semper contra
ponedjeljak, 15.12.2008.
Jelena Brajša i Aleksandar Stanković
Brajša&Stanković
Na naslovnoj stranici današnjeg JL (15.12.2008.) kočopere se u stilu žutog tiska dva udarna članka „Josip Bozanić rehabilitirao Jelenu Brajšu“ i „Stankoviću kazna zbog Leta 3?“
Vjerujem da o prvoj temi ne treba iznositi detaljnije podatke iz prošlosti, a gospodin Stanković je poznata meta gospođe HLO.
Protiv Jelene Brajše svojedobno je bio pokrenut postupak u svezi skandala vezanog uz pedofiliju u domu Brezovica o čemu je naš tisak sklon žutilu (ne samo JL kojeg redovito čitam) vrlo detaljno donosio vijesti. Koliko su one bile točne i kako je taj cijeli proces završio više se i ne sjećam. I to iz jednog banalnog razloga. Naime notorna je činjenica da naše „žutilo“ donosi udarne vijesti kada se nešto dogodi, ali nikada na tako pompozni način ne piše kada se slučaj privede karaju.
Po mojem mišljenju bi trebalo biti obrnuto. Sasvim kratku vijest da je netko uhapšen ili optužen, da je protiv njega pokrenuta optužnica, trebalo bi donijeti na zadnjoj stranici u desnom donjem kutu. Vijest na koliko je godina osuđen (nažalost smrtna kazna nije predviđena našim zakonima – mi smo ipak civilizirana i kršćanska zemlja) po mom mišljenju trebala bi biti na naslovnoj stranici. Sve ono između uhićenja i osude (ili oslobađajuće presude) apsolutno me ne zanima!
No što je tu je. Ja se baš ne sjećam kako je završilo suđenje gospođi Brajši. U krajnjem slučaju to me uopće i ne zanima. Briga je Države da se stara o tome kako se njezini državljani ponašaju i što i kako rade. I da ih kažnjava ako se ne ponašaju u skladu s zakonima. Ali ako je točno da je jednom od djelatnika (radnika) u organizaciji kojoj je ona bila na čelu dokazana krivnja glede pedofilije, onda je i ona, po principu zapovjedne odgovornosti (o navodnom skrivanju dokumenata s njezine strane ne želim spekulirati) za to odgovorna.
Ako nije, onda ni Ante Gotovina nema zbog čega sjediti u Haagu i slušati optužbe po istoj toj zapovjednoj odgovornosti, niti pak država Hrvatska treba snositi konzekvence jer nije predala nekakve „topničke dnevnike“. Nažalost naš vrli i preuzvišeni Kardinal o tome ima neko drugo mišljenje i u svom velikom stilu rehabilitira Jelenu Brajšu, u inat i protiv hrvatskog zakonodavstva za koje se, kobajagi, toliko zalaže.
Drugi slučaj, mogućnost kažnjavanja Stankovića, zbog „nedoličnog“ nastupa grupe Let 3 u emisiji „Nedjeljom u 2“, ponovo nas vraća u tako nam mrski komunizam u kojem se nije smjelo ništa reći protiv službene politike ni „socijalističkog“ morala.
Interesantno je to.
Dok se Crkvi odobrava da vodi ucjenjivačku politiku glede i u svezi vjeronauka u školama primjenjujući razno razne direktne i indirektne metode pritiska na roditelje da upisuju djecu u vjeronauk u školi, dotle se najavljuje kažnjavanje Stankovića što je doveo Let 3 u studio. Pri tome se zaboravlja da je pritisak Crkve glede i u svezi vjeronauka nešto vrlo opasno. Naime oni koji se ipak odluče djecu ne slati na satove tlapnji i bapskih priča o bezgrešnom začeću i ostalim bajkama, gdje se utuvljuje u mlade, neiskusne i nepokvarene glavice mališana kako je jedino kršćanstvo i kršćanska vjera ispravna i prava religija, bivaju proglašavani ateistima, crven im vragovima, crnim ovcama, komunjarama i, što je za ovu državu najveći krimen, antihrvatima. A oni, ti roditelji nažalost, to ne mogu „isključiti“!
Nasuprot tome može bilo tko bilo koju emisiju na TV, koja mu se čini neprihvatljiva, „isključiti“ jednim pritiskom na tipku daljinskog upravljača i ne gledati. Kao što sam učinio i ja, jer sam pretpostavljao da će sve biti jedno veliko Ništa. Što se i pokazalo. No „pravi kršćani“ su kao voajeri. Vole gledati golu ženu, a onda se kao sablažnjavaju nad njezinom golotinjom i na nju nabacuju kamenjem. Vole čitati knjigu „Gola istina“ Nives Celzijus, ali joj onda ne dodjeljuju nagradu za najprodavaniju knjigu, nabacujući se klevetama kako je knjiga nedostojna nagrade.
Koliko mi je poznato Isus je nešto govorio o kamenju i njegovom nabacivanju na grješnike.
Što nam sve to pokazuje.
Hrvatska je od demokracije i slobode izražavanja svog mišljenja (bez nametanja istog drugima) udaljena mnogo svjetlosnih godina. I bit će tako dugo dok većina građana, a posebno onih što vladaju, kreiraju politiku, tv programe, propovijedaju vjeru, pa i kršćanstvo, tzv elita, shvati suštinu Voltaire-ove poruke:
„Ne slažem se s Vama, ali ću upotrijebiti sve svoje snage u borbi da imate pravo na svoje mišljenje!“
Semper contra
