Evropski birokrati su presudili: smrtna kazna običnoj žarulji. Obrazloženje: žarulja koja već mnogo godina omogućuje ljudima da noć pretvore u dan troši previše energije. Energija je skupa, energije nema, proizvodnja energije uništava okoliš. Zbog svih tih razloga klasična žarulja, ona s volframovom niti osuđena je na izgon iz naših domova, osuđena je na smrt. Umjesto nje u naše stanove treba uvesti „štedne žarulje“. One troše šest ili sedam puta manje energije, one traju puuuuno, puuuuno dulje nego klasične. I zato: „Smrt klasičnim, sloboda štednim!“
Da, točno je. Štedne žarulje troše manje energije. Pod uvjetom da su „u kompenziranom spoju“. Što to znači prepuštam znatiželjnom čitaocu da sam otkrije u stručnoj literaturi. Ali pri tome birokrati ne znaju (zato su i birokrati): za jednak osjećaj osvjetljaja treba štednom žaruljom proizvesti dvostruko veći svjetlosni tok mjeren u luxima od onog proizvedenog klasičnom žaruljom.
Da točno je. Ali štedna žarulja nije pogodna u poslovima gdje je potrebno dobro raspoznavanje boja.
Da točno je. Ali birokrati zaboravljaju, ili ne žele znati da za proizvodnju štedne žarulje treba utrošiti znatno više materijala, energije i vremena nego za proizvodnju klasične žarulje.
Da točno je. Ali oni ne vide da je problem zbrinjavanja istrošene štedne žarulje kao otpada mnogostruko veći od problema zbrinjavanja istrošene obične žarulje.
Da točno je. Štedne žarulje traju dulje, ali ona nije pogodna za uporabu tamo gdje se svjetiljka često pali i gasi, tamo gdje je osvjetljenje potrebno kratkotrajno: hodnici, kupaonice, podrumi, smočnice, spremišta, stepeništa i slično. Svugdje gdje svjetla treba često, ali ga ne treba dugo. Naime u slučaju da se štedna (ili općenito fluo žarulja) često pali i gasi njezin vijek trajanja se drastično skraćuje. Nije valjda da će nam birokrate propisati da trebamo ostavljati upaljeno svjetlo u nekim prostorijama i deset puta dulje nego što je to potrebno, a da bi prednost štedne žarulje glede njezinog duljeg životnog vijeka došla do izražaja? I onda potrošiti jednaku količinu energije!
I kakve to sada ime veze s kvrgavom mrkvom?
E ima i te kakve! Ti isti birokrati su svojevremeno, kada je hrane bilo na bacanje (barem u zemljama tih birokrata) odredili kako mora izgledati korijen mrkve, koje veličine mora biti krastavac, koliko smije rajčica odstupati svojim oblikom od idealne kugle ili se približiti formi kocke kako bi se lakše pakirala, kakav oblik treba imati gomoljasto povrće. Sve su oni propisali. Naravno pri tome ih baš nije bilo previše briga koliko će se zbog toga korijena mrkve, plodova rajčice i krastavaca trebati baciti, jer kao: nisu po standardu. Nije ih baš bilo previše briga što ti proizvodi zahvaljujući nasilju nad njihovom prirodom nemaju nikakvog okusa ni mirisa. Bilo je samo bitno da lijepo izgledaju i da se uklapaju u njihove kalupe i modlice.
Slično se događa i s korištenjem uljane repice za proizvodnju bio dizela. Nastao je bum u sijanju te kulture, ali ne za hranu ljudima nego za hranu automobilima. Posljedica: smanjenje površina za proizvodnju ljudske hrane, nestašica hrane i posljedično povećanje cijena hrane. Naravno ne u zemljama birokrata, već u onim nerazvijenima. Ali što njih briga? Birokrati imaju što jesti!
A onda je došla kriza i: puj, puj ne važi. Sada mrkva može biti grbava, rajčica robava, krastavci svakakvih veličina. I nikom ništa. Prognoziram da će isto tako jednom shvatiti da je bolje energetsku krizu rješavati smanjivanjem korištenja osobnih automobila i unapređenjem kolektivnog transporta. Do tada će poljoprivredno zemljište zasijavati uljanom repicom za proizvodnju bio dizela. Dug je put od guzice do glave!
A da ipak te birokrate malo strpamo u kalupe i modlice? One s rešetkama, pa da tamo uče i nauče kako kod donošenja pravila, propisa i zakona treba sagledati prednosti ali i nedostatke koji će proisteći njihovom primjenom.
Semper contra
Post je objavljen 01.12.2008. u 21:13 sati.