Crnjak

22 travanj 2017

Bila 4 brata u susedstvu, niko ih nije razlikoval kad ih je srel pojedinačno. Osim jednoga kaj je nosil džozle, a i njega ne bi bez tih očala.

Čovek s naočalama (nisam sigurna da su bile presudne) se zaljubil i to nesretno (koji izraz) i hitil se s 4 kata u namjeri da se kokne. Ali čovjek snuje a bog određuje i jajoliki slomil ruku i preživel.

Prošlo nekih 35 godina, manje-više, natovaril on kamion, zvezal ceradu da ne maše po autoputu i krene prema kabini da se krene na put. Nikad nije došel na putu od kraja kamiona do kabine pao mrtav načisto. Pokoj mu duši.

U Izmiru (Turska, za one kaj su mrzili zemljopis i geografiju) se mladac isto tak zaljubil i možda je čul za ovog iz Hrvatistana, tog s džozlama i misli on odo ja na 7. kat, ipak 4. nije pouzdan. I on preživil! Jebote neš ti Allahu - nu mene, ja bi sad na Akiret buraz, nisi ti taj kaj odlučuje. Njemu buju krpali nogu.

Razmišljam da ja odem i velim čujte glečte ovo koljeno a ni drugo nije bog-zna-kaj, ja sam vam klecnula u Zagrebu. Ma samo sam na zebru zakoračila, a iz silne ljubavi i strasti prema poslu, 5 metrih do zgrade! A zebra se kopitnula i meni puko ligament napol, vite, gospon hećim. Imam dopunsko, ono, može operacija?
Jebote kako prozaično, oni zbog ljubavi a ja iz čistog mira, sve me sram!

Oznake: kosti

Nova hrvacka tragedija, mala, ali tragedija

21 travanj 2017

U redosljedu hrvatskih tragedija (mjesta za sjesti u tramvaju bilo je samo na sunčanoj strani; dobil sam posel sad neću moći ići na more, i slično)
- Uvijek sjedim na šugavoj osunčanoj strani ali to ne bi bilo bed da šugavi ZET ljeti upali klimu i hladi prostor.
- 28. lipnja te neke davne godine sam završila daktilo-tečaj - nakon kaj sam odustala of faksa, onda je prošel vikend a 1. 7. te iste neke davne godine sam počela raditi. Obje tragedije sam uspješno preživjela.

Našla sam novu maloprije (zahvaljujući Coprinjici Lilianke koja čini se ima poseban senzibilitet...).

Alzo doma sam (na bolovanju, buba me nogica, hahahah nogica od 6 stoljeća) i pošaljem jučer nabrijanog juniora da vrati knjigu u knjižnicu B. Ogrizović i kaj se desi!?!?!? Knjižnicu zatvoriju u 1 sat!!!! Njemu pred nosom! Ma samo da knjigu vratim, e nemre!!! Doduše da ni ustal u podne nego u 10 možda bi stigel. Nebitno: alzo:
Nema nesreće do moje. To se zove jad i tuga!!!: Uvećano njegovim bijesom, da pas mater, reko nemoj, možda je neko provalil. Nisi normalna ko još knjige krade, ko još osim tebe opće i čita! Možda su lovu drpili, da koju lovu, kaj mi je osim koljena puklo u glavi (gad bezobrazni, al fakat koju lovu, od zakasnine???) i eto sad sam morala potrošiti dodatnih 30 lipa da ih nazovem i pitam jel bio požar ili koji se vrag desil i da kaj bum ja s knjigom i ne želim plaćati penale, a oni slavili 75. godšnjicu.
Da su me pozvali možda bi ja došla, pravi motiv te pokrene!
I kaj sad: Sad bum morala PONOVNO MOLITI sina da do 17. svibnja ide vratiti knjigu.
A-buuuuuuuuuuuuuu!!!!!

Oznake: knjiga

Ceker

19 travanj 2017

30 godina sam slušala kak nemam šarma, smisao za humor mi je glup, nesamostalna sam i nesposobna.
20 godina sam slušala kak sam sve navedeno, s dodatkom da sam glupa, debela i kurva.
S 50 godina sam ostala sama s problemima koje, sad tek kužim, mnoge žene-zaposlene-majke dugovi, bolest, bla bla, ne bi riješile. Istini za volju, da moram ponoviti, ubila bih se ovaj čas jer je samo rat gori od toga.
Prešla sam 60 (užasnuta sam brojem godina) i tek sad vidim da mogu zabaviti društvo kak se spada (društva više ni nema, al kad se desi) pa se većinom sama sebi nasmiješim ili nasmijem i niko sretniji. Mozak mi radi neopterećeno kakva sam i kolko imam kila, kak sam oblečena i zakaj se ne šminkam. Nekidan sam se zaboravila umiti, kasnila sam, hahahah, zamisli i to provalim na poslu, svi su užasnuti popadali (od moje sramote), samo meni smešno, još sam ih tješila.

Da ponovno imam decu prvo bih ih naučila: Ništa na svijetu nije vrijedno uzrujavanja. Smij se na sve kaj je imalo smiješno i biraj samo ljude sa smislom za humor. Iskompletiraj sebe u svakom smislu, jer samo ti kompletna možeš pomagati drugima. Prijatelji su rijetki, ne poklanjaj odmah srce, naročito ne ženskim prijateljima, tj. prijateljicama. Nijednoj. Nema ženskog prijateljstva, da ne duljim. A to kaj neko misli o tebi i oblajava te, e to su pravi komplimenti, nisi konj, čovjek si, ali nek se praši za tobom. Jadno je kad te više ne ogovaraju. Al budi sigurna da će te prvu nazvati kad im zaškripi.

Budući da nikad nebum baka, nemam kome to prenesti pa eto prenosim blogu.
Cekeeeer. Znam, piše ceker a treba pisati cerek, pa kaj. Za ceker, ko ne zna kaj je, pogledati na guglu.

Oznake: sazrijevanje

Troškovi

15 travanj 2017

Šta troškovi, kaj petak: 2 riblje konzerve, mislim ne konzerve nego ribe, odliješ ulje zdinstaš na nekom žlj kategorije ulju (na sniženju) pa malo luka i mrkve i poplašiš u rajnglici, ribe ober, hitiš list lovora (e nema, stavila sam neku ždračinu od ružmarina; uz prekuhano tijesto (kuha se u kuhinji a ti dotle na blogu, prekuha se ničim izazvano). Salate nema, začinili oboje salatu, umrla načisto i iznenada.

Cijelu godinu plaćaš (ne znam zakaj ustvari) sindikatu koji se baš za niš nije izboril, 42 kn mjesečne članarine i dobiš šunku (na veliko 15 kn komad). 10 jaja dobiješ od kolegice iz Bedekovčine, za Uskrs, a i inače, takva je, nepopravljiva, hvala Jassy.

2 pušleka rotkvica 6 kn i 2 pušleka luka 7 kn, daklem 13
konzerve s ribom 12
tijesto za prekuhavanje 4,5
napolitanke na sniženju 13 kn
Češnjak komada 2, 10 kn, šatra domaći (to je bila posebna narudžba inače ne bih kupila)

Troškovi za Uskrs: cca 5 banki. To za po doma.

E sad si izmisli kak buš kupil poklončeke dragim osobama, odeš u Offertissimu i kupiš ono kaj je ostalo, minimalno 100 kuna. Čak i neke mi drage osobe, al druge vjere (mene boli batak, ja sam zadrti neznabožac, možda bolje reći ateist, blaže zvuči kad ni na hrvackom), i oni rado prime poklončić tipa neko drveno jaje, čokolada, bedasti zec koji nosi jaje, pa neće uspravno stajati. Jaje teže od zeca, zec neuhranjen a jaje gura u kolicima pred sobom pa preteže ko mene moja težina. Razumijem ja zeca, a kak bu ga daroprimateljica/e postavila/e to je njen/njihov problem. Po dobrom narodnom običaju vjerojatno će ga proslijediti dalje kao poklon nekom meni nepoznatom. Viš kak je to lepo, svi slaviju Uskrs.

A u tonu glasa poznatih s kojima staneš i izmijeniš koju rečenicu i ono - Sretan Uskrs, nema neke iskrene radosti, sve pomalo izbijedilo. Pa je još i kišno al eto vele da će u utorak biti fajn hladno pa se čovek razveseli, eto sad bar ne kiši i svi sretni ko bebe. I sretan Uskrs svima, isto onak kak želim i svaki dan svima sretan, uz dobro zdravlje, jer je to pošteno i lepo i ljucki.



Oznake: Uskrs

Toalet

07 travanj 2017

Moja draga FB prijateljica Zdenka Jakaša iz Splita ima originalne ideje svakodnevne i srdi se na iste stvari ko i ja samo ona na dalmatinskemu a ja zagrebačkomu.

Njen unuk nije znal kaj je štikadenta pa sam joj rekla nek mu veli da je to canšteher i da bu morti razmel.

Počelo je tak da je neki gost moral piškiti i pital ju jel imaju zahod. Ne, veli, pišamo u lavandin. E onda lavandin je talijanština mislim ja, lavabo je nekak francuski, vaserlajtung je njemaština ili tak nekei, ak veliš sudoper, nije to u kupaoni. Mada sam ja svojedobno živila tak da sam prala suđe u kadi, bože sačuvaj kak se onda ta kada zove pitanje je sad? No dobro, uglavnom onda se neko setil da je u kupaoni umivaonik. Ako je, jer: U "novom" dijelu Zagreba tu di ja živim, tu niko normalan u kupijoni više nema umivaonik jer je kupaončica tak mala da smo to izbacili pa nam je ostala sjedeća kada i malo prostora gdi je mesto lavandina kutija za zmazani veš.

Dobro, al kod mene ak neko pita za WC ipak ne pita imate li zahod (ne nemamo kaj će nam a zakaj ti ustvari pitaš???). Ovak: tu se pita - smijem li na WC. Ja velim slušaj, samo i isključivo ak ti je generalna frka, eno električar postavil novi kotlić za vodu a neki kuhar bu valjda dotjeral to kaj curi voda od nekud, dakle da nastavim:

Kod mene je momentlano stanje u WC-u ovakvo: WC mali, (nezamislivo mali, onaj ko je konstruiral zgradu očito se nije popišal u tu školjku. Možda bi bilo slikovitije reći da se bi trebal vani svleči i obaviti potrebno čim uđeš u WC jer da bi ušel i zaprl vrata moraš zajahati školjku prethodno si naravno dignul dasku - dvije. Onda moram reći i da krpe okolo nisu popišane nego curi voda (momentalno nemam za vodoinstalatera a ono kak ja popravim to je nula (novije sam potrgana i hodam sa štakom, al nisam se potrgala u zahodu neg na cesti). Uglavnom bih rekla - gle vani parkaaaaa, e, odi obavi nuždu al ne pod mojim prozorom!!!! Tak sve u svemu mogu reći - kod mene su momentalno veća sranja, figurativno dakako. Kad se već radi o nuždi.

Kaj se tiče neimanja WC-a, na početku famoznog dijela Zagreba, tzv. Pantovčaka, za neupućene doš na Britanac (da, onaj Britanac kaj novije ima neku fontanicu ili kaj već) i skreneš levo, su ne tak davno bile male obiteljske kuće bez kupaonice a zahod (nije WC nego poljski) je bil u sredini ajmo reći dvorišta, onak drveni, valjda sa srčekom na vratima. Možda su do sad kaj popravili, znaš da Bandić barata vodom, možda je nakokil kakvu žaru ili benzinsku buru (tak je rekla moja baba Mađarica) ober pa kad povučeš špagu žara ili benzinska bura izlije kišnicu na tebe pa se usput i stuširaš. Samo ne znam kak je onom ko dolazi posle tebe, po svoj prilici mokro. Ko kod mene u WC-u samo bez krpih. Susedi preko (koji inače sve znaju o meni, i ono kaj ja ne znam!) se čude otkud tolko veša novije perem, misle mora da se tam - ne znam kaj misle. To su uglavnom dijelovi stare posteljine, poneki izvecani ručnik a sve to mijenjamo dnevno i sušimo dnevno. Nisam ni znala kolko posteljine je za baciti, tj. za zahodske potrebe. Onda se toga nabere i opet pere u vešmašini. Obožavam sunčane dane. Dok se ja ne oporavim i/ili dobim plaću i nazovem nekoga da mi popravi to vodoproliće.

Usput nikad mi nije bilo jasno zakaj je na tim poljskim zahodima izrezano srčeko, nekak mi ni jako logično. Kakve veze ima "olakšavanje" ili "ići na stranu" sa srčekom?

Samo se nadam da više nema onih ručno izrađenih vrećica kaj visiju na dva čavla (još s nekim seljoberskim natpisom tipa OVO JE SRETAN DOM ili U OVOJ KUĆI SE SVI RADA IMAMO) u kojima su komadi dnevne štampe mesto toaletpapira, a kak se nekad šparalo na drekpapiru. Sastrane je bila je kutijica sa listićima za brisati zna se već kaj, to za goste, a domaći i bliska rodbina su se brisali s novinskim papirom. Još ko dete sam si misla jel onda naslovi ostanu na riti, a vezano za ovo: Kad smo se na dvorištu međusobno vređali rekli bi ovak: Reci rampa. Ovaj idiot s tobom veli, naravno: Rampa. A ti veliš tata (ili mama) ti po riti štampa. To je to, to su zapravo bili novinski naslovi. Na riti ti piše, posle brisanja guze ovo: Otvorena nova tvornica tu i tu.

Oću reći tak je bilo za vreme Juge, malo se negdi šparalo na papiru ali su se otvarale nove tvornice. Uskoro bumo sretni ak bu bilo i tog papira.

Pojam Tvornica možete naći na guglu.

Oznake: higijena

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.