semper contra
utorak, 23.12.2008.
Iskrice iz dnevnog tiska
(Večernji list, 21.12.2008.)
Naslov:
„Napustio sam Sabor jer ljudi drže da su političari lopovi!“ – kaže bivši saborski zastupnik Škoro koji je svojim izlaskom omogućio ulazak jednog drugog „lopova“.
Pitam se:
Ako je razlog što je Škoro izašao iz Sabora (naravno ja ne mislim da je izašao zbog toga da omogući ulazak jednom smijenjenom ministru) „jer ljudi drže da su političari lopovi“, tada valjda i on smatra da su svi političari lopovi pa se ne želi družiti s njima ili pak je smatrao da je on jedini „lopov-političar“ pa nije želio da zbog njega ljudi drže da su u Saboru svi lopovi.
Naslov:
„Tajno vjenčanje Mirjane Hrge u Boki Kotorskoj“
Pitam se:
Kako se svojevremeno velika Hrvatica mogla vjenčati u Boki Kotorskoj, u gradu koji je u državi čiji su vojnici tijekom Domovinskog rata bombardirali Dubrovnik. Izgleda da joj Dubrovnik nije baš po ćejfu.
Naslov:
Vlatka Pokos: „Više se tajkuna zanima za mene“
Pitam se:
A tko bi se više osim tajkuna kojima treba sponzoruša i prateće žute štampe više i zanimao za nju? Ni sama nije svjesna koliko je to „duboka“ izjava o svim njezinim doživljajima u posljednje vrijeme.
Naslov:
„Big Brother: Glupost je zbilja neuništiva“
Primjećujem:
Iskustvo nas uči: osim njega, BB, neuništiva je i glupost Hrvata.
* * *
(Jutarnji list 23.12.2008.)
Naslov:
„Čović odlazi iz Plive“
Sa zanimanjem sam pročitao članak tražeći vijest kamo će sada čovjek koji je upropastio našu najveću tvrtku svojim megalomanskim i nestručnim fantazijama. I gle! Kud će suza nego na oko! Piše JL:
„Ovih je dana bio, navodno, na razgovoru kod ministra zdravstva (…) Nagađa se da se razgovaralo o mjestu prvog ministrovog suradnika – državnog tajnika za zdravstvo (…) Ta bi mu pozicija otvorila mjesto predsjednika Upravnog vijeća HZZO.“
Ako su nagađanja točna bit će to više nego genijalan potez Vlade: garantirani fijasko zdravstvene reforme provođene genijalnim tandemom Milinović – Čović.
Naslov:
„IHF odobrio promjenu gradova domaćina SP-a. Zagreb umjesto Varaždina, a Zadar mijenja Poreč“
Glavonjama rukometnog saveza ponestalo para za troškove same organizacije rukometnog prvenstva. Mnogo je novca ulupano u gradnju velebnih sportskih dvorana koje će poslije zjapiti prazne i za čije će održavanje opet neko „tražiti pomoć društvenih struktura“. Dio se tog novca, navodno, slio kroz razno razne modele javno privatnog partnerstava i u privatne džepove (no to je posao za USKOK).
A sada nestalo para za završni glanc pred svijetom.
Ipak dosjetiše se Glavonje: svakom gradu koji je već i onako dao grdnu lovu za gradnju dvorane koja će mu kasnije uglavnom biti samo teret, odrežaše novi namet: od deset do trideset miliona kuna za piće, iće i ine uživancije domaćih i bjelosvjetskih Glavonja. Pa mi smo gostoljubljima nacija. Kaj ne? Nema smisla da se brukamo!
I gradovi pognuli glave (naročiti oni gdje je na vlasti Zna se) i složili se. Ipak našla su se dva grada iz vječno buntovničkih regija: sjevero-zapad Hrvatske i Istra. Ne daju lovu jer se o tome nije govorilo na vrijeme.
„Dobro – kažu Glavonje – ako nećete dati, mi ćemo utakmice predviđena da se igraju u vašem gradu dati gradovima koji su voljni keširati.“
Rečeno učinjeno. Na djelu je klasičan primjer REKETA. Da li to vidi USKOK? Bumo vidli.
Ne dajte se Varaždinci! Ne dajte se Porečani! Nije u pitanju tih desetak miliona kuna. Čekaju Vas otplate gradnje dvorana mnogostruko veće. Ali nemojte se dati REKETIRAT!
Naslov:
„Nova otpuštanja zbog pada prodaje“
Kuka predsjednik Uprave CMC-a kako je sisačka željezara dospjela u velike probleme. Tvrtka je prema njegovim riječima već morala otpustiti 50 ljudi (ne radnika, moja opaska), a morat će još oko 150 koji su također višak. A onda tipičan vapaj nesposobnih vlasnika nekadašnjih socijalističkih mastodonta koje su kupili za male, na sumnjiv način dobivene, novce: „Molimo grad Sisak, županiju i samu Vladu RH da nam pomogne u zbrinjavanju tih radnika…“
Ovaj slučaj nije ništa posebno u vrijeme Krize, ni kod nas, a valaj ni u svijetu. I dok u svijetu liberalnog kapitalizma također uviđaju da im bez državne pomoći nema opstanka pa traže pomoć u vidu kredita za opstanak daljnje proizvodnje, makar i smanjene, (kojeg bi kao trebali vratiti kad se stabiliziraju) dotle kod nas traže pomoć za zbrinjavanje viška radnika.
Dakle krava muzara, Država, treba zbrinuti višak radnika, a gospodin predsjednik Uprave će i dalje primati plaću derući pri tome bezdušno ono malo radnika što ih je još ostalo u tom nekad velikom poduzeću. I neće mu pasti na pamet da, na primjer, slijedeće godine ili dok tvrtka ne izađe iz krize radi za jednu kunu mjesečne plaće.
I još nešto: pun mi je kufer (da ne kažem grublje) „mudrih rješenja problema“ tipa: tražimo pomoć Vlade. Odakle Vladi novac za pomoć. Vlada nije nikada niti će ikada zarađivati novac. Ona ga samo troši. A dobiva ga upravo od onih koje je gospodin predsjednik Uprave otpustio. Pa tko će, kad svi ti predsjednici Uprava, vlasnici, menadžeri i ini paraziti koji su nesposobni uspješno voditi tvrtke, otpuste sve radnike, dati novac za zbrinjavanje otpuštenih?
Gospodo vlasnici, tajkuni, menadžeri: pođite od sebe, krešite svoje plaće, prodajte svoje automobile, dvorce, jahte, jedite jednom dnevno grenadir marš, pijte vodu sa slavine i skupljate novac za zbrinjavanje viška radnika. Jer upravo ste vi svojim neznanjem i doveli do toga da za te radnike nema posla!
A moje je mišljenje kako bi za Lijepu našu bilo ipak najbolje da se ti „uspješni poslovni ljudi“ ugledaju na japanske „uspješne kolege“, kupe mač i izvrše ritualno samoubojstvo - harakirijem.
Semper contra
