semper contra
utorak, 09.12.2008.
SAD kažnjava Rusiju i Iran
JL u broju 3762 od 9.12.2008. donosi pod gornjim naslovom: „Barel nafte opasno se vrti oko 40 američkih dolara i nitko nema predodžbu gdje bi ovaj pad mogao stati. Prema nekim analitičarima, uskoro bi barel nafte mogao stajati samo 25 dolara.“
Svi naivci su sretni. Vozit ćemo naše metalne ljubimce jeftinije.
Oćemo, samo do kada.
Svojevremeno su, u doba hladnog rata, američki moćnici nametnuli ondašnjem Sovjetskom Savezu utrku u naoružanju. Naivni i narcisoidni sovjetski političari prihvatili su izazov. Sovjetski Savez je gomilao nuklearne bombe, dalekometne rakete, nuklearne podmornice, slao satelite i Gagarine u svemir trošeći novac. Narod, tu na Zemlji, je trpio u oskudici. Rezultat: tzv komunizam/socijalizam i Sovjetski Savez su nestali s povijesne pozornice.
SAD su postale jedina velesila, i počele slagati kartu svijeta po svom ćejfu. A temeljna premisa te igre je: ne želimo osvajati tuđe teritorije, ali moramo imati dominantu ulogu u njima. Taj aksiom je Amerika postavila još prije Prvog svjetskog rata.
I bilo je sve dobro dok je u Rusiji vladao kaos.
Ali onda je na vlast, nakon vizionara i naivca Gorbačova, a potom pijanice Jelcina, došao KGB-ovac Putin i pokrenuo obnovu ruskog Imperija. Govorilo se: budi se ruski medvjed. Snaga probuđenog medvjeda bazirala se na izvorima energije (nafte i plina) i ovisnosti Europe o njoj. Nastojeći da ponovo uspostavi Rusiju kao silu, Putin je počeo ucjenjivati Europu. Zatvaranje plinovoda preko Ukrajine, ucjenjivanje isporuke nafte.
U tome je Amerika je vidjela šansu: jednim udarcem dvije muhe – Europu (ako netko misli da se SAD-u sviđa jedinstvena Europa onda je teški naivac da ne kažem budala) i Rusiju. Počelo je divljanje cijena nafte. Rasle su u nebesa. Europa je popuštala Rusiji, Rusija je svoje planove razvoja (gospodarskog i vojnog), bazirala na visokim cijenama nafte i plina. A onda je došla „kriza“.
Naravno dirigirana od strane Amerike.
Programiran bankrot banaka, programiran pad proizvodnje automobila (interesantno zašto samo ta grana?). Onda slijedi predstava američkog Kongresa. Prvo cirkus oko spašavanja banaka. Te nećemo odobriti sredstva za sanaciju, pa onda hoćemo.
Trenutačno traje cirkus spašavanja triju velikih automobilskih korporacija po istom scenariju toplo-hladno. A sve kao neće se dati novac iz državnih rezervi (skupljenih od istih onih koji bi u slučaju propasti automobilskih divova mogli ostati bez posla). I to sve kako bi lakomisleni svijet povjerovao da je automobilskoj industriji odzvonilo, kako više neće trebati nafte.
Ne zavaravajte se, sve će to američke federalne rezerve namiriti. Pričekat će do trenutka dok cijena nafte ne padne na 20 dolara po barelu ili čak i niže. I dok Rusija ne postane zbog toga „mekša“! Ima Amerika dovoljno para da odigra tu pokersku igru. Svijet se čudi: 35 milijardi za spas „Sveta tri kralja“ automobilske industrije! Još ni u jednim novinama nisam našao članak u kojem bi se ta suma usporedila s sumom koju Amerika troši za svoje ratove „utjecaja“. Zanemarivi su to novci koje treba dati za spas banaka i auto industrije. Dapače, ima Amerika još uvijek dovoljno novaca da sada kupuje jeftinu naftu, sprema ju u spremišta koja je ispraznila u vrijeme skupe nafte, pa kad zaključi da se osigurala, odjednom najavi opravak auto industrije, a time prouzroči i porast cijene nafte. I onda će države kao mi, koje nisu imale novaca da nagomilaju rezerve, već su primjenjivale „stezanje remena“, morati kupovati skupu naftu, Europa će ponovo ovisiti o skupim energentima iz Rusije, a Rusija će opet nekoliko godina zaostati iza Amerike.
I teško da će Obama tu išta moći promijeniti. Ako i pokuša bit će „odstrijeljen“.
A naš će Premijer kao muha bez glave trčati od jednog govna do drugog, od jedne predsjedavajuće države do druge, donositi mjere štednje koje će deset dana po tome ukinuti po principu: puj puj ne važi. I pri tome misliti da je jaaaaaaako pametan.
A hrvatski narod, cijepljen kroz svoju povijest protiv razno raznih kriza, skrušeno će podnositi sve to uz čuvenu: još Hrvatska ni propala dok mi živimo!
Semper contra
