilo“ donosi udarne vijesti kada se nešto dogodi, ali nikada na tako pompozni način ne piše kada se slučaj privede karaju.
Po mojem mišljenju bi trebalo biti obrnuto. Sasvim kratku vijest da je netko uhapšen ili optužen, da je protiv njega pokrenuta optužnica, trebalo bi donijeti na zadnjoj stranici u desnom donjem kutu. Vijest na koliko je godina osuđen (nažalost smrtna kazna nije predviđena našim zakonima – mi smo ipak civilizirana i kršćanska zemlja) po mom mišljenju trebala bi biti na naslovnoj stranici. Sve ono između uhićenja i osude (ili oslobađajuće presude) apsolutno me ne zanima!
No što je tu je. Ja se baš ne sjećam kako je završilo suđenje gospođi Brajši. U krajnjem slučaju to me uopće i ne zanima. Briga je Države da se stara o tome kako se njezini državljani ponašaju i što i kako rade. I da ih kažnjava ako se ne ponašaju u skladu s zakonima. Ali ako je točno da je jednom od djelatnika (radnika) u organizaciji kojoj je ona bila na čelu dokazana krivnja glede pedofilije, onda je i ona, po principu zapovjedne odgovornosti (o navodnom skrivanju dokumenata s njezine strane ne želim spekulirati) za to odgovorna.
Ako nije, onda ni Ante Gotovina nema zbog čega sjediti u Haagu i slušati optužbe po istoj toj zapovjednoj odgovornosti, niti pak država Hrvatska treba snositi konzekvence jer nije predala nekakve „topničke dnevnike“. Nažalost naš vrli i preuzvišeni Kardinal o tome ima neko drugo mišljenje i u svom velikom stilu rehabilitira Jelenu Brajšu, u inat i protiv hrvatskog zakonodavstva za koje se, kobajagi, toliko zalaže.
Drugi slučaj, mogućnost kažnjavanja Stankovića, zbog „nedoličnog“ nastupa grupe Let 3 u emisiji „Nedjeljom u 2“, ponovo nas vraća u tako nam mrski komunizam u kojem se nije smjelo ništa reći protiv službene politike ni „socijalističkog“ morala.
Interesantno je to.
Dok se Crkvi odobrava da vodi ucjenjivačku politiku glede i u svezi vjeronauka u školama primjenjujući razno razne direktne i indirektne metode pritiska na roditelje da upisuju djecu u vjeronauk u školi, dotle se najavljuje kažnjavanje Stankovića što je doveo Let 3 u studio. Pri tome se zaboravlja da je pritisak Crkve glede i u svezi vjeronauka nešto vrlo opasno. Naime oni koji se ipak odluče djecu ne slati na satove tlapnji i bapskih priča o bezgrešnom začeću i ostalim bajkama, gdje se utuvljuje u mlade, neiskusne i nepokvarene glavice mališana kako je jedino kršćanstvo i kršćanska vjera ispravna i prava religija, bivaju proglašavani ateistima, crven im vragovima, crnim ovcama, komunjarama i, što je za ovu državu najveći krimen, antihrvatima. A oni, ti roditelji nažalost, to ne mogu „isključiti“!
Nasuprot tome može bilo tko bilo koju emisiju na TV, koja mu se čini neprihvatljiva, „isključiti“ jednim pritiskom na tipku daljinskog upravljača i ne gledati. Kao što sam učinio i ja, jer sam pretpostavljao da će sve biti jedno veliko Ništa. Što se i pokazalo. No „pravi kršćani“ su kao voajeri. Vole gledati golu ženu, a onda se kao sablažnjavaju nad njezinom golotinjom i na nju nabacuju kamenjem. Vole čitati knjigu „Gola istina“ Nives Celzijus, ali joj onda ne dodjeljuju nagradu za najprodavaniju knjigu, nabacujući se klevetama kako je knjiga nedostojna nagrade.
Koliko mi je poznato Isus je nešto govorio o kamenju i njegovom nabacivanju na grješnike.
Što nam sve to pokazuje.
Hrvatska je od demokracije i slobode izražavanja svog mišljenja (bez nametanja istog drugima) udaljena mnogo svjetlosnih godina. I bit će tako dugo dok većina građana, a posebno onih što vladaju, kreiraju politiku, tv programe, propovijedaju vjeru, pa i kršćanstvo, tzv elita, shvati suštinu Voltaire-ove poruke:
„Ne slažem se s Vama, ali ću upotrijebiti sve svoje snage u borbi da imate pravo na svoje mišljenje!“
Semper contra
utorak, 09.12.2008.
SAD kažnjava Rusiju i Iran
JL u broju 3762 od 9.12.2008. donosi pod gornjim naslovom: „Barel nafte opasno se vrti oko 40 američkih dolara i nitko nema predodžbu gdje bi ovaj pad mogao stati. Prema nekim analitičarima, uskoro bi barel nafte mogao stajati samo 25 dolara.“
Svi naivci su sretni. Vozit ćemo naše metalne ljubimce jeftinije.
Oćemo, samo do kada.
Svojevremeno su, u doba hladnog rata, američki moćnici nametnuli ondašnjem Sovjetskom Savezu utrku u naoružanju. Naivni i narcisoidni sovjetski političari prihvatili su izazov. Sovjetski Savez je gomilao nuklearne bombe, dalekometne rakete, nuklearne podmornice, slao satelite i Gagarine u svemir trošeći novac. Narod, tu na Zemlji, je trpio u oskudici. Rezultat: tzv komunizam/socijalizam i Sovjetski Savez su nestali s povijesne pozornice.
SAD su postale jedina velesila, i počele slagati kartu svijeta po svom ćejfu. A temeljna premisa te igre je: ne želimo osvajati tuđe teritorije, ali moramo imati dominantu ulogu u njima. Taj aksiom je Amerika postavila još prije Prvog svjetskog rata.
I bilo je sve dobro dok je u Rusiji vladao kaos.
Ali onda je na vlast, nakon vizionara i naivca Gorbačova, a potom pijanice Jelcina, došao KGB-ovac Putin i pokrenuo obnovu ruskog Imperija. Govorilo se: budi se ruski medvjed. Snaga probuđenog medvjeda bazirala se na izvorima energije (nafte i plina) i ovisnosti Europe o njoj. Nastojeći da ponovo uspostavi Rusiju kao silu, Putin je počeo ucjenjivati Europu. Zatvaranje plinovoda preko Ukrajine, ucjenjivanje isporuke nafte.
U tome je Amerika je vidjela šansu: jednim udarcem dvije muhe – Europu (ako netko misli da se SAD-u sviđa jedinstvena Europa onda je teški naivac da ne kažem budala) i Rusiju. Počelo je divljanje cijena nafte. Rasle su u nebesa. Europa je popuštala Rusiji, Rusija je svoje planove razvoja (gospodarskog i vojnog), bazirala na visokim cijenama nafte i plina. A onda je došla „kriza“.
Naravno dirigirana od strane Amerike.
Programiran bankrot banaka, programiran pad proizvodnje automobila (interesantno zašto samo ta grana?). Onda slijedi predstava američkog Kongresa. Prvo cirkus oko spašavanja banaka. Te nećemo odobriti sredstva za sanaciju, pa onda hoćemo.
Trenutačno traje cirkus spašavanja triju velikih automobilskih korporacija po istom scenariju toplo-hladno. A sve kao neće se dati novac iz državnih rezervi (skupljenih od istih onih koji bi u slučaju propasti automobilskih divova mogli ostati bez posla). I to sve kako bi lakomisleni svijet povjerovao da je automobilskoj industriji odzvonilo, kako više neće trebati nafte.
Ne zavaravajte se, sve će to američke federalne rezerve namiriti. Pričekat će do trenutka dok cijena nafte ne padne na 20 dolara po barelu ili čak i niže. I dok Rusija ne postane zbog toga „mekša“! Ima Amerika dovoljno para da odigra tu pokersku igru. Svijet se čudi: 35 milijardi za spas „Sveta tri kralja“ automobilske industrije! Još ni u jednim novinama nisam našao članak u kojem bi se ta suma usporedila s sumom koju Amerika troši za svoje ratove „utjecaja“. Zanemarivi su to novci koje treba dati za spas banaka i auto industrije. Dapače, ima Amerika još uvijek dovoljno novaca da sada kupuje jeftinu naftu, sprema ju u spremišta koja je ispraznila u vrijeme skupe nafte, pa kad zaključi da se osigurala, odjednom najavi opravak auto industrije, a time prouzroči i porast cijene nafte. I onda će države kao mi, koje nisu imale novaca da nagomilaju rezerve, već su primjenjivale „stezanje remena“, morati kupovati skupu naftu, Europa će ponovo ovisiti o skupim energentima iz Rusije, a Rusija će opet nekoliko godina zaostati iza Amerike.
I teško da će Obama tu išta moći promijeniti. Ako i pokuša bit će „odstrijeljen“.
A naš će Premijer kao muha bez glave trčati od jednog govna do drugog, od jedne predsjedavajuće države do druge, donositi mjere štednje koje će deset dana po tome ukinuti po principu: puj puj ne važi. I pri tome misliti da je jaaaaaaako pametan.
A hrvatski narod, cijepljen kroz svoju povijest protiv razno raznih kriza, skrušeno će podnositi sve to uz čuvenu: još Hrvatska ni propala dok mi živimo!
Semper contra
ponedjeljak, 01.12.2008.
Ima li veze između kvrgave mrkve i štedne žarulje?
Evropski birokrati su presudili: smrtna kazna običnoj žarulji. Obrazloženje: žarulja koja već mnogo godina omogućuje ljudima da noć pretvore u dan troši previše energije. Energija je skupa, energije nema, proizvodnja energije uništava okoliš. Zbog svih tih razloga klasična žarulja, ona s volframovom niti osuđena je na izgon iz naših domova, osuđena je na smrt. Umjesto nje u naše stanove treba uvesti „štedne žarulje“. One troše šest ili sedam puta manje energije, one traju puuuuno, puuuuno dulje nego klasične. I zato: „Smrt klasičnim, sloboda štednim!“
Da, točno je. Štedne žarulje troše manje energije. Pod uvjetom da su „u kompenziranom spoju“. Što to znači prepuštam znatiželjnom čitaocu da sam otkrije u stručnoj literaturi. Ali pri tome birokrati ne znaju (zato su i birokrati): za jednak osjećaj osvjetljaja treba štednom žaruljom proizvesti dvostruko veći svjetlosni tok mjeren u luxima od onog proizvedenog klasičnom žaruljom.
Da točno je. Ali štedna žarulja nije pogodna u poslovima gdje je potrebno dobro raspoznavanje boja.
Da točno je. Ali birokrati zaboravljaju, ili ne žele znati da za proizvodnju štedne žarulje treba utrošiti znatno više materijala, energije i vremena nego za proizvodnju klasične žarulje.
Da točno je. Ali oni ne vide da je problem zbrinjavanja istrošene štedne žarulje kao otpada mnogostruko veći od problema zbrinjavanja istrošene obične žarulje.
Da točno je. Štedne žarulje traju dulje, ali ona nije pogodna za uporabu tamo gdje se svjetiljka često pali i gasi, tamo gdje je osvjetljenje potrebno kratkotrajno: hodnici, kupaonice, podrumi, smočnice, spremišta, stepeništa i slično. Svugdje gdje svjetla treba često, ali ga ne treba dugo. Naime u slučaju da se štedna (ili općenito fluo žarulja) često pali i gasi njezin vijek trajanja se drastično skraćuje. Nije valjda da će nam birokrate propisati da trebamo ostavljati upaljeno svjetlo u nekim prostorijama i deset puta dulje nego što je to potrebno, a da bi prednost štedne žarulje glede njezinog duljeg životnog vijeka došla do izražaja? I onda potrošiti jednaku količinu energije!
I kakve to sada ime veze s kvrgavom mrkvom?
E ima i te kakve! Ti isti birokrati su svojevremeno, kada je hrane bilo na bacanje (barem u zemljama tih birokrata) odredili kako mora izgledati korijen mrkve, koje veličine mora biti krastavac, koliko smije rajčica odstupati svojim oblikom od idealne kugle ili se približiti formi kocke kako bi se lakše pakirala, kakav oblik treba imati gomoljasto povrće. Sve su oni propisali. Naravno pri tome ih baš nije bilo previše briga koliko će se zbog toga korijena mrkve, plodova rajčice i krastavaca trebati baciti, jer kao: nisu po standardu. Nije ih baš bilo previše briga što ti proizvodi zahvaljujući nasilju nad njihovom prirodom nemaju nikakvog okusa ni mirisa. Bilo je samo bitno da lijepo izgledaju i da se uklapaju u njihove kalupe i modlice.
Slično se događa i s korištenjem uljane repice za proizvodnju bio dizela. Nastao je bum u sijanju te kulture, ali ne za hranu ljudima nego za hranu automobilima. Posljedica: smanjenje površina za proizvodnju ljudske hrane, nestašica hrane i posljedično povećanje cijena hrane. Naravno ne u zemljama birokrata, već u onim nerazvijenima. Ali što njih briga? Birokrati imaju što jesti!
A onda je došla kriza i: puj, puj ne važi. Sada mrkva može biti grbava, rajčica robava, krastavci svakakvih veličina. I nikom ništa. Prognoziram da će isto tako jednom shvatiti da je bolje energetsku krizu rješavati smanjivanjem korištenja osobnih automobila i unapređenjem kolektivnog transporta. Do tada će poljoprivredno zemljište zasijavati uljanom repicom za proizvodnju bio dizela. Dug je put od guzice do glave!
A da ipak te birokrate malo strpamo u kalupe i modlice? One s rešetkama, pa da tamo uče i nauče kako kod donošenja pravila, propisa i zakona treba sagledati prednosti ali i nedostatke koji će proisteći njihovom primjenom.
Semper contra
