U redosljedu hrvatskih tragedija (mjesta za sjesti u tramvaju bilo je samo na sunčanoj strani; dobil sam posel sad neću moći ići na more, i slično)
- Uvijek sjedim na šugavoj osunčanoj strani ali to ne bi bilo bed da šugavi ZET ljeti upali klimu i hladi prostor.
- 28. lipnja te neke davne godine sam završila daktilo-tečaj - nakon kaj sam odustala of faksa, onda je prošel vikend a 1. 7. te iste neke davne godine sam počela raditi. Obje tragedije sam uspješno preživjela.
Našla sam novu maloprije (zahvaljujući Coprinjici Lilianke koja čini se ima poseban senzibilitet...).
Alzo doma sam (na bolovanju, buba me nogica, hahahah nogica od 6 stoljeća) i pošaljem jučer nabrijanog juniora da vrati knjigu u knjižnicu B. Ogrizović i kaj se desi!?!?!? Knjižnicu zatvoriju u 1 sat!!!! Njemu pred nosom! Ma samo da knjigu vratim, e nemre!!! Doduše da ni ustal u podne nego u 10 možda bi stigel. Nebitno: alzo:
Nema nesreće do moje. To se zove jad i tuga!!!: Uvećano njegovim bijesom, da pas mater, reko nemoj, možda je neko provalil. Nisi normalna ko još knjige krade, ko još osim tebe opće i čita! Možda su lovu drpili, da koju lovu, kaj mi je osim koljena puklo u glavi (gad bezobrazni, al fakat koju lovu, od zakasnine???) i eto sad sam morala potrošiti dodatnih 30 lipa da ih nazovem i pitam jel bio požar ili koji se vrag desil i da kaj bum ja s knjigom i ne želim plaćati penale, a oni slavili 75. godšnjicu.
Da su me pozvali možda bi ja došla, pravi motiv te pokrene!
I kaj sad: Sad bum morala PONOVNO MOLITI sina da do 17. svibnja ide vratiti knjigu.
A-buuuuuuuuuuuuuu!!!!!
Post je objavljen 21.04.2017. u 10:45 sati.